Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Ne mogu vjerovati da Hrvatska, grad Zagreb, HNS i Dinamo nisu u stanju napraviti stadion. Maksimir je ruglo nevidjeno.
Dinamo i Hrvatska repka zasluzuju svjetski stadion.
Rijetko ružan stadion. Pa ni pijani i nadrogirani polu arhitekta sa bipolarnim poremećajem nebi nacrtao ovako nešto ružno.
Svaka čast Dinamu na pobjedi. Nisu tema stadioni, ali samo da kratko repliciram. Nije kriv arhitekta, bar ne onaj koji je napravio prvobitni projekat. Krive su megalomanske Mamićeve ideje koje su od Maksimira napravile ono što on danas jeste. Stadion je građen u vrijeme kad su isključivo fudbalski stadioni (kod nas) bili nepoznanica i kad je u gradu kakav je Zagreb, stadion morao biti i atletski iliti olimpijskih dimenzija.
Uprava Dinama, Croatie ili Haška kako se sve ovaj klub već nije zvao, došla je na ideju da teren ukopa u odnosu na postojeći i da tribine spusti preko atletske staze sve do fudbalskog borilišta. Teren jesu ukopali, tribine ostale vioko, a one koje su trebali dograditi nikad nisu izvedene. O Sjevernoj tribini ne treba trošiti riječi Stub reflektora ispred tribine Inače evo kako je izgledao Maksimir za vrijeme igranja Prve Savezne lige Jugoslavije:
animals wrote:Joj Reala..
djabe Hazard..
nema Modrica, nema ni Reala..
Zar je igrao Hazard? Gledao sam utakmicu, ali ne cuh komentatora da ga spominje
Ma Real, nije nista ulozio u odbranu a ni u vezu..
Kros nista, jos kad nema Modrica..
ko ce da im igra sredinu..
odbrana isto suplja..
ma dobro, ni Modric nije vise onaj stari..
crno im se pise..
ekipa propala..
Nema Ronalda tako je prosto.
Modric je super igrac ali price kako igra Reala na njemu stoji i pada su bile pretjerane najbolji dokaz je Real nakon odlaska Ronalda.
Modric ma koliko dobar bio treba nekoga da sva njegova kvaliteta dodje do izrazaja, covjek igra na takvoj poziciji i ima takvu ulogu da razigrava druge ako tu nema nekoga koga ce razugravati onda i on pada kurcu za usi odnosno njegov se ucinak ne vidi.
Primjer Pjanica u reprezentaciji, covjek namjesti 2-3-4 100% prilike da loptu kao rukom u 16 matara ali nema realizacija onda ide prica Pjanic ne igra u reprezentaciji kao u klubu, bla, bla pa on je svoj posao odardio, svoj zadatak ispunio, ne moze sam sebi dodati u 16 metara.
Korisničkoime wrote:Primjer Pjanica u reprezentaciji, covjek namjesti 2-3-4 100% prilike da loptu kao rukom u 16 matara ali nema realizacija onda ide prica Pjanic ne igra u reprezentaciji kao u klubu, bla, bla pa on je svoj posao odardio, svoj zadatak ispunio, ne moze sam sebi dodati u 16 metara.
Utakmice u reprezentaciji gdje Pjanić namjesti dvije-tri stopostotne prilike su izrazito rijetke u zadnja dva-tri kvalifikacijska ciklusa, i to je glavni razlog zašto se kritikuje Pjanić...
Korisničkoime wrote:Primjer Pjanica u reprezentaciji, covjek namjesti 2-3-4 100% prilike da loptu kao rukom u 16 matara ali nema realizacija onda ide prica Pjanic ne igra u reprezentaciji kao u klubu, bla, bla pa on je svoj posao odardio, svoj zadatak ispunio, ne moze sam sebi dodati u 16 metara.
Utakmice u reprezentaciji gdje Pjanić namjesti dvije-tri stopostotne prilike su izrazito rijetke u zadnja dva-tri kvalifikacijska ciklusa, i to je glavni razlog zašto se kritikuje Pjanić...
mozda zato sto Pjanic igra glavnog nosioca igre, dok u Juvetu ima igrace zbog kojih dobije vremena na lopti da spremi te zicere?
VELIČANSTVENI Dinamo razbio je Atalantu 4:0. U bajkovitoj večeri na otvaranju Lige prvaka na Maksimiru vidjeli smo desetak akcija za pamćenje i mnogo junaka, ali jedan se protagonist se istaknuo. Da nije bilo Nenada Bjelice i da Dinamov trener nije bio hrabar, ništa od ovog čemu svjedočimo u Dinamu ne bi bilo moguće.
Svi slijede Bjelicu
Kada su izašle službene postave, vjerojatno smo svi dvaput pogledali kako bi bili sigurni da nije riječ o pogrešci. Bjelica je postavio sastav kakav nikad nije, s tri stopera i dva beka, a to je moglo značiti dvije opcije. Prva je bila da Dilaver debitira u sredini kao korektor veznog reda s obzirom na dobro poznatu Atalantinu moć u napadu, a druga i logičnija da Dinamo zaigra s trojicom igrača u zadnjoj liniji. Na tako radikalnu promjenu sustava u najvažnijoj utakmici sezone može se odlučiti samo totalni luđak koji riskira da u slučaju poraza, bude ismijan u medijima i među navijačima koji bi sigurno dobar dio neuspjeha pripisali njegovom eksperimentiranju.
Bjelica se, prema vlastitim riječima, za tu formaciju odlučio kako bi "zrcalio" postavu Atalante i dobio razmještaj igrača koji bi mu omogućio lakšu obranu i pritisak čovjek na čovjeka. No sama logičnost takve odluke nije ni izbliza dovoljan element da ona uspije. Ono što je još važnije za samu izvedbu je sposobnost trenera da ekipu uvjeri kako je to pravi i ispravan put, da ih psihički i taktički pripremi za zadaće koje dosad nisu obnašali u modrom dresu. Naime, da bi tako radikalna akcija uspjela, vojska koja je izvodi ne smije imati ni zrno sumnje. I baš u tome leži Bjeličina najveća pobjeda. Svaki Dinamov igrač besprijekorno je slijedio plan igre te je u gotovo svakoj fazi igre bilo vrlo lako prepoznati ulogu pojedinog igrača. Ultimativna trenerska pobjeda je mogućnost prepoznavanja njegovog potpisa u igri, a sinoć Modri nisu imali nimalo praznog hoda.
Osječaninu na klupi Dinama ovo nije prva takva odluka. Koliko bi trenera imalo hrabrosti na klupu posjesti švicarskog reprezentativca i ponajboljeg napadača moderne ere HNL-a i pretpostaviti mu tipa koji je u šest sezona seniorskog nogometa kao napadač zabio 16 golova? Koliko njih bi imalo hrabrosti naći idealnu ulogu u prvoj postavi za igrača koji nikad nije naročito iskakao u HNL-u, a tri najplodnije godine karijere proveo je u Južnoj Koreji i Kini?
Bruno Petković danas je možda i prva hrvatska "devetka" i jedno od najvećih otkrića prošle sezone, a Mislav Oršić u svojem je debiju u Ligi prvaka postigao hat-trick. Kada netko ima sposobnost u kontinuitetu donositi takve odluke i kada vrijeme pokaže da je u pravu, njegov kredibilitet i sposobnosti u očima sljedbenika jednostavno nemaju granica. Koliko trenera na svijetu može toliko rotirati i "uzimati" minute najboljim igračima u domaćoj ligi a da se to ne osjeti na atmosferi u svlačionici i igri na terenu? Dinamo je postao prava vojska, a Bjelica je general kojeg su igrači spremni slijediti do smrti.
A kako je zapravo Dinamo porazio Atalantu? Ponovno, sjajnom pripremom utakmice i snimanjem suparnika.
Dobitna kombinacija Dinama
Samom promjenom sustava Dinamo je napravio više od pola posla. Dobili su utakmicu s hrpom duela u kojoj su mogli igrati agresivnu obranu čovjek na čovjeka te kvalitetnom organizacijom i visokim intenzitetom osvajati ničije lopte, kojih je zbog ritma i stila utakmice bilo jako puno. Osim što je time razbijao ritam ekipi koja živi od toga da sustavno iznosi loptu već od golmana, Dinamo je postigao i mnogo važniji cilj. Atalanta nije bez razloga ponajbolja ofenzivna momčad Serie A. Količina igrača s kojima stižu u završnicu i rotacije koje rade na bočnim i krilnim pozicijama zbilja su avangardne i izrazito teške za braniti.
Stoga je bilo jasno da Dinamo mora fazu obrane igrati što dalje od svog gola, u sustavu u kojem neće biti previše potrebe za preuzimanjem i s igračem viška u zadnjoj liniji koji može poslužiti kao korektor. Koliko Atalanta može biti opasna i koliko je njezin nekonvencionalni napad teško pročitati, dobro se vidjelo u posljednjih pola sata utakmice. Dinamo je fizički pao i puno se ranije povlačio u obrani te su Talijani ostvarili četiri odlične šanse za gol, i to s tri različita čovjeka koji su završavali akcije. Dinamova pobjeda je epska, ali imajući na umu uzvrat, ne treba zaboraviti koliko je sinoćnji maksimirski gost zapravo dobra ekipa.
Bilo bi sasvim nezasluženo da zbog sjajnog dojma i igre u visokoj obrani ispod radara prođe odličan plan igre u napadu. Bjelica je ispravno detektirao Atalantine bekove, posebno Gosensa na lijevoj strani, kao najslabije točke u obrani. Oni jednostavno nemaju podršku svojih krilnih igrača i često ostaju izolirani u obrani. Zbog toga je Ademi konstantno u posjedu igrao izrazito široko te je prilazio Stojanoviću kako bi stalno imali 2 na 1 višak na toj strani, odakle su mogli uputiti loptu u završnu fazu.
Olmo je s druge strane također igrao široko, ali se sjajno snalazio u Atalantinim preuzimanjima. Onoga trenutka kada bi otišao s krila u sredinu, preuzimali bi ga Freuler ili jedan od stopera, što je ostavljalo dovoljno vremena za ovako raspoloženog Olma da primi loptu i inicira nevolju. Nevjerojatno dobro je izgledao na "ničijoj" zemlji između suparničkog beka i veznjaka te je sjajno koristio Petkovićeve i Oršićeve kretnje koje su okupirale gostujuće stopere. Njegova sposobnost da driblingom stvori višak tjerala je Hateboera da ga počne striktno pratiti, a to je otvaralo ogroman prostor Leovcu da se priključi iz drugog plana i sudjeluje u završnici.
Dvije postave Dinama
Jedan od najosporavanijih Dinamovih igrača dao je možda i ključan ofenzivni impuls u presudnom trenutku utakmice, a podatak da je kod prvog gola desni bek asistirao lijevom i zabio sa sredine peterca dovoljno govori o tome kakvu je dinamiku u igri i kvalitetne rotacije Dinamo sinoć imao.
Prerano je donositi zaključke nakon samo jedne utakmice, ali vijest da je Dinamo sjajan u Europi više nije iznenađenje. Nikad nisu djelovali ozbiljnije, a dubina kadra će im i ove sezone omogućiti rotacije u prvenstvu, što je luksuz kakav Atalanta nema. A na čelu imaju čovjeka koji uvijek uporno ruši svoje "rekorde". Fenerbahce, Viktoria Plzen i Benfica. Nakon svake od tih utakmica gotovo je jedinstven bio stav da Dinamo nikad nije odigrao bolje, no već u idućoj utakmici nadmašio je sam sebe. I nema namjeru stati.
VELIČANSTVENI Dinamo razbio je Atalantu 4:0. U bajkovitoj večeri na otvaranju Lige prvaka na Maksimiru vidjeli smo desetak akcija za pamćenje i mnogo junaka, ali jedan se protagonist se istaknuo. Da nije bilo Nenada Bjelice i da Dinamov trener nije bio hrabar, ništa od ovog čemu svjedočimo u Dinamu ne bi bilo moguće.
Svi slijede Bjelicu
Kada su izašle službene postave, vjerojatno smo svi dvaput pogledali kako bi bili sigurni da nije riječ o pogrešci. Bjelica je postavio sastav kakav nikad nije, s tri stopera i dva beka, a to je moglo značiti dvije opcije. Prva je bila da Dilaver debitira u sredini kao korektor veznog reda s obzirom na dobro poznatu Atalantinu moć u napadu, a druga i logičnija da Dinamo zaigra s trojicom igrača u zadnjoj liniji. Na tako radikalnu promjenu sustava u najvažnijoj utakmici sezone može se odlučiti samo totalni luđak koji riskira da u slučaju poraza, bude ismijan u medijima i među navijačima koji bi sigurno dobar dio neuspjeha pripisali njegovom eksperimentiranju.
Bjelica se, prema vlastitim riječima, za tu formaciju odlučio kako bi "zrcalio" postavu Atalante i dobio razmještaj igrača koji bi mu omogućio lakšu obranu i pritisak čovjek na čovjeka. No sama logičnost takve odluke nije ni izbliza dovoljan element da ona uspije. Ono što je još važnije za samu izvedbu je sposobnost trenera da ekipu uvjeri kako je to pravi i ispravan put, da ih psihički i taktički pripremi za zadaće koje dosad nisu obnašali u modrom dresu. Naime, da bi tako radikalna akcija uspjela, vojska koja je izvodi ne smije imati ni zrno sumnje. I baš u tome leži Bjeličina najveća pobjeda. Svaki Dinamov igrač besprijekorno je slijedio plan igre te je u gotovo svakoj fazi igre bilo vrlo lako prepoznati ulogu pojedinog igrača. Ultimativna trenerska pobjeda je mogućnost prepoznavanja njegovog potpisa u igri, a sinoć Modri nisu imali nimalo praznog hoda.
Osječaninu na klupi Dinama ovo nije prva takva odluka. Koliko bi trenera imalo hrabrosti na klupu posjesti švicarskog reprezentativca i ponajboljeg napadača moderne ere HNL-a i pretpostaviti mu tipa koji je u šest sezona seniorskog nogometa kao napadač zabio 16 golova? Koliko njih bi imalo hrabrosti naći idealnu ulogu u prvoj postavi za igrača koji nikad nije naročito iskakao u HNL-u, a tri najplodnije godine karijere proveo je u Južnoj Koreji i Kini?
Bruno Petković danas je možda i prva hrvatska "devetka" i jedno od najvećih otkrića prošle sezone, a Mislav Oršić u svojem je debiju u Ligi prvaka postigao hat-trick. Kada netko ima sposobnost u kontinuitetu donositi takve odluke i kada vrijeme pokaže da je u pravu, njegov kredibilitet i sposobnosti u očima sljedbenika jednostavno nemaju granica. Koliko trenera na svijetu može toliko rotirati i "uzimati" minute najboljim igračima u domaćoj ligi a da se to ne osjeti na atmosferi u svlačionici i igri na terenu? Dinamo je postao prava vojska, a Bjelica je general kojeg su igrači spremni slijediti do smrti.
A kako je zapravo Dinamo porazio Atalantu? Ponovno, sjajnom pripremom utakmice i snimanjem suparnika.
Dobitna kombinacija Dinama
Samom promjenom sustava Dinamo je napravio više od pola posla. Dobili su utakmicu s hrpom duela u kojoj su mogli igrati agresivnu obranu čovjek na čovjeka te kvalitetnom organizacijom i visokim intenzitetom osvajati ničije lopte, kojih je zbog ritma i stila utakmice bilo jako puno. Osim što je time razbijao ritam ekipi koja živi od toga da sustavno iznosi loptu već od golmana, Dinamo je postigao i mnogo važniji cilj. Atalanta nije bez razloga ponajbolja ofenzivna momčad Serie A. Količina igrača s kojima stižu u završnicu i rotacije koje rade na bočnim i krilnim pozicijama zbilja su avangardne i izrazito teške za braniti.
Stoga je bilo jasno da Dinamo mora fazu obrane igrati što dalje od svog gola, u sustavu u kojem neće biti previše potrebe za preuzimanjem i s igračem viška u zadnjoj liniji koji može poslužiti kao korektor. Koliko Atalanta može biti opasna i koliko je njezin nekonvencionalni napad teško pročitati, dobro se vidjelo u posljednjih pola sata utakmice. Dinamo je fizički pao i puno se ranije povlačio u obrani te su Talijani ostvarili četiri odlične šanse za gol, i to s tri različita čovjeka koji su završavali akcije. Dinamova pobjeda je epska, ali imajući na umu uzvrat, ne treba zaboraviti koliko je sinoćnji maksimirski gost zapravo dobra ekipa.
Bilo bi sasvim nezasluženo da zbog sjajnog dojma i igre u visokoj obrani ispod radara prođe odličan plan igre u napadu. Bjelica je ispravno detektirao Atalantine bekove, posebno Gosensa na lijevoj strani, kao najslabije točke u obrani. Oni jednostavno nemaju podršku svojih krilnih igrača i često ostaju izolirani u obrani. Zbog toga je Ademi konstantno u posjedu igrao izrazito široko te je prilazio Stojanoviću kako bi stalno imali 2 na 1 višak na toj strani, odakle su mogli uputiti loptu u završnu fazu.
Olmo je s druge strane također igrao široko, ali se sjajno snalazio u Atalantinim preuzimanjima. Onoga trenutka kada bi otišao s krila u sredinu, preuzimali bi ga Freuler ili jedan od stopera, što je ostavljalo dovoljno vremena za ovako raspoloženog Olma da primi loptu i inicira nevolju. Nevjerojatno dobro je izgledao na "ničijoj" zemlji između suparničkog beka i veznjaka te je sjajno koristio Petkovićeve i Oršićeve kretnje koje su okupirale gostujuće stopere. Njegova sposobnost da driblingom stvori višak tjerala je Hateboera da ga počne striktno pratiti, a to je otvaralo ogroman prostor Leovcu da se priključi iz drugog plana i sudjeluje u završnici.
Dvije postave Dinama
Jedan od najosporavanijih Dinamovih igrača dao je možda i ključan ofenzivni impuls u presudnom trenutku utakmice, a podatak da je kod prvog gola desni bek asistirao lijevom i zabio sa sredine peterca dovoljno govori o tome kakvu je dinamiku u igri i kvalitetne rotacije Dinamo sinoć imao.
Prerano je donositi zaključke nakon samo jedne utakmice, ali vijest da je Dinamo sjajan u Europi više nije iznenađenje. Nikad nisu djelovali ozbiljnije, a dubina kadra će im i ove sezone omogućiti rotacije u prvenstvu, što je luksuz kakav Atalanta nema. A na čelu imaju čovjeka koji uvijek uporno ruši svoje "rekorde". Fenerbahce, Viktoria Plzen i Benfica. Nakon svake od tih utakmica gotovo je jedinstven bio stav da Dinamo nikad nije odigrao bolje, no već u idućoj utakmici nadmašio je sam sebe. I nema namjeru stati.
Bjelici svaka čast, ali i primjer Bjelice je po meni pokazatelj koliko se uloga trenera precjenjuje... Naravno, on sada dobiva (zaslužene) hvalospjevke, zato što mu je eksperiment uspio... Ali vrlo lako se moglo desiti i da mu ne uspije... Moglo se desiti da mu igrači jednostavno ne budu na nivou na kojem trebaju biti, ili da su sa druge strane igrači Atalante bili onakvi kakvi su bili tokom prošle sezone... U tom slučaju bi se pričalo kako je Bjelica ubleha, prevara ili neznalica...
Trenerski eksperimenti su takvi da nekad uspiju, nekada ne uspiju... Takav je fudbal... Ja samo mislim da ne bi trebalo olako proglašavat genijem trenera onda kad mu pođe za rukom ono što je zamislio, niti ga treba pljuvati kad ne pođe... Koliko god ovaj tekst pokušavao da nam istakne Bjelicinu genijalnost, sinošnja pobjeda se prvenstveno desila zato što su Dinamovi igrači bili maksimalno raspoloženi i mogli ispoštovati ono što im je njihov trener rekao da rade, dok Atalantini sa druge strane jednostavno nisu imali svoju noć... Na kraju krajeva, Bjelica je prije Dinama vodio 5-6 klubova, i mislim da su ga skoro svi otpustili zbog loših rezultata... To međutim ne znači da je on loš trener, ali isto tako ni ovo što sad radi sa Dinamom ne znači da je genijalan čudotvorac... Jednostavno mu se potrefilo da ima takve igrače koji su u formi i sa kojima je dobro kliknuo... Vrlo je moguće da mu već sljedeći angažman bude potpuni fijasko... Kod trenera je to jednostavno tako
To je takav posao, jedan tren si u zvijezde zakovan, idući te šutaju u blatu.
Izuzetno stresan i nezahvalan (osim finansijske satisfakcije koja je često visoka).
@Tifoza, Madrid veceras nije šutnuo loptu u okvir gola Pariza. Zbilja su sramotni.
jes tvoj tim Šuto na gol bvb.
Nego lsd gdje vi uplatiste sadaku. Trebate onom ter stigenu noge prati u lavoru. Dok vas on miluje po glavi
Nije ko onaj ublehas belgijski nije dao ko nije šut’o...
Kakve veze Ter Stegen ima sa sramotnom igrom Reala zašto odmah ulijeces u ofsajd zamku bez razmišljanja
Ja napišem samo cinjenice (sa kojima bi se i vecina navijaca Madrida složila), a ti ih želiš pobiti na jedan očajan nacin
Dortmun ce da dobije po usima u drugoj utakmici. Ako se Alba vrati pa ne budu morali krpiti ionako losu lijevu stranu jer se ni u napadu tu niko jos uvijek nije ustalio, svake 3 utakmice neko novi je na toj poziciji.
LSD wrote:
Kakve veze Ter Stegen ima sa sramotnom igrom Reala zašto odmah ulijeces u ofsajd zamku bez razmišljanja
Ja napišem samo cinjenice (sa kojima bi se i vecina navijaca Madrida složila), a ti ih želiš pobiti na jedan očajan nacin
Bez citata nebi ni znao šta valjaju ovi sa liste blokiranih.
Vidim javlja se tip koji je jedan od meni najomrazenijih forumasa na ovom forumu. Znaci dvjesto hiljada forumasa. A ovaj na dnu. Jos mu lijepo reko da ohladi prosle godine. Tip gura. Tip koji nema svoje misljenje
cijela njegova forumaska diskusija se snosi na necije kopiranje posta i dodavanje nekih smajlija i thumbs up
Ignoriranje ili donacija pempasa. Ne znam koje bi prvo
Lsd pa tim ti jedan sut imo na gol bvb. I igra u reala sramotna (sto i jeste) a kod vas nije. Ter stiegen vam je golman kome spomenik trebate podici. I niste daleko odmakli od madrida. Djaba ti preseravanje
Tomahawk11 wrote:
Tu se svakako slažemo, Realu je bolje Areolu da stavi na gol
Vidi ovaj podatak:
Thibaut Courtois je primio gol na svakoj utakmici za Real Madrid u posljednjih 7 mjeseci.
Zadnji put je sačuvao mrežu netaknutom u veljači protiv Alavesa.
A onda pošalju boljeg golmana u Pariz
I sad ce me @RedHell napasti što iznosim cinjenice o Realu
Stub reflektora ispred tribine 
Inače evo kako je izgledao Maksimir za vrijeme igranja Prve Savezne lige Jugoslavije:
ali odosmo daleko od teme
