Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Maloprodaja / Znate li zbog čega u šoping centrima nema satova i prozora?
U šoping centrima ništa nije slučajnost, pa ni činjenica da nemaju prozore i satove. Pogledate li brojne današnje šoping centre, primjetićete jednu vrlo zanimljivu stvar, a to je da baš svi imaju isti koncept.
To definitivno nije slučajnost, objašnjavaju psiholozi, već pametan način manipulisanja s ljudskom podsviješću. Krajnji cilj? Da ostavite što više novca kod njih. Ovo je nekoliko interesantnih detalja koji idu u prilog ovoj teoriji, piše Daily Mail.
Prozori i satovi su zabranjeni
Ovaj trik šoping centri su "ukrali" od kockarnica. Naime, bez nečeg što ih može vratiti u stvarnost i uputiti ih koje je doba dana, sati i koliko su vremena već proveli tamo - ljudi će i dalje kupovati. Tako čak ni oni s najjačom voljom ne mogu da uđu u šoping centar i izađu nakon što su uzeli tu jednu stvar po koju su krenuli, kao ni da provedu samo pola sata unutra.
Sve je ljepše uz njihova svjetla
Bilo da je riječ o supermarketu i izgledu voća i povrća, ili pak komadu odjeće i modnim dodacima - "nesavršene boje" ispravljaju se uz moć osvjetljenja, zbog čega u svim šoping centrima imaju jaka svjetla.
Sve navodi da uđete
Sigurno ste primjetili da je u šoping centrima klima postavljena na prejako hlađenje, muzika preglasna, a podovi popločani velikim klizavim pločicama. Ali to se mijenja čim uđete u bilo koju od trgovina - pod postaje mekši i obično je na njemu tepih, muzika je tiša i temperatura viša - što navodi da se osećamo ugodnije i ne želimo da izađemo. A šta radimo unutra? Naravno, isprobavamo, kupujemo i trošimo.
Nema polica pored blagajne
Računajući na to da kupci u redu ispred blagajne najčešće broje svotu koju treba plate, trgovci su osmislili još jedan trik. Naime, većina ljudi baš ispred blagajne odlučuje hoće li nešto da kupi ili neće, pa tamo ne postavljaju police niti nešto slično na šta bi se odbačena roba mogla vratiti.
Raspored prodavnica i stepenica nije slučajnost
Pokretne stepenice u velikim šoping centrima uvijek su smještene tako da morate da napravite cijeli krug da biste došli do poveznih stepenica. Tako se osigurava da ćete razgledati sve što se na tom spratu nalazi, a stepenice se gotovo uvjek nalaze na samom ulazu u prodavnicu, dok je jedini put prema dole tek na zadnjem djelu prodavnice.
S druge strane, isti se trik koristi i kod kabina za presvlačenje, koje su po pravilu tek na dnu prodavnice, kako bi smo prije isprobavanja primjetili sve stvari unutra.
Skuplji proizvodi idu u visini očiju
Proizvodi na popustima se nalaze na dnu polica, a brendirana i skuplja roba u visini naših očiju. Cijene su označene na način da prvim pogledom pomislimo da su povoljnije nego što zaista jesu.
Rupe na policama mame
Uzmite na primer policu u supermarketu s čokoladama, ili pak odeljak gdje stoje televizori u tehnološkim prodavnicama.
Često možemo vidjeti kako su neki artikli ispražnjeni pa se čini kako je ostao samo jedan ili dva, ali stvarnost je drugačija i najčešće su nagomilani u skladištu. Trgovci se ovim trikom služe kako bi stvorili iluziju tako dobrog proizvoda koji se odmah rasprodaje, pa i mi automatski želimo da budemo dio ekipe koja je "nanjušila najbolji proizvod".
(ovo sam davno primjetio, tako da ponekad odem ponjušit najbolje proizvode.....i gledam gdje je se ono izlazi odavde )
Di su pare? U BožićuKLJUČNI PODACI
Sve u svemu, Božić je vrijeme koje provodimo u krugu obitelji, vrijeme darivanja, vrijeme prigodnih pjesama i filmova, vrijeme za obilje, a budući da svi znamo da je vrijeme novac, bacimo pogled na ekonomsku stranu božićnih praznika
Piše: H.M.
subota, 26.12.2015. 09:29
Smanji veli�inu slova Tekst Pove�aj veli�inu slova
Foto: Press
I DOK se pučani prepiru koji je smisao Božića, oni s nosom za biznis znaju odgovor na to pitanje, a odgovor je bez ikakve sumnje - zarada!
Ne trebate biti ekonomski stručnjak da biste zaključili da je Božić "ono vrijeme godine kad mnogi dobro zarađuju". Posao cvjeta, svi kupuju, šoping centri su prepuni, najveći hitovi godine haraju kino blagajnama, a zarađuju čak i oni koji su posljednji veliki glazbeni hit snimili ranih osamdesetih.
Sve u svemu, Božić je vrijeme koje provodimo u krugu obitelji, vrijeme darivanja, vrijeme prigodnih pjesama i filmova, vrijeme za obilje, a budući da svi znamo da je vrijeme novac, bacimo pogled na ekonomsku stranu božićnih praznika.
Je li Božić loš za biznis?
Hrvati su u prosincu prošle godine potrošili više od 11 milijardi kuna, a očekuje se da će ove godine potrošiti još više. I premda svi kukamo, zapravo poprilično trošimo jer 2001. u isto vrijeme iskeširali smo tek nešto malo više od pet milijardi kuna.
Da stvari izmiču kontroli pokazuje i to da sve češće pričamo o "crnom petku", a i lažiranja "crnopetkovnog" ludila očito je urodilo plodom pa se cijela zemlja raspisala o cirkusu u H&M-u kada su se mase tobože raspištoljile i pomamile za krpicama s potpisom.
No, čak i u tom kontekstu mnogi se pitaju je li Božić zapravo loš za biznis. Uz sve ovo što smo napisali, mogli biste se zapitati kako bi ova rastrošnost mogla biti loša za biznis, ali neki vjeruju da u većoj slici stvari ipak nisu toliko sjajne koliko se čine.
Dakle, priča je jednostavna. Gomila kupaca tijekom godine stvara dugu listu želja koje će ostvariti tek u blagdansko vrijeme. To može biti novi TV, skuplji odjevni predmet ili nešto treće. To znači da će kupnju odložiti za zadnjih šest tjedana kako bi s ostalim "shopping-kampanjcima" opustošili trgovine u periodu velikog trošenja. Trgovci s druge strane spuštaju cijene i zapošljavaju dodatnu radnu snagu baš u tom periodu.
Mark Whitehouse za Wall Street Journal napisao je da bi ukidanje Božića na ekonomskom planu rezultiralo ujednačenom potrošnjom i kupnjom darova koje ljudi zaista cijene. Naime, trošenje love na stvari koje ljudi ne cijene je dobro za slabu ekonomiju kojoj je stalo samo do aktivnosti, a ne učinkovitosti. A zaista nije učinkovito da nekom kupujete dar od 500 kuna ako će isti u glavi primatelja dara vrijediti jedva 100 kuna.
Kada bi se svaki trgovac mogao izvući s tim da proizvode koji vrijede 100 kuna prodaje za 500, stvari bi funkcionirale savršeno.
Čak su i "sitnice" veliki biznis
S druge strane, neki se ne bave analizama ovog tipa.
I dok će neki pričati o jelkama, nakitu igračkama za klince (video igre i lutke Barbie i dalje su hit) i odrasle (gadgeti i vide igre) i materijalu za prežderavanje, postoji niz opskurnih tvrtki čiji biznis također procvate upravo za Božić.
Jedan od njih svakako je prodaja ružnih božićnih džempera. Da, ružni veste su veliki biznis, tako je već nekoliko godina i toliko su popularne da vlastite verzije imaju i trgovački lanci kao što su Wal-Mart, Target i Forever21, a odličan su potez i za svakog manjeg proizvođača koji je sposoban stvoriti nešto uistinu ružno.
"Ružnije je bolje" je jedina filozofija, a Anne Marie Blackman pretvorila je to u unosan biznis i isplatila fakultete dvojici sinova. Za samo godinu dana zaradila je više od milijun dolara, a to je pristojan iznos.
Blockbusterski prosinac
Novi "Star Wars" najuspješniji je film svih vremena, ali radi se o filmu koji bi to postao bilo kad. No, postao je to u prosincu i to nikako nije slučajnost. Ako pratite filmski biznis, ovo je opće mjesto, ali mnogi ne registriraju da je prosinac mjesec za hitove već zdravo za gotovo uzimaju činjenicu da se najveći hitovi godine redovito pojavljuju krajem godine.
Star Wars, Hunger Games, Twilight, Harry Potter, James Bond, Avatar, Lord of the Rings, Hobbit, Sherlock Holmes, Toy Story i mnogi drugi, samo su dio prosinačkih filmova, a nije teško primijetiti uzorak koji se ponavlja, mnogi od njih prešli su prag od milijardu dolara zarade.
S druge strane, siječanj, veljača, kolovoz i rujan najgore su mjeseci za hitove ("dump months") iako i tu imamo iznimaka, ali prosinac je "majka". Ne samo da je dobar za blockbustere već i za drame, komedije i kandidate za Oscara jer to je posljednja šansa da se uvučete u dupe članovima Akademije, a u isto vrijeme ostanete i najsvježiji u njihovom sjećanju.
Svake godine stiže sve ranije i ranije
Ako vam se čini da je Božić ove godine "stigao ranije", ne varate se. Štoviše, slučajevi tzv. "christmas creepa" (ili "golden quartera") bilježe se još od osamdesetih i podrazumijevaju fenomen komercijalizacije Božića s ciljem da se sklonost rastrošnosti iskoristi i prije "crnog petka" (dan nakon Dana zahvalnosti) ili Noći vještica.
Najjednostavnije, netko se mudro dosjetio da su listopad, studeni i prosinac "vrijeme oko Božića" i samim time odlično vrijeme da krenete s božićnim bombardiranjem.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Stoga, to što božićne reklame s emitiranjem počinju već početkom studenog, nikako vas ne bi trebale iznenaditi, a pripremite se i na to da bi neke s emitiranjem mogle početi u listopadu.
Budite bez brige, pripreme kod nekih počinju već u rujnu. Tržište je prezasićeno konkurencijom i važno je biti spreman. Isto tako, kupci također imaju "mentalni novčanik", iznos koji su zacrtali da će potrošiti u vrijeme praznika pa trgovci koji ranije serviraju ideje lakše ulaze u njihove shopping-planove.
Naravno, malo će tko ukrase ili darove kupovati u rujnu, ali psihološki pripremiti kupca čak tri mjeseca unaprijed djeluje kao sasvim logičan potez za one kojima je zarada jedini cilj.
Psihologija božićnog shoppinga
No, nije sve na trgovcima. Naši mozgovi programirani su za trošenje. Iako se moramo ravnati prema budžetu s kojim raspolažemo, uvjerit ćemo se da je u redu trošiti više. Zanijet će se čak i oni najštedljiviji.
Praznici su odlično vrijeme za impulzivnu kupnju koja se javlja kad konzumenti percipiraju proizvod ili brend kao nešto što se poklapa s njihovim stavovima, viđenjima sebe samih i pomoć prilikom izražavanja i potvrde vlastitog identiteta.
Sav ovaj psihološki mumbo-jumbo na stranu, bacimo se na primjere. Dakle, ako mislite da ste cool ili da je važno biti cool, neće vam biti problem iskeširati više da biste kupili Appleov proizvod (ako, naravno, držite da je Apple cool). Proizvodi i još važnije, brendovi, postaju simbolički trofeji kojima konzumenti komuniciraju s drugima, a ako su brendovi snažni postaju gotovo antropomorfni i reflektiraju ili čak definiraju ljudske osobine koje kupci na ovaj način koriste kao signale kojima odašilju svoju osobnost drugima.
A ako je kultura individualistička, to će ljudi biti skloniji kompulzivnoj kupnji. Uz sve to, tu su i stres, depresija i narcizam koji također doprinose impulzivnoj kupnji, a sve su to obilježja modernog čovjeka.
"Krećemo se prema svijetu u kojem će se svi konzumenti određene starosti više poistovjećivati sa svojim statusom potrošača ili proizvodima nego s nekim zastarjelim idejama o nacionalnosti", predviđa pisac i futurist William Gibson.
Trikovi starih iskusnih lopina
A ako ništa drugo ne upali, tu su stari dobri trikovi trgovaca da vas potaknu da mahnito kupujete i trošite.
Za početak, tu su boje. Crveno je na neki način boja Božića, ali i koristi se kao boja kojom označavamo da je nešto važno. Svaka akcija u trgovini označena je upadljivom crvenom, a ovdje govorimo o doslovno "crvenom prazniku". Plava i zelena su "mirnije boje" i privlače opreznije kupce, a neka istraživanja pokazala su da boja tila privlači ljude koji funkcioniraju u okviru budžeta.
Nadalje, tu su i mirisi, a dokazano je da je dio mozga zadužen za mirise zadužen i za emocije i sjećanja. Studija dr. Alana Hirscha pokazala je da su kupci skloniji potrošiti deset dolara više u prostoriji koja ljepše miriše nego onoj neutralnoj. A Božić je prepun predivnih mirisa.
Sve vam je na dodir ruke, a dodir je jako bitna stvar. Dodirnite taj kašmir ili taj novi laptop. Osjetite ga pod prstima. To je ono što trgovci žele od vas jer studija je pokazala da kupci razvijaju osjećaj vlasništva i prije nego kupe određeni proizvod, a posebno ako ga prije toga dodirnu. Dakle, ako nešto dodirnete, veća je šansa da ćete to kupiti.
Božić je zapravo organizirani i neprekidni napad na sva osjetila. Okus, miris, dodir pa i sam pogled na stvari, a kako bi vas nostalgijom i emocijama potakli da trošite kao ludi, tu su naravno i...
Božićni hitovi
Božićni klasici pokazali su se kao odličan poticaj na kupnju jer vrlo često izazivaju nostalgiju zbog koje smo, navodno, skloniji potrošiti više nego smo namjeravali.
Naravno, odlična su stvar i za autore hitova koji ponekad samo od tantijema mogu živjeti kraljevski. Prisjetite se filma "About a Boy" prema istoimenoj knjizi Nicka Hornbyja i lika Hugha Granta koji je živio sasvim pristojno od jednog jedinog božićnog hit koji je njegov otac snimio tijekom pedesetih.
I to zaista nije daleko od istine.
Slade od "Merry Xmas Everybody" iz 1973. dan danas zarađuje 512 tisuća funti godišnje (to je preko pet milijuna kuna zbog jedne božićne pjesme). "Merry Christmas Everyone" autoru Bobu Heatlieju donosi 53 tisuća funti, a George Michael u ovom se trenutku raduje slatkoj parici koja će kapnuti od "Last Christmasa". Radi se o 412 tisuća funti. Mnogi spominju da "All I Want For Christmas" iz 1994. donosi milijunske tantijeme jer radi se o velikom hitu u Japanu gdje ga Mariah Carey ponekad izvodi i sredinom srpnja.
A ako se pitate kako je Shane McGowan platio stomatolozima da srede ono neviđeno groblje u njegovim ustima, odgovor možda leži u 386 tisuća funti koje on i MacColl dobivaju za "Fairytale of New York" iz 1987.
Stoga, vjerojatno vam je jasno zašto glazbenici svake godine uporno pokušavaju ubosti taj veliki božićni hit iako im to ne polazi za rukom.
I ti zatvoreni shoping centri nisu u modi jos od 2006. Sada su popularni centri koji su samo na otvrenom i imaju sahat kulu. Pokraj Amazona i ostalog interneta ti centri jos i nekako mogu da zarade koju paru.
)
