U Sarajevu preminuo Krstan Bijeljac

[haubica_i_to_teshka]

Dragi moj, hvala Ti za sve shto si ucinio za BIH i njene narode !!! Kao shto si i u WW2 znao da prepoznash pravu stranu i borish protiv fashizma, tako si i u ovoj agresiji prepoznao fashisticku ideologiju I srpski nacionalizam. Izdrzao si sve pritiske, ostao si u Sarajevu dijeleci sudbinu sa komshijama, porodicom ... Nisi Te uspjeli prevariti oni koji Ti ni nikada nisu ni bili prijatelji niti su Ti bili ravni !!!
Hvala Ti shto si me ucio da su ljudi LJUDI bez obzira na vjeroispovijest, boju kozu...
VJECNA SLAVA I HVALA !


"Krstan Bijeljac, 92-godišnji penzionisani paroh iz Sarajeva, jedan je od dva sveštenika u našoj zemlji koja su po izbijanju rata 1992. godine ostala na teritoriji koju su kontrolirale legalno izabrane vlasti Republike BiH.

Bijeljac ističe da te godine nije ni pomišljao da ode iz Sarajeva, već je znao da je jedini pravi put da ostane sa svojim narodom i komšijama.

Vratio se pozivu

- Često me pitaju zašto nisam otišao, ali kuda i kome da odem. Ostao sam vjeran velikim ljudskim principima na kojima se razvijala država BiH i to se pokazao kao dobar pristup u životu - ističe Bijeljac.

Nakon izbijanja rata, iz Sarajeva su otišli svi sveštenici, pa su pravoslavci u gradu ostali bez duhovnog vodstva. Zato se Bijeljac, iako penzionisan još osamdesetih godina, vratio svešteničkom pozivu, a liturgije je održavao u sarajevskoj Staroj pravoslavnoj crkvi.

Kaže, zadovoljavao je religijske potrebe ljudi koliko se moglo, jer je to bilo vrijeme kada je vjera ljudima bila neophodna.

Na pitanje da li je u ratu imao problema, Bijeljac odgovara da jeste, ali samo onih koje su imale i sve druge Sarajlije.

- Rat je to. Metak nije birao koga će pogoditi. Ljudi su ginuli i svaki dan smo nosili glavu u torbi. Svega materijalnog nam je nedostajalo, ali kako je sav svijet živio, tako sam i ja. Ali, to što sam iznio živu glavu na ramenima, veliki je uspjeh s obzirom na to da sam preživio i Drugi svjetski rat u partizanima - kaže nam Bijeljac, koji je bio delegat na historijskom prvom zasijedanju ZAVNOBIH-a."
( preuzeto e-nov.)

[chuchumbamayumbe]

Siguran sam da ovog covjeka najvise cijene ljudi sa kojima je ostao u Sarajevu svo ono tesko vrijeme.
Antifasista i Boziji covjek.
Pokoj mu dusi.

[muha_sa]

pokoj duši gromadi od čovjeka.

[amrica]

rip

[HAVANA]

RIP

[LeKo]

Malo je reći čovjek..........RIP

[exliberal]

sjecam se kad mi je starom dosao na sahranu....mi mu dali koliko se sjecam 40 maraka a on otegao i cita opelo a ono grmi na sve strane...reko skracuj da mu se nebi i mi pridruzili...ode i on bogu na istinu

[Jara]

RIP

Dobitnici Nagrade "Dusko Kondor" za gradjansku hrabrost 2010.

Nagrada Dusko Kondor za gradjansku hrabrost i za afirmaciju gradjanske hrabrosti za 2010. godinu dodjeljuje se:

Krstanu Bijeljcu za gradjansku hrabrost
Esadu Alicu za gradjansku hrabrost - posthumno
Slobodanu Pejovicu za gradjansku hrabrost
Srdjanu Aleksicu za gradjansku hrabrost - posthumno
Miomiru Miletu Plakalovicu za gradjansku hrabrost
Ameli Dudic za afirmaciju gradjanske hrabrosti

Obrazlozenje
Komisija je na osnovu prispjelih 37 prijedloga donijela odluku o laureatima Nagrade Dusko Kondor za gradjansku hrabrost i za afirmaciju gradjanske hrabrosti za 2010. godinu.

Obrazlozenje za:

Krstana Bijeljca, rodjenog 1916. godine, pravoslavnog svestenika koji se 1941. prikljucio antifasistickoj borbi i nosilac je Partizanske spomenice 1941. On je jedini zivi predstavnik srpskog naroda na podrucju Federacije BiH koji je bio delegat na historijskom Prvom zasjedanju ZAVNOBiH u Mrkonjic Gradu. Nakon Drugog svjetskog rata radio je u Crvenom krstu, Socijalistickom savezu i u drugim institucijama. Penzionisan je osamdesetih godina Dvadesetog vijeka.

Nagrada Dusko Kondor za gradjansku hrabrost dodjeljuje se Krstanu Bijeljcu zato sto je, iako svjestan rizika kojem se izlaze:

-ostao u Sarajevu koje je bilo pod opsadom jedinica Vojske Republike Srpske
-u nedostatku aktivnih pravoslavnih svestenika, koji su svojevoljno napustili grad na pocetku opsade Sarajeva, odlucio se reaktivirati i vratio svestenickom pozivu
-ponovo obukao svestenicku mantiju i liturgije odrzavao u sarajevskoj Staroj pravoslavnoj crkvi
-u toku citave opsade Sarajeva kretao se po opkoljenom gradu, rizikujuci sopstveni zivot da bi podijelio sudbinu svojih vjernika i svih svojih sugradjana, iskazujuci gradjansku hrabrost time sto se suprotstavljao svim negativnim autoritetima tog vremena, prvo iz svoje etnicke i vjerske grupe, a onda i iz drugih, kojima njegova borba za zajednicke vrijednosti bosansko-hercegovackog dustva nije odgovarala i dokazujuci da je zajednicki zivot moguc
-Krstan Bijeljac je pionir borbe za zastitu ljudskih prava, koju neumorno vodi vec 69 godina, uvijek porucujuci: "Danas je puno toga drugacije, doslo je neko drugo vrijeme, neki drugi ljudi... No, vec sam rekao, nevazni su ljudi, vazne su samo cinjenice. Mrkonjic Grad, zasjedanje ZAVNOBiH na kojem je odluceno da su BiH udareni temelji - to su cinjenice. Od toga dana smo postali drzava, koju, ma koliko je neki negirali, niko nikada nece moci razjediniti. Narod to nece dozvoliti, ma sta ovi politicari pokusavali i pricali".

opširnije:
http://www.gariwo.org/portal/index.php? ... lang=bs_BA

[pici]

Pokoj mu duši

[branimir stulic]

Lahka ti zemlja Bosanska, ljudino...

[suncica24]

Divan covjek, prije svega, a onda i veliki partizan!
R.I.P.

[ChataDodajStaHoces]

Ovakvim ljudima skidam kapu... RIP

[cyprus]

Pokoj mu duši

[mladoliki]

Imao sam to zadovoljstvo upoznati Krstana za vrijeme rata u Sarajevu.
Običan čovjek, jednostavan, iz naroda. Ostao je dosljedan svojim uvjerenjima, antifašizmu, Srbin i pravoslavac, u isto vrijeme Bosanac od glave do pete. Ostao je zajedno sa Avakumom Rosićem sa svojim srpskim, pravoslavnim narodom u Sarajevu kada je dabrobosanski mitropolit Nikolaj pobjegao iz svoga sjedišta pridruživši se zločinačkoj klici Radovana Karadžića, blagoslivljajući topove koji su razarali, pored ostaloga, i pravoslavne hramove po Sarajevu. Krstan Bijeljac, kako mu njegova ortodoksna hrišćanska vjera nalagaše nije mogao mrziti druge i drukčije, niti je mogao protiv svoje Bosne i sebe samoga.
Sitni čikica, tako mali i neprimjetni čovjek, Krstan, ostaće, barem u mojim mislima, jedna ljudska veličina, svijetli primjer kako ljudske misli i djela mogu ići ukorak.
Neka mu je vječni pokoj i slava mu!!!

[melbaa]

RIP

[black]

RIP

[piupiu]

Nek s mirom lezi u svojoj zemlji.