Merkator ima najljubaznije radnike, divim im se koliko rade a vazda nasmijani kad se obraćaju kupcu. U DPu su kako kad što se tiče ophođenja, mada ne zamjeram im previše, jer su namučeni napornim poslom, a ne volim ni tu lažnu trgovačku ljubaznost. Zašto bi prodavačica morala da se topi od ljubaznosti kad radi naporan posao i stoji na nogama po cijeli dan za male pare, a sve za nekog gazdu. Meni je dovoljno samo da ne bude upadljivo neljubazna i drska ako ja učtivo nešto pitam. A neka se mrgudi koliko joj volja, i bude ravnodušna i neusredsređena, da ima bolju platu i normalno radno vrijeme sigurno bi joj osmijeh bio prirodan a ne namješten.
Ponekad im na licima vidim umor, jedva govore, pa ja još da ih peglam, ne dolazi u obzir. Za njih nema ni petka ni svetka, a zamislite još sva ta buka u supermarketima povazdan, pa valja to trpiti iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec. Ja nekad šiznem kao kupac nakon pola sata od dječurlije koja trče, ljankesa koje me guraju kolicima, likova koji gaze sve oko sebe jer umisle da su jedini kupci, pa uopšte ne gledaju kud idu, napornih ljudi, općenito gužve i graje... da moram tamo raditi svaki dan satima ne znam kako bih. Zato im svima svaka čast, i dobri su im živci kako to zna biti težak posao.
Nemam vala ni neku potrebu pitati radnice gdje šta stoji, sve znam i žmireći da nađem, a volim samoposluge baš zato što mogu sama da prevrćem proizvod pola sata ako hoću, da stignem pročitati i rok trajanja i sastav, te uporediti 5 sličnih artikala. Jedino kad jako žurim pitam radnice.
Kad je u pitanju rok trajanja, tu sam gadna. To, @Better Man, što se tebi desilo sa Poli-jem je bljak, pa to isteklo prije više od pola godine, a ne juče! Treba neko da završi u bolnici zbog takvih svinjarija.
S te strane, u Robotu su uvijek znali red, čim se približi označeni datum oni obore cijenu ili stave 2 ili čak 3 komada za cijenu jednog. To je fer prema kupcima a uostalom, jedini način da ja kupim nešto čemu rok prolazi za dan dva je upravo taj: obaranje cijene ili 2 u 1. Inače ga vraćam na policu pa da je zlatan. Jer, svježina proizvoda je ključna. Nije istog ukusa keks kome rok ističe za 6 mjeseci i onaj za 6 dana. Na papiru su oba ispravna, ali naprosto nisu istog ukusa. Na štrudli, npr., odmah primijetim kad je svježa a kad je suha i stara. A neki prodaju po istoj cijeni i svježe i staro, što je bezveze i pitam se ko su naivčine koji nasjedaju na to, a bezbeli ih ima. Vjerujem da ima tona ljudi koji kupe i istekao rok ne primijetivši, a zato to trgovci i rade, jer znaju da naši ljudi baš ne obraćaju pažnju na rok trajanja.
Mada, i to se polako mijenja, nasreću.
Tu ja postanem muškasta i nokautiram budalu.
