fantom slobode wrote:Meni su super ti pesimisti sto moraju da propagadno podrze svoj izbor prebivalista u zivotu.Naravno da je za psihu emigranta dobro da mu u domovini nije najbolje stanje, a i kapitalizam nekako se uvijek trazi negdje drugo los zivot, da bi gradjani u toj drzavi bili sretni sto nisu negdje drugo(ili samosvjesno shvate da im je u njihovoj odlicno, kako je u tom Iraku, Afganistanu, dalekoj Kirgiziji, a bogami i u Kini-nije bitno, sve je to tako daleko i nepoznato:).
U Bosni, zbog silnih zelja poznatih od ranije, ne vodi se ta standardna propaganda, neki bi voljeli da dokazu da nam drzava nije odrziva.
Naravno da u Bosni neki zive onako, a neki mnogo bolje od toga, dok neki ne zive, ali zato opet pjevaju, jer im je to ceif(ti Romi su vrlo interesantna pojava).Mislim utisak o zivotu u Bosni zavisi od glave pojedinca, njegovog stava, koje stvari se ocjenjuju, sta za nekog znaci dobar zivot i gomile drugih faktora.
Moj komentar na ovu temu bi se sveo da ima i onih koji su se vratili i ostali(ne kao u opisu nerazumnih koji vracaju kontejner iz Rijeke nakon par dana u Bosni - to bi u onoj gornjoj R-K prici).Ti isti koji uzese odlican novac u Americi, dodjose nazad i zive odlicno, kako su uvijek i zivjeli u Sarajevu.Povratka ima, osim onog pod pritiskom iz Njemacke, primjecujem da vecina ljudi koji se vraca dolazi iz U.S.A., zasto, ne bih o tome, oni to bolje znaju.
Znaci povratka ima, sasvim logicno - onih koji su rodjeni do 1975 godine, ostali svakako i nisu nesto zivjeli u Bosni da bi imali nekog velikog razloga da se vrate (naravno uvijek postoje izuzetci, izvinjavam se doticnim).
Zivot u Bosni je kako za koga, no ako pogledam one koje poznajem ili su mi prijatelji, svi lijepo imaju rijeseno stambeno pitanje (vlasnici su otplacenih stanova), imaju posao koji im pruza lijep zivot (maser, frizer, pediker, depilacija, karting, rafting, Turska, Egipat, Spanija,Grcka, skijanje (lijepo je u Austriji) itd...itd...), automobil se podrazumjeva - mislim da u ovom momentu u Sarajevu ima 140000 automobila ( a nisu svi bas iz proslog vijeka:) Bogat kulturni zivot, djecu koja posejcuju igraone, idu u obdaniste i nista se ne razlikuju u svojim interesovanjima od djece iz Francuske npr.U svakom slucaju im je lijepo.
Slazem se da je politicka situacija uzasna, ona se i nije promijenila od 1995 i ista je najveci kocnicar stabilnosti drzave, ali naravno nadajmo se boljem.
Vjerujem da se neki ne slazu sa mojim komentarom.Svi smo nekako drugaciji, ja shvatam da dolazak iz sela Osmace neke 1995 ne stvara preveliku sansu za divan zivot u BiH, pa je naravno Svedska divna i obecana zemlja.A neki su nezadovoljni i po definiciji, nije im dobro, kako god okrenes:)
Idila
..a sad bez zahebancije i potonjih misli (ni ovo na pocetku nije bilo to, ali eto, vazda ce biti neko ko ce to tako okarekterisati). Kao dobri, zahrdjali dijasporac, se poslusno javljam prozvanim da odapnem strijelu. Silom prilika (zna se kojom) sam sprzio na najzapadniji zapad, cvrstog dijela zapadne Europe, nije da je nikad nisam imao namjeru posjetiti, ali nisam imao namjeru otici i vise se ne vratiti. Mic-po-mic (kako bi se raklo u nas i u crnogoraca) sam zakorijenio ovdje, zabrazdio, zastop'o i sad mi nije mjesto ni tam'-ni 'vam.
Ovdje sam nekakav strancuga, u rodjenoj sam gastarbajdercina. Ujutro kad ustanem nemam pojma kako da se osjecam, kuci ili na privremenom radu? Nije da nebi volio biti na privremenom radu, ali da bi bio privremen trebam imati cilj, a cilj bi bio povratak nazad? Zamislim se onda sa 65 (jelte..ono penzijica, ja i moja baba se vodamo za rucice i guramo jedno drugom rolator) kako setam ulicama moje jedine i sav se uzijanim.
Zamislim se onda, da ostanem i da setam sa istim brojem godina po ulicama ove tudje u svacije i opet se uzijanim.
Helem, danas nije lako biti dijasporac, jer zi uzijanjen od-do i sav si raskoracen k'o da si osudjenik na cerecenje, samo sto u ovom slucaju nece upregnuti konje da te cerece, nego su taj pos'o prepustili samome tebi. Razvlacis se do mile volje od jednog epiteta do drugog (u nas su ljudi uvijek bili siroka srca, tako da ti vizija ne ostane osakacenja dok cekas na to da te se obiljezi ili da te slikovito opisu ili da ti objasne ko si, sta si, gdje si i sta ces biti, kada i gdje).
U svoj toj muci bez nauke, sjetis se obicno stare raje, ali ti to ne pomaze...raja je pojam koji se danas koristi kao uopsteni pojam, npr za one, ove..te tamo...one odozdo, odozgo...iz onog...ili ovog...nebitno...pojam raja je razvodnjen i ne znaci vise sto je znacio. Najvise te pogode nekakvi poznati (a zaboravljeni zvuci)...cudna stvar da zvukovi znaju producirati slike, i tada se sjetis da je mozda vrijeme da se vratis.
Uzmes papir olovku i sracunas sve...nema nista da fali, dosta mi je vise cardaka ni na nebu, ni na zemlji...stara kupi prnje, pravac Bosna!
Bosna jedva ceka da se vratim, Bosna je ta jedina koja me razumije, u Bosni me cekaju i mama i tata i drugarica uciteljica...i citav razred. Nigdje nebo nije plavlje, nigdje nisu takve trave (isto k'o da pravim transfer sa crvene na plavu planetu...dijasporac Marsovac, aferim).
Ama, ne ceka te niko, ni Bosna ni Zapad, a najmanje zivot. Dok meni prolazi zivot u razmisljanju "sta ako", zivot lagano prolazi. Svaki puta kad se probudim iz tih sanjarenja i prebrojim ovo malo dlaka na glavi, budem svjestan da sam od silnog razmilsjanja o povratku i ostanku, opet debelo zacelavio. Kompezacija slijedi laganim cesanjem po jajima, na kojima mi nebi pozavidjela ni fabrika salmonele, gdje se nadam da cu cesanjem utamaniti srazmjeran broj iz bujnijih predjela, kako bi se uravnotezio(hebiga, ravnoteza je veoma vazna stvar za nas ni 'tam-ni 'vam). Nakon ovakve kombinacije intelektualno/fizickih vjezbi, svaka zemlja u EU i van nje bi me pozeljela imati kao njenog punopravnog stanovnika, a kamoli Bosna iliti ovaj nazapadniji, zapadni dio zapadne Europe u kojem brojim kapi kise koje su moje, a tudje su.
Greetings from Mars
sta je tu tako cudno?
