TV serije - karika u razvoju?

[lord-executioner]

Bespredmetno je i spominjati koliko je zakljucaka doneseno o stetnom uticaju televizije na razvoj djece, omladine, pa cak i nimalo laskavom uticaju na nadgradnju adolescenata; sve, pocev od povrsnog poimanja svijeta , zivota, tradicije i religije u pojedinim tvorevinama prikazivanim na malim ekranima, pa sve do identificiranja sa izrazito "negativnim" likovima i uskladjivanje vlastitih postupaka sa imaginarnim bilo je dijelom tematike brojnih clanaka i naucnih radova.

Necu potencirati nauku.
Jedino covjek bez svijesti moze pogledati niz lijepo srocenih recenica, frojdovskih zakljucaka, te narocito skladne interpunkcije, i reci samo "da, tako je", bez dubljeg poimanja svog Ja.

Znamo sve o pricama o djeci koja pazljivo upijaju SCT i potom ( u docnijoj dobi ) samaraju partnerice penisom, znamo o "Bowling for Columbine", o Duke Nuke'm akcijama po skolama i ugostiteljskim objektima, o djecacima koji odjenu Supermanov kostim i bacaju se sa desetih spratova, znamo za sizofreniju i ostar pogled omiljenog negativca koji u bolesnicima usadi crv sumnje i tjera ih na bijeg od umisljene zavjere.

Pitanje je: koliko poznajemo drugu stranu? Jesmo li, gledajuci TV serije ( pitanje se NE ODNOSI na spanske sapunice ), razmisljajuci o njihovoj radnji, uzrocima, posljedicama, likovima i njihovim karakteristikama, u sebi razvili dio covjecnog, plemenitog, vrijednog? Da li nas je Mulder u X-Filesu naucio ( ili barem sugerirao ) da budemo uporni, Frank Black u Millennium-u da prepoznajemo zlo cak i kada je zamotano u dobrotu, Tony Soprano da nasilje biva uzvraceno nasiljem, Seinfeld da zivot ne shvatamo ozbiljnije nego sto on shvata nas, Sylar u Heroes-ima da je put ubojstva posut strahom, a put iskupljenja katkad prodornijom sumnjom? Ovo su samo glavni likovi nekolicine poznatijih TV serijala; paleta je enormna, slojevitost veca ili manja, medjutim uvijek sposobna uticati.

Koliko?

Sto se mene tice, pojedini serijali Star Treka naucili su me cijeniti zajednistvo; to je ono sto nam ovaj forum, medju drugim oblicima, nudi - odgovornost u suzivotu, otvorenost u komunikaciji. Star Trek nije bio jedini - prihvatao sam sve sto sam nasao vrijednim u mnogim, mnogim drugim.

Da li su vam serije bile samo dnevna razbibriga ili ste i njih, preziruci povrsnost, u letu secirali i ucinili valjanim dijelom sebe, kao sto ste ( mozda ) cinili sa drugim, poznatijim umjetnickim formama izrazavanja?

I ne zaboravite, covjeku je vrijednost samo ono sto vrijednim priznaje.