TV kalendar na HRT-u ili kako se kalila historija

[basta sljezove boje]

�Komandovao sam u Kocevskom rogu � izjavio je prvi put za javnost Simo Dubajic u listu �Svet� jula 1990. godine � Ucestvovao sam u likvidaciji ljudi po naredjenju. To danas govorim, jer sam shvatio da je savest jaca od pobede. Kada sam 25. maja 1944. godine dosao u Ljubljanu, referisao sam Titu o zarobljavanju ustasa, fon Lera i zapleni zlata. Pre toga sam trinaestog maja dobio od Tita depesu da niko ne sme dirati nijednog zarobljenika. Mi tada nismo znali da ce ti zarobljenici biti pobijeni. Govorilo se da ih treba vratiti u Sloveniju, da bi im se sudilo po medjunarodnim konvencijama. Ja sam imao tu Titovu depesu, imali su je i svi ostali komandanti... Onda sam iznenada dobio nalog da se 30.000 tih domacih izdajnika pobije u Kocevskom rogu. Naredjenje su izdali Ivan Matija-Macek, Maks Bace i Jovo Kapicic. Sve Rankovicevi pomocnici. Takvu odluku niko nije mogao doneti, sem Tito. Samo je on mogao da opozove svoju raniju depesu. Bio sam sef i kontrolisao da se to izvrsi do kraja. Taj masakr je izvrsila XI dalmatinska brigada u kojoj je komesar bila Milka Planinc. Ona je za streljanje trazila dobrovoljce i najpoverljivije komuniste. Bilo ih je 85 ili 90, ali vise od 100 nije. Strojem je komandovao drug po imenu Perisa. Zvali smo ga jos Dinko i Ljubo. Sedeo sam ispred jedne krcme i pio �Bakarsku vodicu�. Imao sam dvadeset i jednu godinu. I vojnici su bili mladi. Dolazili su kod mene, potezali iz flase, povracali i padali u nesvest. Bio sam pijan, pa nije iskljuceno da sam bas ja dao naredjenje da se posle streljanja baci eksploziv u te jame, kako neko ne bi iz njih izasao ziv. Za te jame u Kocevskom rogu rekao nam je Ivan Macek, ministar slovenacke policije. On je poznavao taj kraj, tu se, uostalom, tokom rata skrivao Glavni stab Slovenije.�

Svedoci iz emigracije tvrde da je tada ubijeno oko 250.000 ljudi. U britanskim arhivima postoje dokumenta, i o predaji prebeglica, a i o likvidacijama, koje su nad njima nacinili partizani. Svedocanstva su dali i preziveli pripadnici nacionalnih snaga Branislav Todorovic, Todor Miletic, Stevan Brasevic, Velimir Golubovic, Milivoje Slavkovic, Joze Korosec. U Cercilovom dnevniku, ta komunisticka odmazda opisana je u poglavlju pod nazivom �Incident Basovice�, po imenu jedne od kraskih jama, na italijanskoj strani. Deset godina kasnije, zbog stratista u Sloveniji, izbile su svadje u CK KPS, jer su se seljaci zalili da ne mogu da oru svoje njive, zbog leseva koji izlaze iz zemlje. �Kao da zemlja dise� govorili su seljaci. Slovenci su ih, medjutim, primirili visokim novcanim obestecenjima i kreditima za podizanje kuca. Pocetkom pedesetih i sam Edvard Kardelj je sprecio otvaranje istrage o posleratnim zlocinima u Sloveniji. Sami Englezi, medjutim, skrivali su ove istorijske cinjenice od svoje i jugoslovenske javnosti, sve do kraja osamdesetih godina, kada ih je grof Nikolaj Tolstoj objavio. Zbog knjige �Ministar i masakr�, odnosno svedocenja o Titovoj i britanskoj odmazdi, grof je bio i sudski gonjen u Londonu.

O masakru u slovenackim sumama Borivoje Karapandzic, ljoticevski emigrant iz Klivlenda napisao je knjigu �Titovo krvavo prolece�. Englezi su od 24. do 29. maja 1945. godine, na prevaru, pod izgovorom da ih salju u Italiju, izrucili Titu sve prebeglice. Prevozili su ih, prvo kamionima do Vilaha i Jesenica, a zatim vozovima u logor Sent Vid kod Ljubljane. U Mariboru ih je docekivao Zdenko Zavadlov, oficir Ozne. Zarobljenike je cuvala Vojska drzavne sigurnosti Slovenije, a njen put iz Austrije je kontrolisala Pokrajinska Ozna za Stajersku i Korusku. Zavadlov se seca da je i Tito dolazio u Maribor,da se susretne sa ruskim marsalom Tolbuhinom. Tek posle tog susreta donesena je odluka o likvidaciji ljudi iz transporta. U Maribor je dovezeno 8.000 slovenackih domobrana i 6.000 Srba. Tu ih je posetio Slobodan Penezic � Krcun, u svojstvu predsednika Komisije DFJ za amnestiju. Borivoje Karapandzic tvrdi da je Penezic zapravo doneo Titovo naredjenje za likvidaciju prebeglica, koje su i poslate na stratiste u Kocevje. Jos prilikom transporta, cetrdesetak dobro naoruzanih partizana pretreslo je konvoj, a kako Karapandzic svedoci citirajuci reci prezivelih Srba, a neke izbeglice i opljackali. Najveca masovna streljanja Titovi oruznici su, po Karapandzicevim podacima, izvrsili na sledecim mestima: na planini Pohorje i oko Maribora, u tzv. marsu smrti streljano je oko 200.000 Hrvata, koji su doterani iz Pliberka (Blajburga); u sumama oko Kocevja, narocito u Kocevskom rogu ubijeno je 12.000 Slovenaca, domobrana, oko 3.000 srpskih dobrovoljaca, oko 1.000 crnogorskih cetnika, oko 1.000 hrvatskih domobrana i 1.000 ruskih belogardejaca. Oni su predati partizanima iz logora Vetrinje kod Celovca. Kod Zidanog Mosta streljano je oko 6.000 Crnogoraca, na celu sa mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem i 70 srpskih pravoslavnih svestenika iz Crne Gore. Na padinama Pohorja unisteni su zivoti i 8.000 cetnika vojvode Pavla Djurisica, koji su vraceni iz Pliberka. Kod Teharja je ubijeno jos tri hiljade izbeglih Slovenaca, na prevoju Ljubelj i hiljade ranjenih i bolesnih dobrovoljaca, domobrana, izbeglica, medju kojima je bilo dosta Srba. Pedeset godina kasnije, 1995. kada se nasao pred Parlamentarnom komisijom Slovenije, koja istrazuje zlocine pocinjene posle zavrsetka II svetskog rata, nekadasnji nacelnik tajne policije u dezeli Mitja Ribicic, da bi oprao ruke i obraz, javno je izjavio �... da slovenacka Ozna nije znala, niti je imala nalog da ubija zarobljene... Vrh JA naredio likvidacije u Kocevju... mimo Titovog znanja!?�

Mitja Ribicic, je rodjen 1919. godine u Trstu. Studirao je prava u Ljubljani, kada je pristupio komunistickom pokretu. Ucesnik je rata od 1941. godine. Prvo je bio organizator partijske tehnike, zatim pokretac obavestajnih aktivnosti, a zatim politicki funkcioner. U zvanicnim biografijama precutkuje svoju delatnost u tajnoj policiji Jugoslavije i Slovenije. Drug Ciril, kako se ilegalno zvao, koji je u Moskvi zavrsio Akademiju NKVD �Feliks Djerzinski� i tako postao skolovani tajni policajac, ocigledno ne zeli da preuzme, u ime Slovenaca, odgovornost za masakre u Kocevju i Pohorju. Ribicica je na najbolji nacin demantovao bivsi partizan Albert Svetina � Erno, koji je u leto 1944. godine postao prvi pomocnik nacelnika slovenacke Ozne, generala Ivana Maceka � Matije:

�... Bio sam u Partijskoj skoli u Kocevskom rogu, kada je, maja 1944. CK KPS poslao po mene kurira sa naredbom da se javim drugu Maceku. Otisao sam u centar Ozne na Straznjem Vrhu, gde me je Macek imenovao za svog pomocnika. O njemu sam vec slusao da je bio surov i primitivan. Macek se upravo vratio iz Drvara, sa sastanka Vrhovnog staba. Na tom skupu bili su i Aleksandar Rankovic, Ceco Jovanovic, Edvard Kardelj. Razgovaralo se o kraju rata i zakljuceno je, na osnovu ruskog iskustva, da treba zapoceti obracun sa pripadnicima nacionalnih snaga, saradnicima okupatora i kvislinzima: � Likvidirajte, sto pre i sto vise, dok traju borbe za oslobadjanje zemlje � rekao nam je Macek. To su culi svi slovenacki oznasi � Brilej, Zore, Stadler, Ivanusa, Silih, Stjenka i ja. Macek nam je naredio da napravimo poseban spisak slovenackih kolaboracionista. Registraciju je vodio Branko Ivanusa, jer je on u Ozni Slovenije bio sef Odseka za evidenciju neprijatelja. Likvidacije su na teritoriji Slovenije trajale sve do 1953. godine. Za njih je Mitja Ribicic znao, cak je i sam pravio spiskove za streljanje. To mi je rekla moja bivsa zena Cveta Zimic, koja je bila Ribiciceva sekretarica u leto 1946. godine. Ja sam u to vreme bio nacelnik Ozne za Primorsko...�

Likvidacijama u Blajburgu i Kocevju nije zavrsen jugoslovenski gradjanski rat. U samom Becu, sa dozvolom saveznickih vlasti, Jugoslavija je otvorila Misiju za hvatanje ratnih zlocinaca. Na njenom celu se nalazio prvo pukovnik Pavle Milic, a zatim major Stanimir Dincic. Njihov zadatak je bio, da sa jos dvadeset jugoslovenskih oficira, na osnovu spiska Ozne od dve hiljade ratnih begunaca, pronadju sto vise ljudi i privedu ih u Beograd. U ruke im je pao Tanasije Tasa Dinic, ministar policije u Nedicevoj vladi, zatim Franc Nojhauzen, ministar Hitlerove ratne privrede i jos stotinak ratnih zlocinaca. Dr Ante Pavelic im je umakao u Juznu Ameriku. Ustase procenjuju da je do 1951. godine, Udba likvidirala i oko hiljadu katolickih svestenika, simpatizera Alojzija Stepinca. Dr Obren Djordjevic procenjuje da je Ozna, tj. Knoj, u obracunu sa sedam hiljada cetnika u Bosni, hiljadu ubila samo u kanjonu Sutjeske. Kada je, medjutim, na prostoru Jugoslavije taj unutrasnji rat zavrsen, specijalne jedinice Udbe iz Srbije i Bosne tragale su za ostacima cetnickih grupa da bi ih likvidirale. Najuspesniji egzekutor tog doba bio je dr Milan Dragutinovic iz Novog Sada, koji i danas kao trofej cuva pistolj cuvenog odmetnika Srpka Medenice. Mit o Udbi i njenim tajnim ubistvima, poceo je da se stvara odmah iza rata. Tome su, na primer, dosta doprineli neki nerazjasnjeni slucajevi iz samog politickog vrha. Publicista Djurica Labovic tvrdi, na primer, da je Udba ubila Titovu miljenicu Davorjanku Paunovic, jer se toliko osilila da je pocela da se ponasa kao marsalica. Drugo ubistvo koje je ostalo sakriveno od javnosti je bilo ono Nikole Kalabica u njegovom beogradskom stanu. Posle izdaje Draze Mihailovca, ovaj cetnicki komandant je ziveo slobodno u Beogradu. Hranio ga je Josif Cvetkovic, Krcunov licni sofer. Njegov licni telohranitelj bio je oficir Ozne Josip Petrovic, koji ga je vodao nocu po Beogradu. Nikola Kalabic je �dobijen� na rec Slobodana Penezica. Obecano mu je da ce biti potpuno slobodan covek kada oda cetnickog Cicu. Iza tog obecanja stajali su i Tito i Rankovic. Nikola je verovao Krcunu, jer su se znali iz uzickih kafana od pre rata. U slobodnom Beogradu, a zatim i u Tuzli, gde je Kalabic prebacen, njegov telohranitelj ga je najcesce vodio u bioskop i malo poznate kafane. Nikola se, medjutim, propio i poceo da se, obrijan i ugladjen hvali, da je on cuveni Kalabic.

U Udbi je planirano, cak, da se Kalabic prebaci u inostranstvo, negde u emigraciju, ali se od toga odustalo zbog njegove plahovitosti i hvalisavosti. Onda je Krcun odlucio i naredio da se likvidira. Po svedocenju Slobodana Krstica-Uce, oficira Udbe, Nikola Kalabic je jedne noci zadavljen u stanu u Kosovskoj ulici, broj 43. Bio je tada u drustvu sa Miletom Mijatovicem, Slobodanom Krsticem-Ucom i Vladanom Bojanicem iz Udbe, sa kojima se dogovarao da ide na susret i suocenje sa Drazom. Kalabic je trazio da bude obmotan zavojem, kako bi Cici izgledao izmuceno i jadno. Prilikom previjanja zavoja, u sobu su usli operativci tajne policije i udavili ga tim zavojima. Telo Nikole Kalabica je zatim prebaceno na Adu Ciganliju i tamo sahranjeno bez nadgrobne ploce. Naredjenje za likvidaciju Nikole Kalabica, preneo je �odozgo� Mile Milatovic, Rankovicev zamenik, kada se i Leka slozio sa Krcunovim naredjenjem. Ubistvo su pocinila trojica radnika Udbe, ljudi u uniformama i sva trojica su, kako mi je rekao dr Obren Djordjevic, bili i u streljackom vodu koji je na Adi usmrtio Drazu Mihailovica. Cica je, po nalogu Aleksandra Rankovica, streljan u raci, sa grupom osudjenika. Pre likvidacije je djeneral Mihailovic i obrijan, kako ga u slucaju otkopavanja, neko ne bi prepoznao. Jedan od likvidatora Nikole Kalabica i Draze Mihailovica i danas zivi u Beogradu, ostali su preminuli.

[mostarac]

@in33sa: ja mislim da nije 26.000 nego 260.000

kad slusas ovako o hrvatskim "zrtvama" komunistickog "terora", odmah nakon 2. sv.r. ali i kasnije, ja se naprosto zapitam kako jos uvijek ima ijedan ziv hrvat?

Imao si sinoc na Novoj u okviru emisije Istraga svjedocenja prezivjelih i drugih svjedoka. Konkretno, govorili su o stratistima u Maksimirskoj sumi, i konkretno je navedeno preko 40 masovnih grobnica u i oko Zagreba. A zvanicne cifre govore da je nakon WWII na podrucju Zagreba (dakle grad i bliza okolica) ubijeno ili netragom nestalo cirka 60.000 ljudi. Sto na Bleiburgu, sto na tim kriznim putevima, sto u tim Zagrebackim masovnim grobnicama o kojima se govorilo.
Pazi, zvanicna statistika, nestali i pobijeni. Vise je nestalih, naravno, ali nakon 60 godina oni bi se pojavili da su prezivjeli dolazak partizana.

da, zvanicna statistika koju je vodio onaj sto mu osporavaju da doktorira ili neko kao on a sto je bio u tudjmanovoj komisiji za revidiranje jasenovca i uzdizanje bleiburga i sto je rekao da Jasenovac nije bio konc-logor nego proizvodni pogon.
Jedina zvanicna statistika koja postoji i koja je napravljena sa imenima i prezimenima govori da je na bleiburgu, tj. nakon njega stradalo nesto vise od 12 hiljada ljudi (bez cetnika kojih je pobijeno 8 hiljada i koji brojcane predstavljaju najvece "zrtve"). Ostalo je sve manipulacija u politicke svrhe, a zagreb i 60.000 nestalih i poginulih je cifra koja je u domenu naucne fantastike, obzirom da je Zagreb sa okolicom 1941. godine imao oko 260 hiljada stanovnika, jedan dio tog broja su bili srbi i jevreji koji su protjerani, dobar dio su bili partizani tj. bili su van zagreba i to sad navodi na zakljucak da kad su partizani usli u Zagreb isli su od kuce do kuce i redom ubijali ljude i da skoro niko ziv nije ostao. Cujes li ti sebe i je li ti zaista vjerujes u to? Je li ti stvarno vjerujes u tih 60.000 nestalih i pobijenih? To znaci da kad su partizani usli u zagreb niko osim partizana i njihovih porodica nije ostao ziv, a to je tvrdnja ipak za propagandne masinerije, a ne za ozbiljnih razgovora, a tih 40 masovnih grobnica jos niko nije nasao, a tudjman bi ih vec iskopao da je mogao.

[mostarac]

�Komandovao sam u Kocevskom rogu � izjavio je prvi put za javnost Simo Dubajic u listu �Svet� jula 1990. godine � Ucestvovao sam u likvidaciji ljudi po naredjenju. To danas govorim, jer sam shvatio da je savest jaca od pobede. Kada sam 25. maja 1944. godine dosao u Ljubljanu, referisao sam Titu o zarobljavanju ustasa, fon Lera i zapleni zlata. Pre toga sam trinaestog maja dobio od Tita depesu da niko ne sme dirati nijednog zarobljenika. Mi tada nismo znali da ce ti zarobljenici biti pobijeni. Govorilo se da ih treba vratiti u Sloveniju, da bi im se sudilo po medjunarodnim konvencijama. Ja sam imao tu Titovu depesu, imali su je i svi ostali komandanti... Onda sam iznenada dobio nalog da se 30.000 tih domacih izdajnika pobije u Kocevskom rogu. Naredjenje su izdali Ivan Matija-Macek, Maks Bace i Jovo Kapicic. Sve Rankovicevi pomocnici. Takvu odluku niko nije mogao doneti, sem Tito. Samo je on mogao da opozove svoju raniju depesu. Bio sam sef i kontrolisao da se to izvrsi do kraja. Taj masakr je izvrsila XI dalmatinska brigada u kojoj je komesar bila Milka Planinc. Ona je za streljanje trazila dobrovoljce i najpoverljivije komuniste. Bilo ih je 85 ili 90, ali vise od 100 nije. Strojem je komandovao drug po imenu Perisa. Zvali smo ga jos Dinko i Ljubo. Sedeo sam ispred jedne krcme i pio �Bakarsku vodicu�. Imao sam dvadeset i jednu godinu. I vojnici su bili mladi. Dolazili su kod mene, potezali iz flase, povracali i padali u nesvest. Bio sam pijan, pa nije iskljuceno da sam bas ja dao naredjenje da se posle streljanja baci eksploziv u te jame, kako neko ne bi iz njih izasao ziv. Za te jame u Kocevskom rogu rekao nam je Ivan Macek, ministar slovenacke policije. On je poznavao taj kraj, tu se, uostalom, tokom rata skrivao Glavni stab Slovenije.�
.......

Prvo kaze da je u kocevskom rogu pobijeno 30.000, a onda isti lik samo deset redova ispod kaze da je u kocevskom rogu pobijeno 18.000...
Dalji komentar je suvisan

[in33sa]

Ma da, svjedoci lazu.

Hajde razumijem da bi Hrvati lagali da ocrne mrsku im Jugoslaviju, samo ne razumijem zasto Slovenci lazu. A toliko ih je vec svjedocilo o zlocinima partizanske vojske. Da ne navodim redom, od onog slovenackog seljaka koji je svjedocio o visednevnim likvidiacijama zarobljenika u obliznjoj sumi pa do slovenacke seljanke koja je svjedocila o likvidaciji trudnih zena pred njenim ocima, u njenoj basto su ljude ubijali.

Zaista ne razumijem kako neko i nakon svega moze vjerovati u svetost Titovih partizana. Govna kao i svi ostali, likvidacije politickih/rasnih protivnika kao osnovni nacin rada. Za imena i prezimena nestalih i ubijenih zagrepcana dovoljno se obratiti DZS Hrvatske. Imaju poprilicno dobru bazu podataka.
Glupo je da se ubjedjujemo, uostalom, ako neko misli da su partizani narodna vojska koja strijelja za ukradenu sljivu, samo naprijed.

[justika_sa]

ne želim da pravdam zvaničnu hrvatsku politiku i viđenje i prezentiranje istorije... i meni mnoge stvari idu na ono što nemam... ali ja iskreno u ovom trenutku i ne očekujem drugačije... tačnije očekujem... u narednih par godina da se sve postavi na svoje mjesto i izbalansira...
moja obitelj je iz hrvatske... svi redom... i ono što je karakteristično za Hrvate kroz povijest su međusobne podjele i neslaganja... Hrvati su sami sebi nanijeli više štete nego i Venecija i Napoleon i Turci i Srbi zajedno... postoji izreka... "dva hrvata, tri stranke" koja govori o toj podijeljenosti... Što se novije povijesti tiče... u doba Jugoslavije svi smo svjesni da je jedan od političkih pravaca bio: gušenje nacionalnog identiteta i kreiranje jugoslavenske nacije... sorry, ali to nemože... ne govorim samo o hrvatima u ovom slučaju... ali ne može se u 50 godina uništiti stoljeća i stoljeća vlastitog nacionalnog identiteta, jezika, kulture... sorry ali ne...
da ne bude zabune ja sam socijalista po uvjerenju i opredjeljenju... komunizam mi je ipak malo "prejaka varijanta"...
Također kroz istoriju Hrvatska je decenijama težila za osnivanjem vlastite države... mnogi su vjerovali da je to NDH i likovali... mnogi nisu mogli prihvatiti da je to jedna fašistička tvorevina... zločinačka... kao što jeste...
kroz godine komunizma... osim što se gušilo i zatiralo sve što je simboliziralo hrvatski nacionalni identitet, budimo realni, vršili su se i mnogi zločini.. ovdje se spominjao Goli Otok i Bleiburg... u vrijeme komunizma za Goli Otok se znalo... ali je Bleiburg bio pod velom šutnje... ma kakvim velom... gvozdenom palicom s električnom stolicom...
a Bleiburg se dogodio... i pobijeni su desetci hiljada hrvata... dijelom ustaša, ali i naroda, civila, koji su bježali s njima... nakon što su englezi predali narod partizanima... dio je streljan odmah... dio u maksimirskoj šumi... a dio su vodili kroz cijelu jugoslaviju... mučeči ih sve do makedonije i streljajući i ubijajući usput...
u prošlom stoljeću među samim hrvatima vladao je veliki animozitet... ustaše na jednoj strani... partizani na drugoj... moj dida je bio partizan... njegov komšija ustaša... treći komšija ni jedno ni drugo... ali je ubijen na bleiburškom križnom putu...
kada se u povijesti pokuša nešto zagušiti... to je nemoguće... isplivat će na površinu godinama... desetljećima kasnije i odjeknuti i imati mnogo veći značaj nego kada se to stvarno dogodilo...
desetljećima se o npr. Bleiburgu (pričam o Bleiburgu, ali to nije jedini zločin u komunističko doba) moralo šutjeti... od trenutka odcjeljpenja hrvatske više nemora... i sad se dešava potpuno suprotna stvar od komunističkog doba... zločini koje su komunisti napravili dižu se u nebesa... samo se oni provlače, samo se o njima raspravlja... i tako se kreira povijest...
rekao mi je nedavno jedan prijatelj: šta ti lupaš... kako može biti dobar režim koji je počinio i kasnije skrivao Bleiburg...
također nedavno sam gledala u emisiji Nedjeljom u 2 anketu gdje stanković pita gledatelje (ne sjećam se tačne formulacije pitanja): ko je veći negativac ustaše ili partizani. Ne sjećam se tačne cifre ali jedno 10-tak puta više glasova za negativce dobili su partizani... nažalost...
no, srećom i u hrvatskoj postoje pametni ljudi... koji razmišljaju svojom glavom... koji mogu analitički i objektivno sagledati... i fašističku NDH i komunističko doba... sa svim dobrim i lošim što je donijelo (ne mislim na NDH, tu nema ništa dobro)... i tek za jedno deceniju dvije... bi trebala na površinu isplivati balansirana istorija... u kojoj partizani neće biti negativci... već antifašisti... koji ipak nisu bili sasvim savršeni...

[mostarac]

Ma da, svjedoci lazu.

Hajde razumijem da bi Hrvati lagali da ocrne mrsku im Jugoslaviju, samo ne razumijem zasto Slovenci lazu. A toliko ih je vec svjedocilo o zlocinima partizanske vojske. Da ne navodim redom, od onog slovenackog seljaka koji je svjedocio o visednevnim likvidiacijama zarobljenika u obliznjoj sumi pa do slovenacke seljanke koja je svjedocila o likvidaciji trudnih zena pred njenim ocima, u njenoj basto su ljude ubijali.

Zaista ne razumijem kako neko i nakon svega moze vjerovati u svetost Titovih partizana. Govna kao i svi ostali, likvidacije politickih/rasnih protivnika kao osnovni nacin rada. Za imena i prezimena nestalih i ubijenih zagrepcana dovoljno se obratiti DZS Hrvatske. Imaju poprilicno dobru bazu podataka.
Glupo je da se ubjedjujemo, uostalom, ako neko misli da su partizani narodna vojska koja strijelja za ukradenu sljivu, samo naprijed.

zato sto su i oni imali Belu gardu, Plavu Gardu i slovenacke cetnike pa se sad njihovi unuci dovukli da revidiraju istoriju, a Jansa da to sve zdusno podrzi. No slovenija nije hrvatska i Slovenija je partizane ipak stavila na pravo mjesto i u slovenije je i danas najveci praznik 27. april ili Dan Osvobodilne fronte i na taj dan se i danas ispred skupstine Slovenije svecano postroje ljudi sa zastavama partizanskih brigada koje su oslobadjale sloveniju. Iz tog razloga se to ne moze porediti sa hrvatskim slucajem, jer u Sloveniji belogardisti nisu mogli marsirati kako im je ceif devedesetih godina i Sloveniji kakva je god se ipak nije desio Thompson i pun Poljud.
ne moze se to dvoje porediti nikako, a to sto dodju likovi pa traze kosti svojih predaka koji su bili belogardisti, plavogardisti i cetnici i to onda predstavljaju kao zlocine je nesto drugo od onoga: "Slovenci lazu..."
Slovenija je izrazito i veoma jako partizanski nastrojena, ma koliko to nekima djelovalo naucna fantastika i bila je to cak i burnih devedesetih tokom kojih sam dvije godine zivio u Ljubljani i Slovenija je zemlja koja se nije odrekla ni ulica, ni obiljezja ni bilo cega drugog sto nosi ime njihovih partizana. Ukinuli su ulice koje su bile partijski obojene, ali nisu ukidali ulice svojim partizanima, da bi ih mjenjali imenima izdajnika. U Sloveniji nijedan belogardist, rupnikovac ili slicno nije dobio svoju ulicu i to sto ti pricas nije odraz toga da Slovenci nesto, jer Slovenci su svoj stav jasno rekli. Jansine zelje za prekopavanjem Slovenije i revidiranjem istorije koje jos odavno ispoljava ce ga kostati sljedecih izbora a ziv bio pa vidio, jer Slovenci znaju ko je tu pobijen.

[in33sa]

Ziv ti meni bio, zivio sam u Sloveniji krajem devedesetih, i dobro se sjecam da godinama nisu mogli izgraditi put oko Maribora jer gdje god ubodu bagerom, iskopaju les.

Ne bih dalje o ovoj temi. Tjus.

[basta sljezove boje]

�Komandovao sam u Kocevskom rogu � izjavio je prvi put za javnost Simo Dubajic u listu �Svet� jula 1990. godine � Ucestvovao sam u likvidaciji ljudi po naredjenju. To danas govorim, jer sam shvatio da je savest jaca od pobede. Kada sam 25. maja 1944. godine dosao u Ljubljanu, referisao sam Titu o zarobljavanju ustasa, fon Lera i zapleni zlata. Pre toga sam trinaestog maja dobio od Tita depesu da niko ne sme dirati nijednog zarobljenika. Mi tada nismo znali da ce ti zarobljenici biti pobijeni. Govorilo se da ih treba vratiti u Sloveniju, da bi im se sudilo po medjunarodnim konvencijama. Ja sam imao tu Titovu depesu, imali su je i svi ostali komandanti... Onda sam iznenada dobio nalog da se 30.000 tih domacih izdajnika pobije u Kocevskom rogu. Naredjenje su izdali Ivan Matija-Macek, Maks Bace i Jovo Kapicic. Sve Rankovicevi pomocnici. Takvu odluku niko nije mogao doneti, sem Tito. Samo je on mogao da opozove svoju raniju depesu. Bio sam sef i kontrolisao da se to izvrsi do kraja. Taj masakr je izvrsila XI dalmatinska brigada u kojoj je komesar bila Milka Planinc. Ona je za streljanje trazila dobrovoljce i najpoverljivije komuniste. Bilo ih je 85 ili 90, ali vise od 100 nije. Strojem je komandovao drug po imenu Perisa. Zvali smo ga jos Dinko i Ljubo. Sedeo sam ispred jedne krcme i pio �Bakarsku vodicu�. Imao sam dvadeset i jednu godinu. I vojnici su bili mladi. Dolazili su kod mene, potezali iz flase, povracali i padali u nesvest. Bio sam pijan, pa nije iskljuceno da sam bas ja dao naredjenje da se posle streljanja baci eksploziv u te jame, kako neko ne bi iz njih izasao ziv. Za te jame u Kocevskom rogu rekao nam je Ivan Macek, ministar slovenacke policije. On je poznavao taj kraj, tu se, uostalom, tokom rata skrivao Glavni stab Slovenije.�
.......

Prvo kaze da je u kocevskom rogu pobijeno 30.000, a onda isti lik samo deset redova ispod kaze da je u kocevskom rogu pobijeno 18.000...
Dalji komentar je suvisan

clanak je prenesen sa deklariranog cetnickog site-a. Meni ne treba trgovanje brojevima zrtava, znam koliko ih je u mojoj obitelji "nestalo" 1945. Rodjeni su bili 1925. i 1926. i bili su studenti zagrebackog sveucilista. Pola Zagreba je islo prema Austriji, jer nisu zeljeli zivjeti u boljsevickoj zemlji. Tito je trebao ljudima dozvoliti pravo izbora, a ne pobiti ih krvnicki. Sto tek reci o ljudima, pravim komunistima, koji su zbog gluposti odlazili na Goli otok i vracali se kao invalidi? Sto reci o ubojstvu Andrije Hebranga? Stvoren je jedan udvornicki rezim u kojem se smjelo samo pravolinijski misliti

Italija obiljezava dan sjecanja na zrtve koje su partizani bacali u kraske jame - fojbe. Sta li su to talijanski civili koji su godinama zivjeli na podrucju Istre skrivili Kosti Nadju i partizanima da ih ubijaju osim sto su Talijani? Ima puno partizanskih "Srebrenica" i "Katinskih suma" samo je nekome u interesu da se o njima i dalje suti

[mostarac]

ja opet kazem, koliko je od 1990. godine do danas pobrojano masovnih grobnica i slicnih stvari koje su napravili komunisti kad bi se sve sabralo ispalo bi da su pobili preko 10 miliona ljudi u zemlji koja tad nije imala ni toliko. Mislim da kad bi se sve sabralo koliko su samo nabrojali tih nebuloza da bi se uslo u negativan odnos sa brojem stanovnika jugoslavije u to vrijeme.
Ja ne znam kako moja dvojica komsija ustasa, jedan bosnjo drugi hrvat, prezivise tu klaonicu i mirno zivise nakon rata (jedan je bio 2 mjeseca u zatvoriu, drugi nije nikako) i djeca im fakultete zavrsise i stanove dobise, a takvih primjera je milion. Komunisti jesu pobili dosta ustasa, cetnika i slicne bande nakon rata, bilo je medju njima i nesto nevinih zrtava, ali ni blizu nije bilo toliko koliko bi sada zeljeli da prikazu oni koji bi da revidiraju istoriju i koji bi da u svrhu svojih nacionalnih politika komuniste izjednace sa fasistima.
To jednostavno nije tacno i to se ne moze porediti ni u kom slucaju i jugoslavija jeste bila jednopartijski, ali ni u kom slucaju nije bila zlocinacki sistem, kako danas to zele da predstave samozvani zastitnici nacionalnih interesa koji od Jugoslavije napravise rusevine i pobise stotine hiljada i unesrecise milione ljudi. Ispade da niko od te bande koja je uhvacena 1945. nije bio zlocinac, nego svi bili jadne zrtve. Covjece stvarno su ti komunisti bili zlocinci i samo cekali koga ce ubit, a pogotovo im je bilo uzitak ubijat nevine.
Sto se tice golog otoka, bio je nuzno zlo i o tome ima vec sira rasprava na temi o golom otoku na forumu, pa pretrazi.

[basta sljezove boje]

ti pricas o Mostaru a ne o Zagrebu i zaista mi je smjesno da neko iz Mostara ko nema blage veze prica sto se desavalo po Zagrebu 1945. Uz sve te zrtve partizanskog terora dodati i tisuce intelektualaca koji su protjerani po cijeloj Jugoslaviji. U Sarajevu se presucuje cinjenica da su Medicinski fakultet i Univerzitet osnovani za vrijeme NDH, a ne poslije rata. Eto najboljeg primjera koministicke revizije proslosti

[felichi]

nedavno je na HRTu bila emisija povodom kriznog puta gdje se govori o
"gradanskom ratu" u koji su ustase "silom upletene" a neupucenom gledaocu bi se moglo desiti da nakon emisije pomisli da su ustase u stvari - antifasisti. naravno, partizani su - kriminalci i zadnji olos.
i evo sad neko govori kako su osnivali univerzitete...

[basta sljezove boje]

nedavno je na HRTu bila emisija povodom kriznog puta gdje se govori o
"gradanskom ratu" u koji su ustase "silom upletene" a neupucenom gledaocu bi se moglo desiti da nakon emisije pomisli da su ustase u stvari - antifasisti. naravno, partizani su - kriminalci i zadnji olos.
i evo sad neko govori kako su osnivali univerzitete...

ustase su bili pripadnici ustaskog pokreta, a partizani partizanskog, s tim da vecina stanovnistva nije pripadala ni jednoj ni drugoj ekstremnoj skupini. Ali sve dodje na svoje, tako eto mi u skolama nismo smjeli znati za Aliju Nametka, a danas skole nose njegovo ime, pa se i godina osnivanja univerziteta vise ne taji

Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu osnovan je 1944. godine, kao prvi fakultet u BiH, a kontinuitet rada je uspostavljen 1946. godine. Ovaj kontinuitet nije prekinut ni dana, čak ni u uslovima opsade Sarajeva. Kvalitetan iskorak je učinjen sa početkom izgradnje Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu i rekonstrukcije zgrade Medicinskog fakulteta u kojoj su smješteni instituti.

[/url]http://www.mf.unsa.ba/o_fakultetu.htm[url]

oni Talijani u Istri sto ih Kosta Nadj & prijatelji bacise u fojbe nisu bili pripadnici fasistickog pokreta koliko god partizanska propaganda to tvrdila. Italija je kapitulirala 1943. i 1945. je cak predala zahtjev da bude jedna od zemalja-pobjednica, jer je od 1943. na strani saveznika. Partizani su iz cistog koristoljublja poubijali sve te Talijane, jer oni nisu bili pripadnici nikakve vojske[/url]

[mostarac]

ti pricas o Mostaru a ne o Zagrebu i zaista mi je smjesno da neko iz Mostara ko nema blage veze prica sto se desavalo po Zagrebu 1945. Uz sve te zrtve partizanskog terora dodati i tisuce intelektualaca koji su protjerani po cijeloj Jugoslaviji. U Sarajevu se presucuje cinjenica da su Medicinski fakultet i Univerzitet osnovani za vrijeme NDH, a ne poslije rata. Eto najboljeg primjera koministicke revizije proslosti

ja pricam o opstoj klimi, a za zagreb sam ti rekao, da je istina ono sto ti tvrdis onda bi usli u negativan broj stanovnika, jer ispada da je bilo vise "zrtava partizanskog terora" nego sto su pojedina podrucja imala stanovnika

Partizanski pokret nije bio ekstremni nego oslobodilacki i narodni i porediti partizane i ustase je sasvim neumjesno, jer jedni jesu bili zlocinacki rezim i sistem dok drugi to ni u kom slucaju nisu bili. Cak sve i da je tacno, A NIJE, to sto ti govoris, to partizansku borbu i sistem nakon njega ne moze dovesti u situaciju da se nazove zlocinackim, jer po tome su onda sve zemlje saveznice bile zemlje sa zlocinackim sistemom (Dresden, Leipzig, Hamburg, Hiroshima, Nagasaki)
Dakle to se ne moze porediti ama bas nikako.
jedan ubijani ustasa koji nakon 9. maja 1945. godine cak i nije podlijegao zenevskoj konvenciji, nije nikakva zrtva, nego po svim formama medjunarodnog prava ubijeni terorista, jer uslov kapitalucaji njemacke 1945. godine je bio sljedeci:
Sve jedinice njemacke vojske i njihovih saveznika imaju se ODMAH I BEZUSLOVNO predati najblizoj jedinici saveznicke vojske, a partizani su bili saveznicka vojska, a ovi su pruzali otpor i odbijali predaju i sad mi govorimo o nekim kao "zrtvama". Ma daaaaaaaaj.

[basta sljezove boje]

meni je stravicno da ljudi opravdavaju danas tisuce ubojstava Talijana koji su baceni u fojbe. Nisu bili ni ustase niti vojnici. Kosta Nadj je bio obicni ubojica koji je poslije usao u talijansku kucu, bas kao i Djuro Pucar Stari u kucu Augusta Brauna, danasnju americku ambasadu. Taj veliki revolucionar po kojem je Novi Travnik nosio ime ne samo da je usao u posjed svih pokretnina Augusta Brauna vec je cak i nosio njegovu odjecu. Fukara ostala fukara