Tuzla 25.05.1995 Masakr na Kapiji

Tuzla, Bijeljina, Brčko, Gradačac, Živinice, Srebrenik, Lukavac, sve do Gračanice kod Doboja, Kladnja i Zvornika...
Post Reply
fukara_tz
Posts: 5957
Joined: 14/12/2003 00:00

#1 Tuzla 25.05.1995 Masakr na Kapiji

Post by fukara_tz » 25/05/2004 01:33

IN MEMORIAM

25.05.1995 - 25.05.2004

Tacno prije 9 godina, na danasnji dan 25.05.1995 godine dogodio se nezapamceni zlocin u Tuzli. Srpsko.crnogorski agresor, Karadzicevi fasisti, Mladicevi chetnici nazovimo ih kako god sem ljudi, su na Tuzlu u 20:55 minuta sa lokaliteta Ozrena ispalili granatu na tuzlansko korzo tacnije na sastajaliste mladih poznatije pod imenom Kapija. Cetnicka granata ubila je 71 gradjanina Tuzle a preko 150 ranila. Prosjek godina poginulih je bio 3-30 godina. Ni tako mrtvima, chetnici nisu dali mira da se sahrane dostojanstveno. Dzenaze i sahrane ubijene mladosti obavljene su u ranu zoru jer zvijeri sa brda nisu dopustile da se ljudski sahrani ono sto je ne ljudski ubijeno.

Dan 25.5 1995 dan koji smo decenijama slavili i pamtili kao Dan mladosti bice pamcen kao dan zalosti.

Danas u Tuzli i suza postaje rijec, jer jedino se njome moze iskazati bol za mladim nasilno oduzetim zivotima nasi bliznjih, sinova i kceri, brace i sestara. Jedino ta iskrena suza danas moze govoriti o smrti u nasim srcima, o teskoj spoznaji da cemo sutrasnji, prekosutrasnji i svaki drugi dan buditi se i biti-usamljeni za komad duse, dio srca, za jednu mladost i ljepse sutra. Djeci podarimo zivot, sate, dane, mjesece i godine roditeljske paznje i ljubavi. Bdijemo nad njima, cuvamo ih kao zjenicu oka, kao svjetlost bez koje zivot nema smisla..Zar uopste moze da se pojavi neko i da uz dupustenje tzv. Covjecansta unisti tu svjetlost jednog mladog zivota.? Zar je ikome dopusteno, zar iko smije i moze da uzima pravo na zivot?

Moze, i to je ono sto ovaj narod nikada nece zaboraviti i oprostiti. A ova bol ce stici svakog ko to pred Bogom zasluzuje

da se ne zaboravi....


tempora
Posts: 2799
Joined: 03/07/2002 00:00

#2

Post by tempora » 25/05/2004 01:36

Rahmet im dusi. Da se ne zaboravi!

User avatar
NeKi_LiK
Posts: 956
Joined: 05/09/2002 00:00

#3

Post by NeKi_LiK » 25/05/2004 01:39

Rahmet i spokoj njihovim dušama :(

User avatar
Danguba
Posts: 11931
Joined: 01/12/2003 00:00
Location: Tu negdje

#4

Post by Danguba » 25/05/2004 01:39

Hvala ti na podsjecanju, :( ne nisam zaboravio,daleko od toga, to ko je prezivio ne moze da zaboravi :(


Neka im je rahmet dusi i laka im ova nasa zemljica.

User avatar
Danguba
Posts: 11931
Joined: 01/12/2003 00:00
Location: Tu negdje

#5

Post by Danguba » 25/05/2004 02:17

fukara_tz wrote:da u pravu si...ako si pogledao link ,mezarje je "prekrasno" sredjeno...na tom mezarju sahranjeno je 58 zrtava a ostalih 13 je sahranjeno na drugim grobljima...pored oceva brace majki i sestara.....meni je i dan danas tesko proci tim dijelom tuzle tj pored Kapije....to su sve godista 78,79,80 djeca...kriva samo zato su zeljela da zive

Sve su to nasa djeca :sad: djeca nasih rodjaka,prijatelja,komsija,poznanika :sad: nasa Bosanska mladost :sad: a trebala je biti i nasa buducnost :(

User avatar
Lace
Posts: 8186
Joined: 11/04/2002 00:00
Location: Sarajevo

#6

Post by Lace » 25/05/2004 08:31

:(

weasel
Posts: 284
Joined: 07/02/2003 00:00

#7

Post by weasel » 25/05/2004 08:35

:(

dina_swe
Posts: 72
Joined: 18/05/2004 07:49
Location: Svedska
Contact:

#8

Post by dina_swe » 25/05/2004 08:38

citala sma o ovome i stvarno suze su mi same krenule.....
neka im je rahmet dusi

daca l
Posts: 193
Joined: 27/04/2004 19:56
Location: Svedska

#9

Post by daca l » 25/05/2004 09:05

neka im je rahmet dusama :(

User avatar
Baghira
Posts: 1172
Joined: 04/09/2002 00:00

#10

Post by Baghira » 25/05/2004 10:31

Neka im je rahmet i spokoj dusama :(

BECHO
Posts: 2462
Joined: 03/02/2003 00:00
Location: Zürich, CH

#11

Post by BECHO » 25/05/2004 11:06

List of Tuzla's youth killed by fascists on May 25th 1995:

Dedovic Razija
Brguljak Alma - 20
Hasanovic Senada - 26
Ramic Fahrudin - 26
Marinovic Pera - 34
Mustacevic Savan - 29
Sarajlic Edhem - 20
Beganovic Adnan - 15
Bakalovic Asmir
Dusic Suzana - 14
Cerimovic Almasa - 20
Dapa Amir
Duzel Amir
Kurtalic Vesna
Memic Edisa - 19
Cajic Sanja - 18
Rekic Nedim - 28
Vukovic Mustafa - 23
Hujdurovic Adnan
Ahmetasevic Edina - 21
Mehinovic Amira
Kantor Franc - 24
Slijepcevic Asim - 20
Kalesic Sandro - 3
Hodzic Edin - 31
Boric Indira - 36
Mehanovic Sulejman
Kurbasic Damir
Tadic Ilinka
Nuhanovic Selma - 23
Mehmedovic Edin - 20
Sisic Nihad - 20
Cekic Amir - 21
Okanovic Indira - 15
Bosnjakovic Ilvana
Alispahic Admir - 24
Rosic Jasenko
Bojkic Damir - 28
Mujic Samir - 29
Rahmani Rajif - 23
Jahic Almir - 18
Bucuk Lejla - 17
Mujabasic Azur - 22
Vantic Azur - 24
Abuismail Suzana - 25
Hasicic Semsa - 20
Salamovic Senahid - 26
Markovic Nenad - 19
Hakic Hamdija - 48
Stjepanovic Petar - 25
Alagic Elvis - 18
Atikovic Lejla
Sisc Armin - 20
Ponjavic Rusmir
Hidanovic Alem - 20
Dedic Zada - 21
Kurbegovic Vanja
Stojcic Jelena
Hrustanovic Hasa - 25
Hadzic Ago - 20
Causevic Selma
Mujanovic Nesit - 21
Milic Adrijana - 17
Cirak Samir - 19
Fatusic Muri
Murselovic Elvir
Saimovic Adnan - 28
Sarajlic Jasminka - 23

and four others who were never identified.

Vjecni rahmet i slava poginuloj tuzlanskoj omladini! :(

http://www.geocities.com/vedadpasic/pol ... apija.html

regina
Posts: 688
Joined: 14/04/2004 11:28
Location: sarajevo

#12

Post by regina » 25/05/2004 11:18

Vjecni rahmet i slava poginuloj tuzlanskoj omladini!

igla
Posts: 228
Joined: 19/05/2003 00:00
Location: sarajevo

#13

Post by igla » 25/05/2004 11:51

rahmet dusi svim poginulim
:sad:
"..mozes mi ubiti ljeto al zivjet ce proljece..."

User avatar
joki
Posts: 386
Joined: 15/04/2003 00:00
Location: esterajh (http://de.youtube.com/watch?v=pRzG--NFjPw)
Contact:

#14

Post by joki » 25/05/2004 12:47

Image
...
Ko nema dijete ne zna sta je radost,ko nije izgubio dijete ne zna sta je zalost...
Nadam se da im je lijepo negdje gore ili tamo na kraju u zatisju…
I da su na neki nacin sretni.
I da se ne rastuze kad nas vide kako placemo…
Mi imamo jos samo suze da ih pomilujemo…

A kada presahnu suze nek’ ne presahne nada u jedan novi,bolji svijet u kom ce sva djeca ovoga svijeta biti i nasa djeca.

Fila
Posts: 42
Joined: 23/05/2004 19:15

#15

Post by Fila » 25/05/2004 14:25

Znam da nije dovoljno, ali stidim se i prezirem one koji su to uradili u ime naroda kome pripadam. Zelim da znate da postoje Srbi koji ce pamtiti taj zlocin kao zig vecite sramote i nadam se da ce ubuduce jos mnogo vise ljudi naci hrabrosti da se suoci sa istinom. To je odgovornost svih nas. Ovo se ne sme zaboraviti.

User avatar
Danguba
Posts: 11931
Joined: 01/12/2003 00:00
Location: Tu negdje

#16

Post by Danguba » 25/05/2004 15:35

Fila wrote:Znam da nije dovoljno, ali stidim se i prezirem one koji su to uradili u ime naroda kome pripadam. Zelim da znate da postoje Srbi koji ce pamtiti taj zlocin kao zig vecite sramote i nadam se da ce ubuduce jos mnogo vise ljudi naci hrabrosti da se suoci sa istinom. To je odgovornost svih nas. Ovo se ne sme zaboraviti.

dovoljno i te kako, :sad: ljudski i iskreno

User avatar
Saian
Posts: 14739
Joined: 08/04/2004 21:50

#17

Post by Saian » 25/05/2004 15:40

neka im je rahmet i slava, :( :( :(

User avatar
Saian
Posts: 14739
Joined: 08/04/2004 21:50

#18

Post by Saian » 25/05/2004 15:40

:x :x :x :x :x :x

smib
Posts: 449
Joined: 17/10/2002 00:00

#19

Post by smib » 25/05/2004 16:49

Moj narod je umro

Moj narod je umro, a ja , još uvijek živeći, oplakujem ga u samoći i povučenosti.
Umrli su moji dragi, pa mi je život poslije njih postao samo stradanje.
Moj narod je umro, suze i krv potopiše visoravni u mojoj zemlji, a ja ovdje živim ...........
Moj narod je umro na raspeću.
Umro je ruku ispruženih i istoku i zapadu, a pogleda uprtih u crnu prazninu.
Umro je ćutke i čovječanstvo nije čulo njegove vapaje.
Umro je jer nisu bili nasilnici.
Umro je jer prema ugnjetačima nisu bili okrutni.
Umro je zato što su bili mirni.
Umro je u zemlji u kojoj je teklo med i mlijeko.
Umro je i moj i vaš narod......

K. Gibran




Pokoj dušama vašim, cvijetovi naši nerascvali .......

User avatar
Soul_Sista
Posts: 3750
Joined: 29/01/2003 00:00
Location: anybody seen my baby?

#20

Post by Soul_Sista » 25/05/2004 21:17

:( :( :(

Tuzno je ovo... :(

BECHO
Posts: 2462
Joined: 03/02/2003 00:00
Location: Zürich, CH

#21

Post by BECHO » 25/05/2004 21:40

Danas u Tuzli i suza postaje rijec, jer jedino se njome moze iskazati bol za mladim nasilno oduzetim zivotima nasi bliznjih, sinova i kceri, brace i sestara. Jedino ta iskrena suza danas moze govoriti o smrti u nasim srcima, o teskoj spoznaji da cemo sutrasnji, prekosutrasnji i svaki drugi dan buditi se i biti-usamljeni za komad duse, dio srca, za jednu mladost i ljepse sutra. Djeci podarimo zivot, sate, dane, mjesece i godine roditeljske paznje i ljubavi. Bdijemo nad njima, cuvamo ih kao zjenicu oka, kao svjetlost bez koje zivot nema smisla..Zar uopste moze da se pojavi neko i da uz dopustenje tzv. Covjecansta unisti tu svjetlost jednog mladog zivota.? Zar je ikome dopusteno, zar iko smije i moze da uzima pravo na zivot?

Sayed
Posts: 105
Joined: 25/05/2004 21:43

#22

Post by Sayed » 25/05/2004 22:15

Ne znam sta reci...

Gledam ove slike i najradje bi vrisno...
Jos citajuci neke teme s foruma, vidim ima idiota koji kazu da smo mi to sebi sami uradili...

U mene je rodica bila to vece u gradu, stotinjak metara dalje... Nikad je nisam ni pito da mi prica kako je bilo, samo se uzrujam radi nepravde koju i danas trpimo, mi i sve zrtve...

dariosa
Posts: 514
Joined: 03/05/2003 00:00

#23

Post by dariosa » 26/05/2004 05:37

Vjecni rahmet i spokoj njihovim dušama... Sjecam se tog dana i te vijesti kao da se danas dogodilo...

RPM
Posts: 1031
Joined: 11/01/2004 00:00

#24

Post by RPM » 26/05/2004 08:29

... eh da, jos se sjecam pramenova kose neke djevojke odsjecenih gelerima, pali su mom ramenu lagano kao pogled, moja poderana kosulja i bio je samo bljesak pa muk i tisina ... neka im je vjecni rahmet ...

fukara_tz
Posts: 5957
Joined: 14/12/2003 00:00

#25

Post by fukara_tz » 24/05/2005 00:19

Prebacio sam nam sa topica "Upoznajte Tuzlu" price o zrtavama Kapije :(. Sace 10.godina jos niko nije kaznjen :(. 26maja izlazi nova knjiga o zrtvama.

1. Elvira Huric (17)
Image
Elvirin nam otac prica....sanjala je Elvira cudan san noc prije nego sto ce poginuti.. sanjala je kako hoda ulicom zajedno sa sestrom Elsom i odjednom njena sestra Elsa propadne u crnu duboku rupu iz koje se uspjela izvuci,upala je i Elvira i ona nije vidjela izlaz iz te rupe....i tog 25 maja elvira je nastradala na kapiji...dovezena je ziva na gradinu lezala je na odjelu intenzivne njege zbog teskih rana zadobijenih granatiranjem vise od 48h...iz kome se probudila pred ocima majke i oca...zadnje sto je ucinila, bio je osmijeh ljubavi,upucen roditeljima....a takodje njena sestra elsa je ranjena i poslije je prevezena u neku od stranih zemalja...ne znam da li se ikada u tuzlu vratila...


2. Vanja Kurbegovic 17 godina
Image
Tog dana Vanja je u kuhinji peruci sudje razbila crveni keramicki tanjur...Sta je ovo Vanjice? upitala je majka...eto mama razbila sam tanjur-odgovorila je Vanja te posljednje noci...
Kao i obicno njena prijateljica Hajra pozvala ju je da izadju i prosetaju gradom...Vanja se te veceri nije pripremala za izlazak....sudbina je htjela drugacije....miris lipa u Oktobarskoj ulici u predvecerje mamio je tek stasalu mladost Tuzle....Opijajuci miris lipa sirio se gradom mjesajuci se sa mirisom noci i mladosti...otisli su zajedno....u noci dvadeset i petog maja,okupanoj mirisom lipa,sjajnom mjesecinom i zvjezdama....
ovaj dio texta o Vanji potpisuje Alma Hadziefendic


3. Amira Mehinovic 21 godina
Image
Semsa Mehinovic to vece je smogla snage da kaze cijelom svijetu "Ljudi cetnici mi ubise i drugo dijete"....postoji i video zapis o tome ako ste gledali film vezano za srebrenicu...Amira je ubijena to vece a sin vojnik 1992 negdje na sarajevskom ratistu....njena majka dalje kaze "znala sam da ce moja Amira poginuti...majke vam bolan instikt imaju...te veceri znajuci da je granata pala na centar grada izbezumljeno sam ponavljala- Amira i Edisa su mrtve Amira i Edisa su mrtve...edisa je bila drugarica moje Amire"
dalje majka kaze: u moj san dosao je Amirin duh i ispricao mi kako je umrla: kada je granata pala pogodjena sam bila u nogu, lijevom rukom oslanjala sam se da ne bi glavom udarila u granatinu kocku, onda sam se pridigla i drugi geler pogodio me u vrat...pala sam veli majka Semsa


4. Asmir Bakalovic (19)
Image
Volio je Suzanu....voljela je i ona njega...planirali su mnogo toga sto je Asmir odnio u vjecnost, a sto je Suzani ostalo kao sjecanje na ljubav cijem je posljednjem ovozemaljskom trenu prisustvovala...postoji slike rahmetli Asmira i Suzane nekoliko minuta prije pogibije....O tom 25.maju majka rahmetli Asmira Suhreta poslije ce zapisati
-prilegla sam poslije posla a i on se odmarao poslije fakulteta...nudio mi je kafu...nisam je mogla popiti...nesto me gusilo....soba kao da je puna elektriciteta...zrak je zloslutan....nismo govorili...kao da smo telepatski pricali...gledao je on mene,a ja se njega nisam mogla nagledati....morala sam na zrak...izasla sam u vrt...kroz otvoren prozor u kuhinji mahnuo mi je i rekao "Majko kafa je gotova,udji,nemoj da se ohladi.Ja odoh"

Otisao je.U nezaborav


5. Sanja Cajic (17)
Image
Sretna je bila Sanja tog 25 maja.....upitala je majku prije izlaska...
-mama reci mi jos jednom jesam li ja lijepa?-upitala je Sanja. vrativsi se sa kapije na kucni prag da jos jednom poljubi majku..
- nemoj se vracati , znas da se ne valja vracati kad vec jednom nekud krenes....lijepa si,jasta si neg lijepa,najljepsa- rekla je majka Marica isprativsi Sanju posljednji put....Dogodilo se....da se ubije svitanje, da se prekine dan, da se zaustavi i nestane vrijeme,da umakne cvrkut,da nestanu sunce,mjesec i zvijezde,dogodilo se...Odlazak Sanjin smrcu se ne moze zvati...jer takve smrti nema


6. Adnan Hujdurovic Kindze (18g)
Image
Imao je karakteristican hod 25.maja kada smo se sreli u gradu...hodao je polako s noge na nogu kao nikada do tada...na moje pitanje sta mu je,odgovorio je da ga zuljaju patike...kupio ih je dan prije i bio je jako ponosan na njih...poslijepodne bila sam kod kuce kada se spremao za vecernji izlazak...trebao je ici sa jaranima u lipnicu....po obicaju stajala sam na vratima kupatila i posmatrala kako se sprema...izasao je s rijecima "Pipni me Alma za dzep,pun sam ko brod"....u 20:45 stajala sam sa svojom rajom ispred kapije...bilo me je strah detonacija koje su se cule....jedva sam ih nagovorila da odemo kuci...pred "samoizborom" srela sam se sa Kindzetom...ja sam otisla a moj Ado ostao....pise njegova sestra Alma


7. Sandro Kalesic 1992-1995
Image
Te veceri na kapiji proslavljali smo godisnjicu braka pricaju Irena i Dino Kalesic roditelji malog Sandra...zajedno smo usli u lokal a na samo nekoliko minuta pred pad granate presli smo u bastu...zadnji sto je bio, tu pored nas bila je Dijana Ninic....Sandro je bio u krilu prijatelj Asmir ga je ucio da lupka po stolu kao po bubnjevima...onda je Sandro trazio svoju stolicu i sjeo na nju pred sam pad granate-prica nam Sandrov otac Dino Kalesic...odjednom je odjeknula explozija...sve oko nas je bilo u prasini...mnogi su bili pogodjeni....stravicna slika....pogledao sam prema sandru....samo se rukom drzao za uho i pomalo jeci...mislio sam da je od straha...vjerovatno nije ni osjetio da je pogodjen....zgrabio sam ga i posao prema zgradi plaseci se nove granate...stavio sam ga na grudi i tek tada sam osjetio da kroz majicu probija krv....samo jedna mala rupica...ko zrno rize....dotrcali smo do kola hitne pomoci i krenuli ka bolnici...mislim da je umro upravo kad smo prolazili bolnicke kapije...lijecnici su pokusali sa reanimiranjem...uzaludno vidim da doktori vrte glavom i izbjegavaju nas pogled...bacio sam se po djetetu i zagrlio ga, tek onda su vidjeli da sam i ja ranjen-nastavlja pricu Dino Kalesic...pise Salih Brkic...na vitrini u stanu kalesica gledamo okacene jedne male kopacke....Sandro Kalesic u njima nikada ne odigra niti jednu utakmicu....u sumici kraj mezaristana na slanoj banji uvijek se cuju ptice...jedno dijete u smrt je otislo siroko otvorenih ociju :( :(


8. Vesna Kurtalic - Veca 15 godina
Image
U skolskom pismenom zadatku koji je Vesna pisala na kraju price kao zakljucak stoji ozbiljno razmisljanje jedne sesnaestogodisnjakinje: "Shavtila sam da zivot moze brzo preci u drugi pojam i da ga dijeli jedna tanka nevidljiva nit koju mi obicni smrtnici i ne osjetimo, mozda samo naziremo"...prilikom jednog razgovora sa Vesnom njena majka Zilha osjeca promjenu kod kcerke...neki cudan nagovjestaj...
"sanjala sam tezak san majko...bila sam u bijeloj haljini i kad sam se ujutro probudila i vidjela prozor i svjetlo dana,laknulo mi je", pricala je Vesna majci pitajuci je; "Hoces li mi oprostiti sto sam dva puta kod tebe pogrijesila"? Tada sam prica Zilha Kurtalic osjetila da sam se na neki nacin halalila sa mojom Vesnicom....
Nije imala obicaj cesto izlaziti uvece sa drustvom, tek ponekad da bi vidjela drago lice, simpatiju Denisa...
"Jasna zavezi mi cipele da se ne saginjem, pokvaricu frizuru...hocu da gotivno izadjem"-zapovjedila je sestri prije izlaska iz stana....Vesna i Indira su se pet do devet 25 maja drzale za ruke pred kapijom....osmijeh na licima im je ostao u trenutku smrti....Vesna je, dok ju je sestra Jasna unosila u auto, ispustila posljednji dah zivota i ponovo se rodila...

9. Indira Okanovic 16 godina (Vesnina najbolja prijateljica)
Image
Bio je utorak 23 maj 1995 rano ujutro ispred zgrade broj 1 u Ulici Radojke Lakic Vesna je duze vrijeme dozivala Indiru i na kraju je sama otisla u skolu...tog jutra Indira je izostala dva casa sa nastave...Poslije treceg casa navratio sam u Id odjeljenje.
"razrednice kakva mi je nova frizura?- upitala me Indira
"Odlican" rekoh momci ce poludjeti...kada sam nekoliko dana poslije sreo Indirinog oca Muhameda prozborio je tiho "U srijedu smo se Indira i ja dogovorili da zajedno odemo u petak do skole kako bih opravdao casove....eto ostadose dva casa neopravdana...Indira je imala obicaj reci "uzmi sve sto ti život pruza" i bas tako je zivjela zivot do kraja, dinamicno i lahko za svoju dusu i svojih 16 godina....prijatelji iz kule Nina i Edo napisali su na poledjini jedne od Indirinih slika posvetu:

"Kada se mrak lagano spustao
kada je na tvom licu osmijeh vladao
kada su ti oci najljepse sjale,
ta granata pade!
Ti za tren nestade
ali u srcu sjecanje ostade"


10. Savo Stjepanovic 25 godina
Image
Na samom pocetku agresije na BiH Savo je pristupio u redove armije RBiH...Poslije prelazi u jedinicu manevarske policije odakle prelazi u specijalnu jedinicu...nije Savo ni jednog trenutka osjetio strah pa je uvijek bio u prvim redovima svoje jedinice...pored odbrane domovine imao je Savo i brigu o svojim najmilijim bolesnom majkom Nevenkom i sestrama Draganom i Snjezanom...u teskim ratnima danima kada bi dosao kuci nakon odmora odlazio bi do Lipnice gdje su se okupljali mladi da bi na trenutak zaboravili na teskoce s kojima su se susretali...tu negdje u kutku diskoteke prepune gustog dima i mlade istinske ljubavi provodio je Savo najljepse trenutke sa svojom djevojkom Sanelom....osvanuo je suncani 25.maj majka i Savo su pili prvu jutarnju kafu...svojoj majci prepricavao bi i vesele i tuzne detalje iz svog zivota...volio je Savo poigrati se i sa svojom podstanarkom Mirelom....njihovu igru prekinuo je Savin izlazak na tuzlansku kapiju gdje se okupljala njena mladost.Zauvijek


11. Zada Dedic 20godina
Image
"Kao da je slutila tog 25. maja oprala je kosu, nad sporetom je osusila nije imala fena", prica njena majka Mirsada, ispeglala i obukla najljepse haljine, sa svima se izljubila, sa majkom se oprostila, poljubila je u obadva obraza i otisla niz put Solinski, na autobus i na kapiju....S Azurom, momkom svojim...


12. Azur Vantic 19godina
Image
Neraskidivi dio Azurovog zivota, a pokazace se i smrti bila je njegova velika ljubav-Zada...bila je to ljubav jedna od onih za koje se kaze da postoje samo na filmu u knjigama u masti...jer svaki Azurov tren bio je prozet Zadom mislju o njoj, o buducnosti koju su zeljeli graditi zajedno...i Zada je osjecala isto prema Azuru...
Bilo je predvecerje kada su Zada i Azur izasli u carsiju da prosetaju, susretnu prijatelje, da cvrsto stisnu ruku osjete miris proljeca, kao potvrdu onog rasplamsanog ruzicnjaka u njihovom srcu....usput ce potraziti i kupiti poklon Azurovoj braticni Erni, za njen 4 rodjendan...prekjucer su pitali Ernu sta bi zeljela da joj kupe...rekla je da zeli haljinicu....pronasli su i kupili haljinicu kakvu je zeljela Erna....zastali su na kapiji da se vide s rajom....kupili su pivo kolu i kokice....sada ce na rodjendan Erni uruciti poklon...mozda ce ove noci kazati nesto i o datumu vjencanja...Posli su.Cvrsto se drzeci za ruke i otisli zauvijek


13. Adrijana Milic 17godina
Image
Jula 1994 godine Mladen je dozivio tesko ranjavanje na vozuckom ratistu...Ada je zajedno sa mamom ulozila mnogo truda da bi doprinjela njegovom oporavku....satima je sjedela kraj tatine ranjenicke postelje i tiho sa njim razgovarala ne sklanjajuci sa lica,ni za tren,svoj osmijeh- po njemu se pamtiti Adrijanu svi koji su je poznavali....
1995 pod bosanskim nebom proljece se izborilo za svoju punu zrelost tek 25 maja...u predvecrje tog dana Adrijana se dugo pripremala za izlazak,narocitu paznju posvecujuci po obicaju izgledu svoje kose...tek nakon sto se ogledala u maminom pogledu i u njemu nasla potvrdu da je lijepa posla je po svoju prijateljicu Selmu da bi zajedno prosetale gradom i zadrzale medju mladima na kapiji...


14. Selma Causevic 17godina
Image
Tog 25.maja na treci poziv drugarice Adrijane otisla je u lijepu majsku noc na sastajaliste mladih, gdje su zaboravljali na sve,gdje se budio zivot i gdje su mislili da im onako okupljenim niko ne moze nista....oni zli ne misle tako....otisli su sa osmijehom na usnama,neostvarenim zeljama i nedosanjanim snovima svi zajedno kako su i zivjeli...otislu su sa dvadeset petim majom u istu zvjezdanu noc...te noci i Adrijana i Selma su poginule...


15. Mustafa Vukovic 23godine
Image
U onim slobodnim danima kad nije bio na ratistu Mustafa je obicno isao do vocnjaka...sadio bi i kalemio vocke...izlazio bi pred aksam do kioska u blizini kuce i tu caskao sa prijateljicom Suadom i ostalim prijateljima...tako je dosao i taj 25.maj to popodne je proveo u obilasku familije...bio je kod amidze Rifata....onda je u kasno popodne uslijedila kahva sa majkom i nenom...govorile su mu da se malo odmori jer je bio na bolovanju i gledale ga....pili smo kafu pred kucom a ja i nena ga gledamo i govorimo: - Sto si nam lijep! On se samo smije...mi smo ga nastavile gledati sve dok jednom ne upita: - Sto me tako gledate ? Razgovor se uz kahvu i dalje nastavio....Mustafa za tim udje u kucu da se spremi za uobicjani izlazak....i ode....cim je bilo 10 sati uvece a on se ne vrati znala sam da se nesto desilo pred kapijom....nesto kasnije dodje komsija braticna mu takodje ranjena kod kapije...znao je sve ali kaze da ide opet na gradinu provjeriti.....htjela sam i ja da krenem...ne dadose-kroz suze govori majka Faketa Vukovic....
Mustafa je te veceri na kapiju stigao sa svojim dobrim drugarima Adom i Nedimom....na kratko su sjedili u kaficu a onda je naisla jedna rodjaka sa svojim mladicem....Mustafa i njegovi prijatelji ustupaju im mjesto za stolom....jos kratko se zadrzavaju....zatim izlaze medju mladost koja je te 25-te veceri bila na omiljenom sastajlistu mladih Tuzle....desetak minuta prije 21 sat zaculo se zvizduk granate.....stravicna detonacija dim i prasina....Nedim i Ado su ranjeni a Mustafa Vukovic nasao se medju zrtvama cetnickih zlocinaca sa Ozrena....Mustafa je umro na putu do bolnice....


16. Suzan Abulismail 15godina
Image
Onda je izasla u jedno majsko predvecerje lijepo obucena....dotjerana kao i obcino...i vesela....stajala je u velikoj masi omladine okruzena prijateljima smijehom i muzikom....Emina i Dino su je zvali da proseta do cesme....ona se samo smijala i mahala im...kao na nekoj stanici...propinjala se i mahala i smijala se....kao na slici uokvirenoj kapijom...onda je odjednom bljesnula crvena uzarena gusta svjetlost...i prolomila se razorna explozija...
u spomenaru koji je "otvoren" 10.9.1994 i "zatvoren" 14.3.95 Suzi je zapisala:

"Rodila sam se placuci
dok su se svi smijali
Zato cu mozda umrijeti smijuci se
kada svu budu plakali"

i tako i bi


17. Lejla Atikovic 14godina
Image
Lejla u svom dnevniku zapisa...naredna sedmica je odlucujuca...mislila je to zbog jazz-danca,posljednje skolske sedmice,kontrolnih radova,dogovora oko prve maturske veceri u zivotu....zapisala je i sasvim jasno osjecala Lejla leteci prema svakom narednom danu kao prema velikoj sreci ne znajuci da bas kao leptiric leti prema "Leonardu" prema Kapiji prema strasnom trenu...
I zaista Lejla je izasla na Kapiju i 25 maja 1995g...tamo je bilo mnogo njenih vrsnjaka...zbog kisnog maja dugo se nisu okupili u tolikom broju...dugo atmosfera nije bila tako dobra....slusali su zvukove svoje muzike...da li je i te veceri cula Erica Claptona i njegovu predivnu "Lejlu"...da li se bas ta ili neka druga Lejli draga pjesma razlijegala malim trgom.....da li je u tom trenu s nekim razgovarala ili je mozda vec bila krenula....kada se pojavio bljesak kada se razlijegla explozija kada je strasni talas vatre i metala pokosio i Lejlu i njene vrsnjake sve one koji nisu imali srecu da prezive ovaj uzasni tren....
i opet praznina i smetenost koja se javlja kad god mi obicni smrtnici pokusavamo spoznati ono sto je nepoznato....gdje je Lejlina dusa? kako saznati jos uvijek nepoznato? hocu da vjerujem da sada seta carstvom apsolutne slobode daleko od vreve nas obicnih,daleko od bola,straha i svih ovozemaljskih nemira....da li je tacno da je ovo san i da su se samo Oni uistinu probudili?


18. Edina Ahmetasevic 20godina
Image
Pred vece 25.maja Edina je jos jednom upitala mamu ˇJesam li ti lijepa?ˇ I sa uobicajnom gestom mahnula rukom: Cao vidjcemo se!...mama se samo osmijehnula...u stvari bila je sretna i ponosna...poslije je saznala da je Edina to vece izasla sa Selmom,Adisom i Elmom....bile su kod stare cesme....trebalo je da se nadju sa drustvom pred pozoristem....mogle su precicom pored robne kuce Elma, ali je Edina htjela da prodju Kapijom...samo da prodju nece se zadrzavati....prizor je uobicajno lijep i velicanstven...u najljepsem dijelu grada sastajala se mladost i ljepota njegova....glasna ziva muzika ,stotine mladica i djevojaka se klate u tom ritmu....onda su odjednom svi bili zagluseni i zaslijepnjeni uzarenom razornom explozijom....
Edina je poginula
I Elma je poginula...Adisa je na lijecenju u Zenici....Selma je izgubila nogu...U Irskoj je.....mama Edinina Zilkida unatoc svemu govori smireno....jednako plemenita i odvazna...sada nadasve tiha....tihi su joj pokreti tih govor,tiha misao....kao da nesto osluskuje...nekog ocekuje? U njenim ocima, u njenoj svijesti, u njenom bliskom sjecanju zivi i dobuje jedan tihi eho: Cao, vidjecemo se


19. Elma Brguljak 20godina
Image
Protjerana iz Doboja...njeni roditelji putem razmjene stizu u gracanicu u oktobru 1994 godine....ponovo je porodica na okupu...prva Elmina zelja se ostvarila da bude skupa sa roditeljima...uskoro se ostvarila i njena druga zelja...upisala je prvu godinu ekonmskog fakulteta u tuzli....dalje prica njena majka: spremim ja tako njoj malo bolju hranu a ona nekako sve mrsavija...pitam je sta je sa njom,a ona kaze: svu hranu mama,podjelila sam svojoj raji,kroz suze govori Elmina majka Hajrija....voljela se lijepo oblaciti, kao i svaka djevojka,zeljela je sto kazu da bude u trendu.....
Dva dana prije smrti,kao da je nesto predosjecala....javila mi je da joj je hitno posaljem najljepsu haljinu koju sam sila do kasno u noc...u toj haljini je poginula bila je kao cvijet lijepa-nastavlja dalje bolom skrhana majka Hajrija....tako se cetnickom granatom ugasio jos jedan mladi zivot upisan pod rednim broje 2.....jedna zelje Elme Brguljak i to ona najvaznija – da joj zivi i zdravi iz okupiranog Doboja izadju otac i majka je ostvarena, druga – diploma ekonomskog fakulteta, nije....zelju je ugasila neumitna smrt od dusmanske ruke....roditelji,brat Adin, rodbina i brojni prijatelji nikada nece zaboraviti nasmijano lice mlade Elme Brguljak, koja je voljela ljude i zivot....zato je brat Adin,za ovu priliku napisao i ovo:

- Tatina zakletva, mamina maza, bratova sestrica – nasa ljubav Elma


20. Elvis Alagic Enko 17godina
Image
Tog kobnog 25, maja Elvis je setao po gradu....spremao se za rukometnu utakmicu...otac Semsudin bio je na ratistu i majka Meliha misleci da ce se otac to vece vratiti odgovrala je Elvisa od vecernjeg izlaska....Elvis nije poslusao majku pa se zajedno sa svojim prijateljima Damirom Bojkicem i Francom Kantorom uputio u Mejdan na utakmicu....zvali su i Denisa al on je ostao dosljedan svojoj odluci da ne ide....nakon utakmice uputili su se na sastajaliste tuzlanske mladosti na Kapiju....za tragediju koja se desila tih vecernjih sati 25. maja u Tuzli znao je ubrzo sav svijet....otac Semsudin dugo nije mogao zaspati komentarisuci sa svojim saborcima stravican dogadjaj....tjesila ga je misao da njegov sin ne izlazi pred Kapiju...ujutro sa svojim prijateljem Zekrom krenuo je ranije sa linije...nije znao da je to vec unaprijed smisljeno jer njegovi prijatelji su znali sta se desilo....na prilazu kuci sve mu je postalo jasno....majka Meliha ni do danas se nije oporavila...izgubila je brata 8.05.1994g a godinu dana poslije sina....
Stonoteniserski klub Kreka Jedinstvo Rudhem izgubio je jednog od svojih najboljih i najperspektivnijih igraca....u julu 1995 Elvis je trebao da ucestvuje na europskom prvenstvu u Hagu kao clan drzavne reprezentacije....osvojio je 25 medalja od cega 14 zlatnih, 4 srebrne i 7 bronzanih te brojne diplome i pehare....od 25 maja 1996 u Tuzli se svake godine odrzava memorijalni stonoteniserski turnir Elvis Alagic


21. Franc Kantor 24godine
Image
Nikad necu zaboraviti taj 25.maj i Francove posljednje rijeci....taj dan on je kao i obicno u posljednja dva i pol mjeseca lezao citav dan u krevetu...imao je operaciju slijepog crijeva, pa je bio primoran da miruje....tog dana mu je vec bilo malo bolje, pa se mlada krv u njemu uzbrkala, probudila zelja za izlaskom, za drustvom i druzenjem...sa mnom je tog dana otisao komsinici na kafu....sjedili smo i gledali na televiziji predjele oko Bistarca, zelenu travu, obeharalo drvece okupano majskim suncem...Franc je bio vise nego odusevljen, stalno je ponavljao, kako njemu samo treba krpica plodne zemlje i on bi bio sretan, presretan....u tom zanosu jedva je cekao vrijeme izlaska pa da sa prijateljima nakon dugo vremena ponovo proseta svojim gradom.....
A nije se htio obazirati na opomene komsija i prijatelja toga dana, oglusio se na molbe svoje majke da ostane u kuci da saceka jos jedno vece....
Njegove posljednje rijeci su bile :

Ja moram veceras izaci, ne mogu dozvoliti da mi mladost bude pokopana.....


22. Admir Alispahic 24godine
Image
Admir je rodjen 15 marta 1971 godine u Srebrenici....tesko je bilo pronaci Admirovu majku....nasla sam je u studentskom domu u ulici Rudarskoj soba na trecem spratu....u maloj sobi kod samog kreveta na zidu slike Da ih gledam da su mi blizu kaze teta Nura Alispahic....prvo muz Alija koji je poginuo 93 godine, za sina Azmira 18 godina nista ne zna i onda sada Admir....poginuo (citaj:ubijen!)
25 maja Admir je dosao sa posla i odmah otisao svom dobrom drugu Senadu (koji je takodje poginuo) posto su trebali otici u Zivinice....ali tako nije ispalo....sada Admir Alispahic vise nije tu...dovoljna je bila sekunda pa i manje da teta Nura ostane bez sina.....Ekrem (sin Admirov) oca da vise nikad ne vidi, Zehra bez muza....njegova smrt neraskidivu sponu napravi, a bosanski vilajet ostade tuzan....

Neka ti je rahmet,Admire !


23. Senad Hasanovic 26godina
Image
25.maja oko 18 sati Senad je navratio na vecernju kahvu kod svog zeta Dervisa Malica, koji je ozenjen Senadovom tecicnom Sefikom....Dervis je kao ranjenik 1993 evakusain iz Srebrenice i pored brata Suada bio mu je najblizi........Senad je i tada spominjao svoju rak-ranu,bol za roditeljima koji su tih dana u Srebrenici ponovo bili izlozeni cetnickom divljanju....rekao je kaze Dervis koji nam je i ispricao ovu pricu o Senadu, da mora otici na telefon da se javi djevojci u Lukavac, rekao je da ce se brzo vratiti.....
i Senad bi se vratio da nije susreo svoje prijatelje takodje prognanike iz Srebrenice Esada Salkica i Admira Alispahica....odlucili su prosetati do Kapije

Senad i Admir nisu se vratili

Devetnaestogodisnji Esad je uprkos teskim ranama uspio prezivjeti....amputirana mu je desna noga a saka lijeve ruke ostace mu zauvijek deformisana


24. Adnan Beganovic 16godina
Image
21.05.1995 godine Adnan je proslavio svoj 16 rodjendan, ne sluteci da ce se sudbina ubrzo tako okrutno poigrati s njim....taj dan svi su se veseili Adnan je svirao haromoniku i sve je bilo u rodjendanskom raspolozenju...kobnog 25.maja Adnan je zamolio mamu da mu napravi omiljene kolace-krempitu,da ga cekaju kad se vrati s polja....otisao je zajedno sa sestrom....uputili su se prema Kapiji....sestra je bila vrlo kratko i vratila se kuci....Adnan je ostao....ostali su kolaci na stolu, ostala je harmonika u sobi, ostalo je sve da tuguje i zali za svojim Adnanom


25. Damir Bojkic 27godina
Image
Damir je taj dan rucao sa svojom porodicom....onda su pred kucom pili kahvu....Damir je gledao u jednu rascvjetalu ruzu i rekao : Uskoro im se nece vidjeti list od cvata....U tom je naisla komsinica Mirsa da pokaze tri nove suknje...Damir joj rece: Bolje da ih das meni, hocu veceras da se zenim pa da ih poklonim mladoj....
Oko pet iza podne naislu su Damirovi jarani Franc Kantor i Elvis Alagic...zvali su ga da izadje....Damir se neckao zbog pripravnosti....Ipak je pristao uz salu da mozda nocas sva trojica pronadju djevojke za udaju pa se i ozene....salu prihvatise i Elvis i Franc...usput su susreli neke poznanike....pitali su ih uobicajeno: Kuda cete? - na vjencanje- rekli su


26. Ilvana Bosnjakovic 17godina
Image
Za nepunih mjesec dana 18 juna docekala bi svoj 18 rodjendan....Ilvana je cesto znala reci: Uzmi sve sto ti zivot pruza, meni je 18 godina.....znala je to govoriti ali nije mogla to dozivjeti....tog kobnog 25.maja dana u kome je godinama nasa mladost prenosila prve crvene karanfile svog zivota, Ilvana je svoj karanfil zauvijek izgubila....ostali su njeni nedosanjani snovi, nedoljubljene ljubavi, nenapisana pisma i otvorene stranice njenog dnevnika....ostala su djeca njena nerodjena ona koja bi se kao i sve predhodne generacije okupljala pred Kapijom....

Odlazim zelim da te prebolim
Odlazim nisu nam isti sudjeni
Sretno ti u zivotu ljubavi
Neka ti se zelja ispuni

(iz Ilvaninog dnevnika 23.maj 1995)


27. Lejla Bucuk 16godina
Image
Najtezeg dana u mom zivotu – veli majka Pakiza Lejla je bila neobicno vesela....bila se naime ranije posvadjala s najboljom prijateljicom Sanjom nisu govorile i tog dana pomirila se.....Veceras izlazim sa Sanjom rece mi za ruckom....a nije voljela da izlazi...u ratu je s drustvom izasla tri-cetiri puta ali nikad na Korzo....zasto je odjednom promjenila plan nikad vise necu saznati....ne znam zasto se kuci nije vratila kad je cula udar prve granate u 19,20 sati jer se neobicno plasila i uvijek je to dotad cinila....posljednji ih je vidio Sanjin rodjak iz Par Sela kod prodavnice Peko na Korzu, nekoliko minuta prije tragedije...ne znam ni sama sto je vuklo naprijed kroz guzvu i toliki svijet da bi stigla na Kapiju....oca Hilmu su te veceri neobicno jako boljele noge pa je rano otisao na spavanje....nikad prije niti poslije nisu ga boljele noge...kada su sutradan bezivotnu Lejlu preopznali na patologiji imal je pored ostalih i povredu noge


28. Samir Cirak 18godina
Image
Poslije duze pauze majka Hatidza progovori:
- ako ja ne mogu da ustanem Samir skuha hljeb i kaze hajde mamice jedi...onog dana kad ce na Kapiju trazila mu mati dzigerice

Hatidza zaplaka i zapomaga:
- hocu njegove haljine...bio je prvak u BiH u plivanju...ne daju mi haljine
- otac Dzemal smiruje Hatidzu pa i sam prica:
- Samir se volio saliti bio je pun humora....bio je visok plav snazan...pravi div...plivao je 11 godina pricao viceve...sve je nasmijavao..svi su ga voljeli
- Hatidza ce prekinuti Dzemala....nikad nisam mogla zamisliti da ce mog Samira nestati....
- Hatidza zaplaka ...da sam Bogdom ja poginula...sta ce mi zivot ako njega nema...
Tog zadnjeg dana otisao je u zelenoj trenerki i zelenoj majici....kada je krenuo uzeo tri busencica pa se baci na mene, pa se slatko nasmija...biva zacudo sto sam rekla da se mama ne udara...da sam mogla u bolnicu mozda bi ostao ziv...spasila bih ja njega Dzemale....
- tesko je vidjeti svoje dijete mrtvo rece Dzemal...bio je sa mnom moj brat ja odmotao...kad bi ga covjek ispravio nema kipa na svijetu koji bi mu bio ravan on je ko div u trokut od plivanja...osmijeh je imao...nekoliko dana pred smrt rekao je: Hocu da zivim, hocu da zivim....hocu tamo gdje je muzika sa svojim drugovima i drugaricama...to je za mene zivot...imao je Samir buran zivot...on je krenuo u taj zivot a otisao u smrt

Svake godine u njegovu cast u Tuzli se organizuje memorijalni turnir u plivanju Samir Cirak


29. Amir Djapo 20godina
Image
Igrom sudbine i posljednji Amirov izlazak kao da je kratko podsjecanje na sve njegove radosti....naime popodne je najprije otisao u Mejdan sa svojim drugovima...rukomet ih je zvao....kasnije se druzenje nastavilo i setnjom parkom kraj starog tuzlanskog korzoa...onda Kapija....i desetak minuta prije devet ona zlocinacka granata s Ozrena....28 dana kasnije otac Zejnil majka Amira i brat Mirsad sa obitelji krenuli su do setalista na Slanoj banji...kraj Amirovog mezara suze su kanule na njegovu posmrtno ispisanu diplomu o zavrsenoj hemijskoj skoli....Amir Djapo opci uspjeh vrlo-dobar, vladanje primjerno.......


30. Suzana Djusic 14godina
Image
Imala je samo 14 godina i tri mjeseca i 13 dana kada je cetnicka granata zauvijek prekinula njen mladi zivot....prema kazivanju njene majke Gordane drugarica iz skole nastavnica i razrednica voljela je zivot...tesko je prihvatila sve ove strahote koje je donio rat....iz svake njene napisane rijeci u dnevniku osuda, osuda onih koji su uzrokovali patnje stradanja glad razaranja....htjela je da se upise u srednju uciteljsku skolu iz molbe za upis biljezimo i ovo.
Ovom molbom obracam se svim dobrim ljudima koji ce me nadam se shvatiti i primiti kao novu ucenicu....5,6,7, i 8 razred zavrsila sam u osnovnoj skoli tusanj odlicnim uspjehom....u nadi da ce te me primiti uvjerna sam da cu biti dobra uciteljica...
Suzanu su voljeli svi koji su je poznavali...jedna od njenih nastavnica napisala je i ovo:
Bila je privilegija poznavati je i predavati joj....otisla je naglo ostavljajuci za sobom nedosanjane snove,neispisane sveske i tugu i puno tugo....otrgnuta je kao najljepsi cvijet iz Cvijetnjaka, zlocinackom rukom ali nije ostavila praznina sa sobom...ostavila je mnogo ljubavi i vjere u svijet i ljude....ostavila je nas da pokusamo postati onakvim kakvim nas je ona vidjela

Post Reply