Šta je ultras?
Ultras nema ime za spoljašnji svet, samo dobri prijatelji ga poznaju. Ultras nema lice, mnogo puta mu kapuljača pokriva glavu, šal usta. Ultras se ne oblači poput ostalih, ne prati modu, ne voli novitete. Kad se popne na voz, šeta ulicom, iako nema obeležja svoje ekipe, on je prepoznatljiv. Ultras napada ako je napadnut, pomaže kad je to potrebno, ne prestaje biti ultras čim skine šal i vrati se kući, već se bori 7 dana nedeljno. Iskusni ultras daje primer mlađem, mlađi ima respekt prema starijem. Mladi ultras je ponosan dok stoji pored iskusnijeg, uči od kritika starijeg i pocrveni kad mu ovaj pruži ruku. Kad obični ljudi gledaju ultras-a, oni ga ne razumeju, a on ne želi biti razumljiv, ne želi objašnjavati svoje ideale. Svaki ultras je različit: postoje oni koji nose obeležja grupe ili tima i oni koji nikad u životu nisu imali tako nešto; postoje oni koji se kreću samo sa svojom grupom i oni koji su individualci i koji su sami svoja grupa.
Ultras-i su različiti, ali ih spaja ljubav prema svom klubu, upornost u ostajanju 90 min na nogama po kiši ili na hladnoći, spaja ih toplota koja ih greje dok pevaju iz sveg glasa, dok spavaju u polu-pijanom stanju u vozu koji ih vodi sa gostovanja, spaja ih korteo kroz centar gostujućeg grada, spaja ih jedan sendvič koji će podeliti njih četvoro posle mnogo sati gladi, spaja ih jedna podeljena cigareta, spaja ih ona svađa oko rezervne navale koja je promašila odlučujići penal, spaja ih jedan pogled, jedan ideal, jedan jedini mentalitet.
Sve stvari koje nas međusobno spajaju, u isto vreme nas odvajaju od ostalog sveta: od zabrinutih roditelja, od zaprepaštenih rođaka, od uplašenih školskih ili poslovnih kolega, i od netolerantnih profesora ili šefa. Ultras je izlazak iz konformiteta, iznenađenje koje ti ukrade smeh kad shvatiš da si se izvukao za dlaku. Ultras je i ruka koja te uvlači u voz koji već kreće. Ultras nije vandalizam ili nasilje bez razloga, on je uporna odbrana jednog načina života, koji je pao u krizu zbog socialnih problema, zbog glupe televizije, zbog diskoteka koje privalče sve više mladih, ali najviše zbog NEOPRAVDANE REPRESIJE.
Biti ultras je sve ovo i mnogo više, emocije i strast koje se ne mogu objasniti rečima ljudima koji to ne žele da shvate, i koji bi svakako rađe jednostavno okrenuli glavu i nastavili živeti iza jednog stakla, ljudi koji nebi nikad imali muda da razbiju isto staklo i uđu u naš svet: tmuran i hladan.
Koji su osnovni kodeksi kojih treba da se pridržava ULTRA GRUPA?
1) Na svom stadionu da organizuje navijanje i na maloj i na velikoj utakmici. Obavezni su transparenti kao najvažniji dokaz o prisutnosti grupe. Kada je teško klubu, potrebno je uložiti ekstra energiju i pokušati da se preokrene rezultat. navijati od početka -do kraja. Ako je na stadionu prisutna suparnička navijačka grupa prema kojoj je naročito izražen antagonizam, navijati još zešće. Osim obaveznih zastava, bubnjeva, i sl... važna je politika grupe kakav vid navijanja hoće da slijedi. Na važnim mečevima ( fudbalski ili navijački ili proslave, godišnjice) organizovati posebne spektakle ako je to politika grupe.
2) GOSTOVANJA moraju da se "odrađuju" sva redom : i bliža i daleka, i važna i nevažna, i visokog rizika i bezopasna. Posebno treba poklanjati pažnju gostovanjima za koje vodstvo grupe odredi kao prioritet. ALFA I OMEGA na gostovanju je da se pokaže transparent i da ne postoji strah da se donese (u sadašnje vrijeme kada su policijske zaštite sigurne,više ne predstavlja neki dokaz).
3) TUČE PREDSTAVLJAJU POSEBNU KARAKTERISTIKU NAVIJAČKE GRUPE I POSEBNO SU CIJENJENE U NAVIJAčKOM SVIJETU. NavijaČka grupa treba da koristi svaku priliku da se obračuna sa suparničkom grupom koju ocjeni kao neprijateljsku. Što više neprijatelja ima, navijačka grupa ima šansu za više nereda, samim tim i mogućnost sticanja bolje reputacije.Za grupe označene kao posebno neprijateljske, SVAKA ULTRA GRUPA treba da pokuša da po svaku cijenu dođe u kontakt sa suparnicima i nanese im štetu. Što je grupa mudrija i upornija to joj cijena i kvalitet rastu. Tako dolazi do brižno planiranih akcija , kao npr odlazak u neutralne gradove da se presretnu protivnici, presreću se autobusi... Često se POLICIJA isprječava kao problem i zato dolazi do sukoba na relaciji GRUPA - POLICIJA. Takvi sukobi grupi mogu da donesu posebnu dozu poštovanja.
NAJVEĆI trofej u tom ratu je otimanje iz ruku pripadnika protivničke ultra grupe, oficijelnog transparenta , što znači poniženje za protivnika a za grupu najbolji dokaz superiornosti. Izrazito se cijene grupe koje u suparničkim gradovima uspiju da izmaknu policijskoj pratnji i upuste se u tuču sa domaćinima.Takva grupa, iako možda izvuče deblji kraj, postaje moralni pobjednik zato što se hrabro borila sa brojnijim protivnikom. Poslje gubitka oficijelnog transparenta, za jednu grupu je najveća sramota bježanje sa megdana.
4) Kako bi skratili priču, staviću sve pod OSTALO, a to je ORIGINALNOST, ORGANIZOVANOST, VOĐENJE FOTO I VIDEO DOKUMENTACIJE O SEBI, VJERNOST KLUBU, BROJNOST, FANATIZAM....
To je ugrubo politika ili MENTALITA ULTRA (razmisljati ULTRA) , jedne grupe . Da vidimo kada jedna osoba moze da se osjeca ULTRA .
PRIMJER PRVI ;
NAVIJAČ kaze: Idem na gostovanje, to je važna utakmica za moj klub! ULTRA kaže : Idem na gostovanje da već jednom onim p.i.č.k.a.m.a j.e.b.e.m mamu!
PRIMJER DVA ;
NAVIJAČ kaže : Izgubili smo utakmicu, idem da j.e.b.e.m. mater onima što se raduju ! ULTRA kaže : Super, pobjedili smo , biće nas puno na sljedećem gostovanju. Idemo sada da izudaramo one p.i.č.k.i.c.e i da im uzmemo transparente da se nikad više ne pojave.
PRIMJER TRI ;
NAVIJAČ kaže : Moram da zamolim tetku da mi napravi novu zastavu za sljedeću važnu utakmicu . ULTRA kaže : Moramo da napravimo neviđen spektakl, kakav još niko nije!
PRIMJER ČETIRI ;
NAVIJAČ kaže : Uaaa p.e.d.e.r.i, igrate ko djevojčice ! ULTRA kaže : Momci ajde da navijamo, sad smo najpotrebniji !
PRIMJER PET ;
NAVIJAČ kaže : Žurim kući, biće strašnog fudbala, igraju Real-Barselona ! ULTRA kaže : Žurim kući, igraju Lazio- Napoli, biće sigurno frke, a da vidimo kako navijaju!