John Cleese wrote:Nurudin wrote:
Nurudin wrote:Iako je isto riječ o krizi identiteta, kod Meše...
Zasto bi bila rijec o krizi identiteta?
Zato sto se covjek osjecao i izjasnjavao drugacije nego sto bi zbog porijekla neko od njega ocekivao?
Pa nije li takvo ocekivanje apsurdno, jer upravo zbog porijekla se i osjecao tako kako se osjecao...
Koliko god je pogresno (zapravo zaista imbecilno) njegov izbor pokusavati iskoristiti kao nekakav "dokaz" o porijeklu jednog naroda, toliko je pogresno i ne uvazavati njegove razloge za takav izbor. (Taj izbor, doduse, implicira da su Crnogorci de facto Srbi, sto nije tacno, makar neki Crnogorci i danas u to i vjerovali... helem neise...)
(Inace... Jedan od najvecih (i najtragicnijih) propusta u onih pedesetak godina druge Juge je to sto nisu ni pokusali, prvo, da shvate razliku, a zatim i da jasno i argumentirano razgranice religijske od etnickih podjela, pa da onda
dokazu i hajvanima sitnijeg zuba da nisu svi jugoslovenski pravoslavci porijeklom Srbi (sto je iznimno znacajno, uvjeren sam da nije potrebno objasnjavati zasto), niti su svi katolici porijeklom Hrvati, niti su Bosanci iskljucivo muslimani (Bosnjani, Bosnjaci, ista stvar, cije je nepominjanje i neubrajanje poimence medju konstitutivne narode SFRJ
krucijalni element prethodno pomenutog propusta), niti su svi muslimani porijeklom Bosanci.
Ne, desava se upravo suprotno - nazivanje jednog naroda imenom religijske grupe iz njega iskljucuje sve koji u tu religijsku grupu ne spadaju i dodatno ohrabruje i promovira poistovjecivanje religijske i etnicke pripadnosti uopce...)
Nurudin wrote:Što se tiče Mehmedalije Maka Dizdara i on bi također bio priznat poput Selimovića, samo da se izjasnio kao Srbin i da se nije ponosio toliko Bosnom.
Pa i bio je Mak priznat, itekako
I priznat i poznat - koliko se sjecam, nije bilo udzbenika maternjeg jezika (citanke) bez neke Makove pjesme ili barem citata iz Kamenog spavaca uz koju bi obicno stajala umanjena, njegovim djelom inspirirana, Berberova slika ili grafika, kao ilustracija.
Ako onaj poznati citat iz Derviša "četrdest mi je godina" , nije kriza identiteta, onda ne znam šta jest?
Istina, on je tu krizu prebacio na krizu vjere Ahmeda Nurudina ali je to jedna vrlo emotivna i iskrena
koleracija, nema u njoj zlobe i morbidnosti kao kod Andrića u kojoj se on hladno obračunava sa svim što
se nije uklapalo u percepciju istorije iz Beograda , gdje su našli stanište i on i Meša.
Meša je više onako kmezav, pičkast, ali nije mrve zlonamjeran niti želi da ponižava svoje korijene,
samo se rastaje s njima.
Smiješno je uopće tvrditi da čovjek nema krizu identiteta , a ima očiglednu potrebu da istraži svoje korijene
(u autobiografiji "Sjećanja" ) i dođe do zaključka da je njegov čukundjed bio pravoslavac, pa eto i on mora
da bude Srbin, pošto je ateista, jednostavno mora ...a i nekako je lakše biti poznati pisac ako te promoviše
Sanu...Maka Dizdara nisu promovisali , baš suprotno, napravili su mu hrpu problema .
Trebaš malo pročitati njegov životopis . Mehmedalija Mak Dizdar je možda manji književnik od Andrića i Meše
ali je daleko veći karakter i on sigurno nije imao nikakvu krizu identiteta, njegove krize su bile više egzistencijalne.
http://makdizdar.ba/biografija/