Prvog smo dobili platu. Redovna je, nema šta, ali zašto smo još više depresivni sada kada smo je dobili nego kada smo je čekali. Već isti dan poplaćamo ono što samo morali, znači struja, plin,telefon.
Voda? može čekati

, održavanje zgrade?

može čekati, smetljarina?

može čekati,...poneki dug jer se mora posuditi za hranu i od plate ostalo 100,00 KM da preživimo do idućeg mjeseca, ne da smo depresivni nego bi plakali kao mala djeca.
Radimo, nikada ne kasnimo, nikada nismo bolesni, itd...ali poslodavac neće da povisi plaću jer zaboga onda neće biti redovna, a on se ponosi redovnom plaćom

. Moj poslodavac već 6 godina nije povećao plaću nikome od radnika u firmi, osnovna plaća je 360,00 KM + karta+topli obrok. Ja konkretno izađem cca 650,00KM na račun. Hajde da vidim da neko može danas kao i prije 5 godina da ima istu kupovnu moć.
Samo službenici u državnim firmama se bune kada im smanjuju topli obrok,

porodilje vrište kada ne isplate pune plaće

ali niko ne postavlja pitanje porodilja koje rade kod privatnika

. Ukoliko nisu dobile otkaz, onda moraju (u većini slučajeva) nakon 6 mj. da se vrate na posao, o nekoj naknadi od firme nema ni govora, o razumjevanju mladih majki kada su djeca bolesna neću ni spominjati. Mislim da smo i mi radnici pomalo krivi sto smo zaboravljeni od strane države. Izgleda da smo ubijeni u glavu onom šuti, radi i budi srećan što imaš posao i što ti je plata redovna, a kolko god samo neka je redovno. Pozvam sve koji rade za privatne firme i primaju minimalac da dignu glas i traže od države da poveća minimalac, jer privatnici neće nikada samoinicijativno dići minimalnu plaću. Tražimo veća prava za radnike koji rade u privatnim firmama jer ovo je sve više robovlasničko društvo, mi smo klonuli duhom, ubili su u nama i minimum dostojanstva, ali ne nisu naši poslodavci krivi jer briga njih mi smo samo potrošna roba. Šta radi sindikat?????
Molim Vas da pokrenemo ovo pitanje i da se izborimo za svoja prava, pa nismo valjda ljudi drugog reda i sve sami gubitnici.