Pozicija bh. države iznutra i svana u ovom trenu djeluje beznadno. Politički faktori što se deklarišu bosanskohercegovačkim potpuno su paralisani jer su naučeni da stranci vuku poteze i rade umjesto njih, a i zato što u biti nemaju djelotovornu bh. viziju, dok građani sve više tonu u rezignaciju. Spas je u okupljanju demokratskih snaga motivisanih historijskim iskustvom BiH i najvišim ciljevima civilnog društva. Da li je moguće aktivirati i udružiti zatomljenu pozitivnu energiju građana? Da li je moguće uspostaviti Savez za BiH kao najširi demokratski front koji bi obuhvatio političke i nevladine organizacije i pojedince i nametnuo se kao konstruktivna prevlađujuća snaga? Tako nešto ne da je poželjno, nego je nužno, inače će se BiH samourušiti. Hoćemo li napokon od objekata političkih manipulacija postati subjekti svoje sudbine?
Politički faktori što se deklarišu bosanskohercegovačkim potpuno su paralisani jer su naučeni da stranci vuku poteze i rade umjesto njih,
ako je prepuna adminsitracije - a jeste
ako je prepuna ljudi koji ni prije rata nisu znali da rade bez direktiva
sa politickim parolama se nista ne moze.
Korupcija je dio zvivog bica podneblja da je to vec neukusno navoditi u internacionalnim izvjestajima. TI je dala obilan izvjestaj o korupciji i neradu najvaznijih institucija - na koje politicari i tako i tako nemaju nikakvog utjecaja. Na godisnje izvjestaje TI se osvrnulo samo Oslobodjenje. Poslije proslave svi su zaboravili na probleme koji pritiscu zemlju.
Dosla : kriza "vlade" - koja to ni i nije, jer ju niko nije ni birao, uslijedile naredbe (!) o 'curenju informacija' od ustanova koje se zalazu sa transparentnost, itd. itd.
O problemi se samo naklapa, nitko ih ne rjesava.
U sudstvu nikada nije provedena lustracija, a nastavlja se sa kadrovima koji su valjda samo mejdunarodninjacima "zadovoljavajuci". Trazi se od ljudi koji nikada samostalno nisu ni razmisljali atek ni djelovali da samostalno djeluju, 40 % mladih je bez posla.
"Historijska iskustva" BiH ne postoje - jer zamlja bar 650 godina nije bila samostalna, izuzimajuci od 1945, i velikim dijelom za vrijeme Austro-Ugarske. Dodajuci tome centralizam iz 1945 pitanje je tko i zna da rukovodi, razmislja i djeluje za drzavu. Jedan - ili tri - Predsjednika ne cine drzavu, pa niti jedan "premijer".
"Kultura" i iskustva kojih cesce i nema cine jednu zajednicu.
Bilo bi postenije da se pocne sa iskrenim definicijama umjesto stvaranja nove maglene prasine. Ali nekoga istina boli i to je najteze.