Gledam naslove u novinama, poruke iz reklama, naslove tema na forumima, ponasanje vozaca, prodavaca, kupaca, putnika u tramvaju … Kao da je medju svima zavladao pesimizam, ogocenost, sivilo, strah, borba za opstanak koja iskljucuje manire i ljubaznost… POceli smo zivjeti i ponasati se kao da smo u dzungli, a oko nas sve same zvjeri. Mediji nas bombarduju losim vijestima, detaljima zlocina, zgorzeni smo i prestraseni saznanjima: drustvo “naizvrat” nimalo lijepo ne izgleda.
Mrzovoljni smo, nervozni, drski prema drugima, poput psica u sobi sa ogledalima nakostrijeseni smo, rezimo i vraca nam se rezanje… nikako da se sjetimo da se primirimo za trenutak i zamasemo repom
Cesto mi se desilo da mi “popravi dan” neciji osmjeh, sitna paznja. Ostane ti osmjeh na licu., pa kad susretnes slijedecu osobu – komunikacija je blaza, ljubaznija… preneses dalje dobro raspolozenje.
Kako bi bilo da napravimo socijalni – psiholoski eksperiment: pokusajmo tokom sedam dana, samo sedam dana, biti ljubazniji prema svima oko nas. Molim Vas, hvala, izvolite… pridrzati vrata nekome, propustiti nekoga pri ulasku u tramvaj, odgovarati osmijehom a ne mrkim odmjeravanjem… Sigurna sam da bi nam se takvo ponasanje isplatilo. Jos kad bi takav t/s/h podrzali i mediji, pa se suzdrzali od nepotrebnog senzacionalizma u crnim kronikama, potencirali dobre vijesti, davali konstruktivnije informacije, primjere uspjeha i dobre volje umjesto zatupljujucih i frustrirajucih vijesti o kriminalnom “jet-setu”… vjerujem da bi se raspolozenje nacije vrlo brzo popravilo.
Ima li dobrovoljaca? Ideja?
