Kada sam došao upisati se u knjigu žalosti, prišao mi je Titov tajnik Badurina i rekao da je predsjednik umro kao musliman, i to čitajući Kuran treći put uzastopno...
Hadži Hamdija efendija Jusufspahić već je 36. godinu beogradski muftija. Bilo da se radi o duhovnoj, bilo svjetovnoj vlasti, beogradski je muftija među onima s najdužim stažom na nekoj dužnosti na prostoru ex Jugoslavije. Koliko ga pamćenje služi, veli, tek je ispred njega šabački vladika Lavrentije, kojega je zatekao kada je stigao na službu u Beograd. Iz kruga političara mogao bi mu parirati donedavni slovenski predsjednik Milan Kučan, ali muftija kaže da je od njega stariji i godinama i stažom.
Hamdija Jusufspahić ima osebujnu biografiju: prvi je tako diplomirani islamski teolog u SFRJ, Naserov je stipendist, ali je medijima svakako najzanimljiviji kao Titov, doduše nikada formalno proglašeni, "ministar za islamski svijet". S hadži Hamdijom efendijom Jusufspahićem razgovarali smo u sjedištu beogradskog muftijstva u Ulici gospodara Jevrema 11, smještenom uz Bajrakli džamiju, a u uvodu razgovora osvrće se na ovu svoju neformalnu ministarsku dužnost i zadobiveno Titovo povjerenje, s kojim se susreo čak 22 puta.
Pa ja ne mogu to reći, već samo da sam želio imati dobre odnose s Titom, ali i vlašću, jer od toga je u mnogočemu zavisilo kako će živjeti moja braća i ovdje u Beogradu, ali i na drugim mjestima. Ja sam Tita poštovao kao čovjeka i znao sam tada da imamo jednu od najljepših zemalja svijeta. S tom njegovom putovnicom mogli smo ići kamo smo god htjeli i svugdje smo bili rado viđeni. Moram reći da politika aktivne i miroljubive koegzistencije jest politika koja se meni dopadala, koja se u potpunosti slagala s islamskim pogledima na svijet, odnosima među ljudima itd.
20 godina šutnje
Kod Tita sam išao uvijek po njegovu pozivu. On se veoma interesirao za islam. O tome se mnogo piše i to ljudi i razumiju i ne razumiju. Ja sam 20 godina šutio na tu temu, nisam htio ništa govoriti o tome, ali sam se bojao da ću otići, a da se neće saznati ono što znam.
O tome ste konačno progovorili prije nekoliko tjedana, a najviše je odjeka imala Vaša izjava da je Tito umro kao musliman, odnosno držeći Kuran u rukama.
Ja sam rekao da je meni, kada sam se došao upisati u knjigu žalosti, Titov tajnik Badurina prišao i rekao: "Čestitam!". Uzvratio sam: "Šta čestitaš kad je čovjek umro?". Na to mi je Badurina kazao: "Umro je u tvojoj vjeri! Umro je treći put uzastopno čitajući Kuran." Još mi je dobacio: "Vidjet ćete i kad se bude pokopavao što će pisati na njegovom grobu. Onako kako vi pokopavate." "Ako je to, tvrdim da je umro na pravom putu, jer ja tvrdim da je to prava vjera", još sam rekao Badurini. Niti sam Titu ja to propagirao niti bilo što nametao.
Jeste li ikada, prethodno razgovarajući s Titom, osjetili da je zainteresiran za islam, da je to njegov vjerski izbor?
Jesam. Doduše, ja to njega nisam pitao, ali sama pitanja koja mi je postavljao bila su bitna pitanja islama. Recimo, jednom mi je prilikom rekao da mu se osobito dopala odredba zekata, da svaki musliman daje 2,5 posto iz svojih prihoda za opće dobro. Sviđalo mu se to što islam vodi računa o ekonomskoj bazi, a po Marxu ona uvjetuje cjelokupnu društvenu nadogradnju, što je Titu bilo blisko.
Je li još bilo tko dobio potvrdu od tajnika Badurine o Titovu prelasku na islam?
Niti sam ja tražio niti me je to interesiralo. Ali sa mnom je tom prilikom bio tadašnji alžirski veleposlanik SFRJ pa je Badurina isto ono što je meni rekao na našem jeziku, njemu rekao na francuskom.
Zašto ste 20 godina šutjeli o tome?
Nisam htio izazvati bilo kakve reperkusije, da se povlače raznorazne diskusije. Tito je bio čovjek kao i svi drugi ljudi. On se interesirao o onome što je nas muslimane držalo u vjeri u komunističkom vremenu, zato što se komunizam nije probio u muslimanske zemlje.
Na Vaše tvrdnje stigao je brzo demanti Jovanke Broz, koja je poručila da je Tito bio zainteresiran za islam koliko i za druge religije. Doduše, potvrdila je da ste s Titom bili u vrlo bliskim, prijateljskim odnosima.
Jovanka Broz je znala svoga supruga, ona ga je poštovala i, po meni, bila idealna, prava supruga. Ali ja sam rekao ono što sam rekao i to mogu uvijek ponoviti. To su riječi tajnika Badurine. Ja njega nisam pitao je li musliman, ali znam da mi je rekao da voli muslimane. Još 1968. godine, kad nisam primio ponuđenu čašu alkohola s njegove strane, rekao sam mu: "Predsjedniče, ja vas toliko poštujem da iz vaše ruke ne bih nipošto mogao primiti ono što mi Bog zabranjuje, jer vi ste nama dali slobodu vjeroispovijesti." Shvatio sam da mu se taj moj potez dopao...
Piše Zoran ŠAGOLJ
Snimio Tom DUBRAVEC
Magi ode ti i Tito u Muslimane
bio da su vam javno rekli?Odmah bi ste rekli:FUJ,u koga sam se ja klela a druga Staljina pljuvala? 
