Da ne citiram svakoga pojedinačno, nabacat ću misli ovdje, neka se pronađe ko treba.
Disclaimer: ako mislite napisati notornu glupost, poštedite me nerviranja i zaobiđite ovaj post.
Prvo i osnovno, da je brzina svjetlosti maksimalna, kao i to da objekti koji imaju masu ne mogu doseći istu, a kamoli prevazići, eksperimentalno je potvrđeno ubrzavanjem elektrona u akceleratoru. Na 0,99999 brzine svjetlosti, elektron prestaje ubrzavati. Kao što teorija i predviđa, ubrzanje vodi povećanju mase. Pri dostizanju pune brzine, udar najobičnijeg elektrona postaje ekvivalentan udaru teretnog kamiona u pokretu. Što će reći, hipoteza je podržana eksperimentalno i matematički. S druge strane, za hipotezu o većoj brzini nema nikakvih dokaza, zapravo svi dokazi upućuju protiv iste.
Stoga je racionalno prihvatiti prvu hipotezu kao ispravnu, a iracionalno insistirati na drugoj pod krinkom "otvorenog uma". Otvoren um
ne znači pristupiti
pristrasno hipotezi s predubjeđenjem i potom, uprkos dokazima, i dalje insistirati na svom predubjeđenju. Otvoren um
znači pristupiti nepristrasno hipotezi, pa potom donijeti racionalnu odluku na bazi dostupnih dokaza.
Drugo, svemir se uistinu širi brže od svjetlosti. To
ne znači, kako @joint veli, da se objekti unutar istog kreću brže od svjetlosti (uključujući galaksije). To znači da je ekspanzija prostora, tkiva univerzuma, brža od kretanja svjetlosti, pri čemu je kretanje svih objekata unutar tog ekspanzivnog prostora i dalje ograničeno brzinom svjetlosti. Često se navodi primjer istačkanog balona koji napušemo: iako se tačke na balonu ne kreću u odnosu na balon, širenje balona ih udaljava jedne od drugih. Teorija relativnosti govori koliko brzo bi se tačke mogle kretati po balonu, a ne koliko brzo se balon može puhati.
Treće, upostavljanje paralela između modernih naučnih teorija i kvazinaučnih ideja (poput ideje da je Zemlja ravna ili centar svemira) jeste besmislica. Ljudi su vjerovali da je Zemlja ravna jer im je bilo logično, ne zato što su imali egzaktne dokaze za to. Međutim, za brzinu svjetlosti, za relativnost prostora i vremena, posjedujemo egzaktne dokaze, posjedujemo eksperimentalne potvrde. Samim tim, niko neće doći i oboriti ove činjenice u temelju, pokazati da je sve to bio jedan veliki nesporazum, kao što je pokazano da Zemlja nije ravna.
Da, neko će ove teorije nadograditi, spoznat ćemo širu sliku, proširit ćemo znanje, popunjavat ćemo mozaik. Ali to neće biti fundamentalno "obaranje" trenutnih teorija, već njihov upgrade. Stoga, ako već pravimo komparacije sa Zemljom, bliže istini je reći da će Opšta teorija relativnosti za neku buduću teoriju biti ono što je ideja sferičnog oblika Zemlje bila za elipsoidni oblik.
Ili, konkretniji primjer: Ajnštajn nije pokazao da je Njutnova mehanika besmislica, već da ista ne vrijedi u ekstremnim uslovima. Već sada znamo da, ako bismo primijenili još ekstremnije uslove, npr u središtu crne rupe, Opšta teorija ne stoji. Međutim, teorija koja će objasniti taj domen neće biti negacija Opšte teorije ništa više nego li je Opšta bila negacija Njutna.
Četvrto, @joint. Opet red herring, ali neka ti bude. Integral 4. i 5. reda bi bio, čisto matematički, neka vrsta višedimenzionalnog hipervolumena. Pretpostavljam da ti ciljaš na fizičku interpretaciju, pa nastojiš reći kako je u pitanju vrijeme, odnosno nepoznata 5. (i svaka naredna) dimenzija. Međutim, morat ću te razočarati i reći da si previše puta pogledao Interstellar, jer:
a) Naš univerzum ima 4. dimenzije. Nema nijednog dokaza za petu. Stoga, iracionalno je insistirati da ih mora biti više. Ne mora. Možda jednom saznamo da ima. Ali sve dok ne budemo imali dokaz za takvo nešto, riječ je nepodržanoj hipotezi.
b) To što možeš izvesti n-ti integral, ne implicira ni po čemu da mora biti toliko dimenzija u našem univerzumu. Takav zaključak bio bi nonsens. Pa se iskreno nadam da ga nećeš forsirati.
I za kraj, da ne ostanem dužan za raspravu od ranije. U navedenoj jednačini za relativističku masu, rezultat je neodređen pri c=v. To nije kontradiktorno ovoj priči, naprotiv, to je baš rezultat koji očekujemo ako pokušamo derivirati relativističku masu objekta koji - nema masu!
