TCK je termin/skracenica upucena ka djeci koja odrastaju van svoje domovine ,odrastanje i sl.
Kako djeca dijapore i roditelji pokusavaju uklopiti vise kulturnih navika
vecina tvoje generacije se druzi sa stranicma na faksovima i sl. ,znaci,traze slicnosti "third culture"Edin Wien wrote:Kao neko ko je rastao u Berlinu mogu ti reći da pravog multkulti zapravo nema. Djeca rastu ili da budu Nijemci ili da budu dio neke paralelne komune. Za nas 85+ ima dosta koji sjede na dvije stolice. 90+ njih nije više briga za Bosnu.
Dođu jednom i onda nakon tri dana lijepa moja Švedska....
Sto se u sustini zove integracija, tj. uzimanje najboljih stvari iz obe kulture, odbacujuci lose stvari. Koncept izgleda idealisticno ali je veoma tezak za provesti u dijelo. Ako tome jos pridodamo i nas "tezak" mentalitet, gdje se gotovo po pravilu dijelimo na dvije dijametralno razlicite grupe, onda u vecini slucajeva dobijemo one koji su se totalno asimilirali i one koji odbijaju cak i jezik nove zemlje da nauce (gotovo po pravilu na mladje i starije).Lippenbekenntnis wrote:zaista interesantno pitanje. mislim da svako ko zivi u dijaspori ima u bilo kojoj mjeri problem sa identitetom. smatram da je rijesenje kreirati neki treci identitet koji je proizvod svega onoga sto utice na nas.
Lippenbekenntnis wrote:@ ja_ja
zaista zanimljiv prilog. imas pravo kada pises da je koncept tesko sprovesti u djelo i da nas mentalitet nije od velike pomoci pri tome. mada smatram da je integracija mnogo jednostavnija u Americi( moje misljenje, nisam bila u istoj) nego u pojedinim evropskim zemljama, iz cisto historijskih razloga, mada nisam bas sigurna.
iako smatram de je integracija nesto cemu se treba teziti, uvidjam kako je istovremeno to uzasno tesko. u toj teznji nisi nigdje prispio, meni je tesko izdrzati to stanje.vjerovatno se zato i desava to sto si upravo opisao.
mada mislim da proces integracije moze biti i neki intelektualni izazov, ako se upustis u to i pocnes analizirati onda se siri vlastiti vidik i spoznas druge stvari koje prije nisi. ok, zvuci bas pateticno.
Ali ne smijes zaboraviti da integracija ili asimilacija je puno sporiji proces danas nego prije 50-100 godina. Prije bi ljudi odlazili preko bare i vracali se na tabutuljubav_aha wrote:Lippenbekenntnis wrote:@ ja_ja
zaista zanimljiv prilog. imas pravo kada pises da je koncept tesko sprovesti u djelo i da nas mentalitet nije od velike pomoci pri tome. mada smatram da je integracija mnogo jednostavnija u Americi( moje misljenje, nisam bila u istoj) nego u pojedinim evropskim zemljama, iz cisto historijskih razloga, mada nisam bas sigurna.
iako smatram de je integracija nesto cemu se treba teziti, uvidjam kako je istovremeno to uzasno tesko. u toj teznji nisi nigdje prispio, meni je tesko izdrzati to stanje.vjerovatno se zato i desava to sto si upravo opisao.
mada mislim da proces integracije moze biti i neki intelektualni izazov, ako se upustis u to i pocnes analizirati onda se siri vlastiti vidik i spoznas druge stvari koje prije nisi. ok, zvuci bas pateticno.i emocionalni izazov defitivno
![]()
termin treca kultura je u principu kulutra osoba koje su se asimilirale vise puta u razlicitim sredinama ,i tako su formirane grupe osoba sa istim iskustvima koja nose zajednicko ime- third culture
Ja_ja ,mnogo je djece zivjelo u BiH,zatim u Njemackoj,a kao treca lokacija SAD ,primjer generacije rodjene od npr.80 godiste,ali danas je doticna generacija odlicno asimilirana u SAD,kao sto si rekao doslovno amerikanizirana
ima nas i starijih generacija koji smo zivjeli u vise drzava prije dolaska u SAD,ali termin third-culture kid je iskljucivo usmejren ka generacijama ispod 18 godina ,koje su promjenile vise lokacija razlicitiiha kltura