The Dark Knight Rises

[mrgreen]

smeće od filma! jedino što valja je christian bale mmm

[MADMalice]

jedino što valja je christian bale mmm

http://www.youtube.com/watch?v=jJ5l5ls0 ... r_embedded#!

Ne znam sta je urnebesnije video, pjsma ili tekst!

[ExNihilo]

Zamrla tema nešto. Ovo će biti nešto duži post prepun mrtvih spoilera, pa ako niste još gledali film preskočite ga (post) u cjelosti.




Kako se vidi iz mojih prethodnih postova na ovoj temi, bio sam izuzetno skeptičan po pitanju ovog filma. Taj skepticizam bio je produkt dva prethodna Nolanova uratka koja mi nisu legla najbolje (uključujući, dakle, The Dark Knight). Međutim, The Dark Knight Rises je maestralan. Čitajući komentare na film, s ove teme, ostao sam šokiran koliko su ljudi plitko pristupili ovom filmu. Koliko ga posmatraju čisto površinski, horizontalno, jer kako drugačije objasniti pitanja tipa: "Kako Bane jede?" ili "Kako je Bruce ušao u grad?". Ovo nije tek blockbuster. Film je prepun simbolike, dubine i mislim da nije bilo dovoljno govora o tome na ovoj temi, pa ću uzeti sebi za pravo iznesem svoje tumačenje ključnih segmenata i nadam se da ćemo prodiskutovati nešto više o tome.

Samo jedan forumaš je naglasio političku dimenziju filma. Osnovna tema koju film proučava jeste demokratija vs. diktatura. Radi se o najaktuelnijoj temi danas s obzirom na situaciju u svijetu: Occupy Wall Street, arapsko proljeće i ostala politička previranja. Ipak, film nije "desničarski pamflet" kako je ovaj forumaš pogrešno primjetio. Naprotiv, riječ je o sjajnoj kritici kako jednog sistema, tako i drugog. Demokratija, s jedne strane, izgrađena je na licemjerstvu ("Dentov zakon"),slijepoj, dogmatskoj vjeri u zakon i naređenja pretpostavljenih ("policajac koji raznosi most i sprečava djecu da se spase, jer slijedi naređenja) dok je diktatura privid slobode ("okidač bombe drži neko od građana"), privid pravde (Scarecrow kao sudija) i privid jednakosti (istjerivanje bogataša iz njihovih "dekadentnih brloga"). Nolan ne zauzima stranu niti proglašava jedan sistem "manjim zlom" od drugog. Naprotiv, on kroz lik Blake-a/Robina (Joseph Gordon Levitt), koji se bori protiv Bane-ove dikatuture ali na kraju razočaran baca policijsku značku sa mosta u rijeku, prikazuje "novog čovjeka", koji treba da gradi novi, drugačiji, sistem. Pravedniji svijet. Za njega se Nolan opredjeljuje. To je čovjek koji zamjenjuje Batmana na kraju filma u očuvanju pravde. On je simbol društva koje je sazrilo, koje ne treba superheroje da čuvaju pravdu i red. To smo, potencijalno, svi mi. Obični građani koji ne dopuštaju da ih "zakon ili društveni moral spriječe u činjenju onoga što je ispravno".

Naročito sam fasciniran simbolikom Bruce-ovog boravka u zatvoru. Jama u kojoj se Bruce nalazi simbol je njegovog psihičkog ponora, potonuća, depresije i očaja u koju je tonuo prethodnih 8 godina. To je njegov psihički zatvor, njegova tama iznad koje se pokušava uzdići. Dok sam gledao pomenute scene neprekidno sam se pitao koji će recept Nolan dati za to uzdignuće, za izlazak iz jednog takvog stanja mentalne tjeskobe (opet, jako aktuelna problematika !). I isporučio nam je sjajan recept! Strah od smrti, želja za životom,eros/tanatos, adrenalin ("Penji se bez konopca) - kao najjači pokretač, kao životna snaga, kao lijek za depresiju. Depresiju može osjetiti samo čovjek čija egzistencija nije direktno ugrožena. Osoba koja je izgubila smisao svog djelovanja, kao Bruce što je. Vojnik na frontu, boreći se sa goli život, ne osjeća besmisao postojanja. Ne muči ga depresija jer ga pokreće želja za životom. Bruce je izgubio svoj smisao, ne osjeća se korisnim više, kao što Bane kaže: "Pobjeda ga je porazila". Sve ovo dobiva još dublju dimenziju ako znamo (iz Batman Beginsa) da je njegov "put" šišmiša krenuo upravo padom u bunar, kada ga Alfred uči riječima "Why do we fall? So we can learn to pick ourselves up". Krug se zatvara tu, na dnu jame, gdje Bruce konačno uči kako ustati. Šta reći osobama koje su iz svega ovoga izvukle samo pitanja: "Kako je došao od zatvora do Gothama?", "Kako je ušao u Gotham?" ili "Kako se ono dijete moglo popeti?". Gospodo, niste shvatili film. Probajte ponovo.

Bane je bio sjajan, meni lično rame uz rame sa Ledgerovim Jokerom. Glas mi se beskrajno dopao (nije bio nerazumljiv, uživao sam kad progovori!) i dodao mu je neko posebnu karakternu crtu. Scena gdje "ubije hljeb" u Batmanu je bila jednostavno premoćna, poezija čista. Neki forumaši žalili su se da im je "glupo" to što se na kraju filma odnos između Banea i Mirande rasplete na način na koji se rasplete. Moram reći da je i ta scena pogrešno protumačena od mnogih. Zar ne vidite kako se Nolan tu igra sa percepcijom gledatelja (što radi također, primjerice, u Mementu). Percipiramo Bane-a cijeli film kao hladnokrvnu zvijer, tiranina, ubicu, manijaka - da bismo, na kraju, spoznali da je taj čovjek svoj život žrtvovao zbog nevinog djeteta. To je namjerni i svrsishodni šok. Hoće nam Nolan reći: ništa nije crno i bijelo. Ni čovjek, ni sistem - nije poptuno dobar niti potpuno zao. U svakome od nas ima primjera i najveće ljudskosti i najnižih poriva.

Iako, inace, nisam fan Nolanovih dijaloga - ovdje su bili zadovoljavajući. Bane je filozof, "svaka mu ima mjesta", uživao sam u njegovim replikama. Izdvojio bih već pomenutu rečenicu "pobjeda te je učinila slabim", monolog o tami (dok prebija Batmana), rečenicu "I learned here that there can be no true despair without hope" kojom se, ustvari, objašnjava strahovlada Bane-a u Gothamu, odnosno njegov plan.

Soundtrack je, bez sumnje, sjajan. Umjetnost je način na koji je muzika postavljena u harmoniju sa samim scenama - ne možeš da se ne naježiš. Dobijaš dojam da se pred tobom odigrava nešto zaista epsko. To je bila odlika i prethodna dva filma, naročito BB.

Fan sam Catwomen u interpretaciji Michelle Pfeiffer (iz Batman Returns). Mislim da je to "prava" žena mačka. Ipak, ova Catwomen sasvim je dobra. Drago mi je da Nolan nije tek kopirao lik, već ponudio svoju interpretaciju koja se dobro uklopila u film. Ako ništa, podigla je razinu testosterona svima u kinu (u fazonu "I don't know about Dark Knight but something is definitely rising ).

Ono što mi se nije svidjelo jeste Batmanova rečenica Bane-u : "You have my permission to die". To jednostavno nije nešto što bi Batman rekao. To nije Batmanova filozofija. Nolan se time malo pokakio na Batmana, ali bit ću subjektivan pa ću reći da je i ova rečenica u dubljoj funkciji (recimo da se pokaže, još jednom, kako je tanka linija između osvete i pravde).

Atomska bomba jeste kliše, pa nije James Bond hebemu Ali, meni lično nije smetalo zato što je sve to tek kontekst za dublje poruke i simboliku koju Nolan ovim filmom isporučuje. Stoga je zaista banalno i redukcionistički baviti se pitanjima tipa kako je ušao u Gotham. Pa on je Batman, jebemu. Čuvar Gothama.

Završetkom sam izuzetno zadovoljan. Najemocionalnija scena u filma je između Bruce-a i Alfreda. Alfred iznosi duboko intimnu želju, san. Završiti film ostvarenjem tog sna bilo je emocionalno ispunjavajuće i svakako više od običnog happy enda.

Još jedna stvar. Batmanove riječi da Gothamu "nije dao sve, još uvijek ne" ne odnose se na njegov život, već na to da im nije dao simbol, ideju, koju mora dati da bi društvo sazrilo i koju na kraju i daje. Druga je stvar što se takva ideja obično daje kroz žrtvu

Konkluzija: meni je ovaj dio pair to pair sa Beginsom. Na neki način Nolan se vratio stilu iz prvog dijela (što mi je drago): tamo je proučavao temu pravda vs osveta, ovdje sve diže na viši nivo, na nivo društva: demokratija vs diktatura.

Ne mogu da shvatim da neko proglašava film smećem. Ja ne znam šta je s vama ljudi Vjerovatno ću još štagod napisati, kad mi naumpade. Dosta za početak

[mrgreen]

ovo je za mene još jedan primjer kako kritičari, ili obični ljudi koje film dotakne na neki način, daju filmu veću vrijednost nego je ima realno.
možda je to sve bio cilj, ali realizacija je meni lično bila slaba. neuvezan scenarij, gdje se stvari jednostavno dešavaju, neuvjerljivi likovi. npr. cat woman na kraju ipak uradi pravu stvar - neuvjerljivo, ili kao što neko reče, nekakav tunel, kome čemu zašto je baš to bitno... one baneove suze su mi bile smiješne i tako out of place. u prvoj borbi bane ubije boga u njemu, a onda u drugoj nakon nekoliko sklekova, mentalnih preparacija i dobro naciljanog udarca u glavu, batman ga nadjača. opet će neko reći ali eto nije poenta da to bude realno i uvjerljivo, bitna je simbolika. jbg. simbolika jeste tu ali mislim da je trebao mnogo jači scenarij, bez rupa, i priča koja će sve uvezati, da bi efekat bio ono čemu sam se nadala od nolana.. svi ostali detalji koji se ne uklapaju, a koje je mnogo ljudi isticalo, ne znače da neko nije razumio film, nego da scenarij i nije dobro napisan. mojih 2 centa, nećemo se ubijediti.

[MADMalice]

Pa dobro. Nekim ljudima je lakse ne ulaziti u dubioze filma (a cesto ni dubioze zivota) pa im je dovoljno pitanje na koje nemaju odgovor kao npr. "Kako Bane jede?" da film proglase smecem.

Ok...ovo ce biti jedan long post sa mooooorem spoilera!

Svidjaju mi se navedena razmatranja. Ja sam jos u iscekivanju filma, gledajuci making off dokumentarce i "leaked" dijaloge zamisljala TDKR kao nesto vise od "blockbustera" nabijenog adrenalinom i testosteronom. Mozda je to zato sto Brucea (ovog Nolanovog) nikada nisam dozivljavala kao klasicnog superjunaka. Prethodne verzije filmova o Batmanu sam gledala cisto iz zabave, a ostale filmove radjene prema stripu, u kojima su opjevani neki superjunci, sam uvijek zaobilazila u sirokom krugu jer me nikada nisu privlacili. Da se razumijemo, nisam balavica i imam poprilicno godina i da mi je netko, prije 6 godina rekao da ce mi se Nolanov Batman dopasti, vjerojatno bih se grohotom smijala.
Sasvim na stranu to sto mi je Christian Bale, kao glumac izuzetno drag, ali kada sam ga prvi put ugledala u BB, jedostavno, on je bio Bruce Wayne kakav bi bio da je junak nekog klasicnog romana. Nacin na koji je Nolan napravio extrakt u kojem je pomijesao kostur Bruceove price iz stripa (onaj najpodnosljiviji dio jer kasnije sve postane tragikomicno) sa odlicnom scenografijom, mracnim ugodjajem (osvjetljenje, muzika u pozadini, mracne emocije) koji nam nije sasvim stran vec itekako poznat (ne mozemo se nalaziti u mracnijem vremenu; za planetu zemlju ili ako cemo lokalnije, nasu drzavu, Gotham je mala maca), fenomenalnim glumcima koji ce jos mnogo godina (ja se nadam dok svijeta postoji) biti asocijacija na spomen rijeci Batman, Bruce Wayne, Alfred, Fox, Jocker i sl. i njihovom sasvim pristojnom glumom (uzimajuci u obzir sto je uloga od njih zahtijevala, ali ima izuzetaka).

Osobno (film sam, tko zna zasto, gledala 4 puta ) jako sam ljuta zbog nekoliko propusta koji su bili do te mjere efektni da su ljude, koji obicno ne gledaju sve crno na bijelo, prije nego sto pokazu palac gore ili dole (smatram se jednom od takvih) usmjeravali na kriv stav i generalno prouzrokovali konfuziju i na kraju doveli do loseg dojma.
Sasvim se slazem sa skrivenim smislom iza cijele radnje, ozracja, pa i pojedinih likova. Poznajuci Nolana (na osnovu prethodnih filmova) on bi rijetko u film uveo lika bez nekog posebnog smisla. Jednostavno, kod njega svaki film ima "another point of view". Svaki Nolanov lik, njegove radnje, interakcije s drugim likovima, pa cak i dijalozi (koji kada se na suho citaju izgledaju neozbiljno) postoje u svrhu da se ukaze na neki drustveni problem, pojavu, da se iskritizira drustvo, da se otkriju emocije, zadrijemale negdje na dnu mora, da se pokaze varljivost realnosti koja nas okruzuje, ismije cinjenica da se oduvijek pravimo pametni, a tragicne smo neznalice.

Ako cemo use baviti simbolikom posljednjeg nastavka, samo cu se nadovezati na post od @Ellinor pa dodati jos i cinjenicu da se posljednja bitka odvija tijekom dana (po prvi put i sva tri nastavka) sto bi znacilo da je Vitez tame u neku ruku izgubio atribut tamni i postao samo vitez, rijesio se svojih demona i kao takav, dakle, samo kao vitez ce pobijediti u posljednoj najizazovnijoj borbi. A, Gotham je napokon dozivjeo budjenje. Dan u ovom mracnom gradu donio je bitku u kojoj je Batman samo "side" igrac, nikako centralni lik. Mozda je upravo to ono sto je vecini zasmetalo. Ali vjerojatno zato sto nisu "skopcali" poentu. Posljednja bitka nije samo Batmanova. On ce mozda ponijeti najveci teret, ali dok se on mlati s Baneom oko njega se prsa u prsa sukobljavaju gradjani s neprijateljem koji je cini se bio nuzno zlo ili sreca u nesreci jer je pokrenuo revoluciju, ukazao na problem, varljivu utopiju koja sluzi kao kamuflaza velikoj prevari.
Mozda Nolan doista jeste kroz TDKR zelio poslati svijetu poruku da se treba lisiti okova i krenuti jedinim putem koji vodi do slobode, a to je onaj najopasniji, onaj u kojem zivot visi o koncu koji je prozet strahom i koji bas zbog tog istog straha cini od nas junake. No, bojim se da je onda tu istu ideju trebao usaditi mnogo ranije. (ovo su sada neki moji osobni stavovi kojima sam se tek nedavno pozabavila)

Recimo, Alfred negdje na pocetku filma, vise prema sredini, Bruceu ocitava zivotnu lekciju, dobiva hladnu pljusku i odlazi, a netom prije toga prepricava Bruceu svoj san/želju da ga vidi zivog i zdravog, daleko od onoga cime se trenutno bavi. Zavrsetak filma je bas zbog toga vrlo snazan jer nas navodi da vjerujemo kako se Alfredov san ostvario, sto uopce ne mora znaciti da jeste (oni sto se bave detaljima su naveli dovoljno dokaza da je to ipak jedan veopma happy end...i akteri filma su se slozili s tim vjerojatno jer je tako misliti i najlakse) jer sto ga vise gledam sve vise imam dojam je Bruce ipak Nolanova Antigona, covjek koji je prezivjeo ambis vlastite duse, ali trenutak prekasno. Mozda, da se zaustavio ondje gdje ga je Alfred strucno ukorio, mozda bi imao vise sekundi za bijeg prije eksplozije. Mozda je Nolan zelio isto tako reci da smo u zivotu uvijek zrtve/junaci vlastitih odluka koje mogu biti dobre ili lose. Zapravo potegnuo je ono vjecito pitanje sudbine i postupaka. Da li nam se nesto dogodilo jer je sudjeno ili kao posljedica pogresne/ispravne odluke?! Sam kraj filma, dakle, ima jednako podvojen smisao i pesimist ce vidjeti crno, a optimist (ili oni koji se takvim smatraju) bijelo. S obzirom da pricamo o Nolanu, to je sasvim ocekivano. Ali, da se vratim na Alfreda i njegov san/zelju. Za mene bi bilo veoma prihvatljivo da je Alfred svoj san Bruceu iznio u prvom dijelu ili makar drugom. Onda bi kraj filma bio produkt prirodne struje koja se proteze kroz cijeli film. Ali ne! Alfred se u oba pretodna dijela sasvim unio u Bruceov suicidni plan. Nikada se nije trudio da sprijeci mogucu tragediju, ali je, eto, u posljednjem dijelu dozivio emocionalni "breakdown" i ispricao Bruceu pricu koja ce biti na kraju poenta cijelog filma. To je obje scene ucinilo manje vrijednim jer su bile "preblizu" jedna drugoj kao da postoje u filmu samo jedna zbog druge. Kada ugledate Brucea u cafeu sa Selinom u bijeloj majici i ruzicastoj kosulji (nesto sto Bruce nikada ne bi obukao) najezite se, a onda vam se javi "flashback" dijaloga Bruce i Alfred i shvatite da je to bilo prije svega pola sata i "impact" vise ne moze biti jednak. U najmanju ruku se osjecate zadovoljnim jer je sve onako kako "vi zelite da bude". Ali to je sve. Da se prica o Alfredovoj zelji provlacila kroz sva tri filma to bi imalo 10 puta veci efekat. To bi bilo zaokruzenje cijele price o Bruceu i njegovom Batmanu, Dakle, ne samo jednog dijela (Bruce se bori sa svojim demonima u tri filma ne jednom).
Ovo gore je samo jedan detalj koji me je zasmetao na nacin na koji mnogi ne razmisljaju.

Dalje, scena sukobljavanja Batmana i Banea, pogotovo posljedna je morala, dakle ponavaljm, MORALA biti teziste oko kojeg se okrece radnja. Ta scena je zahtijevala veci tajming. Mozda je Bruce prozivio svojevrstan "Lazarus pit" i postao jaci nego ikada, ali nekoliko samara po Baneovoj maski je jednostavno malo. Batman je morao pokleknuti, nekoliko puta snaznije ustuknuti, zadobiti koji zncajniji udarac ispod pojasa jer Bane, kako smo se ranije uvjerili, nije bilo kakav neprijatelj. On je na pocetku predstavljen kao nepobjediv. No doista, kako netko poput Banea moze biti toliko naivan da pomisli kako Bruce nije dokucio da je maska ono sto ga cini snaznim, te da se vise ne pozabavi zastitom svog lica blokirajuci Batmanove udarce. Bez obzira na to da li nas je Nolan zelio iznenaditi objelodanivsi jednu sasvim novu varijablu, u kojoj Bane nije zvjerka, vec obican covjek koji moze da pogrijesi, gaji emocije i ima svoje limite, bez obzira sto je u tom trenutku Gotham na nogama i bori se rame uz rame sa svojim herojem koji vise nije u centru paznje, scena Borbe dviju sila morala je biti efektnija. Tesko mi je objasniti tacno sto, ali vjerojatno koji minut vise je ono sto bi popravilo dojam.
Ok, ako je Bane na koncu postao samo marioneta u rukama veceg neprijatelja, ona je sasvim zadovoljavajuce da se s njime pozabavi Selina kao sporedni junak. Ali sto je onda sa glavnim neprijateljem?! Ovo je dio koji ce mi definitivno ostati vjecita mrlja na cijeloj Nolanovoj trilogiji o Batmanu. Miranda, koja je zapravo Thalia Al Ghul, kci veliko Ra's Al Ghula, jedina koja je pobjegla iz ambisa, ona koja je toliko mocna da zavede cijeli grad u crno, a da mnogi nisu ni svjesni kako se to dogodilo, obracuna se sa Batmanom tako sto ga ubode nozem (kroz prakticno neprobojno odijelo), a potom ga prepusti u ruke Baneu koji je ocito nesposoban da Batmanu ozbiljnije naudi, potom bjezi s bombom, tko zna gdje (ovo jos nitko nije pitao) i skonca smrcu koja je na nivou ranijih verzija filmova o Batmanu. Batman je morao dobiti vise prostora (opet citaj vise minuta) za obracunavanje s njom. Ipak, s njom je bio krajnje intiman i izdaja koju mu je priredila, bila je nesto s cim se, ruku na srce, cak i netko poput Batmana tesko moze nositi. Njezin monolog je bio isprva snazan, prica predvidljiva, a nakon toga je svaka rijec naprosto ispraila u vazduhu (katastrofalna gluma za jednu oskarovku). Ona je morala umrijeti drugacije. U najmnaju ruku od Batmenovih golih ruku. Mogli su se naci oci u oci i situaciji koja je iziskivala da samo jedno od njih dvoje moze prezivjeti pa je on odlucio da je zrtvuje ili pak da spasi oboje i preda je u ruke pravde gdje ce vjecno trunuti u jami bez mogucnosti izlaza (ni najmanjeg). Ili jos bolje, mogla je zavrsiti i na lomaci kao zartva grada kojeg je htjela unistiti. Mogli su joj presuditi gradjani. Prica o unistenju Gothama se pojavila jos u prvom dijelu. Bila bi savrsena zavrsnica, ona, u kojoj grad, a ne Batman, uzvraca udarac neprijatelju, Thalii Al Ghul, utjelovljenju oceve ideje. Grad je sada jak, probudjen i vise ne treba Batmana. Sve ima smisla.

Ali Nolan je morao misliti na tajming. Ranije sam rekla da ne bih imala nista protiv da sam u kinu sjedila jos citavih dodatnih 60 min, ako bi stvari doista sjele na mjesto onako kako to ovaj film zasluzuje. Iako, da je Nolan razmisljao dogorocnije, kada je zapoceo s Batman trilogijom, mogao je mnoge scene provlaciti kroz prethodne nastavke i tako ostaviti, u posljednjem dijelu, dovoljno mjesta za ono najvaznije. Ili se jednostavno maniti raznosenja stadiona i sl. efekata kako bi izmamio gledateljima ono "Wow!" iz usta. To smo radili u prethodnim dijelovima. Sad bi bilo Wow da smo dobili on sto smo htjeli!

Ljudi vrlo lako nadju zamjerku u samo jednom. Ovaj film se zapravo bori na vise polja. Scenarij ne znaci nuzno i ono sto mi u kinu gledamo. Scenarij posljednjeg filma pati zbog scenarija prethodna dva. Znaci li to nuzno da su i prva dva filma jednako losa?! U ovom slucaju scenarij je zakazao samo u onim dijelovima gdje se radnja tebala zaustaviti jer su na scenu nastupile emocije kojima se Nolan rado bavi ili moooozda tamo gdje pise da Batman udari bane 5, a ne 10 puta kako bi bio uvjerljiviji. Ali kako cemo znati je li to tako pisalo u scenriju ili je to produkt makaza?!
Ali sve ostalo je stvar percepcije, filozofije i Nolanove zrtve. Tajming za radnju!
I tako je sve nas, fanove, izdao! Samo si mnogi to ne priznaju.

[ExNihilo]

Kakav drastičan preokret u viđenju filma si ti doživjela. Pa ti si ga, možda, najviše hvalila na ovoj temi

Morate shvatiti da Nolan nije "u cugu" napisao trilogiju. Išao je film po film. S obzirom na to, ona je dobro uvezana međusobno. Filmovi mogu čak i samostalno stajati. Da, bolje bi bilo da je Alfred iznio svoj san u Beginsu, ali nije ni ovako loše s obzirom na naprijed navedenu činjenicu. U kontekstu radnje filma, on je njemu svoj san iznio 5 mjeseci prije njegovog ispunjenja. Ne sati i po

Talia je slomila vrat pri padu kamiona. Ja nemam velikih problema s tim. To što je pobjegla iz one jame, koja je (opet kažem) više metaforički koncept, ne znači da je besmrtna. Kao ni Bane. Nolan fura realan kontekst i ne daje likovima moći koje će iz izdignuti izvan zakona fizike.

Sviđa mi se razmišljanje vezano za simboliku dana.

p.s. Ja mislim da Bruce na kraju smisleno nosi pink majicu. On nije više vitez tame, on je novi covjek, on je pobijedio svoje duhove

[MADMalice]

Ja sam od prvog gledanja imala iste zamjereke na film. Hvalila jesam i jos tvrdim da je film odlican, no postoji ono ALI! Konacna ocjena 8/10 ostaje jer je ocito da postoje manje ili vise bitni nedostaci koji mogu biti samo stvar percepcije ili ukusa.
Uvijek sam branila i uvijek cu braniti film od onih koji daju komentar da je totalno smece jer je to cak i za diletantski pristup pomalo neprihvatljivo.
Stvar je bas u tome da je neophodno da se film detaljnije protumaci kako bi se izveli zakljucci. Nije dovoljno samo reci kako vam se nesto ne svidja vec treba navesti valjane argumente. Razmisliti zasto je nesto tako, a ne drugacije i kako uopste moze biti drugacije. Ali, ja sam izbjegavala ovdje pisati o dubiozama kako ne bi bilo onih "WTF?!" komentara.

Ja se definitivno nikada necu pomiriti sa Thalijnom ulogom u filmu tj. losom glumom Marion koja joj je oduzela dusu, kao ni nacinom na koji je Thalia skoncala.
Ako idemo u dubioze onda je dovoljno reci da je Thalia bila utjelovljenje jedne ideje (kako je to i sama rekla u filmu), ideje Ra's Al Ghula da unisti Gotham. Znamo svi kako ideje polako prerastaju u ideologiju i obicno kao takve zive vjecno. Mnoge ideje kroz istoriju su prezivjele od davnina do danas iako se tako nije smatralo (uzmimo npr. Ideju fasizma) Ako je ideju tako tesko unistiti kako je onda Thalijna smrt mogla biti tako usputna i gotovo beznacajna. Ok ideja nije besmrtna. Thalia nije besmrtna, ali znaci li to da se nasao netko dovoljno hrabar da Hitleru podmetnue nogu (bukvalno) prije ili tokom WWII , da bi tako zavrsili svi ratovi i fasizam danas ne bi bio sve prisutan. Dakle, rijec je o znazi izvrsenja neke akcije. Kada gazis mrava to i ne osjetis, ali poprilicno je tesko zgaziti neku veliku bubu, a da ne ulozis npor. Kako li je tek onda tesko zgaziti lava?!  Stvar je u tome da Nolan nije mogao birati nacin na koji ce Thalia ummrijeti. Njezina smrt je morala biti kulminacija Gothamova oslobodjenja od ideje koja je prijetila da ga unisti.
Prelomljen vrat, daleko od ociju gradjana kao i onaj epski govor, iako sa slomljenim vratom tesko a se sta moze reci, jednostavno je bacio sjenu na Nolanovu pedantnost. Ali zasto bi on bio nepogresiv?!

Ja sam se samo pitala kako su Christiana Balea nagovorili da nosi pink shirt, a da pri tome opet ne poludi na setu!? He hates that color!

[Madrid]

Ako cemo realno i Hitlerova smrt je bila nekako usputna i beznacajna, nije bilo nekih efekata, recimo da ga Ameri ili Rusi izresetaju sa 1000 metaka, tenkova i slicno, kad se vec spominje fasizam jel
Ili Bin Ladenova, ono jesu dosli specijacli i to, ali nije dosao direktno Obama, da vidimo taj duel dvije glavne sile

SPOJLERI:

Da li je ideja umrla sa Tali tesko cemo saznat, ali znamo da nije umrla sa njenim utemeljiteljom, Ras al Ghulom...

Ok, mozda je zadnja scena između Batmana i Banea mogla biti duza, napucanija efektima i slicno, da on prebije Batmana 10 puta, pa mu kaze raznijet cemo ti grad, pa Batman ustane, pozove sismise u pomoc i razgule Banea... ok, malo sam pretjerao, ali Nolan ne svodi nijednog svog Batmana na finalnu borbu, na finalnu borbu se svode plici filmovi, gdje odmah znas kako ce zavrsiti film, dok je ovdje to gledaoce potpuno iznenadilo...
Mislim bile su tu borbe sa Ras al Ghulom i Jokerom, ali nisu mi bile nesto puno vise Epic od ove sa Baneom...

Slazem se da onaj govor Tali na kraju nije trebao, također i onaj kada batmanu zabada noz, on kao paraliziran je slusa sve, a ona ustvari objasnjava gledaocima, to jest onima koji ne poznaju bas batmanove neprijatelje iz stripova ili igara

Sto se tice Alfredove zelje koja se na kraju i ostvarila, mogla se je spomenuti i u ranijim filmovima, ali nije neka greska ni sto je spomenuta tek u ovom filmu...
Bruce je u prva 2 dijela bio u "top formi" i jednostavno ga niko nije mogao zaustaviti da stiti Gotham, pa ga je Alfrend u svemu tome podrzavao, ali nakon povlacenja i 8 godina mirovanja, Batman je fizicki dosta oslabio, a Alfred je osjecao da bi se moglo desiti ono sto se i desilo u prvom obracunu sa Baneom, pa mu je rekao svoju zelju, rekao mu je onda kad misli da je vrijeme za to...

Sto se tice prolaska noza kroz odijelo, u drugom nastavku je Fox Batmanu napravio odijelo koje je dosta okretnije, ali i nije bas otpornije na metke i nozeve (ako se dobro sjecam), mada istina da je Tali nasla rupu od prve

Prezivljavanje bombe na kraju jeste glupost, ali Batman je to, halalimo

[ExNihilo]

Ako cemo realno i Hitlerova smrt je bila nekako usputna i beznacajna, nije bilo nekih efekata, recimo da ga Ameri ili Rusi izresetaju sa 1000 metaka, tenkova i slicno, kad se vec spominje fasizam jel
Ili Bin Ladenova, ono jesu dosli specijacli i to, ali nije dosao direktno Obama, da vidimo taj duel dvije glavne sile

SPOJLERI:

Da li je ideja umrla sa Tali tesko cemo saznat, ali znamo da nije umrla sa njenim utemeljiteljom, Ras al Ghulom...

Ok, mozda je zadnja scena između Batmana i Banea mogla biti duza, napucanija efektima i slicno, da on prebije Batmana 10 puta, pa mu kaze raznijet cemo ti grad, pa Batman ustane, pozove sismise u pomoc i razgule Banea... ok, malo sam pretjerao, ali Nolan ne svodi nijednog svog Batmana na finalnu borbu, na finalnu borbu se svode plici filmovi, gdje odmah znas kako ce zavrsiti film, dok je ovdje to gledaoce potpuno iznenadilo...
Mislim bile su tu borbe sa Ras al Ghulom i Jokerom, ali nisu mi bile nesto puno vise Epic od ove sa Baneom...

Slazem se da onaj govor Tali na kraju nije trebao, također i onaj kada batmanu zabada noz, on kao paraliziran je slusa sve, a ona ustvari objasnjava gledaocima, to jest onima koji ne poznaju bas batmanove neprijatelje iz stripova ili igara

Sto se tice Alfredove zelje koja se na kraju i ostvarila, mogla se je spomenuti i u ranijim filmovima, ali nije neka greska ni sto je spomenuta tek u ovom filmu...
Bruce je u prva 2 dijela bio u "top formi" i jednostavno ga niko nije mogao zaustaviti da stiti Gotham, pa ga je Alfrend u svemu tome podrzavao, ali nakon povlacenja i 8 godina mirovanja, Batman je fizicki dosta oslabio, a Alfred je osjecao da bi se moglo desiti ono sto se i desilo u prvom obracunu sa Baneom, pa mu je rekao svoju zelju, rekao mu je onda kad misli da je vrijeme za to...

Sto se tice prolaska noza kroz odijelo, u drugom nastavku je Fox Batmanu napravio odijelo koje je dosta okretnije, ali i nije bas otpornije na metke i nozeve (ako se dobro sjecam), mada istina da je Tali nasla rupu od prve

Prezivljavanje bombe na kraju jeste glupost, ali Batman je to, halalimo

dobar osvrt. Osim zadnje rečenice. Ne mo'š ubit Batmana

[ExNihilo]

Ovaj video k'o da su pravili neki forumaši ovdje Razgovor sa Supermenom je najbolji

[mrgreen]

http://peopledyinglikemarioncotillard.tumblr.com/

[MADMalice]

Video je genijalan!
A tumblr ide na follow! Mozda se nesto i prilozi! Svakako su ove vrucine i glava stalno pada

[Joker88]

.

[Lakat Jebić]

ovi sto ne kontaju za tunel: http://en.wikipedia.org/wiki/Holland_Tunnel


nemojte samo pitat kakve veze ima new york sa gothamom

[DaysleepeR]

biti sve što ne valja mi u stvari ne kontamo genijalca Nolana koji nema šanse da piše loše scenarije, nego su u pitanju neke metafore koje treba dokučiti...

[Revolver]

biti sve što ne valja mi u stvari ne kontamo genijalca Nolana koji nema šanse da piše loše scenarije, nego su u pitanju neke metafore koje treba dokučiti...

tako ispada ali šta mene zanimaju njegove namjere, ja ocjenjujem izvedbu, a ona me nije oduševila.

svi znamo onu staru kinesku: put do pakla je popločan dobrim namjerama

[hrastov žižak]

Politika Betmena
Slavoj Žižek | 06/09/2012


Uspon Mračnog viteza pokazuje da su holivudski hitovi tačni indikatori ideoloških pometnji našeg društva. Evo zapleta. Osam godina nakon Mračnog viteza, prethodne epizode serijala o Betmenu Kristofera Nolana, u Gotamu vlada red i mir. Pod vanrednim merama koje je doneo Dentov zakon, načelnik policije Gordon je praktično iskorenio nasilni i organizovani kriminal. Njega ipak muči zataškavanje zločina Harvija Denta i on planira da obelodani zaveru na jednom javnom skupu – ali zaključuje da grad nije spreman da čuje istinu.

Budući da više nije aktivan kao Betmen, Brus Vejn živi izolovano u svojoj vili. Njegova firma propada nakon što je uložio novac u jedan ekološki projekat, čija je namena bila proizvodnja energije nuklearnom fuzijom, ali ga je obustavio kada je saznao da se njegovo jezgro može upotrebiti kao nuklearno oružje. Lepa Miranda Tejt, članica upravnog odbora firme Wayne Enterprises, nagovara Vejna da se vrati u društvo i nastavi svoje filantropske aktivnosti.

Ovde na scenu stupa prvi zločinac filma. Bejn, teroristički vođa i bivši pipadnik Lige senki, dolazi u posed načelnikovog govora. Nakon što Bejnove finansijske mahinacije dovedu Vejnovu kompaniju do ruba propasti, Vejn prepušta kontrolu nad svojom firmom Mirandi i upušta se sa njom u kratku ljubavnu avanturu. Kad sazna da se Bejn dokopao i fuzionog jezgra, Vejn se vraća kao Betmen i suočava se s Bejnom. Pošto je u borbi pesnicama obogaljio Vejna, Bejn ga zatvara u tamnicu iz koje se praktično ne može pobeći. Dok se utamničeni Vejn oporavlja od povreda i vežba da ponovo postane Betmen, Bejn uspeva da pretvori Gotam u izolovani grad-državu. Prvo namami skoro sve policijske jedinice u podzemlje, i tamo ih zarobi; onda raznese sve mostove koji povezuju Gotam sa kopnom i objavi da će, ukoliko bilo ko pokuša da napusti grad, detonirati Vejnovo fuziono jezgro, koje je modifikovano u bombu.

Sada dolazimo do ključnog trenutka u filmu: Bejnovo preuzimanje vlasti praćeno je velikom političko-ideološkom ofanzivom. On javno otkriva zataškavanje Dentove smrti i oslobađa zatvorenike osuđene pod Dentovim zakonom. Optužujući bogataše i moćnike, obećava da će obnoviti narodnu vlast, pozivajući građane da „preuzmu svoj grad“. Bejn se pokazuje, kao što kritičar Tajler O’Nil primećuje, kao „ekstremni okupator Volstrita, pozivajući 99% da se udruže i zbace društvene elite“. Zatim sledi ono kako film zamišlja narodnu vlast – montirani procesi i egzekucije bogatih, ulice prepuštene kriminalu i zločinu.

Nekoliko meseci kasnije, dok Gotam još uvek stenje pod narodnim terorom, Vejn beži iz zatvora, vraća se kao Betmen, i okuplja prijatelje da mu pomognu da oslobodi grad i onesposobi fuzionu bombu pre nego što eksplodira. Betmen se suočava sa Bejnom i pobeđuje ga, ali Miranda interveniše i ubada Betmena nožem. Otkriva da je ona zapravo Talija al-Gul, ćerka Rasa al-Gula, nekadašnjeg vođe Lige senki (zločinaca u filmu Betmen počinje). Nakon što otkrije da planira da dovrši rad svog oca i uništi Gotam, Talija beži.

U haosu koji sledi, načelnik Gordon preseca žicu za aktivaciju bombe, dok benevolentna maskirana provalnica po imenu Selina Kajl ubija Bejna, i oslobađa Betmena koji kreće za Talijom. On pokušava da je natera da odveze bombu u fuzionu komoru gde može da se stabilizuje, ali ona poplavljuje komoru. Talijin kamion je odgurnut s puta i ona gine, ubeđena da bomba ne može biti zaustavljena. Pomoću specijalnog helikoptera, Betmen odvozi bombu izvan grada, gde ga detonacija iznad okeana po svemu sudeći ubija. Betmena sada slave kao junaka koji je spasao Gotam. Svi veruju da je Vejn poginuo u neredima. Dok se njegovo imanje deli, njegov batler Alfred vidi žive Vejna i Selinu u kafiću u Firenci. Blejk, mladi i pošteni policajac koji je znao Betmenov identitet, nasleđuje njegovu pećinu. Prvu naznaku ideoloških temelja ovog završetka daje Alfred, koji na navodnoj Vejnovoj sahrani čita poslednje redove iz Dikensove Priče o dva grada: „Mnogo je to, mnogo bolja stvar od onoga što ja radim, šta sam ikada uradio, mnogo je veći spokoj od onoga koji ću ikada imati“. Neki kritičari su ovo shvatili kao znak da se, po O’Nilovim rečima „film uzdiže do najplemenitijih visina zapadne umetnosti… Ovaj film teži samom središtu američke tradicije – idealu o plemenitom žrtvovanju za običan narod… Kao isusovska figura, Betmen žrtvuje sebe da bi spasao druge.“

Iz ove perspektive, zaplet je samo mali korak unazad od Dikensa do Hrista na Golgoti. Ali nije li ideja o Betmenovom žrtvovanju kao ponavljanju Hristove smrti kompromitovana poslednjom scenom u filmu (Vejn sa Selinom u kafiću)? Zar nije verska paralela ovom kraju dobro poznata bogohulna ideja da je Hrist preživeo raspeće i mirno i dugo živeo u Indiji ili, po nekim izvorima, na Tibetu? Jedini način da opravdamo ovu poslednju scenu jeste da je protumačimo kao Alfredovo maštanje ili halucinaciju.

Druga dikensovska odlika ovog filma jeste depolitizovana pritužba na jaz izmeđi bogatih i siromašnih. U prvom delu filma, Selina šapuće Vejnu dok plešu na ekskluzivnoj gala zabavi: „Oluja dolazi, g. Vejn. Vama i vašim prijateljima bi bolje bilo da se zabarikadirate. Jer kad oluja dođe, svi ćete se pitati kako ste mislili da možete živeti toliko raskošno i ostavljati toliko malo nama ostalima“. Nolan je, kao svaki pošteni liberal, „zabrinut“ zbog ove razlike i tvrdi da ta zabrinutost prožima čitav film: „Ideja o ekonomskoj pravdi uvukla se u film… Ne mislim da u filmu postoji levičarska ili desničarska perspektiva. Tu je samo poštena procena ili pošteno promatranje sveta u kom živimo – stvari koje nas brinu.“

Iako gledaoci znaju da je Vejn mega-bogat, često zaboravljaju odakle to bogatstvo potiče: od proizvodnje oružja i špekulacija na berzi, i zato Bejnove igre na berzi mogu da unište njegovu imperiju. Trgovac oružjem i špekulant – to je tajna koju skriva Betmenova maska. Kako se film prema tome postavlja? Ponavljanjem arhetipske dikensovske teme o dobrom kapitalisti koji finansira siročiće (Vejn) protiv lošeg, pohlepnog kapitaliste (Strajver, kao kod Dikensa). Kao što kaže Nolanov brat, Džonatan, koautor scenarija: „Priča o dva grada je za mene bila… najstrašnija slika poznate, prepoznatljive civilizacije koja se potpuno raspala. Pogledajte revolucionarni teror u Parizu, u Francuskoj toga perioda; teško je zamisliti da stvari mogu da krenu toliko loše i toliko naopako“. Scene osvetničkog narodnog ustanka u filmu (rulja žedna krvi bogataša koji su ih zapostavljali i eksploatisali) podseća na Dikensov opis francuske revolucionarne strahovlade. Pa tako, iako film nema nikakve veze sa politikom, on prati Dikensov roman u „poštenom“ prikazu revolucionara kao opsednutih fanatika.


Dobri terorista

Zanimljiva stvar kod Bejna je to što je izvor njegove revolucionarne nepokolebljivosti zapravo bezuslovna ljubav. U jednoj dirljivoj sceni, on govori Vejnu kako je usred strahovite patnje, spasao malu Taliju, ne razmišljajući o posledicama i plativši užasnu cenu (Bejn je prebijen skoro na smrt dok ju je štitio).

Drugi kritičar, R.M. Kartik, smešta Uspon Mračnog viteza u dugu tradiciju koja se proteže od Hrista do Če Gevare, i koja slavi nasilje kao „čin ljubavi“, što radi i Če u svom dnevniku: „Moram reći, uz rizik da ispadnem smešan, da pravog revolucionara vode snažna osećanja ljubavi. Nemoguće je razmišljati kao pravi revolucionar bez ove odlike.“

To što ovde imamo nije toliko „hristifikacija“ Čea, već više „čegevarizacija“ Hrista – Hrista čije „skandalozne“ reči iz Jevanđelja po Luki: „Ako ko dođe k meni, a ne mrzi na svog oca, i na mater, i na ženu, i na decu, i na braću, i na sestre i na samu dušu svoju, ne može biti moj učenik“, podsećaju na Čeove reči: „možda morate biti grubi, ali nemojte izgubiti svoju nežnost“. Izjavu da „pravog revolucionara vode snažna osećanja ljubavi“ treba čitati zajedno sa Gevarinim mnogo problematičnijim opisom revolucionara kao „mašne za ubijanje“: „Mržnja je sastavni deo borbe; nemilosrdna mržnja neprijatelja koja nas uzdiže iznad i izvan prirodnh čovekovih granica i pretvara nas u efikasne, nasilne, selektivne i hladne mašine za ubijanje. Naši vojnici moraju biti takvi; ljudi bez mržnje ne mogu poraziti brutalnog neprijatelja.“

Gevara ovde parafrazira Hristove reči o jedinstvu ljubavi i mača – u oba slučaja, paradoks je da ono što ljubav čini anđeoskom, ono što je uzdiže iznad puke sentimentalnosti, jeste njena okrutnost, njena spona sa nasiljem. A to je spona koja ljubav smešta izvan čovekovih prirodnih ograničenja i tako je pretvara u bezuslovnu motivaciju. Zato je, da se vratimo na Uspon Mračnog viteza, jedina autentična ljubav u filmu ona Bejnova, ljubav teroriste, u jasnoj suprotnosti sa Betmenovom.

Lik Rasa al-Gula, Talijinog oca, takođe zaslužuje pažljiviju analizu. Ras ima mešavinu arapskih i orijentalnih odlika, i vršilac je časnog terora, bori se da popravi iskvarenu zapadnu civilizaciju. Igra ga Liam Nison, glumac čija pojava obično zrači dostojanstvenom dobrotom i mudrošću – on je Zevs u Sudaru titana i glumi i Kvaj Gon Džina u Fantomskoj pretnji, prvoj epizodi Ratova zvezda. Kvaj Gon je džedaj, mentor Obi-Van Kenobija kao i čovek koji otkriva Anakina Skajvokera, verujući da je Anakin onaj izabrani koji će povratiti ravnotežu univerzuma, dok ignoriše Jodina upozorenja o Anakinovom nestabilnom karakteru. Na kraju Fantomske pretnje, Kvaj Gona ubija Dart Mol.

U trilogiji o Betmenu, Ras je učitelj mladog Vejna. U filmu Betmen počinje, on ga pronalazi u zatvoru u Butanu. Predstavljajući se kao Henri Dakard, on nudi mladiću „put“. Pošto je Vejn pušten na slobodu, odlazi u sedište Lige senki gde ga Ras čeka. Po završetku duge i bolne obuke, Ras objašnjava Vejnu da mora da uradi sve u borbi protiv zla, i da je Liga obučavala Vejna da je povede u misiji uništenja Gotama, za koji Liga veruje da je postao nepopravljivo korumpiran.

Tako Ras nije samo puko otelotvorenje zla. On predstavlja spoj plemenitosti i terora, egalitarne discipline koja se bori protiv korumpirane imperije, pa tako postaje jedan u nizu likova u novijoj fikciji od Pola Atreida u Dini Frenka Herberta, Do Leonidasa u grafičkom romanu Frenka Milera 300. Ključno je što je Vejn bio Rasov učenik: Betmena je od Vejna napravio njegov mentor.

Ovde se nameću dve logične primedbe. Prva je da je bilo zverskih masovnih ubistava i nasilja u pravim revolucijama, od Staljinovog uspona do vladavine Crvenih kmera, tako da film očigledno nije isključivo rezultat reakcionarne mašte. Druga primedba jeste da pokret Okupiraj Volstrit (OWS) zapravo nije bio nasilan – njihov cilj definitivno nije bila nova revolucionarna strahovlada. U meri u kojoj je Bejnova pobuna navodno ishodište tendencija OWS, film apsurdno iskrivljava ciljeve i strategije ovog pokreta. Današnji antikapitalistički protesti su Bejnova suprotnost: on predstavlja odraz državnog terora, smrtonosnog fundamentalizma koji preuzima vlast i vlada strahom, a ne težnju ka prevazilaženju državne vlasti kroz narodno samoorganizovanje. Međutim, obe primedbe dele istu stvar – odbacivanje lika Bejna.

Odgovor na ove dve primedbe sastoji se iz nekoliko delova. Prvo, trebalo bi razjasniti opseg nasilja. Najbolji odgovor na tvrdnju da je nasilna reakcija rulje na ugnjetavanje gora od samog ugnjetavanja dao je Mark Tven u svom romanu Jenki na dvoru kralja Artura: „Bilo je dve „Vladavine terora“, ako se prisetimo i ako razmislimo; jedna sprovođena u vrelom žaru, druga nemilosrdno i hladno… Mi se ježimo samo na „strahote“ manjeg terora, trenutnog terora, da tako kažemo, ali šta je strahota brze smrti od giljotine naspram doživotnog umiranja od gladi, hladnoće, poniženja, okrutnosti i sramote?.. Jedno gradsko groblje bilo bi dovoljno za sanduke žrtava kratkog terora koje nas tako uporno uče da žalimo; ali čitava Francuska ne bi mogla da smesti sanduke onog starijeg i pravog terora, onog neopisivo gorkog i užasnog terora, koji niko od nas nije naučen da sagleda u beskraju i samilosti kakvu zaslužuje.“

Zatim, treba demistifikovati problem nasilja, odbacivanjem simplističkih tvrdnji da se komunizam 20. veka previše služio ekstremnim ubistvenim nasiljem. Treba voditi računa da ne upadnemo ponovo u tu zamku. Kao činjenica, ovo je strahovito tačno. Međutim, takvo direktno fokusiranje na nasilje zamagljuje osnovno pitanje: u čemu je bio problem sa komunističkim pokretom kao takvim? Kakav je unutrašnji nedostatak tog projekta gurnuo komuniste ka neobuzdanom nasilju? Nije dovoljno reći da su komunisti zanemarili „problem nasilja“; ka nasilju ih je gurnuo dublji, društvenopolitički neuspeh. Dakle, nije samo Nolanov film nesposoban da zamisli autentičnu narodnu vlast. „Ni „pravi“, radikalno-emancipatorski pokreti to nisu umeli; ostali su zaglavljeni u koordinatama starog društva, gde je prava „narodna vlast“ često predstavljala nasilni užas.

Na kraju, previše je pojednostavljeno tvrditi da ne postoji nasilni potencijal u OWS i sličnim pokretima – nasilje je na delu u svakom autentično emancipatorskom procesu. Problem sa Usponom Mračnog viteza jeste da on pogrešno prevodi to nasilje u krvožedni teror. Hajde da ovde nakratko pređemo na roman Viđenje Žozea Saramaga, koji govori o neobičnim događajima u neimenovanoj prestonici jedne neidentifikovane demokratske države. Kada na dan izbora grad osvane u pljusku, izlaznost birača je uznemirujuće niska. Ali posle podne kiša prestaje i stanovništvo masovno izlazi na birališta. Međutim, olakšanje države je kratkog daha: prebrojavanjem se utvrđuje da je u glavnom gradu preko 70 posto listića prazno. Našavši se u čudu, vlada daje narodu šansu da ispravi grešku nedelju dana kasnije, na još jednim izborima.

Rezultat je još gori. Sada je 83 posto listića ostalo prazno. Dve najveće partije – vladajuća desničarska stranka i njeni glavni protivnici, centristi – sada su u panici, dok marginalizovana levičarska partija nudi analizu u kojoj tvrdi da su prazni listići zapravo podrška njenom progresivnom programu. Nesigurna kako da reaguje na benigni protest, ali ubeđena da je u pitanju antidemokratska zavera, vlada brzo označava pokret kao „terorizam, čist i neskriven“ i uvodi vanredno stanje.

Građani nasumično nestaju i odvode se na tajne lokacije na isleđivanje; policija i sedište vlade izmeštaju se iz grada; svi ulazi u grad su blokirani, kao i izlazi. Grad sve vreme nastavlja da funkcioniše skoro normalno, a ljudi izbegavaju svaki udarac države zajedno, uz gandijevski nenasilni otpor. Ovo apstiniranje birača je primer autentično radikalnog „božanskog nasilja“ koje izaziva paničnu reakciju vladajuće strukture.

Vratimo se na Nolana. Trilogija o Betmenu prati unutrašnju logiku. U filmu Betmen počinje, junak ostaje u okvirima liberalnog poretka: sistem se može braniti moralno prihvatljivim metodama. Mračni vitez je, praktino, nova verzija Fordovih vesterna, Tvrđava Apača i Čovek koji je ubio Liberti Valansa, koji pokazuju kako, da bi se civilizovao Divlji zapad, moraju se „štampati legende“ i ignorisati istina. Oni pokazuju, u najkraćem, kako naša civilizacija mora da se temelji na laži – čovek mora da krši pravila kako bi odbranio sistem.

U filmu Betmen počinje, junak je tipični gradski osvetnik koji kažnjava kriminalce kada policija to ne može. Problem je što policija, zvanični organ reda, reaguje ambivalentno na Betmenovu pomoć. Oni u njemu vide pretnju njhovom monopolu na moć, pa tako i dokaz njihove neefikasnosti. Međutim, njegov je prekršaj ovde čisto formalan: on nastupa u ime zakona a da za to nije ovlašćen. U svom delovanju, on nikad ne krši zakon. Mračni vitez menja ove koordinate. Betmenov pravi neprijatelj nije njegov navodni suparnik, Džoker, nego Harvi Dent, „beli vitez“, agresivni novi javni tužilac, neka vrsta zvaničnog osvetnika čija fanatična borba protiv kriminala vodi do ubijanja nevinih, i na kraju ga uništava. Kao da Dent predstavlja odgovor pravnog poretka na pretnju koju predstavlja Betmen: protiv Betmenovog osvetništva, sistem generiše sopstveni nasilni prestup u osvetniku koji je mnogo nasilniji od Betmena.

Dakle, ima poetske pravde u tome kad Vejn planira da obznani Betmenov identitet, a Dent uskače i izjavljuje da je on Betmen – on je veći Betmen od Betmena, jer se prepušta iskušenju da prekrši zakon, kome Vejn može da odoli. Kada na kraju filma Betmen preuzme odgovornost za zločine koje je počinio Dent, kako bi sačuvao ugled narodnog junaka koji je oličenje nade za obične ljude, njegov čin predstavlja gest simbolične razmene: prvo Dent na sebe preuzima identitet Betmena, zatim Vejn – pravi Betmen – preuzima na sebe Dentove zločine.

Uspon Mračnog viteza odlazi još dalje. Nije li Bejn zapravo Dent doveden do krajnosti? Dent zaključuje da je sistem nepravedan, tako da je, za efikasnu borbu protiv nepravde, potrebno okrenuti se direktno protiv sistema i uništiti ga. Dent gubi svoje preostale inhibicije i spreman je na sve metode da bi došao do cilja. Uspon takve ličnosti potpuno menja situaciju. Za sve likove, uključujući Betmena, moral je relativizovan i postaje stvar izbora, nešto što određuju okolnosti. To je otvoreni klasni rat – sve je dozvoljeno u odbrani sistema, ne samo kada se borimo sa poludelim gangsterima, nego i sa narodnom pobunom.

Da li ovaj film treba da odbace učesnici emancipatorskih borbi? Stvari nisu tako jednostavne. Ovom filmu treba prići kao da tumačimo kinesku političku pesmu. Odsustva i iznenađujuća prisustva su važna. U Usponu Mračnog viteza, narodna vlast je tu, iscenirana kao događaj, u značajnom odmaku od uobičajenih Betmenovih suparnika (zločinačkih mega-kapitalista, gangstera i terorista).


Čudna privlačnost

Šanse da će pokret Okupiraj Volstrit preuzeti vlast i uvesti narodnu demokratiju na ostrvu Menhetn toliko su žalosno apsurdne, toliko potpuno nerealne, da se ne može izbeći sledeće pitanje – zašto jedan holivudski hit sanja o tome? Zašto priziva ovaj duh? Zašto uopšte fantazira o tome da će OWS da eksplodira u nasilni prevrat? Očigledni odgovor – da to čini kako bi OWS optužio za teroristički ili totalitarni potencijal – nije dovoljan da objasni čudnu privlačnost koju ima ideja o „narodnoj vlasti“. Nije ni čudo da pravo funkcionisanje ove vlasti ostaje prazno, odsutno; nema detalja o tome kako narodna vlast funkcioniše ili šta mobilisani ljudi zaista rade. Bejn poručuje ljudima da mogu da rade šta god hoće – on im ne nameće svoj poredak. Zato eksterna kritika filma (koja tvrdi da je OWS predstavljen kao smešna karikatura) nije dovoljna. Kritika mora biti imanentna; ona mora locirati unutar filma mnogobrojne znake koji ukazuju na autentični događaj. (Prisetite se, na primer, da Bejn nije samo krvožedni terorista, nego i čovek duboke ljubavi, žrtveničkog duha.)

U najkraćem, čista ideologija nije moguća. Bejnova autentičnost mora da ostavi traga na teksturi filma. Zato Uspon Mračnog viteza zaslužuje pažljiviju analizu. Događaj – „Narodna republika Gotam“, diktatura proletarijata na Menhetnu – neodvojiv je od ovog filma. On je njegovo odsutno središte.


New Statesman, 23.08.2012.

Preveo Ivica Pavlović

Peščanik.net, 04.09.2102.

[Curve]

pogledao neku noc u kinu, film pa eto moglo je i bolje, al opet ok je
neg scena u nasem bajnom cinema cityu.. na pola filma negdje pomjeri se traka, tj. titlovi dodjose na pola ekrana i sad kontamo ispravit ce se, tako jedno 5 min, dok napokon neki momak nije izasao ispred da obavijesti bilo koga, ulazi lola s poslom, nit sorry nit zao mi je, samo upali svjetla, ugasi film, ko 10 min pauze radi tehnickog problema..

[Mr. Brightside]

sjo žižeka i njegovih naivnih antikapitalističkih fix ideja kroz pogled na film
radije bih mimi šahinpašiću dao prostora sa onom pljuc pljuc emisijom nego njemu

[Velkoski]

Nisi valjda pročit'o ovo

[ExNihilo]

sjo žižeka i njegovih naivnih antikapitalističkih fix ideja kroz pogled na film
radije bih mimi šahinpašiću dao prostora sa onom pljuc pljuc emisijom nego njemu

ne kaki, lik je tito

[Mr. Brightside]

Nisi valjda pročit'o ovo

jesam, kontam pročitaću nešto pametno, prvi dio je fabula, a drugi njegova uobičajena šuplja

elinore ma daj

[hrastov žižak]

Nisi valjda pročit'o ovo

jesam, kontam pročitaću nešto pametno, prvi dio je fabula, a drugi njegova uobičajena šuplja

elinore ma daj

Šta je netačno napisao?

[Mr. Brightside]

budala si ako misliš da ću tražiti greške u njegovoj filozofiji i percepciji svjetskih kretnji kroz ovaj film
to što Žižek redovno baca istu šuplju priču gdje god može..
samo iz njemu znanih i pogodnih razloga, ne znači da je u pravu, kao i da nije

[TheDocToR]

Ko kaze da je ovaj film smece, ima IQ <=0, kratko jasno.