The Best Of KOLAR!

Stranke, političari... Recite i Vi svoje mišljenje!
Post Reply
novel
Posts: 1071
Joined: 21/03/2006 10:24
Location: PM
Contact:

The Best Of KOLAR!

Post by novel » 05/06/2006 12:52

NIJANSE SRCA
Piše: Ramo KOLAR ([email protected])
05/06/06
Image


Od jada zarada

U gornji neotesani i nimalo estetičan stih mogla bi stati, simplificirana, sva ovdašnja politička stvarnost. Iz prostoga razloga što je sva druga prozaika gotovo virtualna. Nema tema ni pitanja o tome što nas je stotine hiljada bez posla, nešto malo manje štrajka gladno i polusito, jer im je otelo preduzeća i firme, stanove, imanja, opljačkalo sve što se dalo, bacilo na ulice, zgadilo prošlost i otelo budućnost. Kad je već tako, ništa bolje no narod i puk vrtjeti oko ideologije. A u tu se, naravno, svi razumijemo. Naročito kad pričamo. Slušati se ne znamo.

Kad kažeš autoput, onda treba znati da je to bošnjačka (h)ujdurma. Spomeneš li jedinstvenu državu, isto je. Hoće unitarnu pa da ne daju dihati ostalima. Možda da se gradi široka cesta od B. Luke do Gradiške. Jah, braća Srbi grabe sebi. A da se malo proba popraviti put od Tuzle do Orašja, zašta navijaju bosanski Hrvati. Ne valja misliti samo na jedan narod. Tako građani fino ostanu i bez posla, para i puteva. Ko je ugrožen ovdje? Svi, brate. Od koga? Od onoga drugoga. Šta je činiti? Podijeliti se, pa u miru živjeti, odgovaraju vođe puka.

O Dodikovom referendumu, koji je sada prebacio na nevladine bradate organizacije, priča se na svim stranama. O onome ilidžanskom malo manje. Jer je malo i Hrvata koji traže svoju općinu. Kad su mogli Srbi dobiti istočno Sarajevo, cijelu livadu, što oni ne bi imali zapadnu Ilidžu, tek komadić općine. I to u lokalnoj zajednici koja već deset godina cijela glumi državu. Nit šta ima s gradom, a niti sa kantonom. Taka im politika. Pa kome se sviđa bujrum, kome jok, nek traži gdje mu je bolje. Zanimljiva je koalicija zapadnih Ilidžanaca. Kako ih je malo, oni će za otcjepljenje tražiti najjaču moguću pomoć. Od Milorada Dodika. Čime se, dakle, dade vidjeti i drugi, paralelni proces: jačanje zajedništva, jedinstva, umalo da se kaže i bratstva. Povezivanje B. Luke i Ilidže će tako ojačati na ovaj način. Drugog nema, jer se i u jednom i u drugom gradu slabo šta ima prodati i kupiti, izgraditi, dopuniti. Osim šverca. Što krupnog, što sitnog.

Da proces razgradnje Bosne nije tek puki lokalni proces pokazali su oni koji se u ove poslove jako dobro, i odavna razumiju. Primjer londonskog lista Tajms fino to objašnjava. Urednik i novinar pišu kako će uskoro na ovim prostorima biti još dvije države: republika srpska i herceg bosna.

Kad je mogla C. Gora, vele, što ne bi i ove dvije, plus Baskija, Irska, Vels, Kurdistan itd. Ima Europa šta podijeliti. Kako to u praksi izgleda, već je zaboravljeno. Hitler je odavna mrtav, a pridružio mu se i subrat Milošević.

Zašto baš sada i u ovome obimu ovi zahtjevi? Nakon što su u bh. Parlamentu propale tzv. ustavne promjene, koje su imale i pravno garantirati podjelu zemlje, sa svih strana su krenule prijetnje za otcjepljenjima, referendumima i sličnim političkim nebulozama. Hoće se reći glasačima za koga će biti najesen. Samo za svoje nacionalne vođe i čuvare opstojnosti, ravnopravnosti i jednakosti, te rezultata principa ko je šta jamio, jamio je.

A nakrale su se samo vođe. Narod im je gladan, žedan i iscurio diljem kugle zemaljske. Pa i kad bi imali svoje kao države, ne bi više imali od koga klepati.

Zato me i čudi najava kako će Švarc Šiling uskoro na tajnu večeru dovesti lidere šest političkih stranaka koje su propale u parlamentu. Povodom, valjda novoga, dogovora kako progurati ustavne promjene nakon što utvrde taktiku kako uzeti vlast u oktobru. Biva, koga međunarodna podupire, glasači ga moraju i izabrati. Umjesto da se skoncentriraju na izradu novoga ustava, od strane svih pojedinaca, grupa, partija i organizacija, koji bi ovu zemlju učinio i jedinstvenom državom sa svom mogućom decentralizacijom i regionalizacijom, ko što čini i sama Europa, oni i dalje vjeruju da to Englezi najbolje znadu!

No, prije toga valja posvjedočiti svima nama, a pogotovu neukim strancima koji na našim leđima i muci zarađuju golemo blago, da je ova zemlja Bosna tek posuđena od naših predaka i da nam je valja predati našim nasljednicima, bosanskoj djeci. Pod uvjetom da ih sadašnji nacionalprodavači sve do jednoga ne oćeraju po svjetskim bestragama. Gdje se, uglavnom, radi pa sladi.


Blato na prijestolju

Maske su pale i konačno se razotkrilo šta je ko i zašto tražio od ustavnih promjena, koje nisu prošle u državnom parlamentu. Mile Dodik je svojim partnerima najnovijim zahvatima, izjavama i postupcima dokazao da je potpisao amandmane sve trčeći, zato da bi mogao legalno i legitimno uraditi ono što traži sada nelegalno i nelegitimno. Otcijepiti pola zemlje Bosne i privesti je u “srednju Srbiju”, kad je već “velika” umrla.

Kada nisu mogli dobiti pečat u parlamentu, svi drugovi na čelu manjeg blentiteta su se dali u rušenje državnih institucija i sprečavanje njihovog rada, da bi dokazali tezu da je država BiH nemoguća. Tako je glasnogovornik Mile iz Laktaša, poznati ustavotvorac, kazao da je on samo za federalnu jedinicu BiH. U čijem sastavu i okviru? To je već naprijed rečeno. Može li on to i ostvariti? Ne može, jer aneks 4 Dejtonskog ugovora nikad nije prošao proceduru promjene Ustava, te kao takav nema pravnu snagu ni interanacionalnu verifikaciju. Samo bi usvajanje ustava u državnom parlamentu omogućilo Dodiku i kompaniji da raspišu referendum i otcijepe se. Poređenje s C. Gorom je besmisleno, jer je ona, kao i druge republike bivše države, Ustavom iz 1974. bila priznata kao država.

Milorad je Dodik zapravo čovjek od inicijative. Svaki dan smišlja novi plan kako doći do usvajanja ustava u parlamentu. Najnoviji pokušaj preko partnera, Lagumdžije i Tihića, a pod auspicijom američkog ambasadora Meklhenija, od prije koji dan, da se amandmani ponovo pokušaju usvojiti, je propao. I to je trenutačno najvažnije od svega. Zato je drug Nikola Špirić s rajom napustio zastupničke klupe, što je svakako nelegalan i nelegitiman čin, koliko god on tvrdio da nije. Time hoće reći da zapravo izvorni suverenitet imaju blentiteti, a ne država. Shodno tome novi ustav koji mora biti usvojen, jer BiH ga nema, da stvari pojasnimo do kraja, u sebi će sadržavati ključnu odredbu da izvorni suverenitet pripada isključivo državi i da joj ga niko ne može darivati i poklanjati, pa ni entiteti. Kako će se pak ona urediti unutra, decentralizirati, to je stvar konsenzusa, dogovora (a ne pregovora) svih zainteresiranih u njoj, počev od pojedinca, individue, građanina, pa preko općina, regija, naroda i drugih organizacija.

Možda je najčudnije da su jedino ispravno, tačno i koncizno mišljenje o zahtjevu za otcjepljenje pola države dali drugovi iz Saveza udruženja boraca narodonooslobodilačkog antifašističkog rata, čije je saopćenje, gle jada, u svim novinama objavljeno negdje u dnu desete strane. Oni su prepoznali da su neke nevladine organizacije u rs “antidržavnog i nacionalističkog usmjerenja” za otcjepljenje te da takvi protuzakoniti postupci “unose nemir u javni i privatni život” i “podgrijavaju huškačku atmosferu bratoubilačkih sukoba...” Partizani znaju da rs “nema status međunarodnog pravnog subjekta, a ni suglasnost većine državljana BiH za raspisivanje bilo kakvog referenduma”. Svjesni su borci također da “BiH ne postoji samo od Dejtona” te niko “ne može krčmiti njene teritorije kao svoj posjed”!

U ovo ulazi naravno i priča o takozvanoj Komisji za Sarajevo, kojom srpski političari nastoje se primaći još jednom cilju: dokazati da nisu pomagali agresiju i genocid na ovu zemlju, zašta se Srbiji i C. Gori sprema presuda u Hagu. Ako to dokažu, misle da će proći teza o građanskom ratu. Dokazati ko je i zašta ubijen, gdje su nestali u ratu i agresiji, zašto je vođen rat u BiH, obaveza je svakog čovjeka, a kamoli državnih organa. Samo, takva komisija ili komisije moraju biti na državnoj razini da bi se izbjegla i pomisao na manipulaciju s bilo koje strane. A gledajući s moralne i etičke strane, drug je Nikola Špirić mogao privesti barem Karadžića, pa punih usta i povišena glasa ako treba, tražiti komisija koliko hoće. Kao što je i premijer Terzić trebao odmah ili odbiti ili pristati na zahtjev parlamenta, pa mirne duše dati ostavku. Ovako ostaje utisak da sijedi ljudi, koji bi trebali biti ozbiljni i odgovorni, ustvari sjede u (balkanskoj) krčmi i smišljaju šegamaheraju za raju.

Tako se oni zapravo veru jedan preko drugoga i tako se povlače u blato. Jer često sjedi blato na prijestolju, a često i prijesto na blatu!


Naš šlager sezone

Kamo sreće da cijeli ovaj sastav koji slijedi može pjesnički raskošno i jezički bujno biti sastavljen o “Lejli” koju je čulo po milijarde ljudi preksinoć u Atini i koja nije pobijedila jer je interes vječan, a ljubav prolazna. I sam, sastavljen od ko zna kakvih niti, vjerovah da je, po onoj Mešinoj: ljubav je jedina izvjesnost u ovome kratkom preletu između dvije tajne: života i smrti. Ali kao većinskom agnostiku, skoro razumljivo mi je bilo i pitanje: šta ti nudiš osim ljubavi? Kako ničija privatnost nikoga istinski ne zanima, osim kao trač, kao što je i individualno dignuto na ovijem stranama na nivo općega, to je nužno govoriti o njemu. Kao odnosu, ili suživotu(!) ljubavi i interesa.

Prvo ti na um padne dilema da li Crna Gora odlazi iz bratskog zagrljaja Srbije zato što se više ne ljube. I saznaš i čudneš da nikad nikakve ljubavi nije bilo. Samo sila Boga nije molila. Onda se upitaš je li to Koštunica Kalašnjikov s toliko dragosti skriva Ratka Mladića i subrata mu Karadžića, pa neće nipošto da ih spremi u Hag. Ama jok, odgovoara i Rajko Danilović, poznati beogradski advokat. Nakon što Milošević nije uspio napraviti veliku, Vojo Kalašnjikov pokušava baštiniti barem srednju Srbiju. Ako ne može Kosovo, barem C. Gora. Ako i ona odlazi, da mu ostane makar republika srpska. I zato, nekako se čini dosta jasnim, Dodik, Čavić i Ivanić neće nikakvu državnu policiju, ali hoće ustavne promjene, koje im garantiraju ono što Tadić i Koštunica tajno traže: rečenu srednju Srbiju.

Konta li, primjerice, Sulejman Tihić da je u ljubavi s Kondolizom Rajs, Hejsom i Meklhenijem? Ne vjerujem. On samo znade da će s pomoću njih ostati na vlasti. A kad si i dok si na vlasti, ne mora te niko ni ljubiti ni grliti. Važno je da to nosi golem interes. Hoće li se izgrliti i po dva do tri puta poljubiti u obraze bijeli šefovi političkih partija koji će sutra ponovo “u zatvor” kod američkog ambasadora, e ne bi li se naglo sjetili kako su do jučer griješili što ne usvojiše amandmane na Ustav, pa bi za heftu-dvije mogli natjerati protivnike da izreknu da, ne pitajući šta košta. Neće se ljudski ni pogledati, no će u svojim tefterima čitati šta im donosi ono za u oktobru ili nakon njega.

Najbolje to skuži drug, a i gospodin Dragan Čović. Iako ga ne podržava ni pola preostalih Hrvata u BiH, on fino reče kako je najbolje da oni pobijede na izborima, a onda kao takvi fino i jednostavno u Parlamentu izglasaju ono što im je davno nacrtao isti taj što ih na vlast i dovede. Ali narod se pita, prigovorit će neko. Jašta nego. Eno baš čitam u novinama kako su vladajući, preko indirektnog oporezivanja slavodobitno izjavili kako su skupili hrpe para, pa su i socijalni fondovi puniji za četvrtinu. Plaho da ne može bolje. Jeste kad se ne bi dan prije toga u novinama istim pročitati dalo kako 700 hiljada ljudi u BiH živi u bijedi.

I tako se ljubav širi na sve strane. Osvaja bezdušnu politiku na svim razinama. Visoki predstavnik Švarc Šiling voli one što će u naredni mjesecima konstruktivno pripremiti promjenu Ustava i usvojiti ga čim zasjednu u Parlament. To će biti pak oni što vole svoju zemlju i državu, pa će usvojiti i ono što ruši temelje iste te države. Tako nekako i sam mislim. S tim što bi osvojili Europu već u subotu navečer da je Hari Varešanović namjesto “Lejle” pjevao šlager koji bi glasio: “Do ustava tri putića vode sa tri strane, svi su zato da Bosne nestane”.

Onomad su djeca cvijeća, kako su zvali američke mlade pacifiste, vikali na sav glas: vodimo ljubav, a ne rat. Danas, ako nećeš u rat, ne voliš rođenu domovinu. I to ti kažu oni koji iz te “ljubavi” cijede silno blago. Što su i na ovijem stranama zorno nam pokazali oni što su se rukovodili istom filozofijom. Reći im da jednom treba da vole iznad sebe (i “svoga naroda”) zašta moraju naučiti voljeti, značilo bi isto što i negirati ničeovsku: za male ljude su nužne male vrline.

Umjesto odgovora na pitanje: šta se nudi osim ljubavi, ostaje jedino ona filozofska: gdje se ne može voljeti, tu treba proći!


dalje.....


Prenj
Posts: 7022
Joined: 20/07/2004 08:59

Post by Prenj » 05/06/2006 12:57

Ramo je bio dobar dok je vodio rubriku cetvrtkom "Sa nasih planina ..."
Njegovi politicki komentari nisu za komentarisanja ...

novel
Posts: 1071
Joined: 21/03/2006 10:24
Location: PM
Contact:

Post by novel » 05/06/2006 13:08

Prenj wrote:Ramo je bio dobar dok je vodio rubriku cetvrtkom "Sa nasih planina ..."
Njegovi politicki komentari nisu za komentarisanja ...
nema veze sto nisu....samo da ja njih skupim sve ovdje :D :D

Prenj
Posts: 7022
Joined: 20/07/2004 08:59

Post by Prenj » 05/06/2006 13:23

Samo da ne prodje i ovo ko klub fanova Rize Ruzze ... :D

DUREX
Posts: 516
Joined: 10/05/2006 07:34
Location: Sarajevo - Centar

Post by DUREX » 05/06/2006 13:45

Ramo Kolar i njegove dosjetke me neodoljivo potsjecaju na nekog "neshvacenog" provincijskog pjesnika koji se davi u sopstvenoj apstrakciji ni sam je ne razumijuci....

Previse ,brate ,sere....(Preterano seres Rumenka)

Ja nikada uz svu volju i zelju nisam uspio da do kraja procitam njegove "duboke misli"


PS Kakav klub fanova Rize Ruze??????????? ahahaha....zar ima i to????
:lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol:

Prenj
Posts: 7022
Joined: 20/07/2004 08:59

Post by Prenj » 05/06/2006 13:47

DUREX wrote:Ramo Kolar i njegove dosjetke me neodoljivo potsjecaju na nekog "neshvacenog" provincijskog pjesnika koji se davi u sopstvenoj apstrakciji ni sam je ne razumijuci....

Previse ,brate ,sere....(Preterano seres Rumenka)

Ja nikada uz svu volju i zelju nisam uspio da do kraja procitam njegove "duboke misli"


PS Kakav klub fanova Rize Ruze??????????? ahahaha....zar ima i to????
:lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol:


Ima pokusaj ...
http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtopic.php?t=25965

:D :D :D

DUREX
Posts: 516
Joined: 10/05/2006 07:34
Location: Sarajevo - Centar

Post by DUREX » 05/06/2006 13:55

Prenj wrote:
DUREX wrote:Ramo Kolar i njegove dosjetke me neodoljivo potsjecaju na nekog "neshvacenog" provincijskog pjesnika koji se davi u sopstvenoj apstrakciji ni sam je ne razumijuci....

Previse ,brate ,sere....(Preterano seres Rumenka)

Ja nikada uz svu volju i zelju nisam uspio da do kraja procitam njegove "duboke misli"


PS Kakav klub fanova Rize Ruze??????????? ahahaha....zar ima i to????
:lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol:


Ima pokusaj ...
http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtopic.php?t=25965

:D :D :D


Ajjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol:
Usracu se ,jebote!!!!!!!!!!!!!!!!! A na poslu sam

Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaa...cime se ovi udaraju???!!!!!

Boba mi je falila da se upisam od smijeha....."kutak za fanove Rizze Ruze".....
Znaci,nema dalje....Plafon

novel
Posts: 1071
Joined: 21/03/2006 10:24
Location: PM
Contact:

Post by novel » 05/06/2006 14:02

DUREX wrote:
Prenj wrote:
DUREX wrote:Ramo Kolar i njegove dosjetke me neodoljivo potsjecaju na nekog "neshvacenog" provincijskog pjesnika koji se davi u sopstvenoj apstrakciji ni sam je ne razumijuci....

Previse ,brate ,sere....(Preterano seres Rumenka)

Ja nikada uz svu volju i zelju nisam uspio da do kraja procitam njegove "duboke misli"


PS Kakav klub fanova Rize Ruze??????????? ahahaha....zar ima i to????
:lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol:


Ima pokusaj ...
http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtopic.php?t=25965

:D :D :D


Ajjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol:
Usracu se ,jebote!!!!!!!!!!!!!!!!! A na poslu sam

Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaa...cime se ovi udaraju???!!!!!

Boba mi je falila da se upisam od smijeha....."kutak za fanove Rizze Ruze".....
Znaci,nema dalje....Plafon

vas dvojica bi mogli malo u setnju :roll: :oops:

Vingo
Posts: 3917
Joined: 11/03/2003 00:00

Post by Vingo » 05/06/2006 14:16

A ja se sve vrijeme pitam na koga mi lichi ovo nista ni s cim pisanije....? :-)

User avatar
manijak1
Posts: 44475
Joined: 16/01/2003 00:00
Location: Ni na nebu još manje ispod zemlje
Has thanked: 6 times
Been thanked: 3 times
Contact:

Post by manijak1 » 05/06/2006 14:26

Sve je OK ......dok ne postane Načertanije :oops: :D

novel
Posts: 1071
Joined: 21/03/2006 10:24
Location: PM
Contact:

Post by novel » 05/06/2006 14:27

Vingo wrote:A ja se sve vrijeme pitam na koga mi lichi ovo nista ni s cim pisanije....? :-)

:D :D fali jos nekoliko forumasa da se javi na ovu temu, pa da i vas sve okupim ovdje :D :D

spongebob
Posts: 1101
Joined: 05/10/2005 17:43
Location: Bikini Bottom

Post by spongebob » 05/06/2006 14:44

Zašto baš sada i u ovome obimu ovi zahtjevi? Nakon što su u bh. Parlamentu propale tzv. ustavne promjene, koje su imale i pravno garantirati podjelu zemlje, sa svih strana su krenule prijetnje za otcjepljenjima, referendumima i sličnim političkim nebulozama. Hoće se reći glasačima za koga će biti najesen. Samo za svoje nacionalne vođe i čuvare opstojnosti, ravnopravnosti i jednakosti, te rezultata principa ko je šta jamio, jamio je.


da Ramo malo vise cita ne bi se provaljivao. Sav jad i cemer njegovih politickih analiza kako sadrzajno, tako i lingvisticki se najbolje primjeti cetvrtkom, kada izlazi kolumna njegovog kolege Gojka Berica

novel
Posts: 1071
Joined: 21/03/2006 10:24
Location: PM
Contact:

Post by novel » 12/06/2006 12:45

Faul u kaznenom prostoru

Bezbeli sam i ja, pasivni zavaljenik u fotelju, proizvod potrošačkog društva, zrnce mundijalizacije, okrenut ka malom ekranu i mlataram, ko biva pametan, rukama i nogama na promašene šanse, loše udarce, krive pasove, te se tako, krivo jasno, osjećam dijelom velike igre koju zovu svjetskim prvenstvom u nogometu. Osim sjaja diljem Njemačke, ogromnog novca koji se vrti na sve strane, jasno mi je i gdje se zapravo nalazim, u kojem svijetu živim i kako to zapravo jadno izgleda. Birvaktile sam se, u šali jakako, bavio idejom perpetummobilea i vidio ga u jedinstvu njemačkog rada i organizacije i recimo bosanskog hedonizma. To bi, po mom skromnom mišljenju, bila jedina ljudski moguća kombinacija, i to dobitna, za sretno obitavanje u ovome tuzemaljskom življenju.

Ali uz radost igre koju istinski prezentiraju mladići u Njemačkoj, predvođeni maestralnim Ronaldinjom, još mi se više ogoljeni prikazuju domaći šegamaheri za raju koji upražnjavaju davno prevaziđeni sistem nula, nula, nula, ništa. Prevedno na pučki, to bi značilo da su se zabili u svoj kazneni prostor, ne gledaju oko sebe i u daljine, no zabili glave u zemlju, pa fauliraju jedan drugoga i ubiše se dajući autogolove.

Tim Nikole Špirića je tako čak napustio svoj teren i otišao na seosku livadu na pripreme za novo miniranje države. Neće nastupiti dok im se ne kaže ko je, zašto i kada ubijao njegovu braću po Sarajevu u krvavoj “utakmici” koja je trajala četiri godine. Ucjene kao antiustavne radnje, rekli su njegovi igrači iz suprotnog tabora zvanog partija drugarska u susjednim klupama državnog parlamenta. Na pitanje hoće li Špirić i tim mu dobiti plaće, ako ne igra, to jest ne radi svoj posao, treneri i selektori reprezentacije zvane Parlament sliježu ramenima. Da je Špirić na čelu s Dodikom i Mladenom Ivanićem htio čuti portparola Haškog tribunala gospodina Nikiforova, mogao je lahko riješiti i problem ubijenih u Sarajevu. A boga mi i diljem Bosne. Dakle, čovjek kaže da Špirićeva ekipa ni da čuje za hvatanje Karadžića Radovana, a najtraženijeg ratnog zločinca u Europi. Kao ni subrat mu Vojo Koštunica Kalašnjikov, koji je o skrivanju podataka gdje se kriju Mladić i Karadžić, prije koji dan, dugo razgovarao u Banjoj Luci. U koju je došo ko u Šumadiju.

Zato šef Skupštine manjeg entiteta Igor Radojičić kaže da niko nema pravo kritizirati Koštunicu. Jer se on briga za svoju državu Srbiju. Koja mu je mala, pa će mu je proširiti Dodik. Demokratski i referendumom. Al će najprije Mile otvoriti banku srbijansku u B. Luci. Da narodu njegovom pokupi pare Koštunica. Bosanski će Srbin svoju crkavicu štedjeti baš u njoj. Pare će dalje ići u razvoj Pomoravlja. Onda se konačno Švarc Šiling sjeti reći da to neće moći. U pismu svome rekne to Dodiku. No ovaj nije imao vremena pismo pročitati. Važniji su mu paralelni i posebni odnosi sa Srbijom. Koje nije odobrio državni parlament. To što se Hrvatska odrekla istih takvih odnosa, preferirajući one s državom BiH, entitetlije briga nije.

Utakmica na terenu ustavnih promjena je izgubljena. Time su spriječene mogućnosti Dodikova referenduma. Mada pojedini igrači iz većeg entiteta još ne odustaju. Neće oni nikakav ustav koji daje suverenitet državi, čak i kad je pisac onoga dejtonskog (aneks 4) Robert S. Oven priznao da ga nije pisao no tek - naškrabao!

Pošteno i otvoreno meni igra Zlatko Lagumdžija. Otišao u Ameriku kazati tamošnjim službenicima da će prihvatiti vlast u oktobru. Nije on kukavica. Hoće preuzeti teško breme na nejaka pleća. Uzdajući se u reformatore s rečenim Miletom Dodikom na čelu. Nadati se da će zajedno shvatiti i onu Rortijevu da se liberalno društvo ostvaruje ne putem (pri)sile nego uvjerenjem, konvencijom, konsenzusom... slobodnim, otvorenim kretanjem suvremenih praktika s prijedlogom za nove praktike. Ovakvu bi utakmicu konačno trebala započeti Bosna, ali ne s akterima, koje je još 1944. godine genijalni Krleža nazvao zbunjenicima koji se ne usuđuju misliti svojom glavom, te shodno tome “pojam vlastite kulturne pripadnosti... ograničavaju na sjenku zvonika vlastite intelektualne palanke...”

novel
Posts: 1071
Joined: 21/03/2006 10:24
Location: PM
Contact:

Post by novel » 19/06/2006 11:53

Tragična dešavanja

Put ka demokratizaciji i pomirenje među narodima Nikola Špirić, jedan od šefova državnog parlamenta, vidi u zamišljenoj činjenici da će Komisija za Sarajevo dokazati da su se svi sve ubijali po gradu i oko njega. Iz čega će mu se, ko na dlanu, pružiti dokaz da se četiri godine u BiH vodio građanski rat. Odnosno kako je to fino kazao, tragična dešavanja. Čime se fino pokazuje da su naši parlamentarci mnogo pametniji, analitičniji, vredniji, obrazovaniji, humaniji i demokratičniji od tamo nekih američkih članova Senata. Jer prekookeanski zabludjeli političari nisu vodili računa o Špirićevim “dešavanjima”, pa su donijeli rezoluciju koja kazuje kako je od 92. do 95. u BiH na djelu bila agresija i genocid. Isto to nepismeni suci Haškog tribunala saopćiše preko suđenja generalu Krstiću.

Da su išta učili o politici, Špirić&comp. bi negdje i nekad naletjeli na Čerčila i njegovo bogato iskustvo u i o ratu i poraću. Da su čuli za njegovu sentencu koju je Britancima izrekao pri kraju rata, parafraziram, uživajte još malo u ratu, uskoro dolazi krvavi mir, sami bi sebe smjestili tamo gdje i pripadaju: u mjesnu zajednicu da popravljaju lokalne putove. Zato, zapravo, tu jedino Špirić može imati pravo, tragična dešavanja su na djelu već nekih deset godina, otkad su on i ideološka raja uzeli da grade puteve demokratizacije na talasima (post)ratnih rezultata, izraženih u lokalnoj kovanici, šta je ko jamio, jamio je.

Zato su hrpe i gromile tragičnih dešavanja prisutne sve ove dane, mjesece i godine koje s njima moramo živjeti. I ne prestaju ni jednoga trena. Nabrojati ih se dade mali milion. Primjerice, jedna je da isti taj Špirić nije u stanju uraditi ništa da zaposli tri bijednika negdje u Han-Pijesku. Umjesto toga, lijepo je na put ispratio, narodnim avionom, na utakmicu države za koju se zdušno zalaže rušeći onu od koje prima plaću, svoje šefove, Dodika i Čavića. Za pare koje su spiskali, mogao je nabaviti pet krava, pa prehraniti koju gladnu porodicu u ime koje ruši parlament i državu.

Možda je gore jedino to što mu europska mjera stvari na ovim prostorima, a u liku Visokog predstavnika Švarca Šilinga, ne pokaže crveni karton i pošalje ga tamo gdje može dati stvarne rezultate svoga (ne)rada, nakon što mu uzme plaću za mjesec u kojemu nije htio ni ući u zgradu parlamenta. Smiješno djeluje i prijetnja da za nedolazak na sjednicu mora platiti kaznu od dvjesto maraka. Poređenje s Njemačkom i u ovome je slučaju - tragično.

Ako je Sulejmanu Tihiću smiješno što Dodik jasno i glasno kaže da neće zemlju i državu koja ga hrani, za istu je tragična njihova koalicija i vlast koju obnašaju. Čemu se može pribrojati i Alija Behmen, dokazani demokrata socijalne provenijencije, tvrdeći da će s Dodikom na vlast jesenas, jer će Mileta proći njegove mušice. Od oktobra znači prvi u manjem blentitetu će svim silama graditi zemlju i državu BiH, navijati za njenu reprezentaciju. Kao što će Mladen Ivanić doista postati ministar vanjskih poslova zastupajući interese seljaka iz Bijeljine, đaka sa Sokoca i radnika iz B. Luke i svih ostalih, od Neuma, preko Sarajeva do Odžaka.

Naravno, nipošto, kako misli Nikola Špirić, u ime demokratizacije i pomirenja, ne valja, ne treba, niti se smije uhapsiti Radovana Karadžića, čije osnovne smjernice i on dan-danas provodi. Rečeni je naime optužen ne za tragična dešavanja no za genocid i ratni zločin. Ne bi tako ni slučajno bilo da državni tužilac Marinko Jurčević malo zviri u papire gdje mu pišu šta bi valjalo uraditi u slučaju rušenja državnog poretka. Kad su mogli polovnog obavještajca onomad poslušati, pa Lagumdžiju i grupu novinara, ni ćijesne ni vijesne, optužili za rušenje ustavnog poretka, mogli bi i ove “tragičare” koješta priupitati.

No, koga još država zanima, njen ustav i suverenitet, jedinstvo i cjelovitost, mladi koji bježe, gladni penzioneri i armija nezaposlenih... Samoproglašeni narodni tribuni sastavljaju liste poslušnih koji će nas i naredne četiri godine zabavljati tragičnim dešavanjima...


Idi sad druze moj
Ljubav i pozdrav mi odnesi mojoj ti
Putu mom tu je kraj
Umoran ovde ja cu stati, zelim mir

Kad ne bude mene
Kad me skriju paprati, travke i sas
Kad ne bude mene
:D "Prenj" jes' ziv :?

novel
Posts: 1071
Joined: 21/03/2006 10:24
Location: PM
Contact:

Post by novel » 26/06/2006 11:34

Moramo se sami uspraviti

Fino obučeni, iako zabrinutih lica, predstavnici Pica su nam saopćili kako zatvaraju radnju u Sarajevu. Politički direktori Vijeća za implementaciju mira, kako im je puno ime i prezime, neće više držati ohaer i iz klimatizirane zgrade slati rješenja i recepte kako pacijent bolestan na smrt ima ozdraviti. Od sada će, vele, dijeliti savjete a na nama je da pronađemo i uberemo ljutu travu, te je turamo na ljutu ranu. Nastala je vika i dreka namah. Jedni viču: nek vas đavo nosi, drugi vele: ostanite, braćo i drugovi.

Raduje se Dodik ponajviše, jerbo misli da će umjesto Pica sada gazda biti Vojo Kalašnjikov Koštunica, po čijem je nalogu on i potražio pripajanje manjeg entiteta majčici preko Drine. Ili kako bi mi to preveo neki „džingis kan” iz B. Luke, pišući mi da se džabe upinjem, RS će biti srce i centar Srbije! S druge strane, pak Sulejman Tihić želi da međunarodnjaci ostanu sve dok se reforme ne provedu i država ne zadobije malo snage. Urijetke i slabašne, neprofilirane, tzv. nevladine organizacije misle da bi odlaskom protektora nastao i kaos i haos. Mladen Ivanić razvukao kez od uha do uha i veli kako je prošlo vrijeme kad je međunarodna realizirala političke ciljeve iz Sarajeva. Biva, sad će ih on realizirati iz Banje Luke, s programom dobivenim iz Beograda. Tako što će, čim Šiling zaključa kancelariju, provesti referendum i pomoći da svijet shvati kako su rat i agresiju činili s plemenitim ciljem: proširenjem teritorija eto ne svoje, no druge države koja se zove Srbija.

I ovi iz Pica žale što za to dozvolu, validnu, Ivanić nije dobio u ustavnim promjenama, te će nastojati da se to dogodi čim na vlast ture one koji su spremni Bosnu pospremiti za sva vremena. Izbrisati je s karte svijeta. Kad će i tzv. međunarodna zajednica odahnuti, pomislivši da su konačno mirni. Ko da historija nije učiteljica koja stoljećima govori: mirna Bosna, miran svijet.

E, sad, čini se kako zec leži zapravo u grmu izbora. Ovi Picini maheri su sjeli i priprijetili da će otići ne bi li se mi prepali novoga rata, haosa i kaosa. Shvatit nam je da do toga neće doći ukoliko u oktobu izaberemo njihovu koaliciju, onu koja će provesti njihove amandmane, reforme i druge zamagljene šatro europske zadaće.

A prekrižimo, pak, one što misle da država, jedinstvena, suverena izvorno a ne darovana od dejtonskih, ugovornih, sastavnica, modernizirana tako da bude servis građanima, nahranjena investicijama a ne humanitarnom pomoći i neučinkovitim projektima, predana u ruke mladim, sposobnim domoljubima, koji preferiraju rad, red, zakon i mir, pa spremna da uđe u jedinstvenu Europu.

Nikako da razumiju kako i najnovije pisanije, koje podupiru vještačke teze o vječnoj podijeljenosti i mržnji na ovim prostorima, nisu proizvod stvarnosti i jedinstva bosanskih različitosti, no uvozne političke teze preko kojih velikodržavne ideologije nastoje zadobiti „duh i tijelo” Bosne („...ovo ilirsko tlo treslo se pod raznim civilizacijama vjekovima u znaku permanentnih narodnih ustanaka i pobuna protiv vlastite vlastele, kao i protiv tuđinskih tiranija...”, svjedoči Krleža).

Bilo bi pošteno, od Pica i ostalih, pogledati se otvoreno, pa kazati kako nisu baš popadali radeći na razumijevanju ovdašnjeg „historijskog usuda”, pogotovu aktualiteta. Nisu znali šta činiti 91., ne znaju ni danas. Nema sustavne i ozbiljne političke strategije glede Bosne, pa ni Balkana, kako u Amerike, tako ni (ujedinjene) Europe, svjedoči i umni američki filozof Ričard Rorti. Zna i on, ko i mi što smo preko leđa doživjeli, da su, zapravo, na djelu tek nacionalni interesi pojedinih zemalja, njihovih vlada ili obavještajno-sigurnosnih službi. Nedostaje, zato, jedan važan nacionalni interes u ovoj globalnoj utakmici. Onaj bosanski. Kao okvir u okviru kojega se jedino dade saznati, kako bi to Marko Aurelije kazao, tajna radosti, tajna neovisnosti o pomoći izvana, pri čemu vlastiti mir ne ovisi o drugima.

Do toga se sami moramo vinuti. Sami se uspraviti, a ne biti uspravljeni.

novel
Posts: 1071
Joined: 21/03/2006 10:24
Location: PM
Contact:

Post by novel » 03/07/2006 12:16

Od Save do mora

Tako sam baš vidio ulogu Europe u “redefiniranju” Bosne i Hercegovine, kako se to voli često nazivati modernim političkim floskulama. Parlament Vijeća Europe sjeo je i konačno napisao i objelodanio svoju rezoluciju. Iz pisma ovdašnjim zaslijepljenim vođama nacionalističkih nazadovanja, ali boga mi i svakom pojedincu, dade se razabrati kako je vrijeme za život, a ne stalno razmatranje smrti. Građanska država je najveći garant prava i sloboda svakoga pojedinca, građanina, ali i naroda u njoj. To su redovne lekcije školske i na ovim prostorima. Takav način života Europa ima, manje-više, od francuske revolucije. Amerika također. Pa se postavlja logično pitanje valja li im to šta?

Jašta nego valja. Da nije dobro, oni bi utekli do nas, a ne bi najbolji sinovi naši odmaglili glavom bez obzira diljem Njemačke, Švedske, Amerike... bježeći od golemih količina nacionalne ravnopravnosti, konstitutivnosti, čistih etnikuma, ratnih stečevina, genocida i zločina, lopovluka, kriminala, isključivosti...

Izaberite one koji će interes građana poštovati više no sebe same. Eliminirajte odmah entitetsko glasanje. Pa se bacite na pravljenje novoga ustava, koji će pojedincu dati ista prava, na svakom komadiću zemlje, od Save do mora, u Grudama isto ko i u Visokom ili Prnjavoru. Manji bh. entitet, zvani rs, ne može opstati pod tim imenom i političkom filozofijom njenih osnivača. Bošnjaci moraju zaštiti one koji su u manjini i prestati plakati nad sudbinom žrtve. Braća Hrvati, kao konstitutivni, ne mogu tražiti ista prava a u isto vrijeme i prava manjina. Tako nam je, na neki način, obnovljena naša Magna karta. Preostaje jedino, i glavno, naravno, da sada sjednemo i sve to sami odradimo. Dejton je ovim konačno proglašen mrtvim. Dokument Vijeća Europe, uz rezolucije UN, američkog Kongressa i Senata, presude Haškog tribunala i odbijene ustavne promjene, konačno su dale šansu državi Bosni i Hercegovini.

Njen će suverenitet biti jedan i izvoran. To će joj potvrditi Ustav. Za njegovo pravljenje pretpostavke su sve tu. Uz onu da birači i građani u oktobru dadnu šansu onima koji će i izgraditi preporođenu BiH!

Nastavljači “politike osnivača” u manjem entitetu listom su graknuli protiv. Oduzimaju im se stečevine. Nafatane golom silom. No, međunarodna zajednica ipak znade, i tako se ponaša, da je internacionalno pravo jače i važnije od svakoga “stanja na terenu”. Jer BiH je bila, našta ima tapiju još od Kulina bana, jeste, a tapiju joj osporavaju, i bit će, što će još jednom potvrditi njen legitimni i legalni Ustav (mada je na snazi, rečenom rezolucijom, sada isti onaj koji je RBiH donijela) skrojen po mjeri svakoga njenog građanina. Dakle, svi oni koji su mislili dijeliti Bosnu, a u ime svojih “nacionalnih” interesa, partija, grupa i kapitala, otići će neslavno u prošlost. Njihova uloga u političkom životu ovih prostora neće zaslužiti ni retka u udžbenicima povijesti...

To je, nedavno, u Sarajevu potvrdio i Boris Tadić, predsjednik Srbije. Ne misli mijenjati granice, priznaje ono što je svijet potpisao.

BiH kao neovisnu, jedinstvenu državu. Što li tek sada? Razlog je prozaičan. Vidio Tadić da i ono malo Srbije (i pitanje Kosova) spasava samo pravo. Kad je već rečeno, a jeste, zbogom oružje. To što Tadić nije stvarni gazda susjedne zemlje, njegov je problem. A to što pak mnogi Hrvati i Srbi vide BiH kao privremenu tvorevinu i nadaju su pripajanju susjedima, problem je Europe, misli Milan Kučan, jedan trezven političar. Ako nije mirna Bosna, nemiran je Balkan obavezno, a bogme i Europa. Sjećanje na Prvi svjetski rat valjda je još prisutno. Zato treba napraviti BiH kao državu regija. Fala Kučanu, ali ja imam Hrvatsku narodnu zajednicu npr. Njeno saopćenje povodom Rezolucije Parlamenta VE može slobodno biti okvirni program za daljni napredak ove zemlje...

Jedan Dodikov trabant mi to pak tumači ovako: pa i srpski kralj Tvrtko je bio kraljem svih Srba, od Save do mora... A kako nas, bre, ima puno na Balkanu, to ćemo imati jaku Srbiju, s krilima: rs i C. Gorom...

Držim ipak vjerodostojnom onu krležijansku da se od opanka i čohe može čovjek probiti do gospodskog života više zlatom nego kuburom!

Post Reply