Istina, bosanske medrese su odlične škole i daju vrlo umjerene i razumne ljude, znam mnogo takvih, i što se mene tiče, nisam nikad upozno praznoglavog vehabijskog ekstremistu, a da je završio medresu. Samo što je to loš primjer u ovom kontekstu.skupljac_zeljeza wrote:Nije ni trebala biti priča o obrazovanju nego da muslimani ako im se daju uvjeti kakve medresa daje mogu prednjačiti i da nisu strano tijelo u 21. stoljeću. U toj školi se radi od sabaha do iza jacije. Rad, rad i rad.Kikibombona wrote: Ovo sto sada imamo je teski skart i smece! Nije nikakvo cudo da je i medresa ispred. Sve sto ima veze sa drzavom je odron.
Terorizam u Parizu!
- hrastov žižak
- Posts: 4942
- Joined: 31/07/2012 02:00
#5126 Re: Terorizam u Parizu!
- Kikibombona
- Posts: 34325
- Joined: 29/06/2013 08:48
#5127 Re: Terorizam u Parizu!
Ne znam gdje je zapelo. Nekada su bili uspjesni i covjecanstvu ponudili dosta toga. Pa i islam je bio korak naprijed u ono vrijeme.....escobar__ wrote:
Nisu oni dovoljno pametni za takvo šta. Imaju i danas pare (resurs), pa ništa.
Problem je sto i dan danas zive u onom vremenu. Smatram da im je dogma dosla glave.
S druge strane, zapadnjaci su razbili barijere i otvorili put ka napretku.
Mozak je glavni resurs.
- homega
- Posts: 1866
- Joined: 18/05/2014 23:45
#5128 Re: Terorizam u Parizu!
Cybernetic wrote:Islam jednostavno nije kompatibilan sa dostignucima moderne ere. Naucnim, drustvenim, politickim etc. To je sasvim logicno zato sto je islam produkt jednog sasvim drugog vremena, drugih ideoloskih potreba, drugog drustvenog i politickog sustava. Svaka religija ili dominantna ideologija je refleks realnog socijalnog, politickog i ekonomskog stanja. Njezina svrha je da pravda to stanje. Islam je izraz specificnog stanja kod tadasnjih arapskih plemena. Dakle, islam treba posmatrati u kontekstu vremena i okolnosti u kojima je nastao. Kada propise jedne ranosrednjovjekovne sekte pokusavas primijeniti na danasnje doba, nastaje konflikt. Oko tebe se cijeli svijet mijenja. Desile su se velike naucne revolucije sa ogromnim posljedicama po svjetonazor sto vjernici uporno ignorisu. Ne mozes ti praviti drustvo koje bazira na islamskim zakonima, a istovremeno ocekivati drustveni i naucni progres. U Evropi se to dogodilo zahvaljujuci borbi protiv krscanske dominacije. Kada pravnu drzavu i ljudska prava zamijenis bozijim zakonima, dobivas teokraciju.
Ti napredak u tadasnjem islamskom svijetu dovodis u vezu sa procvatom islama. Radi se o procvatu nauke i filozofije u islamskim drustvima. Arapski filozofi su branili filozofiju od teologije zahvaljujuci velikom utjecaju stare grcke filozofije. Neki od njih su grcku filozofiju pokusavali povezati sa islamom, neki otvoreno odbijali takav pristup, zastupajuci agnosticke i cak ateisticke stavove. Tko danas u islamskom svijetu cita velike filozofe kao sto su bili Avicena i Averroes? U islamskom svijetu su jos tada vodili diskusije o vjerodostojnosti Kurana, sluzeci se kriticnom metodom. Danas zbog toga padaju glave.
Mislim, ako si imalo inteligentna osoba, nemas potrebe sam sebe varati tvrdnjama da je islam savrsen i da izmedju njega i danasnjice ne postoji suprotnosti. Sto se demokracije tice, ona takodjer nije savrsena. Ovo sto mi imamo je nekakva formalna demokracija. Imamo pravo glasati jednu od frakcija jedne te iste partije, imamo pravo na slobodu govora, ali zato nema demokracija tamo gdje je najpotrebnija. Tamo gdje svaki dan reproduciramo svoju materijalnu egzistenciju: na radnom mjestu. Mnogi cak nemaju ni to pa odlaze u kriminal, nacizam, vjerski fundamentalizam, drogiranje, prostituciju itd.
Komentar ovog "posrbice" jednostavno treba naučiti napamet, ili ga dijeliti besplatno muslimanima zavedenim kojekakvim tradicionalnim učenjima. Svaka čast na kratkom i sadržajnom prikazu Islama danas.
- skupljac_zeljeza
- Posts: 10343
- Joined: 12/10/2014 01:12
#5129 Re: Terorizam u Parizu!
Zašto ako poslije medrese neki od njih upisuju medicinu, farmaciju, IT, ekonomiju itd. i odlaze na Zapad i tamo se uklapaju, a da ne prestaju biti muslimani. Obara gornju hipotezu.hrastov žižak wrote:Samo što je to loš primjer u ovom kontekstu.
- York Light 100`s
- Posts: 915
- Joined: 28/05/2011 14:09
#5130 Re: Terorizam u Parizu!
Naravno da možeš jer sam i ja takav. Meni je isto muka kada sam u jednoj državi gdje je na svakom koraku selam alejk a sve lopov do lopova i najljepše je bilo ono vrijeme gdje si imao pravo klanjati i ići u džamiju ali se vjera nije mješala u politiku i vlast, gdje te niko nije pitao ko si šta si. Danas ako odeš doktoru ili tražiti posao odmah je "obavezno nazovi selam ili te nema nigdje".kolegione wrote:Realan stav, ali iskoristio si slobodu govora da kazes da ljudi koji podrzavaju Charlie Hebdo (beskicmenjaci bezobraznici) a mogu li ja biti Bosnjo i mrziti sve sto je negativno "SDA"- islamska zajednica koja filuje tu pricu, korupcija filovanje mahom preplasene i neobrazovane Bosnjacke strukture stanovnistva nekim nekonsturkitvnim nacionalizmom dok se nepravda "bosnjackim ummetom" siri kao kuga i dok bosnjaci rade za bolje plate i uslove u privatnom sektoru kod hrvatskih i srpskih firmi... Sad bi ti otisao da zivis u Francusku kao i ja jer sam tamo covjek a ovdje nisam tamo mogu biti i Charlie i Musliman a ovdje ne! Ivan jovanovic mi nije unistio zivot nego SDAYork Light 100`s wrote:Gojeni H wrote:Ne bojim se ja njih.
Meni su veci belaj ove posrbice sto se strunise objavljujuci slike "Ja sam Charlie".
Sto bi cijenjeni forumas mufljuz rekao "samo jos da ulja i vazelina nabave", pa kad im suknu da lakse ide. Ha ja, svezes chunu i mosnje pod guzicu, otareS suze kad sve prodje i ... eto te EUropljanin i intelektualac.
Broj 2 bi definitivno bili ovi sto bi bosansku djecu i demobilisane borce iz naseg rata gurali medju one nesorte sto prave selfije s ljudskim globusima. Oni sto nam efendije napadaju, pa cak i reisa, ispijajuci tek pecenu rakiju od cet'erest gradi. Isti koji bi podojili kolegicu pa da mogu s njom raditi jer im je tada majka po mlijeku. Mislim, cuclao bih i ja ali, mislim ...?![]()
Slažem se sa tobom 99% samo bih ispravio to "posrbice" jer to definitivno nisu, bar ne svjesno i namjerno.
To je za mene više grupa zbunjenih, bezkičmenjaka što se trude da bi se nekome dopali pa se mogu svrstati u različite grupe, sve po potrebi. Nekada ispadaju posrbice, nekada ateiste pa islamofobi pa demokrate, pa su nekada realni bez pardona pa zvuče kao Dževad Galijašević, pa se trude da dokažu svima da trijeznije i logičnije gledaju na situaciju od stanovnika ruralnih malih sredina gdje se praktikuje Islam poput zabačenih selendri poput Sarajeva, Mostara ili Bihaća.
Nemoj bit ljut na njihne rade to namjerno, nemaju oni svoj stav ili ubjeđenje, oni samo puštaju da drugi misle za njih, nekada ih i emocije ponesu pa napišu kao one 2 glupačice iz federacije "hvala RSu zbog JMBg. Mi volimo Republiku Srpsku".
Žao mi samo što ne mogu naći tu fantastičnu "I love RS" fotografiju, ako ko ima nek je postavi
Ja sam prvi za slobodu govora (ne za vrijeđanje) i da su ti iz Čarlija ismijavali samo ISIL i ostale teroriste pa ih oni ubiše ja bi bio prvi koji bi otišao pred francusku ambasadu i odao počast žrtvama. Ovi su vrijeđali kompletan Islam
Mi smo i svi trebamo biti Spiegel, Stern ali nikako Charlie. To je isto kao da je pored John Stewarta uzor Ivan Ivanović.
Izražiti žaljenje zbog izgubljenih života opravdavam jer nasilje nije odgovor. Da su se okupili ispred ambasade pa ostavili svjeće, cvjeće ili sl. je humano i protest protiv nasilja u svijetu i terorizma ali polaganjem olovaka podržava se njihovo dijelo. Samo zato što su autori tog djela ubijeni od strane negativaca ne pretvara njihova djela automatski iz negativnih u pozitivna djela. Da je Ristu Đogu raznjeo taliban to ne bi njegova djela pretvorilo u pozitivna.
Al hajd ti to objasni Bošnji, gdje svi tu i mali Mujo samo je tragikomedija što če taj isti Mujo sutra se žaliti kad Ivan Ivanović ispriča vic o poslaniku, Ramiz Zmaj opsuje Alaha ili kada na RTRS budu diskutoval o mogućoj srpskoj verziji Charlie Hebdo
Bez kičme, obraza i stavai islamska zajednica mogu li ja biti Bosnjo?
Ali sa druge strane nije bilo provociranja i ruganja određene vjere i nacije (nešto što ovi Čarlijevci ne mogu da shvate)
Imam dosta familije u inostranstvu i ko zna, najvjerovatnije odem tamo i raditi jednog dana i ako odem poštovaću sve zakone te države ali u isto vrijeme imam čast i obraz da izjavim "ovo me vređa, meni se to ne sviđa" ili "vaši novinari su mnogo profesionalniji od bosanskih ali taj Charlie mi se ne sviđa jer je to dno dna"
Ja ne moram kao neka 12godišnja djevojčica što stavlja slike na Facebooku staviti ovdje "ja sam Charlie" kao svoj avatar jer su to novine negativnog sadržaja. Da nisu ubijeni ne bi niko njihov rad podržavao kao što garantujem da su ubili Ivana Ivanovića poslije onog vica da bi mnogi odjednom počeli ga cjeniti kako je duhovit jer znaš baliju povuku emocije pa pljuje, liže, pljuje pa opet liže
-
Comaneci
- Posts: 50
- Joined: 06/01/2015 19:36
#5131 Re: Terorizam u Parizu!
Ne. Da nisu ubijeni ne bi niko obratio paznju na njih.York Light 100`s wrote:[Da nisu ubijeni ne bi niko njihov rad podržavao
Ali stvar je bas u toj "maloj sitnici" sto su masakrirani zato sto su crtali
I zato kazem da su islamisti najtupaviji ljudi na svijetu. Sada su okrenuli jos ko zna koliko hiljada (ili miliona) ljudi protiv islama
Ma genije
-
Mohamad Sissoko
- Posts: 2421
- Joined: 27/10/2009 22:48
#5132 Re: Terorizam u Parizu!
skupljac_zeljeza wrote:Zašto ako poslije medrese neki od njih upisuju medicinu, farmaciju, IT, ekonomiju itd. i odlaze na Zapad i tamo se uklapaju, a da ne prestaju biti muslimani. Obara gornju hipotezu.hrastov žižak wrote:Samo što je to loš primjer u ovom kontekstu.
- hrastov žižak
- Posts: 4942
- Joined: 31/07/2012 02:00
#5133 Re: Terorizam u Parizu!
skupljac_zeljeza wrote:Zašto ako poslije medrese neki od njih upisuju medicinu, farmaciju, IT, ekonomiju itd. i odlaze na Zapad i tamo se uklapaju, a da ne prestaju biti muslimani. Obara gornju hipotezu.hrastov žižak wrote:Samo što je to loš primjer u ovom kontekstu.
-
DijasporceMomce
- Posts: 24
- Joined: 07/01/2015 17:07
#5134 Re: Terorizam u Parizu!
Muslimanima na zapadu moze biti bolje nego li u zemljama odakle poticu
-
HM 2011
- Posts: 4736
- Joined: 26/06/2011 22:58
#5135 Re: Terorizam u Parizu!
Da ne bude svi nešto napisali ja nisam ništa (pa će neki reći bolje da nisi ništa)...
Kada su počele objave karikatura poslanika Muhameda A.S. nastali su i protesti širom svijeta protiv objava tih karikatura....
Ne samo da se radi od defamaciji lika Muhameda A.S. nego i o činjenici da njegova depikcija nije dopuštana još za njegovog života da se ne bi desilo da ljudi počnu obožavati njegov lik (ikone i slično).....
Koliko ja shvatam uz proteste u tom period poslan je i ogroman broj prijetnji životom karikaturistima, pa smo tada po prvi put čuli za Jilands Posten kao novine i slično (a samo iz razloga što su objavili par karikatura i printali u mass tiražu)....
Ovo što se danas desilo je proizvod bezobrazluka novinara i naravno fanatizma ljudi koji za sebe smatraju da su vjernici.... (tako lako za izvaditi iz konteksta i prikazati kao dio terorističkog pamfleta)
Razbiti kamenom prozor, baciti molotov na objekt, grafitirati ga, uznemiravati nekog pa čak i prebiti nekoga ali ga ostaviti živog - to su neke "normal" civil varijante reakcija i nisu strane bilo kakvom tipu desničarskih organizacija...... Međutim ovdje je u pitanju bilo dokazivanje ko je veći mangup - na kraju je Francuska policija pokazala da je najveći mangup od svih - međutim problem ostaje neriješen - i uvećava se.....
Pitanje je hoće li akt ubistva 12 ljudskih bića, od kojih mnogi veze nemaju sa karikaturama nego obavljaju svoju službenu dužnost (poginuli policajac rahmet mu duši), ili neka prolaznica - hoće li ti akti:
1. proizvesti u ljudima strah od pisanja tih karikatura - ili će ljudi još više početi pisati karikature,
2. Hoće li ljudi više poštovati Islam ili možda početi psovati islam, vjeru pa čak se i još više udaljiti od Boga i religije kao pojma na koji god način da vjeruju -
3. Hoće li sada svi na planeti reći - evo stigla ih je ruka pravde neće ni oni ni bilo ko više nikake karikature crtati i sad smo svi sretni....
Da je u pitanju šerijatsko društvo kazna za karikaturu je prema mome shvatanju smrtna.
U pitanju nije šerijatsko društvo - ali svijet je postao globalno selo.
Sve ovo napisano neće vratiti mrtve među žive, niti opravdati akciju bilo koga - međutim 12 ljudi je poginulo - a za ubice:
nema željenog efekta - postignut u nekim situacijama i kontraefekt,
poruka brutalna - primitivna,
Posljedice mogu biti dalekosežne i štetne po veći broj ljudi - pa bi čovjek čak postavio pitanje -
1. Šta takvi muslimani rade uopšte u društvu u kojem ne vlada šerijat, zašto čitaju te i takve novine, kako uopšte znaju za te karikature, i na kraju kada se sve uzme u obzir - bil Muhamed A.S. dopustio takvo postupanje ?
Možda je ipak bolje da nisam ništa napisao....
Kada su počele objave karikatura poslanika Muhameda A.S. nastali su i protesti širom svijeta protiv objava tih karikatura....
Ne samo da se radi od defamaciji lika Muhameda A.S. nego i o činjenici da njegova depikcija nije dopuštana još za njegovog života da se ne bi desilo da ljudi počnu obožavati njegov lik (ikone i slično).....
Koliko ja shvatam uz proteste u tom period poslan je i ogroman broj prijetnji životom karikaturistima, pa smo tada po prvi put čuli za Jilands Posten kao novine i slično (a samo iz razloga što su objavili par karikatura i printali u mass tiražu)....
Ovo što se danas desilo je proizvod bezobrazluka novinara i naravno fanatizma ljudi koji za sebe smatraju da su vjernici.... (tako lako za izvaditi iz konteksta i prikazati kao dio terorističkog pamfleta)
Razbiti kamenom prozor, baciti molotov na objekt, grafitirati ga, uznemiravati nekog pa čak i prebiti nekoga ali ga ostaviti živog - to su neke "normal" civil varijante reakcija i nisu strane bilo kakvom tipu desničarskih organizacija...... Međutim ovdje je u pitanju bilo dokazivanje ko je veći mangup - na kraju je Francuska policija pokazala da je najveći mangup od svih - međutim problem ostaje neriješen - i uvećava se.....
Pitanje je hoće li akt ubistva 12 ljudskih bića, od kojih mnogi veze nemaju sa karikaturama nego obavljaju svoju službenu dužnost (poginuli policajac rahmet mu duši), ili neka prolaznica - hoće li ti akti:
1. proizvesti u ljudima strah od pisanja tih karikatura - ili će ljudi još više početi pisati karikature,
2. Hoće li ljudi više poštovati Islam ili možda početi psovati islam, vjeru pa čak se i još više udaljiti od Boga i religije kao pojma na koji god način da vjeruju -
3. Hoće li sada svi na planeti reći - evo stigla ih je ruka pravde neće ni oni ni bilo ko više nikake karikature crtati i sad smo svi sretni....
Da je u pitanju šerijatsko društvo kazna za karikaturu je prema mome shvatanju smrtna.
U pitanju nije šerijatsko društvo - ali svijet je postao globalno selo.
Sve ovo napisano neće vratiti mrtve među žive, niti opravdati akciju bilo koga - međutim 12 ljudi je poginulo - a za ubice:
nema željenog efekta - postignut u nekim situacijama i kontraefekt,
poruka brutalna - primitivna,
Posljedice mogu biti dalekosežne i štetne po veći broj ljudi - pa bi čovjek čak postavio pitanje -
1. Šta takvi muslimani rade uopšte u društvu u kojem ne vlada šerijat, zašto čitaju te i takve novine, kako uopšte znaju za te karikature, i na kraju kada se sve uzme u obzir - bil Muhamed A.S. dopustio takvo postupanje ?
Možda je ipak bolje da nisam ništa napisao....
- JohnnyS
- Posts: 17969
- Joined: 05/05/2007 12:03
- Location: Brijuni
#5136 Re: Terorizam u Parizu!
Za stagniranje neke države nije kriv Islam kao Islam već jak utjecaj religije. BIlo koje religije, nesretna je podudarnost za muslimanski svijet što je religija bitan faktor samo u muslimanskim državama. I u Hrvatskoj, doduše, što je samo još jedan dokaz koliko poguban utjecaj ima snažna organizirana religija za neku državu. Religija može biti divna stvar za pojedinca, daje mu mir, nadu, spokoj, odlične moralne naputke, ali za društvo je pogubna jer je instrument za kontroliranje i zaglupljivanje mase. To vidimo svaki dan, toga su svjesni i naši gorljivo pobožni forumaši jer tipkaju mahom iz bezbožnih država, ove pravovjerne ionako nemaju prisstup internetu.
-
Pjanic15
- Posts: 2087
- Joined: 27/04/2014 15:31
- Location: www.klix.cc/_BHtubeTV
- Contact:
#5137 Re: Terorizam u Parizu!
A kad bi se radi ovoga neki "moralista kratkih tola" zaletio u prostorije Klixa i izrešeto sve, onda bi se također priče na temama po forumu vodile, 95% o tome kako je užasno, bezobrazno što je to izjaljivao, a nekih 5%, među redovima ili pri kraju kilometarskog osuđivanja izrečenog, koliko je bolesno nekoga ubiti radi toga, onako reda radi, malo demokraCki jer smo europejCi.
- Oligarh
- Posts: 875
- Joined: 05/06/2010 13:23
#5138 Re: Terorizam u Parizu!
Ozbiljno se moram zabrinuti činjenicom da pripadam narodu u kojem je toliki procenat ljudi koji opravdavaju ubistva 12 ljudi. Ubistva ma iz kojeg razloga bila, zbog bilo čega, u miru, bez presude, u oružanom napadu dvojice masikranih hajduka.
Stravična činjenica, bar za mene.
Stravična činjenica, bar za mene.
- animals
- Posts: 21697
- Joined: 19/04/2013 22:13
#5139 Re: Terorizam u Parizu!
Stravicna je i tolika opsjednost religijom..Oligarh wrote:Ozbiljno se moram zabrinuti činjenicom da pripadam narodu u kojem je toliki procenat ljudi koji opravdavaju ubistva 12 ljudi. Ubistva ma iz kojeg razloga bila, zbog bilo čega, u miru, bez presude, u oružanom napadu dvojice masikranih hajduka.
Stravična činjenica, bar za mene.
biti umjereni vjernik je cak i pozeljno..
fanatizam vodi u propast.
fanatik je cak spreman i zaklati, ubiti u ime svog izmisljenog
Boga..i to je ta stravicna strana religijskog fanatizma..
-
HM 2011
- Posts: 4736
- Joined: 26/06/2011 22:58
#5140 Re: Terorizam u Parizu!
Ukratko ću ti reći da je zaključak pogrešan.JohnnyS wrote:Za stagniranje neke države nije kriv Islam kao Islam već jak utjecaj religije. BIlo koje religije, nesretna je podudarnost za muslimanski svijet što je religija bitan faktor samo u muslimanskim državama. I u Hrvatskoj, doduše, što je samo još jedan dokaz koliko poguban utjecaj ima snažna organizirana religija za neku državu. Religija može biti divna stvar za pojedinca, daje mu mir, nadu, spokoj, odlične moralne naputke, ali za društvo je pogubna jer je instrument za kontroliranje i zaglupljivanje mase. To vidimo svaki dan, toga su svjesni i naši gorljivo pobožni forumaši jer tipkaju mahom iz bezbožnih država, ove pravovjerne ionako nemaju prisstup internetu.
Nije kriva niti religija niti jak uticaj religije.
Razlika Code Civila i Šerijata (nekog idealnog - originalnog) se ogleda u sljedećem:
Šerijat: Prevencija brakolomstva srmtnom kaznom + višeženstvo
Civilni sistem: Sloboda seksualna i svaka druga / brakolomstvo / multipliciranje problema + monogamija
Sistem smrtne kazne i tjelesnih kazni i/ili ropstvo (Besplatni rad za državu - rad za opće dobro na slobodi)
Sistem Smrtne kazne, zatvorskih kazni i/ili ropstvo (Besplatni rad za državu - rad za opće dobro na slobodi)
Nejednakost spolova - nepristupačnost određenim aktivnostima prema spolnoj orijentaciji
Jednakost spolova - sve otvoreno za sve
Moralni delikti strogo kažnjivi
Moralni delikti ne postoje
------------------------------------------------------------------------------------ In short to je to.....
Problem svakoga društva nije religija nego odsustvo morala (i religijskog i generalnog) kod cjelokupne populacije.
Moral populacije treba angažovati te aktivnosti iste treba usmjeravati da bi aktivnost populacije bila uvećana - razvijena društva ne poznaju "kolotečinu" i baš zato su i razvijena - u razvijenim društvima non stop se nešto šnjuha, rovari, traži, usmjerava, preusmjerava, provjerava, gradi, ruši, pravi, kvari, namješta, razmješta, izvještava, obavještava, stvara......
Kolotečina koja glasi - e sad nam je dobro i vako ćemo do prekosutra je ono što je prvi neprijatelj razvoja. Još veći od tog neprijatelja je neprijatelj koji se zove e sad nam je dobro i vako MORAMO do prekosutra - reko ja.....
Eh kad taj JA - odnosno Ego izgubi svoj moralni kompas, onda ide korupcija, nepravda, neravnomjerna raspodjela bogatstva, ljenost, neproduktivan rad (kao recimo moje pisanje na forumu) i sve ostale gluposti koje spadaju u temu koja se zove Entertainment - ili ti ga Zabava...
E jesam ti ga objasnio, sad ti je tek sve jasno gdje si pogriješio, jelde ? (a možda te i boli K... šta sam napisao - e ako te boli - znaj da je to čisti primjer gore navedenog odustva morala - tj Entertainmenta - to ti je taj entertainment)
--------------------------------------------------------------
Ukratko ću ti reći da je zaključak pogrešan.
Nije kriva niti religija niti jak uticaj religije.
Last edited by HM 2011 on 17/01/2015 23:57, edited 1 time in total.
-
HM 2011
- Posts: 4736
- Joined: 26/06/2011 22:58
#5141 Re: Terorizam u Parizu!
Evo i jedan poučan Esej prof. Karića
POGLEDI
17.01.2015. | PIŠE: Enes KARIĆ
http://www.oslobodjenje.ba/pogledi/ko-t ... -muhammeda
Ko to doista vrijeđa Božijeg poslanika Muhammeda?
Ujedinjena sirotinja muslimanska ne dā na "našeg blagoslovljenog Poslanika" i sebe posvjedočuje kao vidljiva nadošla ljudska rijeka, koja se valja uskim ulicama, viče pod nebo, gazi tvrdom zemljom, pali automobile, razbija izloge, goloruka prkosi svem svijetu, dakako, pri svemu tome uvjerena da to čini na štetu moćnog Zapada, njega pogotovo. I istovremeno uvjerena da to čini na korist islama, štaviše na veliku čast islama!, pisao je akademik Karić oktobra 2012. godine, potaknut refleksijama na "arapsko proljeće", zbivanjima u Siriji... Zbog aktuelnosti teme, Oslobođenje podsjeća na ovaj tekst
0
inShare
Sirija: Dokle rat?
Sirija: Dokle rat?
Dio prvi: O sirotinji kao mediju
S velikim nemirom prilazim pisanju ovoga eseja, pa i bolom, kao i gorkom rezignacijom, možda i zbog toga jer još gledamo (ovih dana krajem septembra – kad nastaju ove stranice) kako muslimanska sirotinja u Nigeriji, Egiptu, Pakistanu, Indoneziji..., i u nizu velikog broja gradova "od Mašrika do Magriba", gdjegdje i na pravom Zapadu, nastupa u odlučnim ešalonima i "čvrstim safovima", i tako "štiti" Poslanika Muhammeda (a.s.).
Ujedinjena sirotinja muslimanska ne dā na "našeg blagoslovljenog Poslanika" i sebe posvjedočuje kao vidljiva nadošla ljudska rijeka, koja se valja uskim ulicama, viče pod nebo, gazi tvrdom zemljom, pali automobile, razbija izloge, goloruka prkosi svem svijetu, dakako pri svemu tome uvjerena da to čini na štetu moćnog Zapada, njega pogotovo.
I istovremeno uvjerena da to čini na korist islama, štaviše na veliku čast islama!
"Ne damo na Poslanika Muhammeda!" – čuju se pokliči ucviljena siromašnog svijeta, "Dolje Zapad!", "Smrt Americi", "Smrt Izraelu", itd., samo su frekventniji među velikim brojem pokliča sa tvrde zemlje u visoko nebo, dok je pisanih transparenata veoma malo ili nimalo, što govori o tome koji dio i procenat nepismenog Muslimanskoga Ummeta srcem i iskreno demonstrira protiv nedavnog filma uvrede.
Nije teško prisjetiti se da nije mnogo drukčije bilo ni prije nekoliko godina, kad je u punom jeku bila afera o sramnim karikaturama.
Manje ili više, diže se ista muslimanska sirotinja, pokrenu je iz njenih kućica od blata i pruća, i začas oblikuju u stotine hiljada demonstranata, probija se ona kroz dim, gazi kordone policije, ostavlja iza sebe spaljene zapadne ambasade, ranjene ili ubijene diplomate, prevrnute automobile, a neizostavno i krvave ulice sa desetinama mrtvih.
Nažalost, možda ćemo i naredne, ili prekonaredne godine, kad se bude lansirala nova uvreda sa beskrajnog stroja uvreda, kažem: možda ćemo opet gledati ovakav, u nepreglednim gomilama ujedinjeni, sirotinjski segment Muslimanskog Ummeta, kako je nakratko okupljen, kako uzvikuje riječi osude u desetinama hiljada ujedinjenih grla!
Podsjećam još jednom: teško mi je pisati o ovom dijelu siromašnog Muslimanskog Ummeta, koga jedino sjedinjuje i ujedinjuje otpor provokaciji i uvredi islama.
A malo toga je još na bijelom svijetu što ga može povesti ka nečemu zajedničkom u milionskim sirotinjskim četvrtima Kaira, Damaska, Teherana, Lahore, Dake, Džakarte...
Možemo, naravno, pomisliti da je "arapsko proljeće" stavilo u usta desetina miliona siromašnih muslimana neke druge parole i riječi, iz kojih nadolazi nagovještaj realne i kohezivne nade u dostojanstven život, u slobodnije društvo, u izglednije šanse za posao, itd. Ali, tek treba vidjeti hoće li muslimanska sirotinja uspjeti u "arapskom proljeću" išta zasijati na polja i njive svoga ufanja, vidjećemo hoće li nakon dubokog oranja biti unosne žetve. Dotle treba sačekati.
Dakako, potrebno je vraćati se mentalitetu ove sirotinje Muslimanskog Ummeta, u kontekstu ovog filma uvrede, ali ne samo tu, naravno. Taj muslimanski sirotinjski mentalitet dobro znaju i zapadni provokatori, snimatelji filmova uvrede, lanserdžije sramnih karikatura, itd.
Ali je taj mentalitet itekako poznat i onima u većinskim muslimanskim zemljama, koji ovu sirotinju izvode na ulice svim ovim tužnim povodima, koji to siromaštvo i bijedu, evo već desetljećima, okupljaju i mobiliziraju jednim "vatrogasnim" tumačenjem islama, koji je koriste kao moćni (ali kratkotrajni) medij, izvedu je na ulice, dva ili tri dana sve se trese, izrigaju se iskreni pokliči protiv nevjernika, rekne se sve što treba kazati "u brk moćnom Zapadu" i domaćim "sekularistima".
A četvrti dan, ili peti dan, kad se raziđu one stotine hiljada ljutih muslimana, "spremnih poginuti za Našeg Poslanika (a.s.)", tad se ti siromašni ljudi opet nađu sami, u svojoj upojedinjenosti, u onoj istoj tišini svoje bijede, u potleušici u koju se moraju vratiti jer – gdje će ako ne opet tu?!
Tu, u dnu beznađa, pokušavaju sebe domisliti kao pojedince dok razmišljaju kako će kraj današnjeg dana sastaviti s krajem sutrašnjeg dana. Ako sutrašnjeg dana uopće i bude.
Govorim ovdje otvoreno o ovome, naravno, jer znam kao i mnogi drugi (u vijesti i zbivanja ikoliko upućeni ljudi) da je malo muslimanskih elita koje vidljivo demonstriraju protiv filmova uvrede, nema muslimanskih prinčeva i kraljeva koji bi stali u prve redove, pa da iza sebe čuju stostruki eho ljutitih siromašnih muslimana u kratkotrajnom ustanku protiv karikatura ili uvredljivih filmova.
Mali je i procenat članova parlamenata muslimanskih zemalja, ili ministara sa kravatama i dobrim Bossovim odijelima, koji su u "prvim safovima" bijesnih demonstracija.
Nema književnika, nema umjetnika, nema upravitelja javnim mijenjem, niti njegovih servisera – ili ih ima, ali zanemarivo i stidno malo.
Dakako, sirotinjskim demonstracijama u odbranu Poslanika Muhammeda ne pridružuju se u velikom broju ni univerzitetski profesori.
Sirotinja će to ionako za sve njih odraditi. Jer, muslimanska sirotinja je danas halifa Muslimanskog Ummeta. Iz njenih grla jedino se čuju opće poruke islama, iako buntovnog, negirajućeg, odbijajućeg!
Dio drugi: U odlučnu pohvalu sirotinje kao vrijednosti
"Muhammed (a.s.) Siroče", jetim, kako ga Kur’ān oslovljava na jednom karakterističnom mjestu, danas se, jednako kao i tokom XX. stoljeća, ta i takva predstava o Poslaniku (a.s.) širi islamskim svijetom na posve nekur’ānski način, drže se o tome emotivne propovijedi, sirotinji Muslimanskog Ummeta je drago čuti da su jetimstvo i siromaštvo svojstva koja su bila i pri onome "koga od ljudi najviše volimo."
Kažem: promoviranje Muhammeda alejhiselama u arhisiromaha čini se na krajnje nekur’ānski način. Jer Kur’ān, ne samo na ovom mjestu (93:6-8.), već i drugdje poručuje da je Božiji poslanik Muhammed (a.s.) nadišao svoje siromaštvo. Doista, ne postoji niti jedan redak Kur’āna koji bi siromaštvo uvrštavao u osnovne vrline islama ili u muslimanske ideale.
Ali, ako se odgovorno promisle stotine, pa i hiljade knjižica (ili vazova), o pohvali Poslanika (a.s.) kao jetima, to jest, također kao i siromaha, vidi se istom da autori te koncepcije ne nude pobožnost kao vrlinu, već kao puku ideologiju, kao mirenje sa potleušicom i barakom pokrivenom slamom.
"Šta ako ste vi sirotinja! Pa, i Poslanik (a.s.) je bio sirotinja!" – to je skrivena poruka ovih jadnih knjižica.
Naravno, ova ideologija promoviranja sirotinjskih horizonata obespravljenim milionima Muslimanskog Ummeta ima svoj skriveni cilj i treba ga pokrijepiti, a čime drugim nego samim (navodnim) životnim primjerom Muhammeda a.s.
"Arapsko proljeće" (kažem: vidjećemo šta će iz njega nastati) po svome aktivizmu često je suprotan pol svim ovim konceptima "sirotinjskog Poslanika", prikazanog kao pijetista koji se pokorno miri sa nepravednom stvarnošću oko sebe, s bogatašima na svojoj grbači.
Ali, prije "arapskog proljeća", ali i nakon njega, diljem islamskog svijeta jasno vidimo da je Poslanik Muhammed (a.s.) prepušten odavno muslimanskoj sirotinji da ga upravo ona brani, da ga ona tumači, da ne dā na njega krivo pogledati nikome, pa ni moćnom Zapadu, njemu ponajmanje.
Zauzvrat, Muhammed alejhiselam je toj sirotinji predstavljen kao nemoćan, kao sirotinja s dna, kao nezaštićena vrijednost izložena najgoroj vjetrometini.
Prigodno je da ovdje navedem pokojnu profesoricu Annemarie Schimmel, susreo sam je nekoliko puta, razgovarao s njom i profesorom Seyyedom Hosseinom Nasrom o tome da li bi bilo dobro inicirati danas jedan projekt opće, svjetske zaštite svetog i svetinja iz svih vjera i religija, te pobuditi svijest o tome da i sveto ima pravo na opstanak danas i na egzistenciju u rangu najviših vrijednosti.
Tada nam je Annemarie Schimmel ispričala, bilo je to u Kairu 1997. godine, kako je ona, nekom prilikom, njemačkoj javnosti lijepo objasnila zašto je muslimanska sirotinja, pa i muslimani općenito, osjetljiva spram uvreda koje stižu na adresu Muhammeda a.s. Rekla je njemačkoj javnosti nešto kao: "Na Boga možete jurišati, muslimani će to otrpjeti, jer Bog je Bog, Svemoćan, može se odbraniti! Ali, nemojte vrijeđati Muhammeda, ne, nipošto, ima mnogo muslimana koji ističu da je on bio siroče, sirotinja ga razumije! Sirotinja ga brani!"
Na ove riječi Annemarie Schimmel jedan učesnik ovog našeg razgovora je dodao: "Pa, mora sirotinja, kad neće muslimanski naftaški milijarderi!"
Ali, ima i jedna druga agenda unutar ovog velikog sirotinjskog okeana u Muslimanskom Ummetu.
Iz ove ogromne sirotinje regrutiraju se "hrabri ljudi", "islamske kamikaze", njima se, opet, nudi uzor jednog drugog viđenja Poslanika Muhammeda (a.s.), onoga koji ne haje ni za kuću, ni za porodicu, koji ne zna za zajednicu, koji ne zna za djecu i unučad, ni za mir i spokoj! Nudi se jedan model Poslanika (a.s.) koji je gruba osoba, koji je sve meo pred sobom, koji je vodio osvajačke ratove, koji se po aktivizmu izjednačava, neuzubillahi, "sa goničem kamila".
U Kairu sam davno, mislim da je to bilo 1983. godine, u jednoj knjižari gledao male, jeftine knjižice propagandne naravi, posvećene Božijem poslaniku Muhammedu (a.s.). U desetinama brošurica se Muhammed (a.s.) ili veličao kao vječni jetim i siromah, i siromaštvo se čitateljstvu tu nudi i glorificira kao vrlina, štaviše – kao veličanstveni cilj! Ili se radilo o knjižicama sa suprotnim porukama, Muhammed je ratnik, Muhammed je u permanentnom džihadu, Muhammed nije znao drugog hlada osim onog pod mačem!!!
Ukratko, u ovim recepcijama on je od jetima napravio skok do mudžahida!
Ovakva vrsta redukcije Poslanikove (a.s.) ličnosti, kao i ovakva ili slična tumačenja islama, unaprijed znaju svoje konzumente, unaprijed računaju na sirotinjske muslimanske vidokruge.
I dalje će muslimanska sirotinja iskreno braniti Božijeg poslanika (a.s.), naravno.
Ali je, upravo na ovom mjestu, vrijedno postaviti makar dva pitanja:
A da li je ikada u XX. ili XXI. stoljeću bilo muslimanskih knjiga, da li je ikada bilo televizijskih debata, da li je ikada bilo vazova u kojima bi se govorilo da je upravo ovakva bijedna i patnička stotinumilionska muslimanska sirotinja sama po svojoj bijednoj egzistenciji – jedan od načina vrijeđanja Božijeg Poslanika (a.s.)?
Da li se ikada govorilo da su današnji astronomski rasponi između bijede i skapavanja muslimanske sirotinje, s jedne, i muslimanskih bogataša i magnata, s druge strane, također jedna od strašnih uvreda Božijeg Poslanika (a.s.)?
Dio treći: Mentalitet šutljivog ummeta
Dakako, sirotinja je bijeda, stradanje, skapavanje, ali i – emocija. Ne samo kod muslimana.
A ova emocija je, kako smo vidjeli, često unosan resurs. Sirotinju Muslimanskog Ummeta iza zastora s mjerom pale ili gase, kako domaći manipulatori, tako i uvredljivci sa Zapada.
Siromašni muslimanski ummet danas je najemocionalniji dio čovječanstva, ali ne uvijek, ne svugdje gdje bismo to možda s pravom od njega očekivali.
Naime, ako pomno analiziramo mentalitet reagiranja sirotinje iz Muslimanskog Ummeta, vidimo da su njene emocije odavno selektirane, njena muslimanska žalost i povrijeđenost je kontrolirana, njeno ridanje je isparcelizirano, njeno plakanje prestalo se pomaljati u jedinstvenom duhovnom tonalitetu. Kao što su, jednako tako, i politička stremljenja Muslimanskog Ummeta selektirana.
Maloprije smo podsjetili na kontekst iz kojeg sirotinja brani Božijeg Poslanika Muhammeda (a.s.).
Ona to tako radi već desetljećima. Neće biti stubokno drukčije ni u budućnosti.
Ali, dokaza da iza gromoglasnih emocija muslimanske sirotinje ne stoji uvijek i na svakom mjestu islam i briga za din ima, nažalost, puno. Kao muslimanima nije nam drago da pogledamo mnogim činjenicama u oči.
A evo samo nekih, jer nemamo mjesta navesti sve ružne primjere iz druge polovine XX. stoljeća, koji Muslimanskom Ummetu nimalo ne služe na čast, niti ti događaji taj Ummet preporučuju za dostojanstveni život u XXI. stoljeću. Naprotiv.
Ukratko, podsjećam na nekoliko otrježnjujućih podataka:
Od 1980. pa negdje do 1988. trajao je strašni tzv. Iračko-iranski rat. Objektivni podaci kažu: Na obje strane poginulo je ukupno milion ljudi (to jest, treba li i to reći – muslimana!).
U vezi sa strašnim iračko-iranskim ratom, sjećam se jednog bolnog intervjua Miroslava Krleže, iz 1981. godine, koji je taj rat nazvao "besmislenim", "strašnim" i "tužnim".
Također, sjećam se jednog američkog novinara koji je, u vremenskom platnu od dva mjeseca, imao priliku obići frontove i krvavo bojište i sa jedne (iranske) i sa druge (iračke) strane. Ovaj novinar priča da su vojnici u rovovima, u pauzama između strašnih juriša, žalovito recitirali Kur’ān, pa su potom plakali, pa iznova slušali jedan te isti Božiji glas sa stranica drage Knjige, ista je i "ovima" i "onima", sve to usred ljute i zakrvljene ratne scene kojoj se dugo nije nazirao nikakav kraj.
Ali, to je konstatacija, dio ratnog izvještaj jednog reportera.
Ključno je ovdje postaviti sljedeće pitanje: Da li je tada iko ikada, na tradicionalnim islamskim učilištima, od Mekke i Medine, do Bagdada, Koma i Teherana, odlučno i glasno upitao – da nije, možda, tim iračko-iranskim ratom ponižen islam, ponižen Kur’ān, ponižen čovjek, ponižen njegov obraz?! Ja za takav skup nisam čuo.
Iračko-iranski rat je bijesnio uz gromoglasne tekbire (Allah je najveći!) sa obje strane.
Smjenjivale su se ofanzive, zapadni (i istočni) proizvođači oružja zadovoljno su trljali ruke, rata je bilo sve više.
A drugo pravo pitanje ovdje glasi: Gdje to tada bi ova muslimanska sirotinja koju danas gledamo, pa da ustane protiv tog strašnoga rata? Jesmo li vidjeli tada općemuslimanske sirotinjske demonstracije "od Maroka do Indonezije" (kažem: "od Maroka do Indonezije" - tim riječima mi muslimani volimo tepati islamskom svijetu), jesmo li, dakle, tada vidjeli ikakve opće (općeummetske!) demonstracije sa zahtjevima da se zaustavi ta ratna kataklizma između Iraka i
Irana? Nismo, naravno.
Tada su upravitelji sirotinje, tada su vlasnici sirotinje odlučili da muslimanska sirotinja šuti, da ostane u svojim kolibama od pruća i ćerpića. Da se tu, u nutarnjoj mržnji, razvrstava na šiije i sunije, na šiijsku ili sunijsku istinu. A u vanjskoj mržnji na nepodijeljene antizapadnjake, jer upravo Zapad im je za sve kriv.
Ovdje se treba postaviti i novo pitanje:
Da li je Iračko-iranski rat, makar u nekom svom aspektu, bio izravna, dugotrajna i strašna uvreda Božijeg poslanika Muhammeda a.s.?
Jeste, naravno!
Da li je iko otišao muslimanskoj sirotinji i rekao joj za tu uvredu? Nije, ili ako jeste, govorio je to tiho. Bojao se šiija, bojao se sunija. Bojao se "vehabija", bojao se "hizbullaha".
Nadalje, u Alžiru negdje od 1993. do danas traje, jačim ili slabijim intenzitetom, strašni međumuslimanski sukob.
Umjerene procjene kažu da je poginulo do dvije stotine hiljada ljudi (sve musliman do muslimana, naravno! Svi vjeruju u dragog Allaha, naravno! Svi poštuju Plemenitog Poslanika, naravno!).
Ali, pravo pitanje se i ovdje mora postaviti: Jesmo li na televiziji gledali sveopće demonstracije Muslimanskog Ummeta, e da se zaustavi to besmisleno prolijevanje krvi u Alžiru? Nismo, naravno! Ni sirotinja iz potleušica se nije pokrenula. Njoj su muslimanski propagandisti "pravoga islama" ionako dijelili priče da je Alžir pun "nepravih muslimana", ibadija, haridžija, šiija, hundurija, zemherija...
Ideologija "pravoga islama" odavno hara islamskim svijetom i ostavlja pustoš u besmislenim međumuslimanskim sukobima. "Pravi muslimani" ubijaju "neprave muslimane", lete u zrak čitave džamije, stare i po hiljadu godina, ruše se monumentalna turbeta izvanredne ljepote i duhovnog zračenja, raznose se u prah mezarovi i grobovi islamskih velikana!
Da li je sve to, gospodo moja, je li to sve skupa jedno užasno vrijeđanje Muhammeda (a.s.)?
Jeste, naravno.
Treba imati hrabrosti da to priznamo. Treba tu hrabrost promovirati kao sveopće relaksiranje odnosa ne samo između muslimana i muslimana, već i muslimana i kršćana, muslimana i Zapada.
Ali, tužno je kad znamo da sirotinja iz Muslimanskog Ummeta rijetko izlazi na ulice i demonstrira za međumuslimanski mir.
Toj sirotinji nikada niko od odgovornih nije objasnio da ona, kao sirotinja, baš i postoji ponajviše zbog tih ratova i da je njihova izravna posljedica.
Dio četvrti: Tužna Sirija, dokle?
Idemo dalje po beskrajnoj traci beščašća međumuslimanskih ratova: takozvano "arapsko proljeće" odnijelo je u Libiji, Tunisu, Egiptu, Jemenu, Bahrejnu i Siriji do sada blizu šezdeset hiljada mrtvih.
(Samo manji procenat, do pet posto, otpada na poginule u NATO bombardovanjima u Libiji.).
Pitanje glasi: Jesmo li vidjeli mirne (ili nemirne) demonstracije u Indoneziji, Maleziji, Pakistanu, Iranu... da se zaustavi ovo strašno prolijevanje krvi? Nismo, naravno.
Evo, ovih mjeseci Sirija traje, i traje, i traje... Nema općemuslimanskih demonstracija, propagandisti "pravoga islama" ne odlaze u sirotinjske četvrti da pozovu milione na ulice, sa transparentima: "Zaustavimo pokolj u Siriji!"
A pitanje koje se ovdje mora postaviti (ako želimo biti pošteni) glasi: "Da li je trideset hiljada donedavno poginulih ljudi u Siriji uvreda za našeg dragog Poslanika Muhammeda (s.a.v.s.)?"
Jeste, naravno da jeste!
Ko je to danas spreman od moćnih muslimana, od bogatih muslimana, od onih naftnih magnata (koji vrše nuždu, veliku ili malu, u zlatnim zahodima i kupatilima), imali ih danas da kažu – šta to doista jeste uvreda Plemenitog Poslanika islama, Muhammeda Alejhiselama?
Sirija će, nažalost, potrajati. Dugo ćemo čekati na sveummetske demonstracije "od Mašrika do Magriba" da se taj pokolj zaustavi.
Ali će vrlo brzo neki od miliona medija na Zapadu uvrijediti neku od naših islamskih svetinja.
I naša sirotinja će opet na ulice, opet će se sve tresti, opet će poginuti neki od nedužnih diplomata, kao i na desetine demonstranata u iskrenim, islamskim demonstracijama.
(Esej je prvobitno objavljen u Preporodu, oktobra 2012)
POGLEDI
17.01.2015. | PIŠE: Enes KARIĆ
http://www.oslobodjenje.ba/pogledi/ko-t ... -muhammeda
Ko to doista vrijeđa Božijeg poslanika Muhammeda?
Ujedinjena sirotinja muslimanska ne dā na "našeg blagoslovljenog Poslanika" i sebe posvjedočuje kao vidljiva nadošla ljudska rijeka, koja se valja uskim ulicama, viče pod nebo, gazi tvrdom zemljom, pali automobile, razbija izloge, goloruka prkosi svem svijetu, dakako, pri svemu tome uvjerena da to čini na štetu moćnog Zapada, njega pogotovo. I istovremeno uvjerena da to čini na korist islama, štaviše na veliku čast islama!, pisao je akademik Karić oktobra 2012. godine, potaknut refleksijama na "arapsko proljeće", zbivanjima u Siriji... Zbog aktuelnosti teme, Oslobođenje podsjeća na ovaj tekst
0
inShare
Sirija: Dokle rat?
Sirija: Dokle rat?
Dio prvi: O sirotinji kao mediju
S velikim nemirom prilazim pisanju ovoga eseja, pa i bolom, kao i gorkom rezignacijom, možda i zbog toga jer još gledamo (ovih dana krajem septembra – kad nastaju ove stranice) kako muslimanska sirotinja u Nigeriji, Egiptu, Pakistanu, Indoneziji..., i u nizu velikog broja gradova "od Mašrika do Magriba", gdjegdje i na pravom Zapadu, nastupa u odlučnim ešalonima i "čvrstim safovima", i tako "štiti" Poslanika Muhammeda (a.s.).
Ujedinjena sirotinja muslimanska ne dā na "našeg blagoslovljenog Poslanika" i sebe posvjedočuje kao vidljiva nadošla ljudska rijeka, koja se valja uskim ulicama, viče pod nebo, gazi tvrdom zemljom, pali automobile, razbija izloge, goloruka prkosi svem svijetu, dakako pri svemu tome uvjerena da to čini na štetu moćnog Zapada, njega pogotovo.
I istovremeno uvjerena da to čini na korist islama, štaviše na veliku čast islama!
"Ne damo na Poslanika Muhammeda!" – čuju se pokliči ucviljena siromašnog svijeta, "Dolje Zapad!", "Smrt Americi", "Smrt Izraelu", itd., samo su frekventniji među velikim brojem pokliča sa tvrde zemlje u visoko nebo, dok je pisanih transparenata veoma malo ili nimalo, što govori o tome koji dio i procenat nepismenog Muslimanskoga Ummeta srcem i iskreno demonstrira protiv nedavnog filma uvrede.
Nije teško prisjetiti se da nije mnogo drukčije bilo ni prije nekoliko godina, kad je u punom jeku bila afera o sramnim karikaturama.
Manje ili više, diže se ista muslimanska sirotinja, pokrenu je iz njenih kućica od blata i pruća, i začas oblikuju u stotine hiljada demonstranata, probija se ona kroz dim, gazi kordone policije, ostavlja iza sebe spaljene zapadne ambasade, ranjene ili ubijene diplomate, prevrnute automobile, a neizostavno i krvave ulice sa desetinama mrtvih.
Nažalost, možda ćemo i naredne, ili prekonaredne godine, kad se bude lansirala nova uvreda sa beskrajnog stroja uvreda, kažem: možda ćemo opet gledati ovakav, u nepreglednim gomilama ujedinjeni, sirotinjski segment Muslimanskog Ummeta, kako je nakratko okupljen, kako uzvikuje riječi osude u desetinama hiljada ujedinjenih grla!
Podsjećam još jednom: teško mi je pisati o ovom dijelu siromašnog Muslimanskog Ummeta, koga jedino sjedinjuje i ujedinjuje otpor provokaciji i uvredi islama.
A malo toga je još na bijelom svijetu što ga može povesti ka nečemu zajedničkom u milionskim sirotinjskim četvrtima Kaira, Damaska, Teherana, Lahore, Dake, Džakarte...
Možemo, naravno, pomisliti da je "arapsko proljeće" stavilo u usta desetina miliona siromašnih muslimana neke druge parole i riječi, iz kojih nadolazi nagovještaj realne i kohezivne nade u dostojanstven život, u slobodnije društvo, u izglednije šanse za posao, itd. Ali, tek treba vidjeti hoće li muslimanska sirotinja uspjeti u "arapskom proljeću" išta zasijati na polja i njive svoga ufanja, vidjećemo hoće li nakon dubokog oranja biti unosne žetve. Dotle treba sačekati.
Dakako, potrebno je vraćati se mentalitetu ove sirotinje Muslimanskog Ummeta, u kontekstu ovog filma uvrede, ali ne samo tu, naravno. Taj muslimanski sirotinjski mentalitet dobro znaju i zapadni provokatori, snimatelji filmova uvrede, lanserdžije sramnih karikatura, itd.
Ali je taj mentalitet itekako poznat i onima u većinskim muslimanskim zemljama, koji ovu sirotinju izvode na ulice svim ovim tužnim povodima, koji to siromaštvo i bijedu, evo već desetljećima, okupljaju i mobiliziraju jednim "vatrogasnim" tumačenjem islama, koji je koriste kao moćni (ali kratkotrajni) medij, izvedu je na ulice, dva ili tri dana sve se trese, izrigaju se iskreni pokliči protiv nevjernika, rekne se sve što treba kazati "u brk moćnom Zapadu" i domaćim "sekularistima".
A četvrti dan, ili peti dan, kad se raziđu one stotine hiljada ljutih muslimana, "spremnih poginuti za Našeg Poslanika (a.s.)", tad se ti siromašni ljudi opet nađu sami, u svojoj upojedinjenosti, u onoj istoj tišini svoje bijede, u potleušici u koju se moraju vratiti jer – gdje će ako ne opet tu?!
Tu, u dnu beznađa, pokušavaju sebe domisliti kao pojedince dok razmišljaju kako će kraj današnjeg dana sastaviti s krajem sutrašnjeg dana. Ako sutrašnjeg dana uopće i bude.
Govorim ovdje otvoreno o ovome, naravno, jer znam kao i mnogi drugi (u vijesti i zbivanja ikoliko upućeni ljudi) da je malo muslimanskih elita koje vidljivo demonstriraju protiv filmova uvrede, nema muslimanskih prinčeva i kraljeva koji bi stali u prve redove, pa da iza sebe čuju stostruki eho ljutitih siromašnih muslimana u kratkotrajnom ustanku protiv karikatura ili uvredljivih filmova.
Mali je i procenat članova parlamenata muslimanskih zemalja, ili ministara sa kravatama i dobrim Bossovim odijelima, koji su u "prvim safovima" bijesnih demonstracija.
Nema književnika, nema umjetnika, nema upravitelja javnim mijenjem, niti njegovih servisera – ili ih ima, ali zanemarivo i stidno malo.
Dakako, sirotinjskim demonstracijama u odbranu Poslanika Muhammeda ne pridružuju se u velikom broju ni univerzitetski profesori.
Sirotinja će to ionako za sve njih odraditi. Jer, muslimanska sirotinja je danas halifa Muslimanskog Ummeta. Iz njenih grla jedino se čuju opće poruke islama, iako buntovnog, negirajućeg, odbijajućeg!
Dio drugi: U odlučnu pohvalu sirotinje kao vrijednosti
"Muhammed (a.s.) Siroče", jetim, kako ga Kur’ān oslovljava na jednom karakterističnom mjestu, danas se, jednako kao i tokom XX. stoljeća, ta i takva predstava o Poslaniku (a.s.) širi islamskim svijetom na posve nekur’ānski način, drže se o tome emotivne propovijedi, sirotinji Muslimanskog Ummeta je drago čuti da su jetimstvo i siromaštvo svojstva koja su bila i pri onome "koga od ljudi najviše volimo."
Kažem: promoviranje Muhammeda alejhiselama u arhisiromaha čini se na krajnje nekur’ānski način. Jer Kur’ān, ne samo na ovom mjestu (93:6-8.), već i drugdje poručuje da je Božiji poslanik Muhammed (a.s.) nadišao svoje siromaštvo. Doista, ne postoji niti jedan redak Kur’āna koji bi siromaštvo uvrštavao u osnovne vrline islama ili u muslimanske ideale.
Ali, ako se odgovorno promisle stotine, pa i hiljade knjižica (ili vazova), o pohvali Poslanika (a.s.) kao jetima, to jest, također kao i siromaha, vidi se istom da autori te koncepcije ne nude pobožnost kao vrlinu, već kao puku ideologiju, kao mirenje sa potleušicom i barakom pokrivenom slamom.
"Šta ako ste vi sirotinja! Pa, i Poslanik (a.s.) je bio sirotinja!" – to je skrivena poruka ovih jadnih knjižica.
Naravno, ova ideologija promoviranja sirotinjskih horizonata obespravljenim milionima Muslimanskog Ummeta ima svoj skriveni cilj i treba ga pokrijepiti, a čime drugim nego samim (navodnim) životnim primjerom Muhammeda a.s.
"Arapsko proljeće" (kažem: vidjećemo šta će iz njega nastati) po svome aktivizmu često je suprotan pol svim ovim konceptima "sirotinjskog Poslanika", prikazanog kao pijetista koji se pokorno miri sa nepravednom stvarnošću oko sebe, s bogatašima na svojoj grbači.
Ali, prije "arapskog proljeća", ali i nakon njega, diljem islamskog svijeta jasno vidimo da je Poslanik Muhammed (a.s.) prepušten odavno muslimanskoj sirotinji da ga upravo ona brani, da ga ona tumači, da ne dā na njega krivo pogledati nikome, pa ni moćnom Zapadu, njemu ponajmanje.
Zauzvrat, Muhammed alejhiselam je toj sirotinji predstavljen kao nemoćan, kao sirotinja s dna, kao nezaštićena vrijednost izložena najgoroj vjetrometini.
Prigodno je da ovdje navedem pokojnu profesoricu Annemarie Schimmel, susreo sam je nekoliko puta, razgovarao s njom i profesorom Seyyedom Hosseinom Nasrom o tome da li bi bilo dobro inicirati danas jedan projekt opće, svjetske zaštite svetog i svetinja iz svih vjera i religija, te pobuditi svijest o tome da i sveto ima pravo na opstanak danas i na egzistenciju u rangu najviših vrijednosti.
Tada nam je Annemarie Schimmel ispričala, bilo je to u Kairu 1997. godine, kako je ona, nekom prilikom, njemačkoj javnosti lijepo objasnila zašto je muslimanska sirotinja, pa i muslimani općenito, osjetljiva spram uvreda koje stižu na adresu Muhammeda a.s. Rekla je njemačkoj javnosti nešto kao: "Na Boga možete jurišati, muslimani će to otrpjeti, jer Bog je Bog, Svemoćan, može se odbraniti! Ali, nemojte vrijeđati Muhammeda, ne, nipošto, ima mnogo muslimana koji ističu da je on bio siroče, sirotinja ga razumije! Sirotinja ga brani!"
Na ove riječi Annemarie Schimmel jedan učesnik ovog našeg razgovora je dodao: "Pa, mora sirotinja, kad neće muslimanski naftaški milijarderi!"
Ali, ima i jedna druga agenda unutar ovog velikog sirotinjskog okeana u Muslimanskom Ummetu.
Iz ove ogromne sirotinje regrutiraju se "hrabri ljudi", "islamske kamikaze", njima se, opet, nudi uzor jednog drugog viđenja Poslanika Muhammeda (a.s.), onoga koji ne haje ni za kuću, ni za porodicu, koji ne zna za zajednicu, koji ne zna za djecu i unučad, ni za mir i spokoj! Nudi se jedan model Poslanika (a.s.) koji je gruba osoba, koji je sve meo pred sobom, koji je vodio osvajačke ratove, koji se po aktivizmu izjednačava, neuzubillahi, "sa goničem kamila".
U Kairu sam davno, mislim da je to bilo 1983. godine, u jednoj knjižari gledao male, jeftine knjižice propagandne naravi, posvećene Božijem poslaniku Muhammedu (a.s.). U desetinama brošurica se Muhammed (a.s.) ili veličao kao vječni jetim i siromah, i siromaštvo se čitateljstvu tu nudi i glorificira kao vrlina, štaviše – kao veličanstveni cilj! Ili se radilo o knjižicama sa suprotnim porukama, Muhammed je ratnik, Muhammed je u permanentnom džihadu, Muhammed nije znao drugog hlada osim onog pod mačem!!!
Ukratko, u ovim recepcijama on je od jetima napravio skok do mudžahida!
Ovakva vrsta redukcije Poslanikove (a.s.) ličnosti, kao i ovakva ili slična tumačenja islama, unaprijed znaju svoje konzumente, unaprijed računaju na sirotinjske muslimanske vidokruge.
I dalje će muslimanska sirotinja iskreno braniti Božijeg poslanika (a.s.), naravno.
Ali je, upravo na ovom mjestu, vrijedno postaviti makar dva pitanja:
A da li je ikada u XX. ili XXI. stoljeću bilo muslimanskih knjiga, da li je ikada bilo televizijskih debata, da li je ikada bilo vazova u kojima bi se govorilo da je upravo ovakva bijedna i patnička stotinumilionska muslimanska sirotinja sama po svojoj bijednoj egzistenciji – jedan od načina vrijeđanja Božijeg Poslanika (a.s.)?
Da li se ikada govorilo da su današnji astronomski rasponi između bijede i skapavanja muslimanske sirotinje, s jedne, i muslimanskih bogataša i magnata, s druge strane, također jedna od strašnih uvreda Božijeg Poslanika (a.s.)?
Dio treći: Mentalitet šutljivog ummeta
Dakako, sirotinja je bijeda, stradanje, skapavanje, ali i – emocija. Ne samo kod muslimana.
A ova emocija je, kako smo vidjeli, često unosan resurs. Sirotinju Muslimanskog Ummeta iza zastora s mjerom pale ili gase, kako domaći manipulatori, tako i uvredljivci sa Zapada.
Siromašni muslimanski ummet danas je najemocionalniji dio čovječanstva, ali ne uvijek, ne svugdje gdje bismo to možda s pravom od njega očekivali.
Naime, ako pomno analiziramo mentalitet reagiranja sirotinje iz Muslimanskog Ummeta, vidimo da su njene emocije odavno selektirane, njena muslimanska žalost i povrijeđenost je kontrolirana, njeno ridanje je isparcelizirano, njeno plakanje prestalo se pomaljati u jedinstvenom duhovnom tonalitetu. Kao što su, jednako tako, i politička stremljenja Muslimanskog Ummeta selektirana.
Maloprije smo podsjetili na kontekst iz kojeg sirotinja brani Božijeg Poslanika Muhammeda (a.s.).
Ona to tako radi već desetljećima. Neće biti stubokno drukčije ni u budućnosti.
Ali, dokaza da iza gromoglasnih emocija muslimanske sirotinje ne stoji uvijek i na svakom mjestu islam i briga za din ima, nažalost, puno. Kao muslimanima nije nam drago da pogledamo mnogim činjenicama u oči.
A evo samo nekih, jer nemamo mjesta navesti sve ružne primjere iz druge polovine XX. stoljeća, koji Muslimanskom Ummetu nimalo ne služe na čast, niti ti događaji taj Ummet preporučuju za dostojanstveni život u XXI. stoljeću. Naprotiv.
Ukratko, podsjećam na nekoliko otrježnjujućih podataka:
Od 1980. pa negdje do 1988. trajao je strašni tzv. Iračko-iranski rat. Objektivni podaci kažu: Na obje strane poginulo je ukupno milion ljudi (to jest, treba li i to reći – muslimana!).
U vezi sa strašnim iračko-iranskim ratom, sjećam se jednog bolnog intervjua Miroslava Krleže, iz 1981. godine, koji je taj rat nazvao "besmislenim", "strašnim" i "tužnim".
Također, sjećam se jednog američkog novinara koji je, u vremenskom platnu od dva mjeseca, imao priliku obići frontove i krvavo bojište i sa jedne (iranske) i sa druge (iračke) strane. Ovaj novinar priča da su vojnici u rovovima, u pauzama između strašnih juriša, žalovito recitirali Kur’ān, pa su potom plakali, pa iznova slušali jedan te isti Božiji glas sa stranica drage Knjige, ista je i "ovima" i "onima", sve to usred ljute i zakrvljene ratne scene kojoj se dugo nije nazirao nikakav kraj.
Ali, to je konstatacija, dio ratnog izvještaj jednog reportera.
Ključno je ovdje postaviti sljedeće pitanje: Da li je tada iko ikada, na tradicionalnim islamskim učilištima, od Mekke i Medine, do Bagdada, Koma i Teherana, odlučno i glasno upitao – da nije, možda, tim iračko-iranskim ratom ponižen islam, ponižen Kur’ān, ponižen čovjek, ponižen njegov obraz?! Ja za takav skup nisam čuo.
Iračko-iranski rat je bijesnio uz gromoglasne tekbire (Allah je najveći!) sa obje strane.
Smjenjivale su se ofanzive, zapadni (i istočni) proizvođači oružja zadovoljno su trljali ruke, rata je bilo sve više.
A drugo pravo pitanje ovdje glasi: Gdje to tada bi ova muslimanska sirotinja koju danas gledamo, pa da ustane protiv tog strašnoga rata? Jesmo li vidjeli tada općemuslimanske sirotinjske demonstracije "od Maroka do Indonezije" (kažem: "od Maroka do Indonezije" - tim riječima mi muslimani volimo tepati islamskom svijetu), jesmo li, dakle, tada vidjeli ikakve opće (općeummetske!) demonstracije sa zahtjevima da se zaustavi ta ratna kataklizma između Iraka i
Irana? Nismo, naravno.
Tada su upravitelji sirotinje, tada su vlasnici sirotinje odlučili da muslimanska sirotinja šuti, da ostane u svojim kolibama od pruća i ćerpića. Da se tu, u nutarnjoj mržnji, razvrstava na šiije i sunije, na šiijsku ili sunijsku istinu. A u vanjskoj mržnji na nepodijeljene antizapadnjake, jer upravo Zapad im je za sve kriv.
Ovdje se treba postaviti i novo pitanje:
Da li je Iračko-iranski rat, makar u nekom svom aspektu, bio izravna, dugotrajna i strašna uvreda Božijeg poslanika Muhammeda a.s.?
Jeste, naravno!
Da li je iko otišao muslimanskoj sirotinji i rekao joj za tu uvredu? Nije, ili ako jeste, govorio je to tiho. Bojao se šiija, bojao se sunija. Bojao se "vehabija", bojao se "hizbullaha".
Nadalje, u Alžiru negdje od 1993. do danas traje, jačim ili slabijim intenzitetom, strašni međumuslimanski sukob.
Umjerene procjene kažu da je poginulo do dvije stotine hiljada ljudi (sve musliman do muslimana, naravno! Svi vjeruju u dragog Allaha, naravno! Svi poštuju Plemenitog Poslanika, naravno!).
Ali, pravo pitanje se i ovdje mora postaviti: Jesmo li na televiziji gledali sveopće demonstracije Muslimanskog Ummeta, e da se zaustavi to besmisleno prolijevanje krvi u Alžiru? Nismo, naravno! Ni sirotinja iz potleušica se nije pokrenula. Njoj su muslimanski propagandisti "pravoga islama" ionako dijelili priče da je Alžir pun "nepravih muslimana", ibadija, haridžija, šiija, hundurija, zemherija...
Ideologija "pravoga islama" odavno hara islamskim svijetom i ostavlja pustoš u besmislenim međumuslimanskim sukobima. "Pravi muslimani" ubijaju "neprave muslimane", lete u zrak čitave džamije, stare i po hiljadu godina, ruše se monumentalna turbeta izvanredne ljepote i duhovnog zračenja, raznose se u prah mezarovi i grobovi islamskih velikana!
Da li je sve to, gospodo moja, je li to sve skupa jedno užasno vrijeđanje Muhammeda (a.s.)?
Jeste, naravno.
Treba imati hrabrosti da to priznamo. Treba tu hrabrost promovirati kao sveopće relaksiranje odnosa ne samo između muslimana i muslimana, već i muslimana i kršćana, muslimana i Zapada.
Ali, tužno je kad znamo da sirotinja iz Muslimanskog Ummeta rijetko izlazi na ulice i demonstrira za međumuslimanski mir.
Toj sirotinji nikada niko od odgovornih nije objasnio da ona, kao sirotinja, baš i postoji ponajviše zbog tih ratova i da je njihova izravna posljedica.
Dio četvrti: Tužna Sirija, dokle?
Idemo dalje po beskrajnoj traci beščašća međumuslimanskih ratova: takozvano "arapsko proljeće" odnijelo je u Libiji, Tunisu, Egiptu, Jemenu, Bahrejnu i Siriji do sada blizu šezdeset hiljada mrtvih.
(Samo manji procenat, do pet posto, otpada na poginule u NATO bombardovanjima u Libiji.).
Pitanje glasi: Jesmo li vidjeli mirne (ili nemirne) demonstracije u Indoneziji, Maleziji, Pakistanu, Iranu... da se zaustavi ovo strašno prolijevanje krvi? Nismo, naravno.
Evo, ovih mjeseci Sirija traje, i traje, i traje... Nema općemuslimanskih demonstracija, propagandisti "pravoga islama" ne odlaze u sirotinjske četvrti da pozovu milione na ulice, sa transparentima: "Zaustavimo pokolj u Siriji!"
A pitanje koje se ovdje mora postaviti (ako želimo biti pošteni) glasi: "Da li je trideset hiljada donedavno poginulih ljudi u Siriji uvreda za našeg dragog Poslanika Muhammeda (s.a.v.s.)?"
Jeste, naravno da jeste!
Ko je to danas spreman od moćnih muslimana, od bogatih muslimana, od onih naftnih magnata (koji vrše nuždu, veliku ili malu, u zlatnim zahodima i kupatilima), imali ih danas da kažu – šta to doista jeste uvreda Plemenitog Poslanika islama, Muhammeda Alejhiselama?
Sirija će, nažalost, potrajati. Dugo ćemo čekati na sveummetske demonstracije "od Mašrika do Magriba" da se taj pokolj zaustavi.
Ali će vrlo brzo neki od miliona medija na Zapadu uvrijediti neku od naših islamskih svetinja.
I naša sirotinja će opet na ulice, opet će se sve tresti, opet će poginuti neki od nedužnih diplomata, kao i na desetine demonstranata u iskrenim, islamskim demonstracijama.
(Esej je prvobitno objavljen u Preporodu, oktobra 2012)
- uglavnomja
- Posts: 19943
- Joined: 28/07/2012 15:59
#5142 Re: Terorizam u Parizu!
sad malo na zadanu temu
oni iz belgije su planirali da zakolju
nekog sudiju, da snime i stave na net.
vodja je uhvacen danas u grckoj, sa jos trojicom.
oni iz belgije su planirali da zakolju
vodja je uhvacen danas u grckoj, sa jos trojicom.
- bogoljub
- Posts: 2930
- Joined: 14/03/2008 19:20
- Location: Do you have a room tonight?
#5143 Re: Terorizam u Parizu!
Ovaj esej prof. nije ništa drugo do isprazno igranje riječima na temi koju autor ili ne poznaje dovoljno ili je poznaje, ali je toliko zlokobno ovo izrecitovao, sa visine, kao neki čistunac koji je tik uz Poslanika i poznaje sve. U ovom eseju napada sve i svakoga i siromašne što protestuju i bogate što ih iskorištavaju i svakog pomalo, ali samog sebe ne vidi i ne osjeća odgovornim za bilo što. Autor kao vjerski znalac trebao bi da bude lučonoša otkrivanja i pokazivanja istine a ne da muti vodu- kako bi ona izgledala dublja. Kada se autor bavi pitanjem međumuslimanskih sukoba iz udobne fotelje analizira i kao neki veliki autoritet nakon svih bitaka poručuje objema stranama: Ma nemojte se tuči, nevaljo to, A'aaaa! Autor spomine Iračko-iranski rat i kritikuje obje strane podjednako, a nema niti jednog moralnog i normalnog analitičara koji je to poistovijetio sa bilo kojeg aspekta. To što je autor tog eseja pokušao uraditi je krajnje nečasno i ne primjereno jednom muslimanu a kamo li položaju kojeg obnaša, (lučonoša istine).
U Iračko-iranskom ratu agresor je jasan svim analitičarima, samo nije našem prof. Zašto? ON to zna!
U Iračko-iranskom ratu agresor je jasan svim analitičarima, samo nije našem prof. Zašto? ON to zna!
- gnjev
- Posts: 3359
- Joined: 02/04/2013 11:56
- Location: Sarajevo
- Contact:
#5144 Re: Terorizam u Parizu!
Majku jebali . Preventiva je prava stvar . A ne kad se desi kuku majci .uglavnomja wrote:sad malo na zadanu temu
oni iz belgije su planirali da zakoljunekog sudiju, da snime i stave na net.
vodja je uhvacen danas u grckoj, sa jos trojicom.
- uglavnomja
- Posts: 19943
- Joined: 28/07/2012 15:59
#5145 Re: Terorizam u Parizu!
rijetko citam duge tekstove, pogotvo copy paste vjerske, ali ovaj enesa karica je ok.
fali mu nekih detalja, naravno, ali sve u svemu dobar je pregled situacije, kroz vjersku prizmu. ono sto fali je ekonomska analiza i trenutno stanje kao posljedica ovog gore navedenog.
i naravno, to je napisano prije dvije godine, sto daje vecu tezinu kritikama na racun muslimanskih zemalja i nesaradnje, nesaosjecanja, nepokretanja, neorganizovanja demonstracija ... ukratko, ubio je covjek u pojam vecinu ALI evaca na temu sa ovim tekstom.
fali mu nekih detalja, naravno, ali sve u svemu dobar je pregled situacije, kroz vjersku prizmu. ono sto fali je ekonomska analiza i trenutno stanje kao posljedica ovog gore navedenog.
i naravno, to je napisano prije dvije godine, sto daje vecu tezinu kritikama na racun muslimanskih zemalja i nesaradnje, nesaosjecanja, nepokretanja, neorganizovanja demonstracija ... ukratko, ubio je covjek u pojam vecinu ALI evaca na temu sa ovim tekstom.
- animals
- Posts: 21697
- Joined: 19/04/2013 22:13
#5146 Re: Terorizam u Parizu!
SAFF laze..kazu u Becu privodila policija muslimanske djevojcice u podzemnoj..
koja laz bezocna..
koja laz bezocna..
Last edited by animals on 18/01/2015 11:06, edited 3 times in total.
- JoeBonaWho
- Posts: 85
- Joined: 03/08/2014 02:31
- Contact:
#5147 Re: Terorizam u Parizu!
Posto se izgleda pravite da ne vidite, evo ja cu opet ponoviti, treba poceti borbu protiv ekstremizma od zapadno-krscanskog fasizma, http://mindprod.com/politics/iraqwarpix.html
Posto zagovaramo slobodu medija i izrazavanja, hajmo insistirati da se ovaj link i neke slike Irackih civilnih zrtava pojave u Oslobodjenju, Kliku, Avazu, Danima, Slobodnoj Bosni! Mislim, neka objave ako smiju od zapadnih tzv. vrijednosti, tj. hellfire raketa, tajnih mucilista, itd.
Posto zagovaramo slobodu medija i izrazavanja, hajmo insistirati da se ovaj link i neke slike Irackih civilnih zrtava pojave u Oslobodjenju, Kliku, Avazu, Danima, Slobodnoj Bosni! Mislim, neka objave ako smiju od zapadnih tzv. vrijednosti, tj. hellfire raketa, tajnih mucilista, itd.
- insomnia78
- Posts: 61961
- Joined: 03/04/2011 14:43
#5148 Re: Terorizam u Parizu!
@HM2011, odlican tekst
Prof Karic je odlicno objasnio neke stvari
Prof Karic je odlicno objasnio neke stvari
- insomnia78
- Posts: 61961
- Joined: 03/04/2011 14:43
#5149 Re: Terorizam u Parizu!
Danas sam otis'o na njihovu stranicu da vidim onaj clanak o @NIN-u, pa njihovih pola tekstova su bukvalno izmisljotine a svih 100% su cisto raspirivanje vjerske mrznjeanimals wrote:SAFF laze..kazu u Becu privodila u policija muslimanske djevojcice u podzemnoj..
koja laz bezocna..
- Gojeni H
- Posts: 10228
- Joined: 28/04/2012 09:54
#5150 Re: Terorizam u Parizu!
Nisam te zar necim pogodio? Drago mi je.homega wrote:Tebi da nije bilo rata i Amerikanaca na tuzlanskom području, nikad ne bi bila ukazana prilika da izađeš iz te svoje ozrenske vukojebine. Tebi je najveći domet ta pustolovina po Afganistanskim bespućima i dodir s drugim i drugačijim svijetom. Skupo ga prodaješ, priznajem, ali džaba, prošlost ipak viri iz tebeGojeni H wrote:Benazir Buto, rahmetullahi alejhi, je bila predsjednica Pakistana. Pakistanci nisu arapski narod. Stanovnistvo Pakistana cine 4 glavne grupacije (Sindi, Pandzabi, Patani (Pastuni) i Baloci) + grupacija tzv. muhadzira, odnosno ljudi koji su doselili sa teritorije danasnje Indije nakon proglasenja nezavisnosti i podjele indijskog potkontinenta. .
Upoznaj svoju domovinu da bi je vise volio. Nema vise "vukojebina" na Ozrenu u kojim zive Bosnjaci. Zahvaljujuci, zna se kome. Promasio si.
Ja sam iz jedne druge vukojebine.
U Afganistanu jos nisam bio, ali ne bih propustio priliku da odem. Da, Amerikanci su trebali nekog mojih kvaliteta i ponudjen mi je posao.
Oni dobili rad, ja pare. Iskoristio znanje da putujem po svijetu, a Bosna mi i dalje domovina. U cemu je problem?
