Virus je mutirao: Oni više ne žele samo vašu djecu – oni žele vlast
Posve zatvorena zajednica koja je do prije nekoliko godina živjela u sektaškim komunama, poput one u Gornjoj Maoči koja nije priznavala institucije BiH, odjednom se pojavljuje kao patriotski raspoložena i politički osviještena, a koordinira se kroz bošnjačka udruženja
04.01.2016
Piše: Filip Mursel BEGOVIĆ
U Islamskoj zajednici u BiH postoji Ured za vanjske odnose, u kojem je i pododsjek za rad s alternativnim grupama. Islamska zajednica trudi se da te grupe rade u skladu s državnim zakonima i principima na kojima počiva IZ. Međutim, većini građana nejasno je gdje je granica, crvena linija između vjerskog i sekularnog, nadležnosti države i vjerske zajednice, njihove saradnje i slično. Postoje registrirane humanitarne organizacije, ali djeluju mimo registracije organizirajući vjersku davu i vjeronauku. Postoje vehabijski mesdžidi koji djeluju mimo IZ-a, a ako se u njima ne poziva na terorizam ili subverzivne djelatnosti, taj mesdžid za represivni aparat ne bi trebao biti upitan, ali može biti zanimljiv za inspekcije u vezi s državnim zakonom o vjerskim slobodama i vjerskim zajednicima. Naprosto, ne možete držati hutbe i predvoditi ljude mimo valjane registracije i ovlaštenja od IZ-a. Treba biti oprezan kada je riječ o hapšenjima kojima se nastoji dokazati da policija i tužilaštva rade svoj posao, pogotovo ako nije skupljeno dovoljno dokaza odbranjivih na sudu. Hapšenja se javnosti na prvu mogu činiti kao smirujuća poruka, ali kod radikalnih zajednica, pogotovo ako se hapsi nevine, represija može prouzročiti još veći antagonizam prema državi, homogeniziranje i na koncu širenje sljedbe.
Ako mesdžid nije pod kontrolom IZ-a, to postaje isključivo državno pitanje. Budući da IZ ne diktira državi šta će raditi, ona s pravom koristi mehanizme koji su joj na raspolaganju, bilo da je riječ o angažiranju policije ili uprava za inspekcijske poslove, ne bi li zaštitila vjerske institucije u BiH i spriječila paralelne oblike djelovanja. Treba naglasiti to da, kada IZ prihvati državni zakon, prihvata i sve ono što je država potpisala kao međunarodne obaveze, a to podrazumijeva i borbu protiv terorizma. Modele te borbe trebalo bi unaprjeđivati uz bolju koordinaciju nadležnih tijela da bi se otklonila pravna nekonzistentnost i nesnalaženje u vezi s tim šta je teroristička prijetnja.
No, da malčice zavirimo u događaje koji su uslijedili nakon policijske akcije “Rez”. U sali sarajevskog BKC-a sandžački muftija održao je tribinu o bošnjačkom identitetu, okupivši pozamašan broj posjetilaca koje bismo mogli svesti na pripadnike selefijske/vehabijske zajednice u BiH. Zanimljivo je da u Srbiji vehabijske zajednice muftija označava parainstitucionalnim, a u BiH im drži predavanja o identitetu dajući im kao službenik Islamske zajednice legitimitet. “Nacionalna identifikacija sastavni je dio vjere islama za muslimane koji žive na ovom prostoru. Bošnjaci su ovdje domaćini – prije Slavena, Gota pa i Kelta”, poručio je imitator velikosrpske mitomanije, tvrdeći da su Bošnjaci na Balkanu prisutni 3.000 godina. U oči upada da su muftijini domaćini upravo organizacije što stoje iza selefijskog dvojca koji je nedavno zapaženo nastupio na FACE TV-u. Hafiz Adnan Mrkonjić (magistar iz Kuvajta) i prof. Muhamed Ikanović (školovan u Medini) bave se javnim širenjem tumačenja svojih vjerskih uvjerenja, a ne vole da ih neko proziva zbog dužine brade ili pantalona. Njihove su davetske aktivnosti vrlo raširene na društvenim mrežama, a djeluju pod izvjesnim udruženjima građana koja se, po njihovom priznanju, okupljaju u koordinacije bošnjačkih udruženja. “Rastakanje bošnjačkog tijela je na sceni”, upozorava dvojac koji u svojim javnim davetskim aktivnostima ulazi u nadležnost institucije službenog fetva i emina IZ BiH, a u medijima su svoju ideološku potku vješto prikrili i empatično sveli na pitanje ljudskih prava i nepravde koja im se čini zbog njihove vanjštine, naglašavajući da su osudili radikale u svojim redovima (tzv. tekfirdžije). Dakle, posve zatvorena zajednica koja je do prije nekoliko godina živjela u sektaškim komunama, poput one u Gornjoj Maoči koja nije priznavala službene institucije BiH, odjednom se pojavljuje kao patriotski raspoložena i politički osviještena.
“Priznajemo državne institucije, reisa, spremni smo braniti svoju zemlju, poginuti za nju”, parolaški poručuju odlučni da patriotizam dokazuju ratom. U svemu je tome šansu prepoznao muftija koji bi uz ove nove politički i nacionalno osviještene sljedbenike mogao formirati paralelnu vjersku instituciju, političku stranku ili možda i paravojsku (smisao je za to već pokazao organiziranjem parada u Pazaru). Ako se selefijska/vehabijska zajednica pretvori u politički pokret, otvara se mogućnost upravo onoga što neprijatelji Bošnjaka spočitavaju postavljajući sebe u poziciju čuvara granica EU – međuetnički sukob. Pojavljuje se ozbiljan problem reakcijske politike, jer uz jačanje desnice u našem okruženju, ali i u široj Evropi, ne bismo smjeli bilježiti pogubno zaoštravanje vlastite, pogotovo ne one s vjerskim predznakom. Zar još ima onih među Bošnjacima koji opravdavaju djelovanje vehabija radi stvaranja ravnoteže straha naspram “četnika” i “ustaša”?
Gdje je crvena linija između IZ-a, politike, vehabija, države, reisa, muftija? Gordijski je to čvor kojega u ovome tekstu ne možemo raspetljati. Uostalom, rezanje tog čvora ni ne bi trebalo biti zadatak medija, nego države u najširem smislu.
Velika Kladuša
Čitajući njegove tekstove skontah kakva je ovo budala. I on o muslimanima piše!? 
) i one gluposti o zadrzavanju pred ambasadom...