Teroristi dobivaju više pažnje od žrtava genocida

[Fair Life]

Teroristi dobivaju više pažnje od žrtava genocida

Teroristima dajemo ono što žele – našu paničnu pozornost. Počiniteljima genocida također dajemo ono što žele: naše letargično ignoriranje. Na 10. obljetnicu pokolja Bošnjaka potvrđuje to i srebrenička tragedija, napisala je njemačka novinarka Caroline Fetscher u Tagesspiegelu


U Srebrenici je ubijeno preko 8.000 Bošnjaka

"Kada su u Londonu eksplodirale bombe, svaki od poginulih dobio je svoje mjesto u vijestima koje su obilazile svijet. Bio je to masakr nad civilima i za njega su svi znali. Svaki ljudski život je dragocjen, a svaki spašeni velika je sreća. Čini se kako je naš globalni potencijal suosjećanja neiscrpan. Cvijeće, telefonski pozivi, donacije, tuga, zgroženost, sućut – pokrenuta je cijela ikonografija i koreografija osude i solidarnosti. I etički i politički sve je to potpuno ispravno. Tim više se mi, s demokratskoga Zapada, na desetu obljetnicu Srebrenice moramo uplašiti samih sebe", istaknula je Caroline Fetscher

"Sve je isto k'o i lani", opet je Dugme okupio Brega, a pjesma iz srebreničkog kafića Davidoff u kojem se okupljaju mahom Srbi trešti prošlog ponedjeljka, na dan obilježavanja desete godišnjice srpskog pokolja više od osam tisuća Bošnjaka.

I doista, u Srebrenici je sve isto kao i lani. Već deset godina svakog 11. srpnja ukapaju su novi tabuti (ljesovi), ove godine njih 610, okupi se hrpa novinara, političara i oni najbrojniji, obitelji zvjerski ubijenih dječaka i muškaraca od kojih je tog 11. srpnja 1995. najmlađi imao samo 13 godina, a najstariji 98 godina.


Snimka ubijanja bošnjačkih civila
koju su krvnici iz jedinice Škorpioni osobno snimili

Godinama i mjesecima uoči strašnog zločina u Srebrenici ni političari ni novinari i međunarodna zajednica nisu imali previše interesa za tamošnja zbivanja. Nisu inzistirali na utvrđivanju činjeničnog stanja u toj enklavi.

No čim se pokolj dogodio probudila se znatiželja ili, naprosto, strast za ratnom pornografijom. Leševi i krv prodavali su novine i dizali gledanost emisijama. Navodno su samo stravični prizori masakra i ljudske muke mogli senzibilizirati međunarodnu javnost, a oni potom svoje vlade da reagiraju u slučaju Sarajeva, Vukovara, Dubrovnika i drugih klaonica na području bivše Jugoslavije.

Koliko je ratna pornografija uzela maha govori i podatak da turisti sa Zapada pokazuju sve više interesa za ratni turizam.

"Ne mogu reći da sada znam što se ovdje događalo", priznao je novinaru Novog lista Thomas iz Danske na kraju jednodnevnog izleta u Sarajevu. "Vidi se da je ovdje bilo užasno, no ne razumijem zašto se ratovalo, zašto su se ljudi ubijali. Grad je još uvijek prekrasan", kazao je.


Grafiti iz tvornice u Potočarima - ostavština nizozemskog bataljuna

Na tržnici Markale, na kojoj su od samo jedne granate poginule 64 osobe, vodič Sanela je objasnila kako je taj događaj ujedno označio i kraj rata. Nakon toga uslijedilo je bombardiranje srpskih položaja i Dayton.

"Čega je bilo u vrijeme rata na tržnici? Od čega ste živjeli", upitala je jedna praktična Skandinavka, na što je Sanela objasnila da je cijelo vrijeme rata u Sarajevu bilo svega, ali je sve bilo preskupo. Jedno jaje koštalo je 10 ili 20 maraka.

Svojevremeno su lokalne i međunarodne nevladine organizacije upozoravale kako su na crnom tržištu bile jako tražene snimke ratnih silovanja.

Snimke zločina s ovog područja još i danas imaju veliku prođu na svjetskom medijskom tržištu. Snimke egzekucija bošnjačkih civila koje su proveli i snimili pripadnici ozloglašene jedinice Škorpioni obišle su svijet. Primjerice, BBC ih se nije skanjivao objaviti, dok se isti medij otvoreno pohvalio cenzurom snimki ranjenih i ubijenih u terorističkom napadu na London. Ukoliko im je promakla koja fotografija ranjenog, skrušeno su se ispričali i obećali da će ubuduće biti pažljiviji.

Izgovor za ono prvo je da treba razotkriti zločin i zločince, a u drugom slučaju je valjalo zaštiti britansku javnost od strašnih prizora. Američki CNN se poslužio sličnim objašnjenjem kad se dogodio 11. rujan 2001.


Neke fotografije londonskog napada su cenzurirane da ne bi šokirale javnost/AP

Problem, međutim, s prvim izgovorom jest činjenica da se o zločinu sa snimki znade gotovo sve već godinama, a njegova javna prezentacija puno ne mijenja na stvari. Mrtvi ne mogu oživjeti, većina Srba u čije ime su krvnici ubijali i dalje ne želi priznati da se zločin dogodio, a glavne krivce za zločine - Ratka Mladića i Radovana Karadžića - ne može se uloviti. Barem tako tvrde odgovorni u Srbiji i Crnoj Gori te predstavnici međunarodne policije u BiH.

Jedino se oni koji su zbog nedjelovanja također sukrivci za zločine na području bivše Jugoslavije - pripadnici međunarodne zajednice - posipaju pepelom po glavi. To je, nažalost, sve što su žrtve od njih dobile, a to je više nego nedovoljno.

Majda Ban
ponedjeljak, 18.07.2005.

[gavrilo]

zrtve gube...

[Fair Life]

zrtve gube...

Teroristi dobivaju više pažnje od žrtava genocida

[gavrilo]

fair... koga briga za zrtve? jedni ih koriste za svoje politicke pojene, drugii pljuju po njima a treci ih negiraju. to je nazalost realnost.

teroriste na jednu ruku idu u korist svakoj vladi. u pogodjenim drzavama se budi patriotizam a drugim narod zivi pod strahom.

[Fair Life]

Teroristi su globalna prijetnja... dok zrtve genocida su rezultat zlocina lokalnog rata.

[gavrilo]

slazem se...

ali ja ti pokusavam da objasnim zasto teroriste dobijaju vise paznje.