Pamtim Crvenu Zvezdu kad je postala prvak Evrope i Sveta.
To je bilo ogromno i neponovljivo.
Pamtim plavu četu koja je harala u košarci i osvajala Evropska i Svetska prvenstva u nizu, bili su nepobedivi.
Pamtim olimpijsko zlato Odbojkaša u Sidneju, njihova osvojena Evropska prvenstva i osvojena Svetska i Evropska prvenstva od strane Odbojkašica.
Pamtim neuništive Vaterpoliste kojima niko nije mogao ništa. Dva njihova zlata sa OI zaredom posebno.
Pamtim Moniku Seleš, Anu Ivanović, Jelenu Janković, Nenada Zimonjića, Tipsarevića, Troickog i titulu Davis Cup-a kad je Srbija postala prvak sveta i u tenisu.
Pamtim Partizan kad je postao prvak Evrope u košarci. Saleta Đorđevića koji nije mašio trojku u zadnjoj sekundi, bilo u klubu, bilo u reprezentaciji.
Pamtim zlata Strelaca, Rvača, Tekvondiskinje Milice koja je osvojila dva zlata za Srbiju na OI.
Pamtim Vaterpolo klub Partizan koji je 7 puta bio prvak Evrope.
Pamtim tu jednu zadnju.
Pamtim čuvenu trku Čavića i Felpsa, najveću trku svih vremena.
Pamtiću Nikolu Jokića koji je osvojio NBA titulu i bio tri puta najbolji igrač NBA lige.
Ali ovog čoveka...

Pamtiće svi.
Jer je najveći među najvećima.
Hvala ti do neba.

