Tema je izrazito politička

Stranke, političari... Recite i Vi svoje mišljenje!
Locked
HM 2011
Posts: 4736
Joined: 26/06/2011 22:58

Tema je izrazito politička

#1

Post by HM 2011 » 30/12/2011 22:01

SMatram da temi nije mjesto u podforumu religija jer je u pitanju "sekularna" država ....

Radi se o sljedećem, a to je vrlo osjetljiva tema....

u ovoj državi (Bosna i Hercegovina) žive ljudska bića...

ta ljudska bića imaju različita religijska uvjerenja - odnosno pripadnici su rezličitih religijskih podgrupa -

Neki su Islamske vjerske pripadnosti - Sunitske škole, neki pak Šiitske škole, neki Rimo-Katoličke vjerske pripadnosti, neki Srpsko-Pravoslavne škole Hrišćanstva, neki Protestanti, neki Jevreji - porijeklom iz Španije, neki Luterani, neki Hare Krišne......

I svi oni žive na Balkanu, u Europi koja je pretežno Krišćanska...

Eh sad - kako zadržati osobine svoje religijske podgrupe, bez da vrijeđaš neku drugu relgijsku podgrupu ?
Kako zadržati svoja vjerska uvjerenja ne vrijeđajući bilo koga drugog a da se ne pojavi grupa koja čita između redova i kaže to je vrijeđanje ?
Kako uspostaviti trajni duševni mir na tom polju ?

Ovdje je najveći problem u nepostojanju želje za razumjevanjem drugog i drugačijeg - problem koji nije stran niti jednom društvu u kojem vlada većina bilo koje vrste....
Mogu li roditelji povući djecu iz vrtića na 7 - 14 dana prije i tokom perioda kada je aktuelan Djed mraz - mogu ?
Mogu li pobjeći od Djed mraza - nemoguće ?
Postoji li alternativa - i ima li mrvica opravdanja u istoj - lično smatram da trenutno ne postoji svrha za alternativu, a kada svi na planeti budu prihvatili Islam - lično smatram da će i djedica od strane "komercijale" biti predstavljen kao musliman koj djeli poklone, koji je nekada bio Krišćanin pa primio Islam (to ja o nekoj dalekoj budućnosti, dalekoj, dalekoj) pa će poklone djeliti umjesto za Božić - za Bajram, ili će ih djeliti i za Hanuku i za Božić i za Bajram uvjek prikladno odjeven (sa kapicom, Biblijom u ruci, ili ahmedijom na glavi)....

Možemo li se mi maksimalno truditi da budemo vjernici sebi, i da izbacimo pljuvanje po "anam onima" nego da se posvetimo sebi, jer zaista imamo prostora za pljuvanje po samom sebi u namjeri da budemo bolji i odklonimo svoje nedostatke..... - na kraju krajeva - zar ne živimo svi u uvjerenju da SVAKO ODGOVARA ZA SEBE ?

Usput jedna neslana šala -
Djed mraz ne živi na sjevernom polu - nego u Turskoj, mjesto Demre i bio je Kardinal u 4 st. n.e.
http://en.wikipedia.org/wiki/Saint_Nicholas


Pismo koje je potaklo problem:

http://www.rijaset.ba/index.php?option= ... 7&Itemid=1

Rijasetov web portal dobio je reagiranje roditelja čija djeca koriste usluge Javne ustanove „Djeca Sarajeva", u kojem izražavaju zabrinutost zbog nagovještaja povratka diskriminacije muslimanske djece u sarajevskim vrtićima. Prenosimo reagiranje zabrinutih roditelja:

- Posljednjih nekoliko dana sarajevski vrtići su zatrpani programima obilježavanja Nove godine. Sve je u znaku nadolazećih novogodišnjih praznika. U jednom od mnogobrojnih sarajevskih vrtića pozivali su se roditelji da u srijedu 28. 12. 2011. u 10 sati učestvuju u programu pod nazivom 'Novogodišnja čarolija'. Prema prezentiranom programu roditelji su trebali da donesu slatkiše i da uplate po 2 KM za honorar Djeda Mrazu. U drugim vrtićima roditelji uplaćuju po deset KM za paketić, koji će Djeda Mraz podijeliti, ili će sami donijeti paketiće Djeda Mrazu kako bi ih uručio njihovoj djeci uz 2 KM za usluge ovom djedu s dugom sijedom bradom.

Ovo kazivanje ima i svoju drugu stranu. Naime, jedan dio roditelja ne želi učestvovati u ovakvoj zabavi za djecu, prvenstveno jer su muslimani i ne žele da Djed Mraz dijeli njihovoj djeci njihove poklone. Iskazali su svoju zabrinutost jer će njihova djeca morati sjediti u ćošku i gledati kako se druga djeca naslađuju u društvu Djeda Božičnjaka, koji se zanimljivo jedino kod nas zove Djeda Mraz. Pitali su zašto se ova svečanost ne pomjeri za 17 sati kako bi sačekali da odu kući ona djeca koja ne žele Djeda Mraza, pa neka se onda, oni koji to žele, poistovjećuju s Djeda Mrazom koliko im je volja. Nisu dobili objašnjenje niti ispriku. Jednostavno, prinuđeni su da u narednim godinama svoju djecu u tim danima ostave kod kuće, iako uredno izmiriuju sve svoje obaveze prema Javnoj ustanovi Djeca Sarajeva.

Nakon strašnog zločina - genocida, silovanja i neizmjernog razaranja s punim pravom pišemo ovo pismo kako muslimanska djeca ne bi više doživljavala poniženja i kući uplakana dolazila. Stoga na svaku traumu, a posebno na traumu naše djece, trebamo itekako biti osjetljivi. Uzbuđeni nedavnim dešavanjima po sarajevskim vrtićima, gdje muslimanska djeca uplakana i s traumom kući dolaze, postavljamo sebi i drugima pitanje da li nam se to vraća vrijeme kad su muslimani bili građani drugog reda u svom Sarajevu.

Nezavisni odgovor na problem predstavljen u pismu (za moje mišljenje previše oštro, ali je opet motiviralo mene da napišem koji redak):
http://www.6yka.com/index.php/reis-genocid-i-djed-mraz

Da šejtan ne miruje ni kad je njegova izaslanica uklonjena sa mjesta direktorice sarajevskih vrtića, dokaz je to da je na oficijelnoj stranici Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dana 29.12.2011. godine mogao se naći opskurni člančić u kojem dežurni dušebrižnici iznose zastrašujuće navode o nevjerovatnoj tragediji koja se odvija u Javnoj ustanovi „Djeca Sarajeva“, i koje su uz to revnosno potkrijepili odgovarajućom fotodokumentacijom.

Naime, lokalne dušebrižnike žestoko je zabrinuo organizirani program za djecu „Novogodišnja čarolija“ čiji uključuje i druženje sa Deda Mrazom. Pomenuti djedica je, kako „reagiranje zabrinutih roditelja“ navodi, samo domaći alias poznatog kršćanskog fundamentaliste Djeda Božićnjaka, pa je evidentno da bi prisustvo ovakvoj manifestaciji žestoko unazadilo razvoj nevine muslimanske dječice, priuštilo im teško poniženje, i dovelo ih kući uplakane, sve uz trajni ožiljak na njihovoj mladoj duši i traumu za koju je upitno da li ikada može biti prevaziđena i zaliječena.


Ovo nesuvislo bulažnjenje prošlo bi, možda, i nezapaženo, da njegovu sadržinu zabrinuti roditelji nisu podvukli omiljenim reisovim oružjem za raspirivanje međunacionalne i religijske mržnje – genocidom, silovanjima, i neizmjernim razaranjima, koji su, eto, bili takvi kakvi jesu – pogubni po bošnjački narod, dok bi dolazak Deda Mraza i njegov lik sasvim nesporno predstavljali kap koja prelijeva čašu i povećava potrebu za nekim najavljivanim sarajevskim ljetom.


To što reis, dopuštajući javno obznanjivanje suludi ispada na službenoj stranici Rijaseta, pljuje na svoju sopstvenu religiju i njenu suštinu koja posve sigurno nadilazi tog griješnog smrtnika, njegova je privatna stvar i stvar njegovih džematlija koji će većinom, kao i u uvijek, sve njegove gluposti rado progutati. Ono što je, međutim, nedopustivo u svemu, jeste nevjerovatna činjenica da je ovakvim konstatacijama sam reis dopustio vrijeđanje i unižavanje naroda čiji je značajan broj pripadnika u proteklom ratu doživio ili preživio iznimno teške zločine. Uspoređivanje jednog izljeva neznanja i nerazumijevanja figure, postojanja i historijata Deda Mraza sa zločinima poput genocida trivijalizacija su teških stradanja sa kojima su se Bošnjaci suočavali, i tu trivijalizaciju muslimanski živalj u Bosni i Hercegovini – prešućuje, dakle odobrava. Posezati za genocidom u političke svrhe postalo je najrelevantnije sredstvo na raspolaganju kako Ceriću, tako i njegovim sunarodnjacima u političkoj vrhuški naše države, i koliko god bilo nedopustivo, nije se srozavalo na ovako niske grane na koje je pao cjelokupan Rijaset na čelu sa efendijom kada je dopustio i prešutno podržao takva uvredljiva shvatanja.


Međutim, reis svoje zapaljive govore i pismene ispade upotrebljava onda kada za njima ne postoji nikakva potreba, a mudro šuti zlatnom šutnjom kada bi se njegov glas kao glas čovjeka, a ne samo reisa, morao dići u odbrani slabih i potlačenih. Udario je, tako, reis na ministra Suljagića kada je ovaj uveo opisnu ocjenu iz vjeronauka, i trubio do iznemoglosti o nuždama i potrebama muslimanskog potomstva; nije se, međutim, reis oglasio niti smatrao za shodnim oglasiti barem nekakvim „reagiranjem roditelja“ kada je trebao pomisliti na osjećaje nemuslimanske djece koja bi u nekom kutku ili hladnom hodniku čekala završetak časa islamske vjeronauke kako bi se, po okončanju istog, oslobodila prisilne getoizacije i priključila svojim vršnjacima. Roditelji te djece također su porezni obveznici, koji uredno izmiruju obaveze prema državi i prema školi; zašto njihov vapaj za djecom koja se smrzavaju u hodnicima nije našao svoj put do reisovog uha, i natjerao ga da po prvi put otvori usta u svrhe banalnog primjera toleracije i razumijevanja?


Reisu takve zamisli, naravno, ne padaju na pamet. A veliko je pitanje imaju li na šta i pasti.

Djeca koja po hodnicima čekaju vjeronauku sitan su i sitničav primjer reisove nemuštosti. U Gluhoj Bukovici jedan je hodža osuđen na zatvorsku kaznu zbog zlostavljanja djece; reis Cerić, međutim, podigao je svoj glas samo u pokušaju da opere posvećene genitalije pomenutog efendije, i gotovo se nijednom riječju nije dotakao njegovih nevinih i nesvjesnih žrtava. Je li tome uzrok što se reisov svemir proteže od Stupa do Koševskog brda, i što se u potrebiti ummet ne ubrajaju stanovnici mnogobrojnih sela u Bosni i Hercegovini čija se svrsishodnost ispoljava samo pred izbore, kada ih reis lično ili putem izabranih posrednika upućuje na to šta će i koga zaokružiti?

Mi ne znamo, a bog će sveti znati da li je odgovor na to pitanje poznat i reisu, poglavaru izuzetno selektivnih prioriteta.

Nisu, dakle, reisu važna druga djeca, osim one odabrane koja će vješto podvući njegove navode i doprinijeti snazi njegove retorike koja je sve, i politička i radikalna i fundamentalistička i nacionalistička, samo ne islamska, i iz koje govori sve, samo ne govori čistoća vjere i riječ božija koju je u Bosni, a bogami i Hercegovini, zamela dnevna politika.

Deda Mraz se u Bosni i Hercegovini proveo kao Jozef K. iz besmrtnog Kafkinog „Procesa“: naprosto su ga jednog jutra odlučili uhapsiti, a da ni on, ni gomila čiji je jedan dio zdušno navijao, dok je drugi konsterniran šutio, nisu znali zašto, i kome je nanio zlo osim što je, praćen gnjevnim povicima turskog imama, povrijedio pravo na privatnost ulazeći u tuđe kuće kroz dimnjak.

Konsternirani dio javnosti, dakle, šuti, i veliko je pitanje ko će biti sljedeća meta za odstrel nezajažljivom i upornom gaziji Ceriću, i hoće li iko ostati ko bi se usudio dići svoj glas protiv imenovanog.

Deda Mraz polagano pada.
Slijedeći su ateisti.
Kad ostali padnu, na redu će biti Ostali.
Kad ostali padnu, na redu će biti svi oni koji posumnjaju u to da je glas reisa glas boga.
Srbe i Hrvate ne treba ni navoditi; na potezu Stup-Koševsko brdo koju Herr Cerić jedino smatra relevantnom, gotovo da ih i nema.
A iza svih će ostati samo grobna tišina i sumorni mrak reisovog Četvrtog Reicha.


Locked