shalaedin wrote:arzuhal wrote:
Sedmo: Meni veoma važno - prema Allahovom, 'Azze we Dželle, Imenu treba imati poštovanje, a ne uzvikivati ga 'nako, bezveze!
...Tako je druge prilike, kada je hazreti Šibli sjedio u društvu s imamom Džunejdom i krenuo uzvikivati naglas Božije Ime “Allah”, hazreti Džunejd rekao:
“Haram ti je.”
Svi se začudiše, kako će spominjanje Božijega imena biti haram. Znajući za stanje (hal) hazreti Šiblija, te da je vrijeme da “krene dalje” s kićenjem odraza djelovanja Božijega Imena “Allah”, hazreti Džunejd Bagdadi objasni:
“Ako nisi sa Allahom već s nama, a govoriš o Allahu, znaš da je spominjanje nekoga u njegovome odsustvu ustvari ogovaranje (gibet), a ono je zabranjeno (haram). A ako si s nama a spominješ tek tako Ime uzvišenoga Allaha, onda to znači nepoštivanje svetosti, a što je također haram.”
(izvor: http://www.znaci.com/osnovi_vjerovanja/ ... Allah.html)
Samo ti je ovo pod sedam suhveli brate. Sve ostalo je ok. Tvoj hadis je suprotan ovome hadisu-kudsiju :
Uzvišeni Allah kaže: Ja sam tamo gdje Moj rob zamisli i Ja sam uz njega kad Me spomene. Ako me spomene u sebi, Ja ga spomenem u sebi; a ako me spomene u skupu, Ja ga spomenem u skupu odabranijem od njegovog. Ako Mi se približi koliko jedan pedačlj, Ja mu se približim koliko lakat. Ako Mi se približi lakat, ja mu se približim hvat. Ako Mi u susret krene idući, Ja krenem njemu trčeći."
Razumijem te, @shalaedin.
Veoma mi je poznat navedeni, časni kudsi-hadis. Ipak, nije u kontradikciji sa onim što sam naveo. Možda nisam bio dovoljno jasan time što sam, kao primjer, naveo dvojicu velikana: Džunejda i Šiblija.
Zikr je jedan od najlakših ibadeta i, u isto vrijeme, i najvrednijih. To je znano.
Ono što sam htio istaknuti je nonšalantan odnos prema Božijem Imenu. A tu se ne radi o jeziku već srcu. Ono srce, kojem padnu koprene i skine se perda, ostaje zapanjeno Ljepotom i gubi glas...Ali, da ne idem daleko.
Svjedoci smo kako u Šeheru, na svakom ćošku, od osnovaca-đaka pa do zrelih ljudi, čujemo neprestano spominjanje Allaha u zakletvi:"Allaha ti, jesil igr'o ovaj najnoviji soccer?"-"Jesam, Allaha mi!", "De, uzmi kiflu!"-"Ne mogu, Allaha mi!".
Ovo je žalosno.
Allahov poslanik, alejhi-salatu we selam, kaže:"Kad se neko zakune Allahom, potrese se Arš!", upozoravajući ljude da se ne zaklinju Allahom za svaku stvar.
Naš narod, čini se, uzima zakletvu Velikim Imenom kao naku poštapalicu, ne razumijevajući težinu i veličinu te zakletve. Meni je to bolno.
Ono na što si ti reagovao (i hvala ti za to) treba razumjeti u kontekstu cijelog posta.
Mi znamo i da je namaz najvredniji vid ibadeta, pa, ipak, zabranjeno nam je obavljat namaz na putu kojim ljudi prolaze, da ne bismo smetali nekome. Učenje Kur'ana i zikr su neopisivo vrijedni - ali, ako ćemo sa učenjem ometati nekoga ko želi da spava - zabranjeno nam je to činiti.
Ima ljudi koji okače neku levhu na zid sobe, ne razumjevajući njeno značenje, a bilo bi im bolje da tu levhu zakucaju na svoje srce.
U Tefsirul-Kebiru (Velikom tumačenju), Fahrudina Razija, u tumačenju sure "Lukman", gdje se govori o mudrosti hazreti Lukmana, veli se:"Mudrost je staviti svaku stvar na njeno pravo mjesto."
A ja bih baš to volio - vidjeti muslimane mudrim.
.
...aferim vala....nema dalje s tobom price...gotovo.
...ustvari, nešto između giganta i ljudine 
