Ne slažem se sa uzvikivanjem tekbira (Allahu ekber-Allah je najveći), tehlila (La ilahe illellah - Nema boga sem Allaha), što spada u zikr - spominjanje Allaha Uzvišenog, na protestima kao što je bio onaj u subotu, u 13:00.
Prvo: Izraelska agresija i politika sile koju provode nad napaćenim palestinskim narodom NIJE SAMO muslimansko pitanje. Svaki musliman i muslimanka, prirodno, trpe dvostruku bol zbog ubijanja civila u Gazi. Međutim, svaki čovjek, bez obzira na naciju, vjeru/svjetonazor, političku opciju, A ČOVJEK JE, suosjeća sa patnjama civila. Zato se takvi skupovi, okupljanja i protesti ne trebaju bojiti vjerskom bojom: ako je muslimanima drago da njhove komšije koje ne dijele iste vjerske osjećaje, zajedno protestuju protiv nepravde, onda neka ne stvaraju atmosferu u kojoj se drugi ljudi ne mogu osjećati komotno, da daju jednak glas protiv zločina.
Zato razumijem one koji govore da bi se "priključili protestima da neće biti uzvikivanja tekbira". Kao što razumijem sve one kojima smeta preglasan ezan. Nabijanje decibela na koje će neko reagovati psovanjem sabahskog ezana, nije islamski čin, već inat i blesavi prkos. I grijeh - jer sam podstičeš nekoga da te vrijeđa.
Obrnuto, ne interesuju me oni kojima smeta s v a k i ezan (pa i onaj što ga uči dobri hadži Bekir sa munare Čaršijske, bez razglasa ikakvog, živim glasom) i koji bi da ga nema nikako.
Drugo: Mnogi Palestinci nisu muslimani već kršćani. I oni, kao i muslimani, ginu i stradavaju. Neki od najboljih branitelja Palestinske Stvari u svijetu (i pregaoci arapske kulture i duha) su bili Arapi, kršćani: Edward Said, Halil Džubran...
I zato se ne smije svoditi stvar samo na muslimansko pitanje.
Treće: Tekbir nije nikakav "ratni poklič" kako neki razumijevaju, mada mu i j e s t mjesto pri kretanju u bitku, jer uzvikivanjem da je "Allah najveći" hrabre se srca ratnika i jača moral. Međutim, također je činjenica, da tekbir, kao i svaki drugi vid zikra (spominjanja Boga na određen način) ima svoje VRIJEME I PROSTOR. Tačno se zna, na primjer, kada se u namazu izgovaraju riječi "Allahu ekber". One u namazu imaju svoje t a č n o određeno mjesto i vrijeme, ni prije ni poslije. Također, svaka životna situacija jednog muslimana treba biti propraćena nekim vidom zikra. Musliman kada kihne treba reći "elhamdulillah - hvala Allahu" a ne "Allahu ekber!", iako je oboje zikr-spominjanje Boga. Protesti, koji se najave kao "mirna šetnja" N I S U mjesto i vrijeme za uzvikivanje tekbira. Osim ako nisu namjerili da pravo sa protesta odu pod šljivu da oskopaju svoj M-84 i krenu put Gaze.
Četvrto: Muslimani, prema Kur'anu i sunnetu, dakle prema definiciji, nisu oni koji prvi započinju, koji su kavgadžije i koji provociraju:
"We la ta'tedu! Innellahe la juhibbul-mu'tedin!" "I ne započinjite! Zaista Allah ne voli kavgadžije, koji prvi započinju" (sura Bekara).
Tekbire, koji se prolamaju Ferhadijom, ne čuje IDF, ali ga čuju nemuslimani ispod svojih prozora. Zašto unositi nemir u srca ljudi sa kojima živimo?
Peto: Uzvikivanje: SEBILUNA? EL DŽIHAD! (NAŠ PUT? DŽIHAD!), nakon kojeg slijedi odlazak na kahvu a navečer grijanje uz guzove svoje hanume je ČISTO LICEMJERJE!
Također stari arapski stihovi koji su se uzvikivali:
HAJBER, HAJBER JA JEHUD!
DŽEJŠ MUHAMMED SEJE'UD!
(Hajber, Hajber, o Jevreji!
vojska Muhammedova će doći!)
smjera na to da su su s v i Jevreji neprijatelji, a to veze nema sa istinom i omogućava svakom da optuži muslimane za antisemitizam.
Šesto: Protesti, koji su održani u subotu u Šeheru, nisu protesti podrške Hamasu, dakle jednoj političkoj frakciji, već SVIM PALESTINCIMA, bez obzira na vjeru i političku orijentaciju. Jedna majka, u toku dvadesetodnevne agresije, u Gazi izjavljuje:"Neka Hamas, ako hoće, odmah proglasi pobjedu - ja hoću samo da moje dijete preživi!"
Pa ipak se vijorila Hamasova zastava:
Sedmo: Meni veoma važno - prema Allahovom, 'Azze we Dželle, Imenu treba imati poštovanje, a ne uzvikivati ga 'nako, bezveze!
...Tako je druge prilike, kada je hazreti Šibli sjedio u društvu s imamom Džunejdom i krenuo uzvikivati naglas Božije Ime “Allah”, hazreti Džunejd rekao:
“Haram ti je.”
Svi se začudiše, kako će spominjanje Božijega imena biti haram. Znajući za stanje (hal) hazreti Šiblija, te da je vrijeme da “krene dalje” s kićenjem odraza djelovanja Božijega Imena “Allah”, hazreti Džunejd Bagdadi objasni:
“Ako nisi sa Allahom već s nama, a govoriš o Allahu, znaš da je spominjanje nekoga u njegovome odsustvu ustvari ogovaranje (gibet), a ono je zabranjeno (haram). A ako si s nama a spominješ tek tako Ime uzvišenoga Allaha, onda to znači nepoštivanje svetosti, a što je također haram.”
(izvor: http://www.znaci.com/osnovi_vjerovanja/ ... Allah.html)
!
