TEFSIR - tumačenje Kur'ana

[seldzuk]

Tefsir je jedna od islamskih nauka i bavi se tumačenjem Kur'ana. On ustvari iscrpno objašnjava pojedine kur'anske ajete i njihova značenja.
Evo dijela poglavlja Metodologija tumačenja Kur'ana iz knjige Uvod u Tefsir od Enesa Karića:

Tokom četrnaestovjekovnog tumačenja Kur'ana mufessiri su ustanovili različite metode posredstvom kojih su tumačili njegova značenja i u svom vremenu objašnjavali njegovu poruku. U jednom širem kontekstu može se reći da su metode tumačenja Kur'ana u biti načini prevođenja Kur'ana svome dobu i iz svog doba. Vječni Kur'an neprestano se otkriva mnogim vremenima.
Prije negoli se ukaže na najvažnije metode tumačenja Kur'ana, nužno je reći da kur'anski stil nije pogodan za mnoge načine istraživanja. Historičar u njemu ne može naći datume ili ere, stručnjak za predislamsku poeziju ne nalazi u Kur'anu metar ili rimu predislamske poezije, paleograf će imati dosta neprilika jer su mnoge "strane" riječi u Kur'anu u dobroj mjeri arabizirane, a i samo kur'ansko pismo prošlo je kroz nekoliko etapa svoga razvoja. Unatoč svim tim teškoćama, u tefsirskoj literaturi nalazimo da su se još od samih početaka tumačenja Kur'ana izdiferencirale različite metode tumačenja i različiti tretmani Teksta.

S obzirom na to da je kur'anski stil neuobičajen, a sama kazivanja poput blijeskova munja, i s obzirom na to da Kur'an rijetko objašnjava riječi "horizontalno", prvi se njegovi recipijenti pitaju kakva je nakana nekih njegovih kazivanja. Poznato je da su mekanski idolopoklonici govorili da je Poslanik vrač ili ludak (kahin ev medžnun) jer su im se u početku ajeti doimali kao stihovi arapskih proricatelja. Medutim, očito je da jezik nekog kahina nikada ne nudi bereket kakav je sadržan u jeziku Kur'ana. Može se kazati da je jezik Kur'ana od samog početka pa sve do danas bio glavna determinanta svih metoda u tumačenju njegovog Teksta.
Prema literaturi kojom raspolažemo, uočavamo da je do danas postojalo mnoštvo metoda u tumačenju Kurana i da su se posebno izdiferencirala ova tumačenja:

1. tumačenje Kur'ana Kur'anom
2. tumačenje Kur'ana Tradicijom
3. racionalno tumačenje Kur'ana
4. lingvističko tumačenje
5. stilističko tumačenje
6. sufijsko ili ezoteričko tumačenje
7. znanstveno tumačenje
8. historijsko tumačenje
9. tematsko tumačenje
10. ostala tumačenja

Historijski je najstarija prva metoda u tumačenju Kur'ana, dok se historijsko tumačenje, kao i znanstveno, smatraju mladim i skorašnjim. Između drugih metoda koje nismo spomenuli izdvaja se i orijentalističko kritičko-historijsko, koje je među novijim pokušajima tumačenja Kur'ana.

[seldzuk]

Evo primjera kako jedna riječ može imati više značenja(donji tekst se odnosi na riječ er-rekim koju je Korkut čudno preveo, donji boldirani tekst je takođe Karićev):

El-Kahf
Pećina

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Hvaljen neka je Allah, koji Svome robu objavljuje Knjigu, i to ne iskrivljenu, nego
2. ispravnu, da teškom kaznom, koju će o­n dati, opomene, a da vjernike koji čine dobra djela divnom nagradom obraduje,
3. u kojoj će vječno boraviti,
4. i da opomene o­ne koji govore: "Allah je Sebi uzeo sina."
5. O tome o­ni ništa ne znaju, a ni preci njihovi. Kako krupna riječ izlazi iz usta njihovih! o­ni ne govore drugo do neistinu!
6. Pa zar ćeš ti za njima od tuge svisnuti, ako o­ni u govor ovaj neće da povjeruju?
7. Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskušamo ljude ko će se od njih ljepše vladati,
8. a Mi ćemo nju i golom ledinom učiniti.
9. Misliš li ti da su samo stanovnici pećine, čija su imena na ploči napisana, bili čudo među čudima Našim?*
10. Kad se nekoliko momaka u pećini sklonilo pa reklo: "Gospodaru naš, daj nam Svoju milost i pruži nam u ovom našem postupku prisebnost",
11. Mi smo ih u pećini tvrdo uspavali za dugo godina.
12. Poslije smo ih probudili da bismo pokazali koja će od dvije skupine bolje ocijeniti koliko su vremena proboravili.
13. Ispričaćemo ti povijest njihovu - o­nako kako je bilo. To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im ubjeđenje još više učvrstili.

Mislimo da je tako bilo zahvaljujući višeslojnom i komplementarnom tumačenju Kur'ana. Svaki stavak (āyah) bio je tumačen svestranim ljudskim potencijalima, štaviše, svaka je riječ u Kur'anu bila tumačena u zadivljujućem spektru različitih mogućnosti. Uzmimo ovdje za primjer kako su klasični komentatori Kur'ana tumačili riječ ar-raqim (sura al-Kahf, 9). Čuveni al-Māwardi (umro 450. po Hidžri) u svome komentaru Kur'ana navodi sljedeća mišljenja:
"Imade sedam mišljenja što znači ar-raqim:
prvo: Označava ime sela odakle su Spavači Pećinski (mišljenje Ibn 'Abbasa);
drugo: Ime brda, to mišljenje zastupa el-Hasan (al-Hasan);
treće: To ime označava ime doline (gdje se nalazi Pećina), i to je mišljenje komentatora ad-Dahkāka;
četvrto: To je ime njihova psa, misli Sa'id b. Džubajr;
peto: Raqim je knjiga koja piše o Spavačima Pećina....
šesto: raqim je jedan narod..."'

[seldzuk]

U prošlosti su ispisani tomovi i tomovi tefsirskih djela u kojima su mufessiri - učenjaci tefsira komentarisali čitav Kur'an, ajet po ajet. Mi nažalost na bosanskom sada imamo više prijevoda Kur'ana nego prevedenih tefsira.
Tefsir je vrlo značajna islamska nauka koja pomaže u dubljem shvatanju Kur'ana. Kroz nju možemo vidjeti i sponu muslimanskog razumijevanja Kur'ana sa kompletnim načinom razmišljanja u određenom vremenu muslimanske povijesti.

[seldzuk]

Još jedan dobar tekst, kompletan:

Imena i nazivi Kur'ana a.š. (Autor: Zijad Ljevaković)

Poglavlje iz knjige "TEFSIR, UDŽBENIK ZA MEDRESE" Izdavač: El-Kalem, Sarajevo, 2000. god.

ESMAU-L-KUR´ANI VE SIFATUHU

Prema mnogim autoritetima, Kuran ima samo pet vlastitih imena, a ostali nazivi kojima se naziva posljednja Allahova knjiga su u suštini njegova svojstva / opisi. Međutim, i jedan veći broj priznatih autora smatra da Kuran ima više vlastitih imena, te da ima i izvedenih imena. Evo tih imena:

1. Kuran je prvo, najpoznatije vlastito ime posljednje Allahove objave čovječanstvu. Ovo uzvišeno ime upućuje, kao što je i ranije naznačeno, na knjigu koja će biti mnogo čitana /učena/ i koja će biti sakupljena u jednu zbirku. «Ovaj Kur´an vodi jedinom ispravnom putu i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika.» (El-Isra´. 9)

2. Kitab (zapisana objava i sakupljena u jednu knjigu). «Mi vam knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?» (El- Enbija, 10)

3. Furkan - Knjiga koja rastavlja istinu od neistine, pravi put od zablude, svjetlo od tmine, dobro od lošeg, dozvoljeno od nedozvoljenog. «Neka je uzvišen Onaj Koji robu Svome objavljuje Furkan da bi svjetovima bio opomena.» (El- Furkan, 1)

4. Tenzil - Knjiga koja je postepeno objavljivana. Knjiga koja je spuštena od višeg ka nižem, odnosno od Allahove uzvišenosti na ovaj svijet čovjeku. «I Ku´ran je sigurno objava Gospodara svjetova.» (Eš- Šu´ara´, 192)

5. Zikr - Knjiga koja opominje i budi svijest. «Mi uistinu Opomenu objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njom bdjeti!» ( El- Hidžr, 9)

Ostala imena i nazivi Kurana mogu biti vlastita imena kao i gore navedena (prema mnogim autorima), a mogu biti i izvedena imena - atributi (prema drugima).

6. Burhan - Knjiga koja sadrži neoborive argumente.

7. Nur - Knjiga Allahovo svjetlo i Allahova svjetla koja ljudima osvjetljava put. «O ljudi, dokaz vam je stigao od Gospodara vašeg i mi vam objavljujemo jasnu svjetlost.» (En- Nisa´, 174)

8. Bejan - Knjiga proglasa, manifest, očigledan dokaz.

9. Huda - Knjiga preporuka za organizaciju života. Uputstvo za život na Zemlji. Uputa i vodenje.

10. Mev´iza - Knjiga savjeta i preporuka. «To je objašnjenje svim ljudima i putokaz i pouka onima koji se Allaha boje.» (Alu Imran, 139)

11. Tezkiret - Knjiga koja stalno podsjeća čovjeka na istine i vrijednosti i drži im svijest stalno budnom prema istinama koje čovjeku znače sve i prema kojima mora biti budan. «Ovo je pouka, po ko hoće držaće se puta koji Gospodaru Njegovu vodi.» (El- Insan, 29)

12. Belag - Knjiga saopćenja, obavještavanja. «Ovo je obznana ljudima i da njome budu opomenuti i da znaju da je samo On jedan Bog, i da razumom obdareni prime pouku.» (Ibrahim, 52)

13. Aziz - moćna knjiga. «A on je zaista Knjiga zaštićena.» (Fussilet, 41)

14. Bešir - Knjiga radosnih vijesti.

15. Nezir – Knjiga opomena. «Vjesnik radosnih vijesti i opomena, - pa opet većina njih glavu okreće, neće ni da čuje.» (Fussilet, 4)

16. Bušra - Knjiga radosnih nagovještaja. «Upute i radosne vijesti onima koji vjeruju» (En- Neml, 2)

17. Besair - Vrijdnosti koje stoje pred očima (viđene vrijednosti).

18. Milost - Knjiga u kojoj je nagoviještena i ukazana Allahova milost čovjeku. «Ovaj Ku´ran je putokaz ljudima i uputstvo i milost onima koji čvrsto vjeruju.» (El- Džasije, 20)

19. Velika Vijest. «O čemu oni jedni druge pitaju? – O vijesti velikoj.» (En-Nebe´, 1-2)

20. Blagoslovljena - mubarek knjiga. «Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdatreni pouku primili."

21. Šifa´ - Lijek za ono što je u grudima ljudi. «Mi objavljujemo u Kur+ anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.» (El- Isra´,82)

Kur'an sam o sebi najbolje govori. Ovih nekoliko ajeta pokazat će njegov uzvišeni sadržaj i svrhu slanja čovječanstvu:
- "A objavljuje mi se ovaj Kur'an da upozorim vas i svakog do koga dopre" (El- En´am, 19)
- " Osim Allaha niko nikada ne bi mogao sačiniti ovaj Kur'an" (Junus, 37)
- "Ovaj vas Kuran vodi onome najpostojanijem i najispravnijem, a vjernicima koji čine dobra djela radosno nagovještava da će imati veliku nagradu." (El-Isra´,9)
- Reci: "Ako bi se sastali pojedinci ljudske vrste i pojedinci civilizacije džina da donesu makar slično Kur'anu neće nikada donijeti ni slično, makar jedni drugima i pomagali." (El-Isra´, 88)
- "Već smo im došli s knjigom koju smo precizno izložili na znanju (ilmu)". (El-´Araf, 52)
- «Evo, to vam je bez sumnje Knjiga u koju i u kojoj nema nikakve sumnje". (El- Bekare, 1-2)
- «U ovom Kuranu smo čovječanstvu precizno naveli od svega primjer." (El- Kehf, 54)
- "Oni kojima smo dali Knjigu, istinski je iščitavaju i uče, oni vjeruju u nju." (El- Bekare, 121)
- «U Knjizi nismo ništa propustili niti pretjerali." (El-En´am, 38)
- «I spustili smo ti Knjigu kao obajšnjenje svih stvari." (En- Nahl, 89)

Nakon ovoga što Allah dž.š. kaže za Svoju Knjigu, pogledajmo šta Muhammed a.s. kaže o Kuranu.
Prema Sunenu Ed-Darimija, uz manje razlike u izrazima kod Tirmizija, prenosi se da je El-Haris El-Hemedani rekao: Ušao sam sam u Mesdžid i vidio neke ljude kako duhoko raspravljaju o nekim pitanjima pa sam otišao Aliji r.a. i rekao: 'Zar ne vidiš da neki ljudi raspravljaju o nekim pitanjima u Mesdžidu'?, pa mi on odvrati: 'Zar to rade'? Rekoh: Rade'. Na to Alija r.a. odgovori: 'A ja sam čuo Allahova Poslanika kada je rekao: Bit će veliki ispit i kušnja. Upitao sam: 'Koji je izlaz ? 'Allahova knjiga', odgovorio je'. U njoj su nagovještaji onog što je pred vama i vijest o onome što je prošlo, te sud o onome što se među vama zbiva. On je precizan i razvrstan i nije zbrkan pa mu se mora tako i pristupati. Ko ga od glavešina napusti, pada pod osvetu Uzvišenoga Allaha. Ko traži uputu u bilo čemu drugom osim u njemu, Allah ga uvodi u zabludu. On je čvrsto Allahovo uže, mudra opomena i pravi put. On je onaj preko koga ne skreću želje ni strasti, Kur'anom ne mogu lagati i zavoditi jezici, niti ga se mogu zasititi naučnici, niti on gubi snagu i posrće na mnoštvo prigovora, niti se kur'anska čuda i divljenje prema njemu mogu iscrpiti. On je takav da ni džinnima, kad su ga čuli, nije preostalo ništa drugo nego da kažu:"Čuli smo zadivljujući i očaravajući Kur'an." On je takav da ko govori Kur'an, istinu govori, ko po njemu sudi, pravdu dijeli, ko po njemu radi, bit će nagrađen, a ko bude pozivao njemu, upućuje na pravi put."

Osnovni sadržaj Kur'ana mogao bi se svesti na slijedeće:
1. Učenje da je Allah jedan. Nema ništa što bi Njemu bilo ravno ili slično. Gospodar je svemu i sve posjeduje, sve zna i vidi i o svemu je obaviješten. Svemu je prisutan i svemu svjedok. Njemu će se sve vratiti, jer je prolazno, a samo On ostaje vječan. On će ljudima suditi i obavijestiti ih o onome što su radili.
2. Učenje o pojavnom svijetu, tj. da je to Allahov svijet, da je od Njega stvoren i On ga posjeduje. Sve ima svoj početak i kraj u pojavnom svijetu. Učenje o čovjeku u pojavnom svijetu. Početak i kraj čovjeka kao i svrha života čovjeka na Zemlji. O stupnju zaduženosti čovjeka na svijetu. Pored ovog svijeta koji vidimo, Allah nas u Kur'anu obavještava da postoji i svijet koji ne vidimo (gajb). Tu spadaju druga stvorenja kao što su meleki i džinni, džennet, džehennem, proživljenje, sud i drugo.
3. Učenje o poslanicima i narodima kojima su poslani. O knjigama i sadržajima knjiga koje su poslanici dostavljali narodima.
4. Pravni sustav Kur'ana iskazan kao Šeri'at. To je Allahovo zakonodavstvo kojim Allah regulira odnose unutar svjetova, kao i odnose medu ljudima.
5. Socijalno-sociološki plan Kur'ana kojim se reguliraju socijalni i društveni odnosi medu ljudskom vrstom.
6. Etički plan Kur'ana koji regulira moralno-etičke odnose među ljudima.

[Bosanac sa dna kace]

mislim da bi bilo privlacnije da si stavio naziv teme Tefsir-tumacenje Kurana....

[seldzuk]

mislim da bi bilo privlacnije da si stavio naziv teme Tefsir-tumacenje Kurana....

Ovako će više ljudi zaviriti jer ne znaju šta znači, a ovo bi trebao biti i nastavak ciklusa koji je počao sa "Znate li šta je hadis?"

[seldzuk]

Primjer tefsira jedne sure

Tefsir sure Et-Tekvir
Napisao Mr. Sead-ef. Seljubac

Imena sure:
Osim Et-Tekvir – Potamnjenje Sunca, ova sura ima i druga imena kao: Kuvviret – potamni, Izeššemsu kuvviret – Kad Sunce sjaj izgubi...

Dijelovi:
Sura Tekvir se dijeli na dva dijela:
Prvi dio obuhvata četrnaest ajeta od ajeta „Kada Sunce sjaj izgubi“, do ajeta „Svako će saznati ono što je pripremio.“ Ti ajeti obuhvataju dvanaest veličanstvenih događaja. Šest njih se događaju na Dunjaluku, a šest na Ahiretu. Svo su oni skupa uvjet za ono što se navodi nakon njih, a to su riječi Uzvišenog: svako će saznati ono što je pripremio, tj. dobrog ili lošeg za šta će biti nagrađen ili kažnjen. Ukupni sadržaj navedenih ajeta ima za cilj da potvrdi važnost vjerovanja u prođivljenje i nagradu/kaznu, koje mušrici odlučno negiraju, a na kojem se zasniva dobro i pojedinca i zajednice, odnosno bez kojeg tog dobra nema, kao što nema ni primanja pouke ni prečišćenja. Kur'an tome pridaje ogromni značaj. Dokaz su počeci sura: Saffat, Zarijat, Tur, Murselat, Nazi'at, Tekvir, Infitar, Inšikak, Burudž i Fedžr. Sve one sadrže zakletve koje imaju za cilj potvrdu vjerovanja u proživljenje i plaću.
Šest događaja koji će biti na Dunjaluku, a početak su nastanka Ahireta, su:
1. Smotavanje Sunca, i nestanak njegove svjetlosti ( Kada Sunce sjaj izgubi,).
Kolaps Sunca
"Kada se Sunce smota (izgubi svjetlost)."
Zbivanje sa Suncem predstavljeno sa riječi "kuvvire" podrazumijeva njegovo zapreminsko povećanje (kao što se povećava klupko kad se namotava), i njegov gubitak sjaja.
U dalekoj budućnosti Sunce će zadebljati, pretvoriti u crvenog diva i uništiti sve što je čovjek stvorio na Zemlji. Ta je činjenica već nekoliko desetljeća poznata znanstvenicima. Međutim, detalji te kasne evolucije Sunca tek su u zadnje vrijeme razrađeni. Prema tim rezultatima Zemlja će ipak preživjeti taj događaj, ali na samoj granici preživljavanja. Naučnici I.J. Sackmann i K.E. Kraemer (Univerzitet Caltech), te A.I. Boothrovd (Toronto) razradili su novi evolucijski model razvitka Sunca čija su dva značajna parametra sjaj i promjer.
Sunce je započelo svoj život na glavnom nizu Hertzsprung - Russelovog dijagrama ( H - R dijagram) prije 4,5 milijarde godina, sa svega 70% sadašnjeg sjaja. U sljedećih 1,1 milijardu godina sjaj Sunca će porasti za 10% od svog sadašnjeg sjaja. To povećanje sjaja, a time i emitirane energije, bit će dovoljno da na Zemlji izazove katastrofalne promjene. Ali već i mnogo prije život na Zemlji neće biti moguć, barem ne u ovakvom obliku kao danas. Za 6,5 milijardi godina Sunce će sjati 2,2 puta jače nego danas i tada će početi sa napuštanjem glavnog niza H - R dijagrama u smjeru grane crvenih divova.
U daljnjih 1,3 milijarde godina promjer Sunca povećat će se 170 puta u odnosu na današnji promjer, tako da će se putanja Merkura naći unutar Sunca (naravno, Merkura više neće biti.) Tada će se Sunce nešto skupiti i ostati stabilno oko 120 miliona godina. Nakon toga slijedi posljednji spektakularni događaj. Promjer Sunca ponovo će porasti, tako da će vanjski njegov rub dosezati jednu astronomsku jedinicu, sadašnju udaljenost Zemlja - Sunce (150 miliona km). Dodatna posljedica ove igre između dvije sile: gravitacije - koja nastoji skupiti zvijezdu i - tlaka zračenja koji je želi raznijeti, je gubitak mase zvijezde. To ima za posljedicu smanjenje sile kojom Sunce djeluje na planete. Pri završetku evolucijskog procesa Sunca, Zemlja će se nalaziti na 1,7 AJ od njegova središta.
U trenutku kada sjaj Sunca dosegne svoj maksimum, a to je oko 5200 puta više od današnjega, temperatura na površini Zemlje bit će oko 1300 °C. To je dovoljno da se uništi svaki trag čovjekova boravka na Zemlji, jer će na toj temperaturi svaki materijal biti u stanju crvenog usijanja. U daljnjih nekoliko miliona godina Sunce će odbaciti svoj vanjski sloj i početi brzo sažimanje prema stanju bijelog patuljka s masom oko 55% sadašnje mase. U takvom stanju bijelog patuljka Sunce može izdržati još desetke milijardi godina. Za to vrijeme beživotni planeti kružit će oko njega po novim putanjama na temperaturama gotovo apsolutne nule. Opisana sudbina Sunca nije tako crna ako se sagleda sa ispravne strane - vremenske skale. Prvi katastrofalni događaj bit će za 1,1 milijardu godina, a to je oko 10.000 puta duže od postojanja ljudskog roda i dvostruko duže od postojanja višećelijskog života na kopnu.


2. Padanje zvijezda, i njihovo slijetanje na Zemlju (i kada zvijezde popadaju,).
Kolaps svemira. Budućnost svemira bez vremenskih ograničenja puna je raznovrsnih transformacija. Prvi značajan događaj - prema predviđanjima - je iscrpljenje zaliha nuklearne energije od strane svih zvijezda. Suncu će se ovo desiti za oko 10 milijardi godina, a kad starost svijeta bude 10.000 puta veća od sadašnje, ugasiće se sve zvijezde. Zatim, pri starosti 100.000 puta većoj od sadašnje, planete će se odvojiti od Sunca i rasijati u prostoru zbog privlačnog dejstva drugih zvijezda koje se ne nalaze u Sunčevom susjedstvu. Potom će i same zvijezde napustiti galaktike, a galaktike će napustiti jata, i svi kosmički sistemi će se raspasti i rasijati u prostoru.
3. Pokretanje brda tako što će ih nestati sa lica Zemlje i što će se pretvoriti u finu prašinu koja će se razletjeti (i kada se planine pokrenu,).
4. Napuštanje deva , i to onih steonih, tako da neće biti mužene, niti jahane, niti čuvane, iako su najvrjedniji i najdraži imetak, a sve zato što će njihove vlasnike snaći strašni i jezoviti događaji (i kada steone kamile* bez pastira ostanu,).
5. Okupljanje divljih životinja i njihov o umiranje, a radi se isključivo o kopnenim životinjama (i kada se divlje životinje saberu,).
6. Prelijevanje i miješanje mora , te njihovo raspaljivanje kao vatre (i kada se mora vatrom napune,).
Evo i šest događaja koji slijede na Ahiretu:
1. Spajanje duša s njihovim tijelima nakon ponovnog stvaranja tijela, a nakon toga i sa njima sličnim osobama po dobru ili zlu (i kada se duše sa tijelima spare).
2. Pitanje živesahranjene djevojčice za grijeh zbog kojeg je umorena (i kada živasahranjena djevojčica bude upitana zbog kakve krivice je umorena,).
3. Dijelenje stranica djela, odnosno njihovo otvaranje i raširivanje (i kada se listovi razdijele,).
4. Odstranjivanje neba , odnosno njegovo svlačenje smjesta na kojem je na način kako se koža svlači sa ovce pri njenom gulenju (i kada se nebo ukloni,).
Kao što unutrašnji organi oderane životinje postanu vidljivi kada se s nje zguli koža, slično će sve što je na nebesima postati vidljivo, kada se sa njega skine pokrov, odnosno kada ono bude ogoljeno.
5. Raspaljivanje Vatre, odnosno njeno razjarivanje i pojačavanje (i kada se Džehennem raspali,).
6. Približavanje Dženneta, odnosno njegovo primicanje njegovim stanovnicima, onima koji su posjedovali iman i takvaluk (i kada se Džennet približi -).
Svrha navođenja svih ovih događaja, kao uvjeta koji se trebaju ispuniti, jeste da se istakne ono što slijedi, a sadržano je u riječima Uzvišenog: svako će saznati ono što je pripremio, to jest saznat će šta je od dobra donio sa sobom pa će s tim biti uveden u Džennete, ili šta je od zla donio sa sobom pa će s tim biti bačen u Vatru.
Allahu naš, molimo od Tebe Džennet i riječi ili djela koja u njeg vode, a kod Tebe zaštitu tražimo od Vatre i svake riječi ili djela koje u nju vode.
Navedeni ajeti ove sure nas upućuju na sljedeće:
- Potvrđuju vjerovanje u proživljenje i plaću.
- Pojedinačno iznose kakav će biti početak Kijametskog dana i njegov završetak. Et-Tirmizi iznosi hadis u kojem Resulullah, s.a.v.s, kaže: "Ko želi da gleda u Sudnji Dan neka uči: Ize'š-šemsu kuvviret...(81.), Ize's-semau 'nfetaret...(82.) i Ize's-semau 'nšekkat... (84.)!"
- Podstiču na vjerovanje i činjenje dobra jer se putem toga dolazi do Dženneta.
- Upozorajavu na pogubnost širka i činjenja grijeha jer se putem toga dolazi do Vatre.

Drugi dio obuhvata ajete do kraja sure. Nakon što Uzvišeni potvrđuje vjerovanje u proživljenje i plaću, iznoseći detaljan opis događaja a taj opis dolazi putem Objave, u ovim ajetima tema je sama Objava i vjerovanje u nju. Ukoliko čovjek vjeruje u ispravnost i istinitost Objave on time vjeruje i u proživljenje i plaću. Odatle primjećujemo da se Uzvišeni zaklinje nizom pojava da je Kur'an Džibril spustio Muhammedu, s.a.v.s. To što prenosi Muhammed, s.a.v.s., je Allahova Riječ, Objava od Njega. Muhammed nije džinima opsjednuti čovjek, luđak koji ne zna šta govori, koji upozorava na nešto što nema smisla. Nije to ni govor prokletog šejtana, kojim uši začara, i kojeg svojoj braći vračevima diktira. To je uistinu Allahov Govor, i sve što on sadrži je sušta istina.
Uzvišeni kaže:
15. Ne!, tj. nije onako kako vi tvrdite, a tvrdite da je ono što govori Muhammed identično onome što govore vaši vračevi. Ni je to identično ni govoru pjesnika, niti ludaka, a nije ni vradžbina sihirbaza.
I kunem se onima koje se skrivaju, koje se kreću i iz vida gube, tj. kunem se svima onima koje se skrivaju, kreću i iz vida gube, bile to ženke sitnih ili krupnih divljih životinja, poput divokoze ili bivolice, bile to zvijezde ili planete kao ovih pet: Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn. Radi se dakle o skrivanju (hunnes), kretanju (dževar) i povlačenju (kunnes) .
Zvijezde koje uzmiču
Ajet 15 ukazuje na objekte koji pri svom kretanju odstupaju, odlaze i uzmiču.
Ajet 16 sugeriše slična značenja, a govori o objektima koji se kreću i u svom kretanju se ponekad prikrivaju (nestaju).
Ako pretpostavimo da oba ajeta govore o istoj stvari, onda se naša razmišljanja mogu kretati od zvijezda koje odlaze, planeta koje okultiraju zvijezde i planeta koje se povremeno retrogradno kreću. Kad je riječ o planetamna treba imati u vidu da su one za posmatrača sa Zemlje kao zvijezde, iako su hladna nebeska tijela.
Zvijezde koje se udaljavaju su masivne zvijezde koje se velikom brzinom kreću kroz međuzvjezdani prostor. Kao brod koji ore međuzvjezdani medij, zvijezda koja bježi HD 77581 stvorila je pred sobom lijep "udarni luk" sabijajući gasni materijal na svojoj putanji. Ova zvijezda se kreće brzinom od 50 milja u sekundi. Šta je ovu zvijezdu moglo staviti u pokret? Možda se tračak odgovora nazire što ona ima optički nevidljivog saputnika zvijezdu pulsar poznatu kao Vela X-l. Ovaj pulsar je očiti ostatak supernova eksplozije... koja je možda dala ovoj masivnoj zvijezdi tako snažan šut.
Okultacije - prikrivanje zvijezda i planeta. Noćno nebo sadrži mnoga čuda, ali to su većinom statički displeji. Nasuprot tome okultacije su dinamički fenomeni koji nude zapanjujuću demonstraciju orbitalnog kretanja. Okultirati doslovno znači zakriti ili sakriti. Mjesečeva okultacija se događa kada Mjesečeva ivica naiđe na zvijezdu i ona se izneneda ugasi. Zvijezda se iznenada ponovo pojavi na suprotnoj strani Mjeseca nakon sahat ili više. Okultacija okrznućem događa se kad Mjesec klizi pored zvijezde. U rasponu između dva do tri kilometra okultacijski predviđene putanje možemo vidjeti da zvijezda trepne nekoliko puta kada prolazi iza brda i dolina blizu Mjesečevih polova. Okrznuće je najinteresantnija Mjesečeva okuJtacija.
Planete, asteroidi i komete takođe prekrivaju zvijezde. Ove planetarne okultacije su daleko rjeđe od Mjesečevih zbog toga što su u vidnom polju sićušne i zbog sporosti objekata koji se okultiraju. Što se tiče asteroida, oni se u malom teleskopu ne mogu uopšte vidjeti; njihovo prisustvo se uočava jedino kada ciljna zvijezda nestaje.
Retrogradna kretanja - prividna kretanja unazad. Nekad nam se čini da vanjski planeti usporavaju kretanje među zvijezdama i stanu, zatim idu nazad neko vrijeme, a potom se povrate u originalnu putanju. To kretanje unazad je prividno kretanje, a ne stvarno.
Obzirom da Zemlja putuje brže u svojoj orbiti od vanjskih planeta, ona ih pretiče u toku svog orbitiranja oko Sunca. Kad npr. Zemlja počne preticati Mars, nama će se učiniti da on usporava kretanje među zvijezdama. Kad ga Zemlja prođe, Mars će zakratko praviti lagahnu petlju prema zapadu. Kad ga Zemlja dovoljno prođe, Mars će zauzeti raniji kurs i nastaviti da se kreće svojim pravcem među zvijezdama.
i noći kad ona veo diže, tj. kunem se noći kada dolazi ili kada odlazi, jer pojam 'as'ase sadrži u sebi oba značenja,
i zorom kada diše – tj. kada se njena svjetlost produžava pa postaje danom jasnim.
Kunem se svim navedenim da je Kur'an, koji vam opisuje proživljenje i plaću, istina, da je to kazivanje Izaslanika plemenitog, odnosno Džibrila koji je kod Allaha na časnom položaju, snažnog, s čijom se snagom niko mjeriti ne može, ni čovjek ni džin, mu Objavu ne mogu oteti, niti joj nešto dodati, niti iz nje nešto oduzeti. Kod Gospodara Arša on je na cijenjenom mjestu. Na nebesima mu se svi pokoravaju. Pouzdan je u svojoj ulozi prenosioca Objave (Kur’an je, zaista, kazivanje Izaslanika plemenitog, moćnog, od Gospodara svemira, cijenjenog, kome se drugi potčinjavaju, tamo pouzdanog! ).
Tako mi Allaha, drug vaš, Muhammed, s.a.v.s., nije lud, kao što vi tvrdite. On, Muhammed, s.a.v.s., ga je, tj. Džibrila, na obzorju jasnom vidio. Vidio ga je u liku u kojem ga je Allah stvorio. On ima šest stotina krila. Vido ga je na obzorju, na istočnoj strani. Bio je zaklonio cijeli horizont. Horizont je bio jasan a dan tek započeo.
Evo hadisa koji o tome govori:
"Prvo što je od Objave počeo dobijati Allahov Poslanik, s.a.v.s., bili su istiniti snovi. Što god bi sanjao, obistinilo bi se jasno kao zora. Zatim mu se omilila samoća, pa je odlazio u pećinu Hira i tamo po više noći provodio u razmišljanju i pobožnosti. Zatim bi se odatle skrhan i iscrpljen vraćao Hatidži, dok mu jednom, dok je bio u pećini Hira, nije došao melek i donio Objavu. Melek mu je u njoj rekao: "Čitaj!" Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Rekao sam: 'Ja ne znam čitati', pa me je uhvatio i stisnuo. Zatim me je pustio i ponovno rekao: 'Čitaj!' Ja sam, opet, rekao da ne znam čitati, pa me je po drugi put uhvatio, stisnuo je, a zatim pustio i rekao:
'Čitaj!' Ja sam, opet, rekao da ne znam čitati, pa me je po treći put uhvatio, stisnuo, a zatim pustio i rekao:'Čitaj, u ime Gospodara tvoga Koji sve stvara' - dok nije došao do - 'Koji čovjeka poučava onome što ne zna.'" Imam Ahmed dalje navodi: "Odatle se uplašen vratio Hatidži i rekao: 'Umotajte me, umotajte me!', pa su ga umotali dok mu strah nije prošao, kad je rekao: 'Hatidža, šta je sa mnom?' Zatim joj je ispričao šta se desilo i rekao: 'Bio sam se prepao za sebe.' Ona mu je rekla: 'Naprotiv, budi sretan i veseo... Tako mi Allaha, Allah te nikada neće osramotiti. Ti paziš rodbinu, govoriš istinu, pomažeš iznemoglog, častiš goste i pomažeš pravdu.'
Hatidža ga je, zatim odvela kod svoga amidžića Vereka ibn Nevfela ibn Esed ibn Abdu-l-Uzza ibn Kusaja, čovjeka koji je u predislamsko doba bio primio kršćanstvo, poznavao pismo i na arapskom napisao Evan|elje. Bio je sijed, slijep starac. Hatidža mu je rekla: 'Amidžiću, čuj šta priča tvoj bratić!' Vereka je rekao: 'Pričaj, moj bratiću, šta ima!' Allahov Poslanik, s.a.v.s., ispričao mu je šta mu se desilo i šta je vidio, pa mu je Vereka rekao: 'Ovo je zakon koji je već objavljen Musau. Kamo sreće da sam mla|i! Da mi je samo dočekati i vidjeti kako te tvoj narod progoni!' Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao je: 'Zar će me oni protjerati?!' 'Hoće' - odgovorio je Vereka - 'nikada niko nije došao sa ovim, kao i ti, a da mu se nisu suprostavili. Ako dočekam taj dan, svesrdno ću ti pomoći.' Vereka je ubrzo umro a Objava je neko vrijeme prestala dolaziti...
Džabir b. ASbdullah Ensarija, govoreći o prekidu objave, veli:
«Nastavljajući svoje kazivanje Muhammed, a.s.. kaže: «I dok sam još išao (sa Hira-a), čuo sam s neba jedan glas, podigoh pogled, kad onaj isti melek koji mi je bio na Hirau, sjedi na položaju između neba i zemlje. Uplašen od tog povratio sam se (kući) i rekao: «Pokrijte me! Pokrijte me!» Kasnije je Bog, dž.š. objavio: «O pokriveni, ustani i opominji!», pa do kraja Njegova govora: «I griješenje ostavi!» Nakon toga objava je uredno slijedila.
I, kada je u pitanju Objava, on, Muhammed, s.a.v.s., nije škrt. , odnosno nije sumnjiv u pogledu Objave u smislu da je tu nešto dodao, oduzeo, zamijenio ili promijenio, kao što nije ni škrt da bi se moglo posumnjati da je nešto sakrio, iz škrtosti, ili nešto izuzeo.
I Kur’an nije prokletog šejtana govor, kojim opčinjava sluh, i kojeg diktira svojim prijateljima vračevima...
Pa kuda onda idete?! Ovo su riječi kojima Uzvišeni prekorava takve ljude zbog njihove ogavne prakse da poriču poslanstvo Muhammeda, s.a.v.s., da ga optužuju kako je opčinjen, da za Kur'an tvrde kako je to poezija, govor vračeva ili priče naroda drevnih.
Kur’an je samo pouka svjetovima, tj. i ljudima i džinima, koja ih podsjeća na Onoga ko im je Stvoritelj, Opskrbitelj, ko im život i smrt daje, ko jedini zaslužuje da Mu istinski robuju, da Mu budu zahvalni. Svi bi iz tog podjećanja trebali pouku uzeti pa iskzivati dužno strahopoštovanje prema svom Stvoritelju, a ne biti Mu neposlušni propuštajući obavezna zaduženja, ili čineći zabranjene stvari.
onome od vas koji hoće da je na Pravome putu, tj. hoće da slijedi program Istine, da prvo svjesno odabere Istinu i u nju povjeruje, a onda postupa po zahtjevima te Istine.
Kada je Ebu Džehl čuo ovaj ajet (onome od vas koji hoće da je na Pravome putu,) rekao je: „Sve je prepušteno nama, ako želimo ići ćemo Pravim putem, a ako to ne želimo nećemo ni ići. Onda je Uzvišeni objavio i ajet: a vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće!, pa su te riječi ponizile prokletnika.
Ko od postojećih kategorija u svjetovima želi poći Pravim putem moći će to samo ukoliko mu to Allah želi. Ukoliko to Allah ne želi, vallahi, ni čovjek to neće moći poželjeti. Allahova volja prethodi čovjekovoj volji. Što god da čovjek poželi, tome prethodi Allahova volja, jer – čovjek je rob a Allah Gospodar, a nema volje prije Gospodarove.

Rezime poruka iz navedenih ajeta:

- Čovjek se zaklinje samo Allahom, Njegovim imenima i svojstvima, a Allah se zaklinje čime hoće.
- Potvrđuje se istinitost Objave, a time i Muhammedovog, a.s. vjerovjesništva.
- Navode se osobine Džibrila, a.s.: pouzdanost, snaga, visok položaj, autoritativnost i časna pozicija.
- Poslanik se oslobađa svih optužbi kojima ga optužuju mušrici.
- Pojašnjava se da Allahova volja prethodi čovjekovoj želji. U Allahovom carstvu se događa samo ono što On hoće.

[seldzuk]

Ovako postavljeni naslov nije razlog da neko ko ima bilo šta vezano za tefsir ne stavi svoj post.

[seldzuk]

Poglavlje iz teksta Uvod u Kur'anske znanosti - tefsir od hfz. Sabahudina ef. Skejića


1. – OBJAVA I NAČINI OBJAVE

Allah je odlikovao Kur'an time što mu je učinio tri objave, pa je prvi put on zabilježen u Levhi mahfuzu , kompletan. Zatim je spušten-objavljen na zemlji najbliže nebo, a odatle je, dio po dio, objavljivan i dostavljan Muhammedu  u toku dvadeset i tri godine. Džibril je donio Poslaniku  one riječi i značenja koja mi danas učimo, a Poslanik  nam ih je dostavio i prenio onako kako je čuo od Džibrila. Ovo nije neshvatljivo. Koliko je samo nadarenih ljudi koji su u stanju ponoviti, u slovo, ono što čuju samo jednom u životu.
Objava je dolazila Poslaniku  na različite načine:
1 – dolazio mu je melek s Objavom koja je bila nalik na zvonjavu. To je Poslaniku  bio najteži način objave.
2 – da mu se u podsvijest ureže Objava, a da ne čuje nikakva zvuka. Ovo je slično hipnozi, nekoga hipnotišemo i kažemo mu šta da radi, a onda on postupi po buđenju, onako kako mu je rečeno u stanju hipnoze.
3 – da mu melek dođe u ljudskom obliku i donese Objavu
4 – da mu u snu dođe melek s Objavom
5 – da mu se Allah direktno obrati, kao što je bilo na Miradžu.
Svaki od nabrojanih načina Objave može se i naučno dokazati i o tome možemo naći mnogo dokaza i u našem okruženju. Za to se možemo poslužiti i tehnološkim otkrićima. Ako bi nam neko rekao da ih tada nije bilo to ne znači da ako ih nije bilo među ljudima da ih nije bilo i među melekima. Na koncu, odakle su ljudima dolazile ideje za ”otkrića”?! i neka mi neko podastre dokaze kako je mogla biti izgrađena piramida a ljudi nisu imali ni kompjutera, niti bilo kakvih drugih mašina savremenog svijeta. Svi danas tvrde da je teško, gotovo nemoguće, napraviti te iste piramide danas.

[seldzuk]

Još jedno poglavlje iz istog teksta

7. – BROJ SURA, AJETA, RIJEČI I SLOVA U KUR'ANU

Broj sureta u Kur'anu je stotinu četrnaest, mada ima mali broj onih koji kažu da ih je stotinu trinaest jer smatraju da su sura Enfal i Beraeh jedna sura.
Malik prenosi da je sura Beraeh bila dužine Bekare, ali je dokinut njen početak a s njim je dokinuta i Bismilla koja je bila na početku.
U mushafu Ubejja je bilo stotinu šesnaest sura jer je on bio zapisao i suru Hafd i Hal' (Kunut dovu koju mi učimo na vitr namazu).
Ajeti su objavljeni i rečeno je gdje počinju a gdje završavaju. Bilježi se od Ibn Abbasa da je rekao da u Kur'anu ima šest hiljada šestotina i šesnaest ajeta /6616/, a broj harfova je tristodvadeset i tri hiljada šestosedamdesetijedan harf /323671/.
Dani kaže da se svi slažu da u Kur'anu nema manje od šest hiljada ajeta, ali postoji razilaženje oko broja preko šest hiljada.
Broj riječi u Kur'anu je sedam hiljada devetstotridesetičetiri riječi /7934/. Neki kažu i drugačije.
Neko će postaviti pitanje: Koja je korist od toga da znamo koliko je ajeta u Kur'anu, ili koliko je slova u Kur'anu?
U nekoliko hadisa koje bilježi Darimi u svom Musnedu, navodi se: Onaj ko prouči deset ajeta, neće biti upisan među nemarne.
Onaj ko prouči pedeset ajeta u toku noći, bit će upisan među one koji vode računa (hafizin)
Onaj ko prouči stotinu ajeta bit će upisan u predane (kanitin)
Onaj ko prouči dvije stotine ajeta bit će upisan među one koji su uspjeli (faizin)
Onaj ko prouči tri stotine ajeta imat će kintar nagrade.
Ko prouči pet stotina ajeta...pa sedam stotina...pa hiljadu ajeta...
Kada bi samo ovo bila korist od poznavanja broja ajeta bilo bi nam dovoljno a da ne govorimo o koristima prilikom učenja Kur'ana kako bismo znali gdje da stanemo, odakle da počnemo, zatim propis da se ne može učiti manje od tri kratka ili jednog dužeg ajeta itd.
Koristi od poznavanja broja harfova, dovoljno je reći hadis koji se prenosi od Ibn Mesuda da je Poslanik  rekao: Ko prouči jedan harf iz Allahove Knjige ima nagradu (hasene), a svako se hasene vrjednuje deseterostruko. Ne kažem da je Elif lam mim harf, nego je Elif, harf, Lam je harf i Mim je harf.
Letifa: Neki učenjaci kažu da je polovina Kur'ana, s obzirom na harfove-slova, u riječi nukra iz sure Kehf, pa je nun zadnje slovo prve polovine, a kaf je prvo slovo druge polovine Kur'ana.
S obzirom na riječi, zadnja riječ prve polovine Kur'ana je džulud u suri Hadždž, a prva riječ druge polovine je ve lehum mekami'u.
S obzirom na ajete, zadnji ajet prve polovine Kur'ana je u suri Šu'ara, na riječi je-fekun, a početak ajeta Fe ulkijesseharetu je prvi ajet druge polovine.
S obzirom na sure, prva polovina Kur'ana je sa završetkom sure Hadid, a druga počinje sa surom Mudžadele.

[seldzuk]

mislim da bi bilo privlacnije da si stavio naziv teme Tefsir-tumacenje Kurana....

Evo poslušao sam tvoj savjet.

[Bosanac sa dna kace]

no sikiriki, ima nas koji ovo iscitavaju...

[fia]

no sikiriki, ima nas koji ovo iscitavaju...

ima ima...

[seldzuk]

Evo nešto od iranskog alima Ekbera Idija
Profesor Ekber Eydi

OSNOVE TEFSIRA

Sarajevo, 2004

PREVELI S PERZIJSKOG

Nermin Hodžić, Ertan Basarik, Amar Imam
Značenje riječi tefsir

Tefsir znači podrobno upoznavanje sa nečim, tj. ono putem čega nam nešto postaje za jedan stepen jasnije i bliže razumu. Kada nas neko upita o nečemu, mi obično ne odgovaramo jednom riječju, nego mu to pokušavamo objasniti. Tefsir Kur'ana jeste upoznavanje njegove niže razine i započinje tumačenjem pojedinih riječi, a završava na najuz­višenijim vršcima spoznaje.

Prva mjerodavna osoba za tefsir Kur'ana, tj. njegov mufessir bio je Poslanik s.a.v.a. Za njega se u Kur'anu kaže:

وَأَنزَلْنَا إِلَيْكَ الذِّكْرَ لِتُبَيِّنَ لِلنَّاسِ مَا نُزِّلَ إِلَيْهِمْ وَلَعَلَّهُمْ يَتَفَكَّرُونَ

A tebi objavljujemo Kur’an da bi objasnio ljudima ono šta im se ob­javljuje i da bi oni razmislili.[1]

Ili na drugom mjestu:

هُوَ الَّذِي بَعَثَ فِي الْأُمِّيِّينَ رَسُولًا مِّنْهُمْ يَتْلُو عَلَيْهِمْ آيَاتِهِ وَيُزَكِّيهِمْ وَيُعَلِّمُهُمُ الْكِتَابَ وَالْحِكْمَةَ وَإِن كَانُوا مِن قَبْلُ لَفِي ضَلَالٍ مُّبِينٍ

On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi. [2]

Dakle, sa stanovišta časnog Kur'ana, za njegovo tumačenje mjero­davne su samo riječi onih koji su doživjeli sjedinjenje sa kur'anskom zbiljom. Budući da je Kur'an nadmoćan nad svim ostalim Božijim porukama i dotad objavljenim knjigama, koje u sebi sadrži, onda je i nje­gov najbolji mufessir nadmoćan nad svim ostalim mufessirima – vjerovjesnicima. O tome Kur'an kaže sljedeće:

وَأَنزَلْنَا إِلَيْكَ الْكِتَابَ بِالْحَقِّ مُصَدِّقًا لِّمَا بَيْنَ يَدَيْهِ مِنَ الْكِتَابِ وَمُهَيْمِنًا عَلَيْهِ فَاحْكُم بَيْنَهُم بِمَا أَنزَلَ اللّهُ وَلاَ تَتَّبِعْ أَهْوَاءهُمْ عَمَّا جَاءكَ مِنَ الْحَقِّ

A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome što Allah ob­javljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od istine koja ti dolazi.[3]

Prenosi se da je Imam Ali a.s. rekao: “Tako mi Boga, kad bi me posjeli na mimber, bio bih u stanju suditi sljedbenicima Tevrata po Tevratu, sljedbenicima Indžila po Indžilu i sljedbenicima Kur'ana po Kur'anu.” Gazali prenosi da je Imam Ali a.s. rekao: “Da sam dobio odobrenje od Poslanika i Uzvišenog Allaha, napisao bih tako opširan tef­sir prvog elifa u Fatihi da bi za njegovo nošenje trebalo 40 kamila.” Gazali dalje zaključuje: “Ovoliko znanje i otvaranje nauke iz samo jednog slova nije moguće dostići jednim uobičajenim putem, otvorenim za sve ljude. To je nauka Nebesa, to je nauka gajba. Ovo je znanje koje je Imam Ali a.s. stekao srcem umujućim i jezikom pitajućim.”

Zašto isključivo tefsir Poslanika i onih koji su doživjeli duhovno sjedinjenje s njim, a time i sa časnim Kur'anom (kako ih je on nazvao, ‘duša njegovih’), treba smatrati ispravnim i vjerodostojnim?
Zašto samo prva od triju navedenih skupina tumači Kur'an na način da je on dokaz ljudima?

To je zato jer je Kur'an djelo Božije, a također znamo da je zat – bit Alla­hovu nemoguće spoznati, te je zato nemoguće u potpunosti prodrijeti i u suštinu Kur'ana, a o činjenici da je Allah upoznavanje i opisivanje Njega dodijelio jednoj skupini ljudi govori se u sljedećim ajetima:

سُبْحَانَ اللَّهِ عَمَّا يَصِفُونَ. إِلَّا عِبَادَ اللَّهِ الْمُخْلَصِينَ

Allah je uzvišeniji od onog kako ga oni opisuju; osim čistih robova Allahovih.[4]

Slično ovome, u suri El-Vaki'a kaže se:

إِنَّهُ لَقُرْآنٌ كَرِيمٌ. فِي كِتَابٍ مَّكْنُونٍ. لَّا يَمَسُّهُ إِلَّا الْمُطَهَّرُونَ

On je, zaista, Kur'an plemeniti u Knjizi pomno čuvanoj, dotaći ga mogu samo mutahhiruni (oni koji su čisti).[5]

Na kakvu se čistoću ovdje misli? To nije čistoća koju su svi u stanju postići; ona je određena sljedećim ajetom:

إِنَّمَا يُرِيدُ اللَّهُ لِيُذْهِبَ عَنكُمُ الرِّجْسَ أَهْلَ الْبَيْتِ وَيُطَهِّرَكُمْ تَطْهِيرًا

Zaista Allah hoće da grijeh od vas otkloni i održi vas čistim, o porodico Poslanikova.[6]

Riječ je o skupini mutahhiruna, skupini onih koji mogu u potpunosti prodrijeti u suštinu Kur'ana. To znači da osim Poslanika s.a.v.a. i članovi njegova Ehli-bejta mogu tumačiti Kur'an.

U 33. ajetu sure El-Ahzab koristi se riječ ridžs – koja označava sve što je nečisto, ružno. U 124. ajetu sure El-Bekara govori se o Ibrahimu a.s.:

وَإِذِ ابْتَلَى إِبْرَاهِيمَ رَبُّهُ بِكَلِمَاتٍ فَأَتَمَّهُنَّ قَالَ إِنِّي جَاعِلُكَ لِلنَّاسِ إِمَامًا قَالَ وَمِن ذُرِّيَّتِي قَالَ لاَ يَنَالُ عَهْدِي الظَّالِمِينَ

A kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovijedi u iskušenje stavio, pa ih on potpuno izvršio, Allah je rekao: “Učinit ću da ti budeš ljudima u vjeri uzor!” “I neke moje potomke!” – zamoli on. “Obećanje Moje neće obuhvatiti nevjernike” – kaza On.

Imam neće biti neko ko je zalim (nasilnik). A Kur'an određuje zalima kao nekog ko je makar jednom u životu zapao u širk ili pogriješio. Takvo određenje dao je u sljedećem ajetu:

وَإِذْ قَالَ لُقْمَانُ لِابْنِهِ وَهُوَ يَعِظُهُ يَا بُنَيَّ لَا تُشْرِكْ بِاللَّهِ إِنَّ الشِّرْكَ لَظُلْمٌ عَظِيمٌ

O sinko moj, nemoj širk činiti. Zaista je širk zulum velik![7]

Svako onaj ko je makar jednom u životu upao u širk i okaljao se tim ve­likim grijehom, sa stanovišta Kur'ana je zalim. Slično se kaže i u 82. ajetu sure El-En’am:

الَّذِينَ آمَنُواْ وَلَمْ يَلْبِسُواْ إِيمَانَهُم بِظُلْمٍ أُوْلَـئِكَ لَهُمُ الأَمْنُ وَهُم مُّهْتَدُونَ

Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje sa zulumom ne miješaju; oni će biti na Pravom putu.

Ovdje se govori o sigurnosti i miru onih koji se nisu ukaljali zulumom, a pod sigurnošću se ustvari misli na otpornost od za­padanja u zulum.

Kur'an je odredio ko su njegovi tumači i odredio je da Allahovo obe­ćanje imameta neće obuhvatiti zalime. Zulum je također određen Kur'anom i po njemu je čist samo Ehli-bejt. Sada se postavlja pitanje: Ko su članovi Ehli-bejta?

Kur'an i ovdje pomaže, jer predstaviti čiste pripadnike Ehli-bejta iz­van je čovjekove moći, i to može samo Poslanik s.a.v.a., koji je i sam od mutahhiruna. U Kur'anu učimo:

وَمَا أَرْسَلْنَا مِن رَّسُولٍ إِلاَّ لِيُطَاعَ بِإِذْنِ اللّهِ

Mi nismo poslali nijednog poslanika, osim za to da mu se pokoravaju.[8]

Poslanikove riječi obaveza su svim ljudima i oni im se moraju pokoravati. Na drugom mjestu kazano je:

وَمَا آتَاكُمُ الرَّسُولُ فَخُذُوهُ وَمَا نَهَاكُمْ عَنْهُ فَانتَهُوا

Sve što vam Poslanik naredi tome se pokoravajte, a ono što vam zabrani toga se klonite...[9]

Kur'an prvo govori o nepohodnosti pokoravanja Poslaniku s.a.v.a., a nakon toga u njemu se potvrđuje istinitost svake Poslanikove riječi i kaže se da je to ustvari riječ Božija:

وَمَا يَنطِقُ عَنِ الْهَوَى. إِنْ هُوَ إِلَّا وَحْيٌ يُوحَى

On ne govori po hiru svom, već je to Objava koja mu se dostavlja.[10]

Kur'an nas je sa ovih nekoliko ajeta uputio da tražimo odgovor na pitanje ko su mutahhiruni. Koja je to kuća, ko su njeni članovi, kakva je naša obaveza prema njima, kako ih slušati i u kojim granicama im se pokoravati? Odgovor na ova pitanja daje sam Božiji Poslanik s.a.v.a.

Na putu upoznavanja Kur'ana postoje dvije staze, jedna je sam Kur'an, a druga Poslanikov sunnet. U nekoliko ajeta Kur'an opisuje sebe, a kad god govori o nekom vanjskom pojmu, onda je taj govor jasan, nezavisan i razgovijetan. Kur'an je sam nezavisan i ne treba mu pomoć sa strane kada obznanjuje pojmove ljudima:

أَفَلاَ يَتَدَبَّرُونَ الْقُرْآنَ وَلَوْ كَانَ مِنْ عِندِ غَيْرِ اللّهِ لَوَجَدُواْ فِيهِ اخْتِلاَفًا كَثِيرًا

Zašto ne razmislite o Kur'anu, jer da on nije od Allaha, u njemu biste sigurno našli protivrječnosti.[11]

Zar iz razmišljanja ne zaključujete da je on djelo Božije? Dakle, Kur'an je knjiga koja nas može uputiti ako je čitamo i razmišljamo o njoj i bit će nam uputa u onoj mjeri u kojoj je shvatamo.

Postoje i mišljenja da nemamo potrebu razmišljati o kur'anskim ajetima, čak ni onda kada je u pitanju samo vanjština. Pristalice takvog mišljenja tvrde da je dovoljno samo slijeđenje onoga šta su o tome rekli Poslanik i Ehli-bejt. Pri tome se pozivaju na ajet:

وَأَنزَلْنَا إِلَيْكَ الذِّكْرَ لِتُبَيِّنَ لِلنَّاسِ مَا نُزِّلَ إِلَيْهِمْ وَلَعَلَّهُمْ يَتَفَكَّرُونَ

Mi smo ti Zikr (Kur’an) objavili, da ti objasniš ljudima šta im je objavljeno i da bi razmišljali.

Oni kažu da je Poslanik obznanjivač i njemu se trebamo obratiti za odgovor na sva naša pitanja. Također se pozivaju na Poslanikov s.a.v.a. hadis koji je objavljen u više zbirki, a dokazano je da je mutevatir[12]: “Ostavljam vam iza sebe dvije vri­jedne stvari, ako ih se budete držali, nikada nećete zalutati, a to su Kur'an i moj Ehli-bejt.” Iz ovog hadisa oni zaključuju sljedeće: “Ovom porukom Poslanik je proširio skupinu onih kojima se trebamo pokoravati i na Ehli-bejt.”

U osvrtu na ovo mišljenje mufessiri i drugi alimi kažu: I mi prihvatamo da su Poslanik i Ehli-bejt jedini vjerodostojni tumači Kur'ana, ali nas upravo oni upućuju na razmišljanje o Kur'anu i iznošenje vlastitog mišljenja, s tim što su nam dali odgovarajuća načela i norme kojih se moramo pridržavati. Logično je da možemo u skladu s tim normama razmišljati i iznositi svoje mišljenje, pa ako krenemo tim putem, Allah će nam sigurno pomoći. Zato se u Kur’anu kaže:

وَالَّذِينَ جَاهَدُوا فِينَا لَنَهْدِيَنَّهُمْ سُبُلَنَا وَإِنَّ اللَّهَ لَمَعَ الْمُحْسِنِينَ

Mi ćemo sigurno uputiti one koji čine džihad nama, a Allah je zaista s onima koji čine dobro. [13]





[1] AnEn-Nahl, 44.

[2] AlEl-Gumu’aDžumu’a, 2.

[3] AlEl-Maida, 48.

[4] As-Saffat, 159-160.

18 Es-Saffat, 159-160.

[5] AlEl-Waqi’aVaki’a, 77-79.

[6] AlEl-Ahzab, 33.

[7] LuqmanLukman, 13.

[8] EAn-Nisa, 64.

[9] AEl-Hašr, 7.

[10] EAn-Naegdžm, 3-4.

[11] AEn-Nisa, 82.

[12] Mutevatir je predaja koju prenosi toliki broj prenosilaca da u nju nema nikakve sumnje.

[13] AlEl-‘AnkabutAnkebut, 69.

[seldzuk]

Doprinos Ibn Abbasa tefsiru

‘Abdullah ibn ‘Abbas se smatra najpoznatijim ashabom u tefsiru. Ako napravimo redoslijed ashaba po brojnosti predanja koja se odnose na tefsir dobit ćemo slijedeći niz: Ibn ‘Abbas, Ibn Mes’ud, ‘Alija ibn Ebi Talib, Ubejj ibn Ka’b. Kako vidimo, Ibn ‘Abbas prednjači čak i pred tako eminentnim imenima ashaba kao što su gore nabrojani. Nosio je počasni naziv “Hibru-l-ummeh” – najznanijim učenjakom tefsira, morem (znanja) – “Bahr”: a nosio je naziv “Terdžumanu-l-Kur’an” – “interpretator Kur’ana.” Postoji predaja da je Džibril, a.s., rekao Muhammedu, sallallāhu ‘alejhi we sellem, da je Ibn ‘Abbas najbolji dio Ummeta. Mnogi su ashabi s ponosom govorili o njemu i njegovu znanju: ‘Alija, Ibn Omer i mnogi drugi. U skoro svim tefsirskim djelima nalazimo predaje Ibn ‘Abbasa.

Njegova knjiga pod nazivom Tenwiru-l-miqbas min tefsir Ibn ‘Abbas je kompletan komentar Kur’ana i svi komentari koji su u njemu sadržani sežu unatrag do Ibn ‘Abbasa, r.a. Budući da je bio rodbinski vezan za Poslanika, a.s., jer mu je bio rođak, a njegova tetka po majci, Mejmuna, je bila Poslanikova, a.s., žena, bio je veoma blizak ‘Alejhisselamu i tako je, direktno, učio o Objavi. U svim ovim situacijama on je brižljivo pratio sve što bi Poslanik, a.s., rekao ili uradio. Sve to je vjerno registrovao neiskvarenim mladalačkim umom tako da je, kao mladić, imao veliki kapacitet znanja o vjeri. Na ovaj način, kao i kroz kasnije duboko istraživanje, on će postati jedan od najučenijih ashaba koji će čuvati i prenositi na kasnije generacije muslimana neprocjenjive riječi Poslanika, a.s. Kaže se da je zapamtio oko hiljadu, šest stotina i šezdeset predaja od Poslanika, a.s., koje su autentično sadržane u hadiskim zbirkama Buharija i Muslima.