Tajne niti duše

Seks, ljubav, erotika, odnosi među (s)polovima... Molimo ponašajte se kulturno.

Moderators: Euridika, _BataZiv_0809

User avatar
amsa66
Posts: 6035
Joined: 05/03/2010 10:53

#876 Re: Tajne niti duše

Post by amsa66 » 13/10/2012 15:50

.
Last edited by amsa66 on 07/06/2013 08:34, edited 1 time in total.


onako
Posts: 190
Joined: 16/03/2008 08:35

#877 Re: Tajne niti duše

Post by onako » 14/10/2012 00:00

Amanet vječnog pripadanja tebi....

Predamnom, neotvoren zavežljaj noci. Ti još spavaš. Kosa ti cudesna oplakuje mora. Necu te nocas buditi. Neka tvoje lijepo srce u miru sniva. Dugacka je noc. Razmišljam. Šutim. Osjecam. Znam. Sve svoje ti snove i cežnje, žudnje i želje nocas donosim i darujem u tvoje strane svijeta. Nježne su moje misli pripadanja. Osjecaji uzdizanja i nestajanja. Kao godišnja doba iza bijele kuce beskraja tvoje njeznosti. Nocas te darujem darom koji ti godinu dana stvarah i usnivam u tvojoj kosi. Kazu oni koji znaju da je sve sto pomislis, kazes il napises dova pa nek ove moje nocasnje rijeci to i budu...

Nastojim da velike rijeci nocas ne stave na mene i ovaj zapis svoj tajanstveni plašt. Nasmijesih se kad pomislih kako ces se predivnim ti osmijehom nasmijati kad procitas da sam ja uvijek želio s tobom biti jednostavan, topao, obican, s obicnim koracima i malim rijecima, s mislima poput najmanjih orijentalnih findžana. S papucama koje ne moraju nužno voditi do zvijezda. A odvela si me...S maramicama koje možemo dijeliti poslije kihanja, sa svijecom kraj postelje i nježnim tišinama. U jednom drugom svijetu kojeg nam se samo duse sjecaju sapnula si mi da te mogu potražiti i moram pronaci i ja evo, svakim svojim dahom tražih te i nalazim te, jer ti si moje tijelo i moja duša.
Znas li mazo moja da je dugo vec, sve s tobom iznutra. A moj život je neprolazna ljubav za tobom.
Dišem te i nocas te puštam u sebe naznatna kao bajkovit dušin mjesecev glas. Volim te nježnu i neiskazivu i mogao bih sretan umrijeti za tebe...Ja toliko jako želim da ti budeš sretna...Kako ljubav najljepše može zaželjeti srecu? Smije li se ona uopšte zaželjeti? Smije li ona samoj sebi amanet u srcu postati? Zastajem u pisanju kao isposnik prije obracanja Milostivom kome zahvaljujem na Tebi...Ja želim biti i biti cu tvoj gromobran u životu svih tvojih tuga, sjeta, nevolja, umora i nesrece. Da kada njihove munje krenu na tvoje srce da udare u moje...Da li si ikada mazo moja njezna znala da ja vec jesam tvoj kako niko nikada bio nije...

Dođoh ti ove noci u ovu bascu pokloniti osmijeh srece ubran kraj rijeke ljubavi. Dođoh ti ubrati cvijet prostodušniji od tratinčice. Dođoh ti mazo moja šapnuti da tajne, poput zvijezda i mjesecine na cudan nacin samo za tebe sjaje. Dođoh ti mirisu duše moje šapnuti da ovaj nas volsebni seher nije isti kada tvoje lijepo lice sniva. Ni nebo, ni zvijezde, ni citav svijet. Dođoh ti šapnuti da si ti najljepši ukras ovog novog vijeka i s tobom se ja svemu radujem. Jer ti si ljubav moja, ljubav koja se s vrha jarbola u daljinama nazire, a tako si duboko u meni kao najdragocjenija karta, još iz vremena kad se vjerovalo da su mornarima ljubavi suđene sirene...Dođoh da ti napišem nenapisano pisamce svoje nocasnje srece da ga tvoje oci na sabahu miluju, da ga taknu tvoji nježni prsti, da sve ove rijeci zacuju tvoje disanje i samo da zadrhte od miline tebe...

Neobicno se osjecam nocas, u ovom danu i ovoj ovoj noci jer se sve volsebno otvorilo i raskrililo svu moju nutrinu sve moje snove i želje, svu moju moju bol i cežnju i učinilo me snažnijim i bližim maglicama i paučinama. Volim ovu smirujucu kisu jer u svakoj kaplji vidum i osjetim tebe... Volim osjecati otisak tvojih usana na mojim. Volim strepiti jesu li se previše umorila u danu koji je iza nas. Volim tvoje puteno mlijecno bijelo lice i oči koje su sada najljepše na svijetu. Ti poscesto neceš znati, ali ceš osjecati da cu te cuvati kroz život i kada god tvoja ruka zadrhti primajuci kašikicu, pridržat cu je ljubavlju. Što god ti sada nedostaje, molitvom srca ljubavi, sobom i svim od cega sam sazdan donijet cu za tebe. I doci ce ti i imaceš sve što zaželiš. Volim te i volim ti saputati da te volim...

Nedostaješ mi. Uvijek.I kad sam s tobom nedostajeses mi... A ove noci svi moji najljepši snovi i najljepše želje imaju širom raširena krila, širom otvorene oci, i to je tvoja ljubav u mojoj duši ono što se preklapa sa širinom svijeta, da mi se ucini kako smo svijet i nas dvoje upravo najljepša bliskost. Zapravo jedna mjera neshvatljiva ljubavnog sna. Nocas te disem prepun tebe, a zeljan tebe i onda se od ljepote tebe sve u meni zavrti i sve se podamnom zaljulja, svaki nas zagrljaj, poljubac, u neprolaznu rijeku življena pretvori... Pa mi zamiriše i tvoje djetinjstvo, zatrepere mi sva doba kad se u nama moglo prstima razbrajati cuda svemira, kad noci bijahu sretne zbog naše ljubavi jer one tad cekase nas susret, a nebo nam se smjesilo znajuci da ce nam biti toplo zaklonište sa zvjezdicama ispod pokrivaca. Volio bih putovati i ti ces me povesti u sve tvoje dane iz djetinjstva, u tvoja najprva cuđenja, poci s tobom u bajku izvan vremena gdje drvece procvjeta u tvojim ocima a travke,vocnjaci, leptiri i proljeca najprije zamirišu u tebi, a tek onda iza ziminih haljina.

Toliko toga ja zelim s tobom, poci na izvore gorskih rjecica i slušati ljepotu aksamskog ezana. Volio bih poci za tobom kad veliko rumeno sjajno sunce, krene na dugi počinak, pa u ovom seheru, za leđima svijeta, tišina i vijeka svu noc te ljubiti i prebivati u tvojim njedrima. Volio bih s tobom sve tvoje strahove strahovati i jedriti kroz dane koje su nam preostali u životu i bijelim jedrima nesanice blijediti i bijeliti naš zajednicki život. I ljubiti te na semaforima i raskrsnicama, pred svim kucama i sokacima u svim parkovima i uglovima ovoga carskoga šeher grada. Izmicati vucjim bljeskovima tuge iz tame, hititi i pristizati svaki dan do tebe i pred tebe, sve prepreke ti životne uklanjati i otklanjati, potoke preskakati i cestama grabiti da te što prije vidim, dodirnem, zagrlim i poljubim...
Nestajati od vatre tvojih dodira, u tvojim poljupcima nalaziti i otkrivati zvijezde, sve svijetove prožimati i zauvijek se jedno uz drugo prelijevati kao dvije vode u jedno more i zauvijek u tebi i ti u meni postojati jedno u jednome, dvoje u istome, prvo u posljednjem. Posrtati i stidjeti se, prinositi ti najljepše darove, umirati i rađati, nerođenu djecu snivati i u tvom narucju zivjeti sve naše dok se trazismo u cežnji nedoživljene dane koje cemo ih svakim našim sutra odživjeti...i blaženu starost zajedno docekati.
Volio bih rastvoriti Casnu Knjigu pripadanja na stranici gdje se nijemo prepoznaju naša srca, gdje nema ni valova razdvojenosti, ni hridi daljina, ni otkucaja cežnje, vec samo nježna jeka melodije ljubanog jedinstva naših drhtaja srca. Da li sada nakon ovih godina traganja za tobom znaš koliko želim sabahom kleknuti s tobom pred divno sunce što se rađa, pa se s tobom vjencati prvim rumenilom dajuci Milostivom, Samilosnom Allahu amanet vjecnog pripadanja tebi...S tobom sve svoje podijeliti, i voljeti te životom svojim...srcem prepunim tvoje ljepote i svakim svojim dahom ljubiti te...Volim te mazo moja...

onako
Posts: 190
Joined: 16/03/2008 08:35

#878 Re: Tajne niti duše

Post by onako » 16/10/2012 17:40

Ako me nocas probudiš, molim te ne odvajaj mi prste od tvoje kose...

Dašak necujnosti. Nešto u vlažnoj kosi ovih kišnih noci vijori tako da nam dotice lica. Rijeke nježnosti doticu neobicne snove i pomicu se neke duboke dragosti i mora topline u grudima. Mora nekad snivane a sad življenje ljepse, srcem i dusom snivane budućnosti. Zvjezdana majka reže pogacicu kcerkicama i nešto od njihovih mrvica pada sa svecanog stolnjaka u moje ceznutive zjenice.prepune tebe. Osjetim slatkoću tvog okusa, u kome nema boli i vlažno je mjesto na usnama s kojeg polaze brodovi poljubaca s kojeg se napinju jedra u nutrinama s kojeg rašljari mog drhteceg srca nalaze veceras put do tihog blaga tvojih mehkih i mirisnih dlanova, dušinih želja i tvojih boja u snovima. I veceras cu ljubavlju piti ljepotu s tvojih jagodica...

Nastavljam koracati stazom našom i kako god polahko odmicem ne mogu skriti od sebe pomicanje. Nešto je divno u meni. Kao toplo predivo ispunjava me. Nešto iskazivo jedino kroz trnke kosu mi dotice i spušta se niz leđa po moje prste. Nešto u mojoj nutrini želi da osjetim najfinije tkanje skriveno u njene porube. Kao najtiša svijeca u meni plamti rijec, pucketa i miriše na zagrljene duše. Koračam danas zatvorenih ociju i puštam da tvoja ljepota vodi nebeske skele rijeke ljubavi ka čudesnim obalama želje, još dalje od svega nam zanog, na mjesto gdje Rijec postaje Svijet. Na mjesto gdje si ti, ondje gdje kao savršen trenutak blizine prebiva nježno volim te. Nekada sam vjerovao da se oni koji vole nekim posebnim nacinima umiju pretvarati u tekucine, pa se sretati i doticati iznutra. Tako si ti mila nekako lahkocom nastanila svu moju krv, moje stanicne drhtaje, sve moje snove i dahove, pa čak i one slane suzne kaplje što klize niz lice od siline ljepote...

Sve mi je lijepo s tobom ali najdivnije i najljepše s tobom je dubina i ljepota osjecaja. Onaj osjecaj teško objašnjiv da se svijet pod nama i u nama pomice. Onaj osjecaj da zvijezde klize stazama nježnosti tvoga daha. Da kreveti imaju pramce i jedra, a naše postelje da plutaju svemirskim prostranstvima bez kormila i sidra. Kojem ti daješ onaj prefinjeni osjećaj nestrpljivog življenja. Onaj osjecaj da i ti veceras pomiceš zavjese mislima i doticeš blage kretnje sjena u njihanju sobnog lustera, pod kojim ti piše moja zanesena duša. Ti daješ osjecaj zanosa. Osjecaj da je sve osim tvoje blizine i života s tobom nevažno. S tvojom nježnoscu magle hodaju s rukama u džepovima, a akšami su pocetak bajke kojoj se ne može predvidjeti kraj. Od tvoje ljubavi se može roditi i umrijeti i opet roditi, za nešto što ne znamo ni je li iskušenje, tajnovitost koja ce nam darovati srecu ili naš novi svijet. Tebi se može vjerovati. U tebe vrijedi vjerovati. Jer ti si najljepše otkrice sna u tijelu žene zbog kojeg sam rođen... Nocas cu ranije leci mila, jer te želim sanjati, ali cu ti prije nego otplovim željenom rijekom nježnosti ispricati cudesan sanak koji sam usnio...

Bijaše jednom neka Cudesnu Djevu zaljubljena u pjesnika cija se sjena nocu nekamo tajanstveno iskradala I kad bi ga jutrom zapitala niceg se ne bi sjeco samo bi prošaputao: ah voljena moja, vjeruj u nas kao što vjeruje Ljubav… I vjerovala je ona i voljela je na nacin kako se vec umiju pomiješati sreca i snovi. Ali jedne noci tanka mjeseceva srpa odluci ga ona pratiti prerušena. Željela je doznati I odgonetnuti njegov cudnovati trag i onda kraj srebrnog jezera u sjeni zacaranog bršljana pogubi ona svijest i njegov trag. Jutrom se bila probudila u tijelu slikarice sa jednom jedinom dragocjenom slikom u izlogu, što ju je svakoga dana oko podneva iznosila pred sunce. A bijaše ondje i hrpa predmeta iz davnina bezvrijednih posve ljudima njegova doba kojekakva čudna nakita, egzotičnih posudica i svitaka na zaboravljenim jezicima. Ponekad u ljudima neki zao glas posumnja u ono jedino vrijedno što imaju. Slikarica je odnijela svoju sliku jednoga mrzlog sutona u radnju mracnog procjenitelja. Treba li reci da se pokajala cim je prekoracila njegov prag, ali bijaše prekasno. Carobna slika bijaše nestala i ona stajaše s praznim platnom u kvadratu cudesnog okvira. Istrcala je na ulicu sva ocajna noseci nestalu sliku pod rukom misleci da ce se ondje sred izloga nekako sam od sebe vratiti neprocjenjivi imetak koji je imala, ali slika osta prazna i bijela...

Svu noc je ocajavala i molila, zaklinjala i blijede mršave prste kršila
između kratka drhtava sna ali uzalud, slika osta nijema...
Odlucila ju je jutrom posljednji put iznijeti pred izlazece sunce no u casu doticanja plamenih krcaga kada se svjetlosna kocija pojavljuje najavljujuci novi dan, prevario je san. Probudila se u tijelu Cudesne djeve i istom odlucila uciniti sebi kraj jer ona slika bijaše Ljubav a mracni Procjenitelj sumnja i izdaja. A ona nije mogla živjeti bez ljubavi, jer za nju je život bez ljubavi bio nesnosna, svakodnevna teška patnja i veliki bol…Prije smrti odnijela je sliku u izlog, tocno u podne, pred samu jacinu nebeskog blještavila i slika se bila vratila...

Ljubav je oprostila, o kakva bolna i radosna proplamsala je sreca u njoj. Nesta tada i ducana i izloga s hrpom neobicnih drevnih predmeta nesta i trgovačke cetvrti i grada i citavog kraljevstva nesta i slikarice, nestaše sumnje i sjena mracnog procjenitelja. I sva sretanja i njeni snovi cudom oživješe. Najljepšim plesom skladno zaplesaše, i vilama želja radost uciniše. I zauvijek spojeni sjene im se sastaviše. Sve daljine i prepreke vrijeme i nevrijeme zađe za tragove. Sve sumnje i bojazni, strepnje i strahovi padoše u bunare ništavila. Sve cežnje, žudnje i snoviđenja dadoše pristanke. I još snažnije se oni zaljubiše. Pa se vjencaše i zavjetovaše i stotine i stotine savršenih krugova u jednom poljupcu nad zemljom uciniše. Pa se u najdaljim dijelovima svemira zaigraše, zatrebaše, zagrliše, zanociše, gdje im se ni daleki svjetovi ne nadaše...I u njenom srcu, ostadoše samo Cudesna djeva, pjesnik i slika a u njoj Ljubav njegova jedina,vjecna Ljubav...Djecu svoju nerođenu u krila posjedaše, i Ljubav, savršena Oni postadoše...

Nocas cu leci ranije mila jer te želim sanjati i molim te kada me probudiš, ne odvajaj mi prste od svoje kose i ja necu imati cime kazivati i necu željeti za tebe rijeci, vec samo tovje valove blagosti i otkucaje na nakovnjima nutrine. Leci cu ranije mila i noc ce staviti na mene svoje maglene ponjave i lance mjesecine svoje ledene žeravice i pitke otopine pa ce me okovana izvesti pred tebe da ti naucim u ocima modrine citati ime. Leci cu ljubavi moja u one bijele zvjezdane postelje i beskrajno sitno padati na tvoje dlanove kao slijepo iverje na sprudu rijeke srebrnaste pa cu se kao dijete što kradom silazi u rudnik igrati tvoje jeke i slušati kako šušte haljine što me tvojom rukom vode duboko u sebe. I zato voljena moja nježnosti, veceras pusti u mene pola svoga bola, pola svojih voda i sve svoje cežnje, snove i misli. Pusti u mene zemlju pod kojom hodaš i komade neba. Jer ja sam covjek koji te voli i koji te živi, s natpisom i slikom na srcu tebi pripadanja. Koji ce zauvijek biti uz tebe do vatre i leda, u dobru i u zlu, u radosti i tuzi... Uz tebe mila, bez hrane, nagrade pitanja i stida. Uz Tebe jer je takav pocetak i kraj moga svijeta. Ušuškaj se i privi se snazno uz mene mirisu duše moje..Dok ti kosu svilenu mrsim, i zahvaljujem Njemu na tebi, usni samnom dušo moje duše da obilazimo svijetove koje smo odživjeli jedno s drugim i od svkog života naš plašt ljubavi istkali...Kojim cemo se sada ogrtat...Volim te ženice moja, i volim te zvati ženom svojom...

djevojka26
Posts: 74
Joined: 13/03/2011 17:43

#879 Re: Tajne niti duše

Post by djevojka26 » 22/10/2012 14:36

Dion wrote:Nekad te digne na nebo
nekad te spusti na dno
i sve sto lijepo se desi
znaj od njega je to

Ponekad za jedan osmijeh
treba ti suza sto
da sreca moze se kupit
svak‘ bi je sebi platio

Ref.
Kad pogodi te strijela sudbine
ti uzmi i poljubi je
onaj sto ti nju posalje
zna za tebe sta je najbolje
kad dodirne te ruka istine
ti uzmi i poljubi je
onaj sto ti pruzi ruke te
zna za tebe sta je najbolje

Sve sto smo imali reci
sutnja je pokrila
jer kad je govor od srebra
ona je tad od zlata

Samo si sakrila lice
da vise ne gledas
na pola slomljeno srce
sto si u blato bacila
Tako volim ovu pjesmu...

onako
Posts: 190
Joined: 16/03/2008 08:35

#880 Re: Tajne niti duše

Post by onako » 27/10/2012 09:29

Strepim nad svakom kapljicom kiše, da tvoja suza tuge ne postane...

Tebi, jer niko ne zna voljeti kao ti... Odavno ti želim reci, divim se tvojoj snazi Ljubavi...I pisao ili ne, i kazivao ti ili cutao, ostao ili otišao, sve mogu uciniti sem prestati te voljeti. Mogu rijecima naslikati sve, mogu te uciniti ljubomornom, mogu uciniti da misliš da mi nije stalo, da imam bezbroj drugih, mogu rijecima uciniti da stvorim sliku o sebi kojom cu te udaljiti, ili u stanje duge tišine dovesti, ali ne mogu te prestati voljeti. Ja mogu da pišem i osjecaje rijecima oblikujem, mogu magiju kakvu želim rijecima da stvorim ali ne mogu te prstati voljeti. Mogu se skrivati i bježati, ali od Ljubavi prema tebi ne mogu pobjeci. Mogu o sebi kakvu god želim stvoriti sliku u tvojim ocima, tješeci sebe da je za tebe tako najbolje, da tako treba, ali ne mogu prestati misliti na tebe, ne mogu srce svoje zavarati, niti ijednu noc bez tebe bolom ne nazvati, jer niko me nije volio kao ti, jer niko ne zna voljeti kao ti...Mnogo godina je mila moja prošlo u kojima sam tragao za tobom, za našim Nebom Ljubavi. Tragao sam, i padao i posrtao, i krvarario, visoko letio, i isto tako brzo padao, sve do trenutka kada sam shvatio da je ono za cim tragam u mom srcu, u mojoj duši. Tek kada sam u cjelosti srce i dušu Ljubavi otvorio, tek kada sam poceo davati mjesto primati, kada sam poceo darivati i radovati se što sam u stanju darivati ono što je najljepše u meni, tek tada sam našao Nebo Ljubavi…Tebe...A ti si cekala...Znala si. Oduvijek.

I veceras se prisjecam rijeci prijatelja koji je jedno vrijeme bio moj saputnik i sapatnik na stazi Ljubavi. Putujuci i posmatrajuci mnogobrojne ožiljke na mom srcu koje je naslutio u mojim pricama koje sam mu dugo do kasno u noc kazivao, tražeci u pricama spasonosne savjete za Ljubav i Život, pitao me je šta mi je nanijelo tolike ožiljke na srcu i kako sam uspio nastaviti dalje, uprkos boli i ranama koje Ljubav zna, kušajuci našu snagu, naše namjere, našu iskrenost, našu odlucnost, vjernost, postojanost i odanost, da nam nanese? Rekao sam mu da svaka rana boli i onda kada se radi o neopreznosti, neznanju, nezrelosti, ili hiru onoga koji nas u Ljubavi ranjava, premda takve rane izazivaju manje gorcine u nama i lakše nam se nositi sa njima, znajuci da nisu namjerno nanesene.
Rekao sam mu da dok je covjek mlad, i srce je osjetljivije, strastvenije, pa ga i najmanja povreda ili najmanji udarac ostecuje,takvo srce i rijeci izgovorene u ljutnji, povrijeđenosti i sujeti jako povrijede, jer je još mlado, nema mudrosti stečene godinama i znanjem. I kako bih mu lakše pojasnio, uporedio sam njegovo srce sa orahovom ljuskom. Rekao sam da dok je mlad i kora srca je osjetljiva, te i na najmanji udarac, ili rez lako se oštecuje, a sporo zarasta i redovito mu ostaje ožiljak koji raste paralelno sa njegovim bicem. I na žalost, ljudi su nemarni u Ljubavi sa mladim nezašticenim srcima, cija je opna još zelena i tanka, te joj treba još vremena da sazri, poraste da bi kao i plod oraha postala jaka i okoštala, što svoju nutrinu od nemara, nepažnje, neznanja ljudi cuva i štiti, ljudi koji cesto izgovaraju grube riječi i ne stoje iza njih, ne imajuci na umu da rane koje svojim nemarom nanose, sporo prolaze, a ožiljci na mladim srcima trajno ostanu. I u vecini slucajeva takva srca nikada više u cjelosti kapije Ljubavi ne otvore. I pitao me kako sam uspio zacjeliti svoje rane? I kazivao sam da kada si ranjen, a želiš ozdraviti, ranu srca zacjeliti, ne smiješ nikada dopustiti da ti sujeta i gorcina osuše dušu, kako se ne bi stvorile neizljecive pukotine koje se natope mržnjom, zaviscu, ljubomorom, zluradoscu i zlobom, vec naprotiv, upravo tada kada je ranjeno srce, iz dubine svoga bica treba ga natopiti sokom Ljubavi, treba ga održati svježim i cistim, i to ciniti sve dok nas ne dotakne snaga za napor priljubljivanja, cuvajuci tako srž, esenciju Ljubavi svoga srca od propasti, sve dok ne krene dalje, nikada ne zatvarajuci kapije svoje duše.

Ljubavlju svojom, sagradio sam nam prekrasnu palacu od kristala, sa odajama satkanih od topline i nježnosti. Svjetlucava unutrašnjost palače građena je mojim snovima, željama, srcem, mojom Ljubavlju. Suzama sam joj darivao kristale, rijecima nježnosti sam ih spajao, a svilenim mislima i sanjarenjima uzdizao da Neba kako bi bila veca od svih znanih palaca Ljubavi. I hiljade toplih zraka moga srca nose poruku Ljubavi, ukrašavajući palaču koju sagradih za nas, i na svecanom tepihu zrake crtaju simbole primanja i davanja.Tek zrak natopljen jasnim, ugodnim, a opet najljepšim iskrenim mirisima naših srca, siguran je znak da je sve spremno za naš život. Vilinski zvukovi harfe i drhtaji njenih struna cine tvoje nježne rijeci mojim glasom Ljubavi. Palaca je cekala tebe, cekala je nas. I kada smo lahkim ali i cvrstim korakom krenuli u našu palacu života, onoga dana kada smo pripali jedno drugom, prihvatila si moju podignutu ruku, i stavila svoju u nju. Moja ruka te nježno grli oko struka, a ti mi uzvraćaš polažuci svoju, mehko i blago na moje rame. Taktovi prefinjenog i strastvenog tanga nose naša tijela ispisujuci nevidljiva slova Ljubavi, krugove i fraktale na našem podijumu života na koji srcima stupismo hrabro. Pripijena tijela govore o našoj radosti u strastvenom ljubavnom plesnom zanosu. Stoljecima cuvana Ljubav u nama, iznjedrila je osmijehe i radost, suze radosnice u uglovima naših predanih zaljubljenih pogleda i iskrena,nepatvorena Ljubav kao najjaca erupcija vulkana buknula je iz nasih dubina, dajuci neponovljivi, jedinstveni, neprolazni sjaj našoj palaci Ljubavi. Tu noc smo postali jedno i slavili smo pobjedu, Pobjedu nad životom, Velicanstvenu pobjedu naše Ljubavi i od te noci, strepim nad svakom kapljicom kiše koja bi se mogla pretvoriti u tvoju suzu tuge.

I veceras, želim da ti ova noc sapne da si voljena, želeći da zauvijek budeš sretna i nasmijana uz mene, bez najmanje brige na ovom svijetu i bez tuge što ponekad izvire iz tvog pogleda, jer ti si moj anđeo što osmijehom svojim sve u meni obasjaš, sa ocima što sjaje ljubavnom srecom, sa glasom kao najljepšom pjesmom slavuja, glasom Ljubavi koji me odvodi u svijet naše Ljubavi u kome te volim, čuvam, milujem, slušam, gledam, u kome te hranim, mirišem tvoju kožu, tvoju kosu. Želim zaustaviti vrijeme, želim da ostane prisutno, želim da te zauvijek volim, cuvam, gledam i slušam, i sve dublje tonem, nestajuci u tvojim prekrasnim ocima, utapajuci se sa radoscu u njihove okeane Ljubavi.

Svakim trenom te sve jace i snaznije volim, sve ljepše, dublje, svjetlije, radosnije, potrebnije, svaki put si ljepša i kada te vidim uvijek mi je kao prvi put kada sam te obgrlio pogledom Ljubavi. Tvoj posljednji poljubac prije nego kreneš je najslađi, posljednji osmijeh koji uputiš je najsjajniji, a posljednji pokret kada te gledam dok odlaziš je najljupkiji. Svaki naš susret ispunjava me divljenjem i svaki put sam ushicen kao kada sam ti prvi put ugledao oci, i zauvijek se utopio u njihovim nepreglednim dubokim morima nježnosti, ugode, topline i brižnosti...
Jednom si, blago negodujuci, rekla kako volim tvoju ljepotu. Pitala si da li sam osjetio u tebi nešto osim ljepote? Nisam, Ljubavi moja. Od ljepote si sva sazdana. Dok sam tragao svih ovih godina za tobom, moja duša je bila nezadovoljna i uznemirena, smještena u tijelo, bez tvoje polovice kao ptica u kavezu se osjecala, uzdisuci za tvojom svilenom dušom. I želim ti reci da nikada nisam osjetio da moja duša uživa u necemu tako potpuno kao što sada uživa u svemu tvom, tebi, tvojoj ljepoti, nježnosti, tvojoj Ljubavi. U svakom trenutku samo o tebi mislim, i sva moja cula su sa tobom natopljena. Noc se vec spustila nad naš grad, priroda je zašutjela, osluškuje naša srca. Veceras ne postoje granice i noć ceka da ti prenese moje riječi, Volim te, Ljubavi moja. Znam da ceš me nocas cuti kroz zrak, jer priroda se i utišala da bi cula govor moga srca. Nedostaju mi veceras tvoje oci, dva sjajna dragulje, dvije najljepše zvijezde, dva okeana nježnosti i blagosti.
Kada bi samo mogla naslutiti koliko veceras želim zaroniti u dubine tvojih ociju i skrasiti se u najljepšim nepreglednim prostranstvima tvoga carobnog pogleda. I ima on svoje ime. To je pogled Ljubavi, a tvoje oci dva neprocjenjiva dragulja. I želim biti puls tvoga pulsa, srce tvoga srca i istovremeno biti ono posebno sto je tvoje i biti ono što si, kada si u mom naručju. Želio bih veceras zaroniti u okeane Ljubavi u tvojim ocima i to uciniti sada, baš u ovom trenutku, potom opet, malo kasnije, ali bez prekida. Sveukupno, uvijek i zauvijek, da plutam morima nježnosti i topline u tvojim prekrasnim ocima. Želim da vjecno lovim tvoj pogled! Da tražim tvoj pogled! Da mi pružiš svoj pogled! Da mi uzvratiš pogledom! Želim te veceras, Voljena moja, želim te sada, Jedina moja, makar samo i na jedan sicusni trenutak, barem samo zakratko zaroniti u tvoje oci i u tom dijelicu trenutka neponovljive ljepote dodirnuti i osjetiti vjecnost. I ne bih ti tada rekao da te volim. Vragolasto, onako djecije zaljubljeno vragolasto, ne bih te riječi ljubavi izgovorio i pustio bih, neko vrijeme da traju trenuci tvoje nježne ljutnje i tvog ispitivackog pogleda, samo toliko da uživam i u takvom pogledu tvojih očiju. A, onda, nakon trenutaka uživanja, rekao bih ti da te volim, uvijek i zauvijek, mada ti to znaš i osjećaš. I prijelaz u tvojim ocima koji bi vidio u onom trenutku kada bih ti šaputao te rijeci, bez treptaja, ili sa jednim treptajem kapaka, rasplamsao bi onaj malocas namjerno prigušeni plamen u mom srcu. Zar bih mogao da odolim, a da te ne poljubim ma gdje se nalazili? Ne, ne bih mogao odoliti! Kao što nisam mogao odoliti ni naše najljepše veceri kad sam ti slatke suze ljubio. Jedna se u biser pretvorila. Cuvam ga u svom srcu. Kao život. Kao zrak. Crvenilo je ukrasilo tvoje obraze, a naši otvoreni dlanovi dodirnuli su se i rašireni prsti isprepleli. U tom trenutku uplovili smo u naš svijet tišine i ugode, u svijet u koji smo došli prolazeći kroz kapije Ljubavi koje su nam otvorile tvoje prelijepe oci koje su me gledale toga dana. I to je bio svijet duginih boja, akvaral naljepših boja Ljubavi i nježnosti.Volim te! I želio ponovo zaroniti u dubine mora Ljubavi tvojih ociju. To je naš svijet, svijet dobrovoljno prepuštenih međusobno isprepletenih intima, osjecanja, snova, tajni i želja, ali i naš svijet istinske i najuzvišenije slobode, naš svijet Ljubavi. Dotakavši taj, i takav svijet, dotakli smo vrhunac Ljubavi! I na kraju samo jednog takvog trenutka u vjecnosti, u zadovoljstvu doživljenih užitaka, volio bih ponovo, možda i krišom, uhvatiti izraz tvojih ociju i dobiti od tebe najljepši i najveci moguci poklon koji mogu poželjeti, Dar nad svim darovima, San nad svim snovima, Želju nad svim željama, Najvrijednije od najvrijednijeg...prekrasni osmijeh dok izvire iz tvojih sjajnih zadovoljnih ociju!

Onaj prekrasni smiješak dok izvire iz tvojih sjajnih zadovoljnih ociju! Kada bio samo znala kao veceras želim zaroniti u dubine tvojih ociju i skrasiti se u prostranstvima tvojeg pogleda ljubavi... Ljubim te....
i zajedno cemo pisati price o nasoj palaci ljubavi...i u pola napisanog samo cemo iznova i iznova nestajati jedno u drugom. Volim te

onako
Posts: 190
Joined: 16/03/2008 08:35

#881 Re: Tajne niti duše

Post by onako » 31/10/2012 16:06




Tamo gdje velicanstvena voda Ljubavi rukavima beskraja dotice obale...


Vratih se srcem, dušom otplovih našom rijekom. Struje cežnje me ponesoše... Dio mene bi možda pomislio bolje da nisam. Na popisu staze kojom se vratih nije bilo bola, stradavanja, nije bilo moga imena među posrnulima... Prodoh kroz kameno srce planine stvarnosti koja dotice, osjeća i blaži sjenama more. Kroz podnožja zalaženja i biljege prošlosti, kroz početke i krajeve onog što je bilo i onog što će biti.. Dugi i kratki koraci u kretanju vremenplova cežnje. Kroz nestajanje i nastajenje.Vratih se srcem... Mislio sam da ce sjene koracati neznatno iza mene. Da ce spustati pogled. Nikom ne smijem kazivati o svojoj Velikoj Sreci. Nikome ne mogu ni prostrti pod noge Misao Nesrece. Zveckaju tišine neizrecenog, neizgovorenog... Negdje u dusi pomicu se skele natovarene osjecajima.

Kuda god pogledam, vjetar te spominje svojim tajnim prijateljima, koji raznesoše na sve strane svijeta zlatne uzdahe svih onih kojima si podaria osmijeh i koji se utopiše u beskraju ljepota tvojih ociju. I u prošlosti i u svakoj sutašnjici ima te premnogo, od kristalne ljepote s usnulih poljana, do blijedoplavih strmina nebeskih snoviđenja. Postala si sklad, harmonija dana, rijetka ptica, šapat vjetra, žubor šadrvana, okus daljine i radost blizine, treptaj boli, i mehlem srcu, slutnja srece, obris plamičaka, uzdah prepunog grla, vatra tišine, bezdan ugode, topli pokrov u skrovištu dlanova. Postala si lice Vile u tkanju pamučnih januarskih jastučnica.
Vratih se strujama cežnje. U mojoj stvarnosti u odsustvu srca koje otplovi sjecanjima, neko me je šapatom srca dozivao, cežnjom svojom lijegao u moju postelju. Pomaknut je cvijet na prozoru, nova latica se u svojoj ljepoti raskrilila, miomirisom ugode sobu ispunila i rastvorena knjiga na drugom je mjestu. Neko je dugo stajao na mjestu gdje ja gledam u daljinu. Neko me cekao. Osluskivao. Dozivao sutnjama. Žudnjama. Cežnjom. Željom. Neko je snivao sa mnom u mislima. Okivao jedra vjernosti i tkao sidra Ljubavi. Neko me prisvajao, jer mu srcem pripadam. Prinosio sapat mog imena svijeci i predavao ga Cuvarima Knjige Sudbine.

Da li da veceras pogadam tvoje korake, i smjerove nevidljivih strujanja koji ti raznose kosu? Da pogadam tvoj nacin sjedenja, polozaj tijela, kretnje u razgovoru, odsustvo pogleda, nagib vrata, izgled koljena prebacenog nehajno? Ili da tragam za tvojim prstima na šoljici od popijene kahve? Možda kradom da osjetim tvoju kašikicu sladoleda? I pomišljam da sam nevidljiv - uhodio bih te... priznajem.
Svakako postoje mjesta na koja te ne bih pratio. Na nekima bih se obazrivo okrenuo ka prozorima. Razumio bih trenutak kada bi radije izabrala, i poželjela samocu. Pretpostavljam da bih. Bio bih ti tada tvoj savrseni daleki Prijatelj, koji bi te cuvao, mantil ti pred svakom lokvom prostirao, kišobran ti nosio, maramu ti vezivao, dorucak ti mirisan prinosio,svaku želju ti ispunjavao...od zvijezda ti oglicu nizao...Pomišljam da stanujem uz tvoju kucu, ili u tvojoj blizini naslo bi se toj mojoj naklonosti dosta prigovora. Bilo bi dana da Vam ne bih poklonio ni cvijet, ni stih, ni pismo, ni pricu, mozda tek neku usputnu ljubaznost. Onda bi bilo dana kada bih Vas izbjegavao. Jer teško je uvijek gledati na Vašu Ljepotu, oci se umore od sjaja sunca i posmatrao bi te kako graciozno hodaš.. Nekada bih ti cak mozda i isao na zivce svojom ocaranoscu tobom. Ipak je dobro sto ne stanujem u tvojoj blizini ...Ovako uvijek mogu biti samo tvoj daleki nevidljivi Prijatelj koji iz noci u noc svojim osjecajima natapa rijeci prepuštajuci ih vremenu i noci... Kad tad bi se morala zaliti na mene prijateljicama...

Pomišljam da sam necujan znam da bi te tada slijedio u svakom tvom koraku. Ali, ne brini, to bi bilo samo na mjestima gdje ima drveca i sjena i gdje neka velicanstvena voda rukavima beskraja dotice obale. Ili gdje neki uski, vijugavi tok prenosi sapat dalekih planina koje cekaju da se na njih svojom ljubavlju popnemo. Ili tamo gdje starica kojoj je život na licu ispisao svoju knjigu, životari u kucici sa bunarom. Ili kad se na tvom nježnom, mehkom dlanu ukaze desetak kapi kise uhvacenih u jezerce maste. I slijedio bih te, kad se jedna jedina blistava kaplja spusti niz tvoj obraz. Tada bih te slijedio s pristojne udaljenosti, pitajuci se kada ce naici dan da ti smijem prici i stajati nijem i zadivljen darom da te smijem koliko želim gledati...ljubiti, za ruku držati...

Pomišljam šta bih ucinio da sam besmrtan i znam, mijenjao bih se za tvoju smrtnost... mada ti ne bi pristala. Ti voliš jednakost u dobru i zlu i nikada za sebe ne bi prisvojila neku prednost, nadamnom koja bi od moje duše bila otkinuta. Zapravo, ja znam da si mi ti zeljela uvijek vise nego sebi. Jer si sirokogrudna i plemenita. Zastanem na trenutak pisati, pomislim oprezno s rijecima. Jer ma koliko su lijepe, isto tako su prepune su kaplji osjecaja iz gorskog potoka moga srca. Tako su svjeze i ciste, da ponekad ne razmisljam o posljedicama koje mogu nastati...Ali pišem...jer srce tako želi..a cežnjom natapam i željom tkam vecerasnji plašt kojim ti želim ramena obgrliti.
Pomislim kako ti ljubim usne i milujem lice, kosu ti mrsim nestajuci u okeanima ljepote njenog mirisa Eto, ponekad je to tako živo i stvarno, prizovem tvoje abatne usne, oci, bedra, ruke i tada je to moj spas od neizdrzive vreline žudnje, od nemoci tijela da izvuce vrat iz suncanih ljestvi.Ti si moj trag u pijesku po kome trce djeca. Carobni lopoc u sjeni pognutih starica vrba. Mjesto na kome zavija Velika Rijeka.
S tobom ja osjecam njen tok. Ponekad vjerujem da smo davno jednom njime zajedno noseni....

Ja ne volim jeftine, priproste erotske aluzije. Seksualnost u boci, koju svako malo netko bahato otcepljuje i preokrece. Tjelesnost je dar koji bi trebalo zasluziti. Mislim da je ta uzvisenost dar koji uzalud bez srca trošimo. I s njom se mogu dodirnuti najljepši svjetovi. Svi prozori najljepših neprolaznih ljepota koje ostanu zauvijek sa nama. Zamisli darova koji su nam dati, rodis se i dobijes sve. Bas sve. Prozore svijeta. Kljuceve Svemira. Sredista. Vrtloge. Prostranstva. Zanose. Opojnost. Let.Ljubav...I dar da voliš.

Ponekada pomislim diveci se magiji ljubavi i svim onim uzvišenim, prefinjenim najljepšim i najsnažnijim svilenim osjecanjima da bi Ljubav trebalo zabraniti na na neko vrijeme svima koji ne mogu proci ispit vatre, kusnju blizine, zar pripadanja. Otvoriti sve ona bezbrojna skrivena nocna skrovišta za kojima narod potajno zudi. Pustiti slobodu trgovanja tijela, a Ljubav sacuvati. Odnijeti je daleko u planine, od svijeta, od bahatosti, reklama i svjetala.
Ali znam da ovaj svijet nije mjesto koje trpi nagle i principijelne promjene. On se radije okiva brsljanima dekadencije. Mjesavinom dobra i zla. Sveprisutnom zamjenom teza u kojoj svako nađe opravdanje za svoje postupke....Barem pojavno...Dobrom i zlom disu danas nasi gradovi. Noci se cijepaju na polovine mraka i srebra. Mjesec sapuce i ubojicama i pjesnicima. Poroci uobliceni u bica patoloska i zlocudna, sladunjava i lažna, krvojedi i ljudske psine, vukodlaci, vilenjaci i vile, sjene i oci u mraku; sve se to sulja za nama ne znajuci da li da nam dušu prije zaskoce, opcine, umore ili obljube.

Bludni carobnjaci i njihove druzice, nocu skrnave nase usnulo tijelo. A mi svemu tome nevjesto izmicemo i izmucene nas odgurnu valovi gluhog doba pred vrata jutra. Koliko samo moramo svakodnevno uciniti kompromisa i mjesto ljepote primati trnja, i nataloženog rijecnog šljunka! Koliko rijeci izgovorenih uzalud, neiskrenih pitanja i lazne usrdnosti. Zavist i zluradost, ljubomora i licemjerstvo su kucni ljubimci nasih najpouzdanijih znanica i njihovih Ljubavnika. A srce i duša uvijek na ispitu...Ljubav nas kuša, sve nam daje i sve nam uzima...I cesto je mijenjamo za prolazno...Za noc zadovoljstva ko zna gdje, ko zna s kim...
Muskarci vjesti prijelazu preko splavova predavanja tijela, mogu se nabrojati na prste. Zenama preostade nesto talenta, zaslugom Jedne koja se nije prestala mijesati. Priuceni majstori i majstorski segrti hodaju naokolo s podignutim keceljama želja bez intime i diskretnosti. Kao brza hrana za gladi tijela. Prebrza strmina. Ostaju tragovi na srcu...Na duši...

Ponekad pomislim da ti o svemu trebam pisati. Volio bih da si ovdje sada. Makar u svome nevidljivom sutljivom obliku. Da mi zakloniš Sunce. Znaš li da mozeš zakloniti citavo Sunce. U mome svijetu ti mozeš sve. Kad se umoriš biti zena, mozeš kod mene biti Princeza, možeš biti Vila kao što sam ti ranije kazivao. Samo poželi i ako ti se htjedne stolovati u sjaju mog oka ili duboko u grudima, tako ce i biti. Znaš li kako bih te pazljivo nosio, cuvao, pazio i od svih vjetrova tuge i bura bola štitio. Sve bi to cinio i ponekad zaplakao zbog tebe. jedan smiješak mi je dovoljan... Sto neznatnija sitnica, ljepsa sreca.

I prije nego me san odvede u svijetove ljubavi želim ti reci da uvijek veruješ u vile, zmajeve, dobre majke, i dobre princeve... da veruješ u sumu punu cudnih dobrohotnih stvorova, u dobre duhove koji lutaju hodnicima... da verujuješ da ce dobro uvijek da pobijedi...i da ne težiš posjedovanju niti kontrolisanju onog najljepšeg, jer neke stvari se nikada nece moci kontrolisati...one se samo mogu osjecati i u srcu zauvijek cuvati i kao takvima zauvijek dušu i sve svoje natopiti, dusa... ljubav... rosa... zraci Sunca koji se provlace kroz oblake... lijepa pesma ljubavlju iznjedrena, dobro delo željom duše ucinjeno... prvi poljubac...I ne zamjeri mi što ti pišem, cak i ako ne znaš, ne zamjeri, ni ako ne citaš ne zamjeri jer moja najljepsa aktivnost je pisati tebi. I budi milosna i oprosti mi ako naidu dani kad se poneceg ipak moram odreci. I tada zaspim tuzan. narocito ako ti nisam pisao. Tada najvise....

Vratih se dušom jer je vrijeme Ljubavi od drukcijeg tkanja vezeno i tako nacinjeno, da nisam mogao nazad, niti jos klinom zivih osjecaja zaustaviti njene smjerove kojima me vodi srce. Vratih se jer je sudbina natopila srce sarenim klupkom nježnosti. Vratih se u strane svijeta, grane vijeka...Vratih se jer mjesto jednog trena nije mjesto vječnosti. Toplo i nestvarno procice i ova noc...odnoseci sve svoje zacarane dubine, a moje srce ce i veceras ostati usidreno i nepomicno sa dvoje priljubljenih snivaca. Tebi Hatidža kojoj sam darovao sve svoje godine i svu svoju zemaljsku Ljubav, Vili koja mi je svojom ljubavlju darovala najljepši san...

Neću veceras više stići misliti o tebi. Tek prebirati slutnje željenog i prije nego me san na svojim krilima tebi odnese nazirati obrise i pramenove tvoje kose u tananim prekidima. Progutat će me rijeka snova... Dugo dugo nosit će me do neshvatljivih obala ugode. I kad svi odu i kad se posljednja svjetla u ovom gradu pogase, Ljubav ce me nježno izručiti onim istim snima gdje Vile jedne drugima češljaju svilene kose...

onako
Posts: 190
Joined: 16/03/2008 08:35

#882 Re: Tajne niti duše

Post by onako » 02/11/2012 09:13

[email protected]@ wrote:da li ona zna da je ovako voljena??' :thumbup: da li i ona voli tebe? Iskreno zelim da je odgovor, da i zelim vam sve najbolje. :-D

Zna :) da je voljena najjacom... najljepsom ljubavlju .....a znam i ja da sam voljen istom takvom.

Hvala za lijepe zelje a nas dvoje tebi zelimo ostvarenje tvoje ;-)

User avatar
malena7
Posts: 389
Joined: 02/11/2012 15:39

#883 Re: Tajne niti duše

Post by malena7 » 13/11/2012 23:47

Znaš prijatelju, ja sam nju voleo. Ono mislim, baš voleo. Istinski, ludo i bez razmišljanja. Bila mi je jedina. Moja tajna, ona najveća. Sa mnogima sam bio, ali uvek sam nju nosio u srcu. Najviše mi je trebala, a eto.. Baš njoj sam najviše bola donosio. Nisam mogao da prihvatim činjenicu da volim, pa sam je terao od sebe. Stalno joj se vraćao, a ustvari bežao od nje. U jednom trenutku pokazao bih
joj da mi je stalo, a u sledećem dokazao da sam djubre. I najgore od svega, kad god bih se vratio, ona je bila tu. A sada…
-A šta sada? Preboleo si je?
Ma kakvi! Ima trenutaka kada je zaboravim na tren, ono kad alkoholom ubijem zadnji komad mene.
– Zašto sada ne odeš i kažeš joj sve?
Eh, vidiš… Uspeo sam šta sam hteo. Otišla je od mene. Sad kad se vratim, više je nema. Kažu da voli drugog, znam da to nije istina.. Ali ..
– Idi do nje onda.
Ne mogu.
– Zašto?
Uključila je razum. Shvatila je da sam, ipak, preveliko đubre i da je ne mogu voleti nikad. Voleti onako, klasično. Ne mogu biti tu za nju, a uvek ću očekivati da ona bude tu za mene. Ne mogu kad joj bude najteže doći i zagrliti je, mada znam da ona meni bi.
-Tebe je nemoguće shvatiti!
Eh prijatelju,znam.. To čujem često. Samo jedna osoba mi je rekla da me razume..
-Ko!?
Pa, ona, druže…

onako
Posts: 190
Joined: 16/03/2008 08:35

#884 Re: Tajne niti duše

Post by onako » 18/02/2013 23:15

Volim te

Još nekoliko koraka do stotine.Asociralo me na Turgenjeva, "sto vrsta". Zaista, ovdje se okupilo nebrojeno tajnih niti dusa. Kao predivni krugovi ka najdaljim stranama svijeta. Ovdje sam saputao za Tebe vitice rođendanskih svijeća. Čaše zasjaše i zacakliše nešto u glazbi pogleda. Dragi su ljudi dokazali da ih se ne može tek ovlaš brojati prstima kao u pesimističnim bojankama iz Nietzscheova rodnog grada. Ako si ikada posumnjala vrijedi li ovoliko pisati i davati Ti noćne sate, vrijedilo je, jer uvijek vrijedi taknuti uzdarja svjetova.Nisu ovdje samo sretanja, mislene igrice, nisu ovdje samo prijateljska šetališta, sjedala pokraj u čudnim kinematografima i lica u promicanju posve drugačijih pločnika; nisu ovdje samo miljenici nečega što se u stvarnosti sreće istom kad krenu zadnja kola tramvajska, u sudnjem trenu iščekivanja. Vrijednost ove basće je i u tome što u nadahnutom uglu lomova svjetala, posebnom trenu dana ili omašci percepcija možemo vidjeti i sebe, posve drugačije nas.

Lahko je amo dolaziti i posve lako voljeti Te, Tebe, misticnu i duhovnu, lijepu i njeznu, što si istkala pletenice ljubavi od tama i svjetala. Lahko je predosjetiti lepet one rijetke ptice u Tvojim grudima, osjetiti miris Tvojih boja, nemir Tvojih prstiju, ushit Tvoga glasa. Toplinu ti daha, drhtaj tijela, miris kose. Lahko je ovdje ostaviti kaput u garderobi posloženoj u milijarditoj galaksiji, ključeve, sat, pa i onaj tajni, Tvoj dahom pisani poziv da se samo dođe. Lijepo je bilo dolaziti ovdje, jer Ti tako suptilno osjećaš ljude i nikome niso uskratila osmijeh ondje gdje to bijaše kao kašičica lijeka, niti neku čudnu rečenicu, za kojom je pustinja nečije duše žeđala kao pakleni plam. Lijepo je znati ljubavi moja da su naše umjetnosti kao konji ostavljeni u noći, mogu pričekati da se jutro po gospodare vrati, ili da ih rasedlane povedu Vile u šumske zabrane, pa da se istom opet sve volšebno posloži, jer ja i Ti smo ljudi zagonetne ljubavi, od trena kad nas pokazaše izmučenoj majci, do onih prozora u beskraj, gdje se ne vide koji su ono Nebeski Svijetovi i kakvi nas ondje čekaju orkestri...Volim te.

Priče, pisma, pjesme su kao pečat načinjen rukom na jastučnici. Umrlja ga jutro kosom i snovi na brzinu
popamćeni kao stara šminka u torbici koju nosimo još iz puke nevoljkosti.
Pisanje je naša simbolika u tragu iskrenosti. Priznanje da smo s nekim goli, bolni i da nam na prstima stoje vozovi, pa im se neće krenuti dok nam u očima bridi, sve ono što nismo rekli.
Riječi su ponekad kao kiša, a nekad kao sjena cvijeta iz pustinja.
Jednom u životu mi samo otkrijemo značenje nekim mislima, pa utonemo u neznanja, u samih sebe površna čitanja.


Sve na ovoj temi napisane price pod mojim nickom "onako" dostupne su svima za kopiranje i postavljanje na bilo kojim drugim sajtovima, u ovom mom izvornom obliku, ili doradene, prilagodene i prepravljene u dijelovima ili kompletne.

User avatar
amsa66
Posts: 6035
Joined: 05/03/2010 10:53

#885 Re: Tajne niti duše

Post by amsa66 » 14/03/2013 22:00

.
Last edited by amsa66 on 07/06/2013 08:35, edited 1 time in total.

User avatar
Nekatamo
Posts: 567
Joined: 18/01/2013 22:33

#886 Re: Tajne niti duše

Post by Nekatamo » 17/03/2013 01:04

.....

User avatar
Korisnicko ime
Posts: 826
Joined: 20/01/2006 16:38
Location: Sarajevo

#887 Re: Tajne niti duše

Post by Korisnicko ime » 20/03/2013 21:15

Smije li se ovo ovdje postaviti?
Jeste da je bio nacionalista samo taki, ali je bio i fantastican pjesnik. Ovo je jedna od najboljih ikad napisanih...dovoljno je
"i samo si lepota koliko si tajna
i samo istina koliko si žudnja"

da je smjesti u sami vrh poezije s ovih prostora...



Pesma ženi

Ti si moj trenutak i moja sen
i sjajna moja reč u šumu
moj korak i bludnja
i samo si lepota koliko si tajna
i samo istina koliko si žudnja.
Ostaj nedostižna, nema i daleka
jer je san o sreći više nego sreća.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve što seća.
Srce ima povest u suzi što leva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo što duša prosneva.
Poljubac je susret najlepši na svetu.
Od mog priviđenja ti si cela tkana,
tvoj plašt sunčani od mog sna ispreden.
Ti beše misao moja očarana,
simbol svih taština, porazan i leden.
A ti ne postojiš, nit' si postojala.
Rođena u mojoj tišini i čami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve što ljubimo - stvorili smo sami.



PS. A Boga mi, ni clip nije los... ;)

User avatar
Nekatamo
Posts: 567
Joined: 18/01/2013 22:33

#888 Re: Tajne niti duše

Post by Nekatamo » 10/04/2013 18:18

Ako se volite ljubavlju
koja buja u samoći, od razdaljine,
koja je više od sna nego od svesti,
i po rastanku drhtaćete od miline
mognete li se još ikada sresti.

Vi koji se volite ljubavlju isposnika,
sa strahom od sagrešenja,
koji kao ptica o kavez lomite krila,
sećaćete se uvek jedno drugom lika.
I po rastanku
zamreti vam neće gušena htenja.

Ako zbog nje patiš od nesanice
i u ponoć hodaš budan
po bašti,
ako te lomi neutoljena želja luda,
sećanja na nju nikad se nećeš spasti.

Onih s kojima se igramo
oko vatre,
a bojimo se da je dodirnemo,
s kojima idemo kraj ponora
nezagrljeni i nemi,
sećaćemo se dugo
ma zavoleli zatim i druge.

Ako je želiš bezgranično,
a sediš kraj nje bez glasa
slušajući bajku koja se u vama radja
svanuću slično,
pamtićeš je i kad se zima
pred tobom zabelasa.

Ako veruješ sedeći uz nju
da je ljubav maslačkov puhor
koji svaki dodir može da strese,
ako voliš u njoj i san i dete,
ako ti je bez nje pusto i gluho,
misao na nju budiće te
i kad se rastanete.

Zauvek se pamte oni
s kojima se grlili nismo,
čije su nam usne ostale nepoznate,
kojima smo samo s proleća, u snu,
pisali pismo.

Oni koji se kao reke ne mogu sliti,
medju kojima nema spojenog suda
krvi i krvi vrele,
a srca im se dozivaju ludo,
zaboraviti se neće
ni kad im duše budu posedele.

Ako vam je ljubav nož u srcu,
a bojite se taj nož izvući
kao da ćete tog časa umreti,
pamtiće te on, setiće te se
i umirući.

Oni zbog kojih srca
osećamo kao ranu,
ali ranu zbog koje se jedino živi,
u sećanje nam banu
i kad zavolimo druge –
i osetimo se nesrećni i krivi.

User avatar
Nekatamo
Posts: 567
Joined: 18/01/2013 22:33

#889 Re: Tajne niti duše

Post by Nekatamo » 11/04/2013 10:35

Život je sve nešto iz početka.
Juče i prekjuče sutra ne vrede.
Nema na svetu
dva ista petka,
dve iste nedelje,
dve iste srede.
Pa čemu onda razočaranja?
Ako je jedna ljubav - ćorak,
Odmah se drukčije i lepše sanja.
I kad si najviše tužan i gorak
nekih se novih očiju setiš
i shvatiš da letiš...
divnije letiš.
Ko je to video da dečak pati?
Da kunja kmezav
i da plače?
Svaki put moraš iznova znati
da voliš bolje,
da voliš jače.
Ne da se vadiš.
Ne da se tešiš.
Već da se istinski do neba smešiš.
Nema na svetu
dve iste srede,
dva ista utorka,
dva ista petka.
Sve nove ljubavi drukčije vrede.
Živi se svaki put iz početka.
Živi se da se nikad ne pada.
Da budeš snažniji posle oluje.
I da se u tvom srcu već sada
sto zlatnih zvezda unapred čuje.

User avatar
amsa66
Posts: 6035
Joined: 05/03/2010 10:53

#890 Re: Tajne niti duše

Post by amsa66 » 06/05/2013 18:19

.
Last edited by amsa66 on 07/06/2013 08:33, edited 1 time in total.

User avatar
Insan73
Posts: 230
Joined: 11/03/2013 07:35

#891 Re: Tajne niti duše

Post by Insan73 » 06/05/2013 19:46

Nekom sam sve tebi ne
nisam ti ni gost
ko si shvatam zadnji nazalost

Zeno, bio sam ti kao grad
velik kao i on sad
setis li se toga ponekad



Smejem se, a place mi se
trazim lek u vinu
vino pijem da ubijem istinu

Ne boli sto nisam znao
da te drugi meni krao
boli sto sam zadnji saznao


Sta je bilo, bilo je
zeno moga sna
boli kad se voli pogresna

Zeno, bila si mi ceo svet
sad sve puca kao led
i na tugu dosao je red
:(

User avatar
Insan73
Posts: 230
Joined: 11/03/2013 07:35

#892 Re: Tajne niti duše

Post by Insan73 » 06/05/2013 19:52

JA NECU LJEPSU

dok kraj mene srecna stojis
tvoj mi pogled srce dira
ja sam covjek koji samo
samo jednom srecu bira

ja necu ljepsu
ja necu drugu
birao sam sreco moja
ili tebe, ili tugu

da postoje ljepse oci
sreco moja ja sam znao
ali moje srce kaze
najljepse sam odabrao

doceko sam taj trenutak
ti da budes samo moja
i srce mi sada kaze
grijace me ljubav tvoja

User avatar
amsa66
Posts: 6035
Joined: 05/03/2010 10:53

#893 Re: Tajne niti duše

Post by amsa66 » 07/05/2013 09:47

.

User avatar
BackInBlack
Posts: 738
Joined: 06/08/2011 22:46

#894 Re: Tajne niti duše

Post by BackInBlack » 25/09/2013 11:23

amsa66 wrote:.
Mene samo interesuje .... WHY ... ? :(

Procitao sam sve postove sto su bile na ovoj temi, evo sad se vratio da se nekih prisjetim ... i nema ih.

Post Reply