Tajna Trojstva
-
Bird
- Posts: 236
- Joined: 22/10/2004 13:23
#1 Tajna Trojstva
Tajnu Trojstva ne razumijemo, ali po životu vjere naš je život uronjen u otajstvo Trojstva: kršteni smo „u ime Oca, Sina i Duha Svetoga“, grijesi nam bivaju oprošteni „u ime Oca, Sina i Duha Svetoga“,, i svako jutro dan započinjemo „u ime Oca, Sina i Duha Svetoga“. Zato , naš je život skriven u Bogu. Tajne Trojstva ne razumijemo, ali nas njegova otajstvenost otajstveno prožima. Zato Trojstvo ne traži pobjedu nad razumom, nego otvorenost potpunom predanju vjere.
-
Nervozni Postar
- Posts: 24
- Joined: 08/10/2004 14:15
#2
"Sin se javi Oca da objavi
i Duh sidje Sina da proslavi.
Trijedina slatka harmonija
Ljudska srca ljubavlju zagrija."
i Duh sidje Sina da proslavi.
Trijedina slatka harmonija
Ljudska srca ljubavlju zagrija."
-
nepoznat
- Posts: 124
- Joined: 26/02/2003 00:00
#3
Allah kaze:
004:171. O sljedbenici Knjige(krscani), ne zastranjujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: "Trojica su!" Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog - hvaljen neka je On! - zar On da ima dijete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao svjedok.
004:171. O sljedbenici Knjige(krscani), ne zastranjujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: "Trojica su!" Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog - hvaljen neka je On! - zar On da ima dijete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao svjedok.
-
Bird
- Posts: 236
- Joined: 22/10/2004 13:23
#4 Božansko djelovanje i trojstvena slanja
257 "O Trojstvo, svjetlo blaženo, o prvobitna Jednosti".[71] Bog je vječno blaženstvo, besmrtni život, svjetlo bez zalaza. Bog je Ljubav: Otac, Sin i Duh Sveti. Bog slobodno želi saopćiti slavu svoga blaženog života. To je njegov "dobrohotni naum"[72] što ga je prije stvaranja svijeta smislio u svom ljubljenom Sinu, "u ljubavi nas je predodredio za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu" (Ef 1,4-5), to jest da budemo "suobličeni slici Sina njegova" (Rim 8,29), snagom "Duha posinstva" (Rim 8,15). Taj je naum "milost koja nam je dana prije vječnih vremena" (2 Tim 1,9-10), koja neposredno izvire iz ljubavi Presvete Trojice, a pokazuje se u stvorite-ljskom djelu, u cijeloj povijesti spasenja nakon pada, u slanju Sina i u slanju Duha, koje se nastavlja u poslanju Crkve.[73]
258 Cjelokupni božanski naum spasenja zajedničko je djelo triju božanskih osoba. Jer kao što Trojstvo ima samo jednu te istu narav, tako ima jedno te isto djelovanje.[74] "Otac, Sin i Duh Sveti nisu tri počela, nego jedno jedino počelo stvaranja".[75] Ipak svaka božanska Osoba izvršuje zajedničko djelo prema svom osobnom svojstvu. Zato Crkva, prema Novom zavjetu,[76] ispovijeda "jednoga Boga Oca od kojega je sve, jednoga Gospodina Isusa Krista po kojemu je sve, jednoga Duha Svetoga u kojemu je sve".[77] Vlastitosti božanskih Osoba očituju se napose božanskim slanjima: Utjelovljenjem Božjega Sina i darivanjem Duha Svetoga.
259 Kao djelo u isti mah zajednicko i osobno, cijela božanska ekonomija daje upoznati i vlastitost božanskih Osoba i njihovu jedinu narav. Isto tako sav kršćanski život je zajedništvo sa svakom od božanskih Osoba, bez ikakva njihova odvajanja. Tko slavi Oca, čini to po Sinu u Duhu Svetom; tko ide za Kristom, čini to jer ga Otac privlači[78] i Duh pokreće.[79]
260 Posljednja je svrha svekolike božanske ekonomije ulazak stvorenja u savršeno jedinstvo Blažene Trojice.[80] Ali već sada smo pozvani da budemo stan Presvete Trojice: "Ako me tko ljubi", kaže Gospodin, "čuvat će moju riječ, pa će i moj Otac ljubiti njega, i k njemu cemo doći i kod njega ćemo se nastaniti" (Iv 14,23). O moj Bože, Trojstvo kome se klanjam, pomozi mi da posve zaboravim sebe te se nastanim u tebi, nepokretna i smirena kao da je moja duša već u vječnosti. Ništa neka ne pomuti moj mir i učini da izađem iz tebe, o moj Nepromjenljivi, nego nek me svaki trenutak unosi unutra u dubine tvoje Tajne! Umiri moju dušu! načini od nje svoje nebo, svoj dragi stan i mjesto svoga počinka. Da te nikada ne ostavim sama, nego da sva budem tu, sva budna u svojoj vjeri, sva u klanjanju, sva predana tvojem stvaralačkom djelovanju.
258 Cjelokupni božanski naum spasenja zajedničko je djelo triju božanskih osoba. Jer kao što Trojstvo ima samo jednu te istu narav, tako ima jedno te isto djelovanje.[74] "Otac, Sin i Duh Sveti nisu tri počela, nego jedno jedino počelo stvaranja".[75] Ipak svaka božanska Osoba izvršuje zajedničko djelo prema svom osobnom svojstvu. Zato Crkva, prema Novom zavjetu,[76] ispovijeda "jednoga Boga Oca od kojega je sve, jednoga Gospodina Isusa Krista po kojemu je sve, jednoga Duha Svetoga u kojemu je sve".[77] Vlastitosti božanskih Osoba očituju se napose božanskim slanjima: Utjelovljenjem Božjega Sina i darivanjem Duha Svetoga.
259 Kao djelo u isti mah zajednicko i osobno, cijela božanska ekonomija daje upoznati i vlastitost božanskih Osoba i njihovu jedinu narav. Isto tako sav kršćanski život je zajedništvo sa svakom od božanskih Osoba, bez ikakva njihova odvajanja. Tko slavi Oca, čini to po Sinu u Duhu Svetom; tko ide za Kristom, čini to jer ga Otac privlači[78] i Duh pokreće.[79]
260 Posljednja je svrha svekolike božanske ekonomije ulazak stvorenja u savršeno jedinstvo Blažene Trojice.[80] Ali već sada smo pozvani da budemo stan Presvete Trojice: "Ako me tko ljubi", kaže Gospodin, "čuvat će moju riječ, pa će i moj Otac ljubiti njega, i k njemu cemo doći i kod njega ćemo se nastaniti" (Iv 14,23). O moj Bože, Trojstvo kome se klanjam, pomozi mi da posve zaboravim sebe te se nastanim u tebi, nepokretna i smirena kao da je moja duša već u vječnosti. Ništa neka ne pomuti moj mir i učini da izađem iz tebe, o moj Nepromjenljivi, nego nek me svaki trenutak unosi unutra u dubine tvoje Tajne! Umiri moju dušu! načini od nje svoje nebo, svoj dragi stan i mjesto svoga počinka. Da te nikada ne ostavim sama, nego da sva budem tu, sva budna u svojoj vjeri, sva u klanjanju, sva predana tvojem stvaralačkom djelovanju.
-
Bird
- Posts: 236
- Joined: 22/10/2004 13:23
#5
261 Otajstvo Presvetog Trojstva sredisnja je tajna kršćanske vjere i života. Znanje o tome, može nam dati jedino Bog objavljujući se kao Otac, Sin i Duh Sveti.
262 Utjelovljenje Božjega Sina otkriva da je Bog vječni Otac i da je Sin istobitan s Ocem, to jest da je u njemu i s njime jedan te isti jedini Bog.
263 Slanje Duha Svetoga, što ga šalje Otac u ime Sina[82] a Sin šalje "od Oca" (Iv 15,26) otkriva da je i Duh s njima jedan te isti jedini Bog, koji se "s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi".
264 "Duh Sveti izlazi od Oca kao od prvotnog izvora, a po vječnom darivanju Oca Sinu izlazi od zajedništva Oca i Sina".[83]
265 Milošću krštenja "u ime Oca i Sina i Duha Svetoga" pozvani smo da imamo udjela u životu Blaženoga Trojstva, ovdje u tami vjere, a poslije smrti, u vječnome svjetlu.[84]
266 "Ovo jekatolička vjera, častiti jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u Jedinstvu, bez miješanja osoba, bez dijeljenja božanske biti: jer druga je osoba Očeva, druga Sinova, druga Duha Svetoga, ali božanstvo Oca, Sina i Duha Svetoga jest jedno, jednaka im je slava i suvječno veličanstvo".[85]
267 Božanske su Osobe nerazdvojive u onome što jesu i nerazdvojive u onome
sto čine. U jedinstvenom božanskom djelovanju svaka očituje ono što joj je
vlastito u Trojstvu, to biva osobito u božanskim slanjima, Utjelovljenju Sina i
darivanju Duha Svetoga
262 Utjelovljenje Božjega Sina otkriva da je Bog vječni Otac i da je Sin istobitan s Ocem, to jest da je u njemu i s njime jedan te isti jedini Bog.
263 Slanje Duha Svetoga, što ga šalje Otac u ime Sina[82] a Sin šalje "od Oca" (Iv 15,26) otkriva da je i Duh s njima jedan te isti jedini Bog, koji se "s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi".
264 "Duh Sveti izlazi od Oca kao od prvotnog izvora, a po vječnom darivanju Oca Sinu izlazi od zajedništva Oca i Sina".[83]
265 Milošću krštenja "u ime Oca i Sina i Duha Svetoga" pozvani smo da imamo udjela u životu Blaženoga Trojstva, ovdje u tami vjere, a poslije smrti, u vječnome svjetlu.[84]
266 "Ovo jekatolička vjera, častiti jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u Jedinstvu, bez miješanja osoba, bez dijeljenja božanske biti: jer druga je osoba Očeva, druga Sinova, druga Duha Svetoga, ali božanstvo Oca, Sina i Duha Svetoga jest jedno, jednaka im je slava i suvječno veličanstvo".[85]
267 Božanske su Osobe nerazdvojive u onome što jesu i nerazdvojive u onome
sto čine. U jedinstvenom božanskom djelovanju svaka očituje ono što joj je
vlastito u Trojstvu, to biva osobito u božanskim slanjima, Utjelovljenju Sina i
darivanju Duha Svetoga
-
Bird
- Posts: 236
- Joined: 22/10/2004 13:23
#6
249 Objavljena istina o Svetom Trojstvu od samih početaka bila je u korijenu živog vjerovanja Crkve, navlastito po krštenju. Izražena je u pravilu krsne vjere, što se formiralo u propovijedanju, u katehezi i u molitvi Crkve. Takvi se izričaji nalaze već u apostolskim spisima, kako svjedoči ovaj pozdrav, preuzet u euharistijsko bogosluzje: "Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama" (2 Kor 13,13).[59]
250 Tijekom prvih stoljeća Crkva je nastojala da vjeru u Trojstvo jasnije izrekne kako bi produbila svoje razumijevanje vjere, ali i obranila od zabluda koje su je iskrivljivale. Bilo je to djelo starih sabora, potpomognuto teološkim istraživanjem crkvenih Otaca i poduprto vjerskim osjećanjem kršćanskoga puka.
251 Za oblikovanje dogme Presvetog Trojstva, Crkva je morala razviti vlastiti rječnik posežući za pojmovima filozofskog porijekla: "supstancija" - suština, "persona" ili "hipostaza" - osoba, "relacija" - odnošaj, odnos itd. Postupajući tako, nije vjeru podredila ljudskoj mudrosti, nego je dala novo, dotad neuobičajeno, značenje tim riječima, uzetim odsad da označuju i neizrecivo Otajstvo, "neizmjerno iznad svega sto možemo ljudskom mjerom pojmiti".[60]
252 Crkva upotrebljava pojam suština - "supstancija" (kadsto se kaze i "bit" ili "narav") da označi božansko biće u njegovoj jednosti (jedinstvu); pojam osoba - "persona" ili "hipostaza" - da oznaci Oca, Sina i Duha Svetoga u njihovoj zbiljskoj uzajamnoj različnosti, a pojam odnošaj (ili odnos) - "relacija" - da označi kako različnost božanskih osobâ stoji u odnosu jedne prema drugima.
DOGMA SVETOGA TROJSTVA
253 Trojstvo je jedno. Ne ispovijedamo tri boga, nego jednoga jedinog Boga u trima osobama: "istobitno Trojstvo".[61] Božanske osobe ne dijele među sobom jedino božanstvo, nego je svaka od njih potpun Bog: "Otac je isto sto i Sin, Sin je isto sto i Otac, Otac i Sin su isto ono sto i Duh Sveti, to znači po naravi jedan Bog".[62] "Svaka je od triju osoba ta zbilja, tj. božanska suština, bit ili narav".[63]
254 Božanske su osobe zbiljski među sobom različite. "Bog je jedini, ali nije osamljenik".[64]"Otac", "Sin", "Duh Sveti" nisu naprosto imena koja naznačuju načine božanskog bića, nego su zbiljski međusobno različiti: "Onaj koji je Sin nije Otac, a onaj koji je Otac nije Sin, niti je Duh Sveti onaj koji je Otac ili Sin"[65] Oni se među sobom razlikuju po svojim izvornim odnošajima: po tomu sto "Otac rađa, Sin biva rođen, a Duh Sveti ishodi".[66] Božansko jedinstvo je trojstveno (trojično).
255 Božanske su Osobe jedne prema drugima u suodnosu. Zbiljska različnost među božanskim Osobama, jer ne razđeljuje božansko jedinstvo, sastoji se jedino u odnošajima jedne osobe prema drugima: "Po odnošajnim osobnim imenima, Otac je u odnosu prema Sinu, Sin prema Ocu, Duh Sveti prema obojici. I premda se po tim odnosima kaže da su tri osobe, ipak vjerujemo da im je narav ili suština jedna".[67] "Sve je (u njima) jedno ondje gdje se ne javlja opreka odnosa".[68] "Zbog toga jedinstva Otac je sav u Sinu, sav u Duhu Svetomu; Sin je sav u Ocu, sav u Duhu Svetomu; Duh Sveti sav u Ocu, sav u Sinu".[69]
256 Carigradskim je katekumenima sveti Grgur Nazijanski, zvan i "Bogoslov" ili "Teolog", predavao ovaj sažetak vjere u Trojstvo: Prije svega čuvajte mi taj dragocjeni poklad za koji ja živim i borim se, s kojim želim umrijeti, koji mi daje da podnesem sva zla i da prezrem sve užitke: hoću reći ispovijest vjere u Oca i Sina i Duha Svetoga. Predajem vam je danas. Po njoj ću vas upravo sada uroniti u vodu i dići vas iz nje. Dajem vam je kao pratioca i zaštitnika za cio vaš život. Dajem vam jedno jedino božanstvo i Moć, koje kao Jedno postoji u Trojici, i sadrži Trojicu na različit način. božanstvo bez razlike suštine ili naravi, bez stupnja višega koji uzvisuje ili nižega koji snizuje (...). Trojici beskonačnih beskonačna je istobitnost. Sav je Bog kad se svaka promatra u sebi samoj(...), Bog su kao Trojica promatrani zajedno(...) Nisam pravo ni počeo misliti o Jedinstvu, a Trojstvo me kupa u svom sjaju. Jedva sam poceo misliti na Trojstvo, a Jedinstvo me opet osvaja.
250 Tijekom prvih stoljeća Crkva je nastojala da vjeru u Trojstvo jasnije izrekne kako bi produbila svoje razumijevanje vjere, ali i obranila od zabluda koje su je iskrivljivale. Bilo je to djelo starih sabora, potpomognuto teološkim istraživanjem crkvenih Otaca i poduprto vjerskim osjećanjem kršćanskoga puka.
251 Za oblikovanje dogme Presvetog Trojstva, Crkva je morala razviti vlastiti rječnik posežući za pojmovima filozofskog porijekla: "supstancija" - suština, "persona" ili "hipostaza" - osoba, "relacija" - odnošaj, odnos itd. Postupajući tako, nije vjeru podredila ljudskoj mudrosti, nego je dala novo, dotad neuobičajeno, značenje tim riječima, uzetim odsad da označuju i neizrecivo Otajstvo, "neizmjerno iznad svega sto možemo ljudskom mjerom pojmiti".[60]
252 Crkva upotrebljava pojam suština - "supstancija" (kadsto se kaze i "bit" ili "narav") da označi božansko biće u njegovoj jednosti (jedinstvu); pojam osoba - "persona" ili "hipostaza" - da oznaci Oca, Sina i Duha Svetoga u njihovoj zbiljskoj uzajamnoj različnosti, a pojam odnošaj (ili odnos) - "relacija" - da označi kako različnost božanskih osobâ stoji u odnosu jedne prema drugima.
DOGMA SVETOGA TROJSTVA
253 Trojstvo je jedno. Ne ispovijedamo tri boga, nego jednoga jedinog Boga u trima osobama: "istobitno Trojstvo".[61] Božanske osobe ne dijele među sobom jedino božanstvo, nego je svaka od njih potpun Bog: "Otac je isto sto i Sin, Sin je isto sto i Otac, Otac i Sin su isto ono sto i Duh Sveti, to znači po naravi jedan Bog".[62] "Svaka je od triju osoba ta zbilja, tj. božanska suština, bit ili narav".[63]
254 Božanske su osobe zbiljski među sobom različite. "Bog je jedini, ali nije osamljenik".[64]"Otac", "Sin", "Duh Sveti" nisu naprosto imena koja naznačuju načine božanskog bića, nego su zbiljski međusobno različiti: "Onaj koji je Sin nije Otac, a onaj koji je Otac nije Sin, niti je Duh Sveti onaj koji je Otac ili Sin"[65] Oni se među sobom razlikuju po svojim izvornim odnošajima: po tomu sto "Otac rađa, Sin biva rođen, a Duh Sveti ishodi".[66] Božansko jedinstvo je trojstveno (trojično).
255 Božanske su Osobe jedne prema drugima u suodnosu. Zbiljska različnost među božanskim Osobama, jer ne razđeljuje božansko jedinstvo, sastoji se jedino u odnošajima jedne osobe prema drugima: "Po odnošajnim osobnim imenima, Otac je u odnosu prema Sinu, Sin prema Ocu, Duh Sveti prema obojici. I premda se po tim odnosima kaže da su tri osobe, ipak vjerujemo da im je narav ili suština jedna".[67] "Sve je (u njima) jedno ondje gdje se ne javlja opreka odnosa".[68] "Zbog toga jedinstva Otac je sav u Sinu, sav u Duhu Svetomu; Sin je sav u Ocu, sav u Duhu Svetomu; Duh Sveti sav u Ocu, sav u Sinu".[69]
256 Carigradskim je katekumenima sveti Grgur Nazijanski, zvan i "Bogoslov" ili "Teolog", predavao ovaj sažetak vjere u Trojstvo: Prije svega čuvajte mi taj dragocjeni poklad za koji ja živim i borim se, s kojim želim umrijeti, koji mi daje da podnesem sva zla i da prezrem sve užitke: hoću reći ispovijest vjere u Oca i Sina i Duha Svetoga. Predajem vam je danas. Po njoj ću vas upravo sada uroniti u vodu i dići vas iz nje. Dajem vam je kao pratioca i zaštitnika za cio vaš život. Dajem vam jedno jedino božanstvo i Moć, koje kao Jedno postoji u Trojici, i sadrži Trojicu na različit način. božanstvo bez razlike suštine ili naravi, bez stupnja višega koji uzvisuje ili nižega koji snizuje (...). Trojici beskonačnih beskonačna je istobitnost. Sav je Bog kad se svaka promatra u sebi samoj(...), Bog su kao Trojica promatrani zajedno(...) Nisam pravo ni počeo misliti o Jedinstvu, a Trojstvo me kupa u svom sjaju. Jedva sam poceo misliti na Trojstvo, a Jedinstvo me opet osvaja.
-
Bird
- Posts: 236
- Joined: 22/10/2004 13:23
#7
238 U mnogim religijama Bog je zazivan kao Otac. Božanstvo se često smatra "ocem bogova i ljudi". U Izraelu Bog se naziva Ocem ukoliko je Stvoritelj svijeta.[37] Još više Bog je Otac Izraelu svome "prvorođencu" (Izl 4,22) zbog Saveza i dara Zakona. Naziva se i ocem Izraelova kralja.[38] No Bog je osobito "Otac sirota", siročadi i udovica, koji žive pod zaštitom njegove ljubavi.[39]
239 Označujući Boga imenom "Otac" govor vjere ističe nadasve dva vida: da je Bog prvi izvor svega i transcendentni autoritet, ali istovremeno da je dobrota i njezna brižnost za svu svoju djecu. Ta se roditeljska Božja nježnost može izreći i slikom majčinstva[40] koja još više izražava Božju imanenciju, bliskost Boga i njegova stvorenja. Jezik vjere crpi tako iz ljudskoga roditeljskog iskustva jer su roditelji čovjeku na neki način prvi Božji predstavnici. No, ljudsko iskustvo pokazuje također da su roditelji pogrešivi i da mogu izobliciti očinski i majčinski lik. Zato treba imati na umu da Bog nadilazi ljudske razlike spolova: on nije ni muško ni žensko, on je Bog; stoga nadilazi ljudsko očinstvo i majčinstvo,[41] iako im je on izvor i mjerilo:[42] nitko nije otac kao što je to Bog.
240 Isus je objavio da je Bog "Otac" u nečuvenom smislu: nije to tek kao Stvoritelj, on je vječno Otac u odnosu prema svome jedinorođenom Sinu, a ovaj je opet Sin samo u odnosu prema svom Ocu: "Nitko ne pozna Sina doli Otac, niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti" (Mt 11,27).
241 Zato apostoli ispovijedaju Isusa kao "Riječ koja bijaše u početku kod Boga i koja je Bog" (Iv 1,1), kao "sliku nevidljivoga Boga" (Kol 1,15), kao "odsjaj Slave i otisak Bića njegova" (Heb 1,3).
242 Nakon apostola i slijedeći njihovu Predaju, Crkva je 325. godine na prvom općem saboru u Niceji ispovjedila da je Sin "istobitan s Ocem", tj. jedan jedincati Bog s njime. Drugi opći sabor u Carigradu 381. godine zadržao je taj izraz u obliku iz Nicejskoga vjerovanja i ispovjedio da je on "jedinorođeni Sin Božji, rođen od Oca prije svih vjekova, svjetlo od svjetla, pravi Bog od pravoga Boga, rođen, a ne stvoren, istobitan s Ocem".[43]
OTAC I SIN OBJAVLJENI PO DUHU
243 Prije svoga Vazma, Isus najavljuje odašiljanje "drugoga Paraklita" (Tješitelja - Branitelja), Duha Svetoga. Duh, koji je na djelu pri stvaranju[44] i koji je nekoć "govorio po prorocima" (Nicejsko-carigradsko vjerovanje), sada će biti uz učenike i u njima,[45] da ih poučava[46] i uvodi "u svu istinu" (Iv 16,13). Tako je Duh Sveti objavljen kao jos jedna božanska osoba u odnosu prema Isusu i prema Ocu.
244 Vječni izvor Duha objavljuje se u njegovu vremenitom slanju. Apostolima i Crkvi Duh Sveti je poslan ujedno od Oca u ime Sina i osobno od Sina, pošto se ovaj vratio k Ocu.[47] Odašiljanje osobe Duha nakon Isusove proslave[48] otkriva otajstvo Svete Trojice u punini.
245 Apostolsku vjeru u vezi s Duhom ispovjedio je Drugi sveopći sabor 381. godine u Carigradu: "Vjerujemo u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca koji izlazi od Oca".[49] Crkva time Oca priznaje "izvorom i vrelom svega božanstva".[50] vječno porijeklo Duha Svetoga nije međutim bez veze s porijeklom Sina: "Duh Sveti, koji je treća osoba Trojstva, jest Bog, jedan i jednak Bogu Ocu i Sinu, jedne biti i jedne naravi (...). I ne kaže se da je samo Duh Očev, nego ujedno Duh Očev i Sinov".[51] Vjerovanje Crkve na Carigradskom saboru ispovijeda: Duh Sveti se "s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi".[52]
246 Latinska predaja Vjerovanja ispovijeda da Duh "izlazi od Oca i Sina (Filioque)". Firentinski sabor 1438. objasnjava: "Duh Sveti ima svoju bit i svoj suštinski bitak ujedno od Oca i Sina te vječno izlazi od jednoga i drugoga kao od jednog počela i jednim jedinim nadisanjem (...). Budući da je sve sto je Očevo Otac rađanjem predao svojemu jedinorođenom Sinu, osim biti Otac, i to što Duh Sveti izlazi iz Sina, sam Sin ima od vječnosti od Oca, od kojega je i rođen od vječnosti".[53]
247 Izraza Filioque nije bilo u Carigradskom simbolu od 381. godine. No, prema drevnoj latinskoj i aleksandrijskoj predaji, tako ga je papa sveti Lav dogmatski ispovijedao vec 447. godine,[54] prije nego je Rim poznavao i 451. godine na kalcedonskom saboru, prihvatio Simbol od 381. Uporaba tog izraza u Vjerovanju, malo se pomalo između 8. i 11. stoljeca, uvela u latinsko bogoslužje. No, uvođenje riječi Filioque u Nicejsko-carigradski simbol po latinskoj liturgiji predstavlja jos i dandanas točku razilaženja s pravoslavnim Crkvama.
248 Istocna predaja ističe prvenstveno da je, u pogledu Duha, Otac njegov prvotan izvor. Ispovijedajući da Duh "izlazi od Oca" (Iv 15,26), ona tvrdi da Duh od Oca izlazi po Sinu.[55] Zapadna predaja pak, govoreći da Duh izlazi od Oca i Sina (Filioque), ističe u prvom redu istobitnost zajednistva između Oca i Sina. I to se tvrdi "zakonito i s razlogom",[56] jer vječni red božanskih osoba u njihovu istobitnom zajedništvu uključuje da je Otac prvi izvor Duhu ukoliko je "počelo bez počela",[57]ali također da je, ukoliko je Otac jedinorođenog Sina, sa Sinom "jedinstveno počelo iz kojeg ishodi Duh Sveti".[58] To opravdano dopunjavanje, ako se ne zaoštri, ne dokida istovjetnost vjere u stvarnost istog otajstva što ga Crkva ispovijeda.
239 Označujući Boga imenom "Otac" govor vjere ističe nadasve dva vida: da je Bog prvi izvor svega i transcendentni autoritet, ali istovremeno da je dobrota i njezna brižnost za svu svoju djecu. Ta se roditeljska Božja nježnost može izreći i slikom majčinstva[40] koja još više izražava Božju imanenciju, bliskost Boga i njegova stvorenja. Jezik vjere crpi tako iz ljudskoga roditeljskog iskustva jer su roditelji čovjeku na neki način prvi Božji predstavnici. No, ljudsko iskustvo pokazuje također da su roditelji pogrešivi i da mogu izobliciti očinski i majčinski lik. Zato treba imati na umu da Bog nadilazi ljudske razlike spolova: on nije ni muško ni žensko, on je Bog; stoga nadilazi ljudsko očinstvo i majčinstvo,[41] iako im je on izvor i mjerilo:[42] nitko nije otac kao što je to Bog.
240 Isus je objavio da je Bog "Otac" u nečuvenom smislu: nije to tek kao Stvoritelj, on je vječno Otac u odnosu prema svome jedinorođenom Sinu, a ovaj je opet Sin samo u odnosu prema svom Ocu: "Nitko ne pozna Sina doli Otac, niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti" (Mt 11,27).
241 Zato apostoli ispovijedaju Isusa kao "Riječ koja bijaše u početku kod Boga i koja je Bog" (Iv 1,1), kao "sliku nevidljivoga Boga" (Kol 1,15), kao "odsjaj Slave i otisak Bića njegova" (Heb 1,3).
242 Nakon apostola i slijedeći njihovu Predaju, Crkva je 325. godine na prvom općem saboru u Niceji ispovjedila da je Sin "istobitan s Ocem", tj. jedan jedincati Bog s njime. Drugi opći sabor u Carigradu 381. godine zadržao je taj izraz u obliku iz Nicejskoga vjerovanja i ispovjedio da je on "jedinorođeni Sin Božji, rođen od Oca prije svih vjekova, svjetlo od svjetla, pravi Bog od pravoga Boga, rođen, a ne stvoren, istobitan s Ocem".[43]
OTAC I SIN OBJAVLJENI PO DUHU
243 Prije svoga Vazma, Isus najavljuje odašiljanje "drugoga Paraklita" (Tješitelja - Branitelja), Duha Svetoga. Duh, koji je na djelu pri stvaranju[44] i koji je nekoć "govorio po prorocima" (Nicejsko-carigradsko vjerovanje), sada će biti uz učenike i u njima,[45] da ih poučava[46] i uvodi "u svu istinu" (Iv 16,13). Tako je Duh Sveti objavljen kao jos jedna božanska osoba u odnosu prema Isusu i prema Ocu.
244 Vječni izvor Duha objavljuje se u njegovu vremenitom slanju. Apostolima i Crkvi Duh Sveti je poslan ujedno od Oca u ime Sina i osobno od Sina, pošto se ovaj vratio k Ocu.[47] Odašiljanje osobe Duha nakon Isusove proslave[48] otkriva otajstvo Svete Trojice u punini.
245 Apostolsku vjeru u vezi s Duhom ispovjedio je Drugi sveopći sabor 381. godine u Carigradu: "Vjerujemo u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca koji izlazi od Oca".[49] Crkva time Oca priznaje "izvorom i vrelom svega božanstva".[50] vječno porijeklo Duha Svetoga nije međutim bez veze s porijeklom Sina: "Duh Sveti, koji je treća osoba Trojstva, jest Bog, jedan i jednak Bogu Ocu i Sinu, jedne biti i jedne naravi (...). I ne kaže se da je samo Duh Očev, nego ujedno Duh Očev i Sinov".[51] Vjerovanje Crkve na Carigradskom saboru ispovijeda: Duh Sveti se "s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi".[52]
246 Latinska predaja Vjerovanja ispovijeda da Duh "izlazi od Oca i Sina (Filioque)". Firentinski sabor 1438. objasnjava: "Duh Sveti ima svoju bit i svoj suštinski bitak ujedno od Oca i Sina te vječno izlazi od jednoga i drugoga kao od jednog počela i jednim jedinim nadisanjem (...). Budući da je sve sto je Očevo Otac rađanjem predao svojemu jedinorođenom Sinu, osim biti Otac, i to što Duh Sveti izlazi iz Sina, sam Sin ima od vječnosti od Oca, od kojega je i rođen od vječnosti".[53]
247 Izraza Filioque nije bilo u Carigradskom simbolu od 381. godine. No, prema drevnoj latinskoj i aleksandrijskoj predaji, tako ga je papa sveti Lav dogmatski ispovijedao vec 447. godine,[54] prije nego je Rim poznavao i 451. godine na kalcedonskom saboru, prihvatio Simbol od 381. Uporaba tog izraza u Vjerovanju, malo se pomalo između 8. i 11. stoljeca, uvela u latinsko bogoslužje. No, uvođenje riječi Filioque u Nicejsko-carigradski simbol po latinskoj liturgiji predstavlja jos i dandanas točku razilaženja s pravoslavnim Crkvama.
248 Istocna predaja ističe prvenstveno da je, u pogledu Duha, Otac njegov prvotan izvor. Ispovijedajući da Duh "izlazi od Oca" (Iv 15,26), ona tvrdi da Duh od Oca izlazi po Sinu.[55] Zapadna predaja pak, govoreći da Duh izlazi od Oca i Sina (Filioque), ističe u prvom redu istobitnost zajednistva između Oca i Sina. I to se tvrdi "zakonito i s razlogom",[56] jer vječni red božanskih osoba u njihovu istobitnom zajedništvu uključuje da je Otac prvi izvor Duhu ukoliko je "počelo bez počela",[57]ali također da je, ukoliko je Otac jedinorođenog Sina, sa Sinom "jedinstveno počelo iz kojeg ishodi Duh Sveti".[58] To opravdano dopunjavanje, ako se ne zaoštri, ne dokida istovjetnost vjere u stvarnost istog otajstva što ga Crkva ispovijeda.
-
Bird
- Posts: 236
- Joined: 22/10/2004 13:23
#8 U ime Oca i Sina i Duha Svetoga
232 Kršćani su kršteni "u ime Oca i Sina i Duha Svetoga" (Mt 28,19). Prije toga, na trostruko pitanje koje traži da ispovjede vjeru u Oca, u Sina i u Duha, oni odgovore :"Vjerujem". "Vjera svih kršćana počiva na Trojstvu".[32]
233 Kršćani su kršteni "u ime" - ne u "imèna" Oca i Sina i Duha Svetoga,[33] jer samo je jedan Bog, Svemogući Otac i njegov jedini Sin i Duh Sveti: Presveto Trojstvo.
234 Otajstvo Presvetog Trojstva središnje je otajstvo kršćanske vjere i života. To je tajna Boga u sebi samome. Tu je dakle izvor sviju drugih vjerskih otajstava, svjetlo koje ih osvjetljuje. To je najtemeljniji i najbitniji nauk u "redu vjerskih istina".[34] "Sva povijest spasenja samo je povijest objavljivanja pravog i jedinog Boga Oca, Sina i Duha Svetoga, koji pomiruje i ujedinjuje sa sobom ljude koji su se odvratili grijehom".[35]
235 U ovom će se stavku ukratko izložiti na koji se način otajstvo Blaženoga Trojstva objavilo (I), kako je Crkva izrazila vjersko učenje o toj tajni (II) i, na kraju, kako božanskim slanjima Sina i Duha Svetoga Bog Otac ostvaruje "dobrohotni naum" stvaranja, otkupljenja i posvećenja (III).
236 Crkveni Oci razlikuju "Teologiju"(Theologia) i "Ekonomiju" života Boga-Trojstva, a drugim sva Božja djela kojima se on objavljuje i priopcuje svoj život. "Ekonomija" objavljuje "Teologiju", i obratno, "Teologija"objasnjava cijelu "Ekonomiju". Djela Božja otkrivaju tko je Bog u sebi, i obratno, otajstvo njegova nutarnjeg Bića obasjava razumijevanje sviju njegovih djela. Slično je među ljudskim osobama. Osoba se pokazuje u svom djelovanju, i što bolje neku osobu poznamo, to bolje razumijemo njezino djelovanje.
237 Trojstvo je otajstvo vjere u strogom smislu, jedna od onih "tajni skrivenih u Bogu koje se ne mogu znati ako nisu objavljene od Boga".[36] Bog je, istina, ostavio tragove svoga trojstvenog bica u stvoriteljskom djelu i u Objavi tijekom Staroga zavjeta. No nutrina njegova Bića kao Sveto Trojstvo tvori tajnu nedostupnu samom razumu, pa i vjeri Izraelovoj, prije Utjelovljenja Sina Božjega i poslanja Duha Svetoga.
233 Kršćani su kršteni "u ime" - ne u "imèna" Oca i Sina i Duha Svetoga,[33] jer samo je jedan Bog, Svemogući Otac i njegov jedini Sin i Duh Sveti: Presveto Trojstvo.
234 Otajstvo Presvetog Trojstva središnje je otajstvo kršćanske vjere i života. To je tajna Boga u sebi samome. Tu je dakle izvor sviju drugih vjerskih otajstava, svjetlo koje ih osvjetljuje. To je najtemeljniji i najbitniji nauk u "redu vjerskih istina".[34] "Sva povijest spasenja samo je povijest objavljivanja pravog i jedinog Boga Oca, Sina i Duha Svetoga, koji pomiruje i ujedinjuje sa sobom ljude koji su se odvratili grijehom".[35]
235 U ovom će se stavku ukratko izložiti na koji se način otajstvo Blaženoga Trojstva objavilo (I), kako je Crkva izrazila vjersko učenje o toj tajni (II) i, na kraju, kako božanskim slanjima Sina i Duha Svetoga Bog Otac ostvaruje "dobrohotni naum" stvaranja, otkupljenja i posvećenja (III).
236 Crkveni Oci razlikuju "Teologiju"(Theologia) i "Ekonomiju" života Boga-Trojstva, a drugim sva Božja djela kojima se on objavljuje i priopcuje svoj život. "Ekonomija" objavljuje "Teologiju", i obratno, "Teologija"objasnjava cijelu "Ekonomiju". Djela Božja otkrivaju tko je Bog u sebi, i obratno, otajstvo njegova nutarnjeg Bića obasjava razumijevanje sviju njegovih djela. Slično je među ljudskim osobama. Osoba se pokazuje u svom djelovanju, i što bolje neku osobu poznamo, to bolje razumijemo njezino djelovanje.
237 Trojstvo je otajstvo vjere u strogom smislu, jedna od onih "tajni skrivenih u Bogu koje se ne mogu znati ako nisu objavljene od Boga".[36] Bog je, istina, ostavio tragove svoga trojstvenog bica u stvoriteljskom djelu i u Objavi tijekom Staroga zavjeta. No nutrina njegova Bića kao Sveto Trojstvo tvori tajnu nedostupnu samom razumu, pa i vjeri Izraelovoj, prije Utjelovljenja Sina Božjega i poslanja Duha Svetoga.
-
sport billy
- Posts: 190
- Joined: 28/07/2004 18:31
#9
e sto volim ove ARGhhhhumentiraneeee
Ova sekcija je stvarno onako bReZZe...
ctrl/intelektualci,
kladim se da velika vecina vas uopste ni ne cita ono sto postirate
Ova sekcija je stvarno onako bReZZe...
ctrl/intelektualci,
kladim se da velika vecina vas uopste ni ne cita ono sto postirate
-
Alfons Kauders
- Posts: 37198
- Joined: 24/09/2004 13:39
- Location: Glavni Stan NVZ
- Contact:
#16
...i sumnjam da ikad hoce...zao mi je...pape wrote:meldina wrote: hahaha nisam nikakva carica ovdje Pape
Jesi, .... jesi, .... samo to ti jos nisi skontala.
