Svjesni ubica ili nesvjesni psihički bolesnik

[Pjanic15]

S obzirom da se ova tema mogla postaviti na svaki određeni pdf počev od nauke, filozofije do zdravlja, najbolje je svrstati onda među razne diskusije jer se sastoji i dotiče svega navedenog. U pitanju je vječna polemika oko toga šta su ubice, nesvjesni psihički bolesnici ili svjesni ljudski predatori, da li uopšte čin ubojstva ili torture, osoba može počiniti svjesnom stanju ili ne, odnosno psihički stabilnom. Čitam danas vještačenje ubicama četverogodišnjeg djeteta, gdje piše:

Prim. dr. Ćemalović je sa svojim timom vještačio osumnjičene i ustanovio je da kod njih prilikom počinjenja krivičnog djela nisu prisutni elementi duševne poremećenosti psihotičnog karaktera te da su bili veoma svjesni svojih postupaka i njihovih posljedica.

Želi se reći da svako ko je svjestan svoga čina nije psihički poremećen, međutim postavlja se pitanje koliko je onda psihički normalno i prihvatljivo da učini takve stvari, te uopšte da ima svijest o stvarima koje se koje se kose sa istom , kao što je:

- Smajo Ćesir je preminuo usljed hematoma na glavi koje je zadobio nakon što ga je majka udarila kopčom od metalnog kaiša po glavi. Obdukcija Ćesira tada je pokazala da je dječak zlostavljan duži vremenski period, a pošto su na njegovom tijelu uočene povrede od gašenja cigareta na koži, višestruki podlivi krvi, povrede na mošnicama i druge povrede po cijelom tijelu.

- Jedne prilike kada je plakao cijelu noć djed mu je ušao u sobu uzeo ga za ruku i bacio ga za vrata. Ispričao je da mu je majka prijetila da će ga zamotati u crnu vreću smeća i negdje ga ostaviti.

- njen suprug tukao dijete i to jer ga nije htio zvati babo i jer je bio tvrdoglav te je ličio na svog biološkog oca. Kazala je da je jedne prilike Salih jako istukao dječaka.

Pa da nakon ovoga se opet zapitamo o vještačenju i ustanovi da, citiram: "prilikom počinjenja krivičnog djela nisu prisutni elementi duševne poremećenosti psihotičnog karaktera" i "da su bili veoma svjesni svojih postupaka i njihovih posljedica." Također možete u članku pročitati da je ustanovljeno određenih psihičkih smetnji, ali nedovoljno da bi se ustanovilo kao psihički poremećaj.

Mislim da je nemoguće imati svijest pri činjenju stvari koje može počini samo neko psihočki nestabilan i poremećen.

Međutim, tu dolazi do politike, odnosno konflikta dvije struke, prava i psihologije, gdje se uz političku djelovanje stvara prevaga na određenu stranu sa ciljem zadovoljavanja moralnog kodeksa demoralisanih, što familije, prijatelja pa sve do opšte javnosti. Naime mač sa dvije oštrice je u sljedećem, da bi se izbjegla psihijatrijska presuda i s tim da bi osoba završila na psihijatrijskom lječenju, političkim djelovanjem dolazi do prevage i pravne presude, kako bi se dobila kazna, kao zadovoljavjući moralni ishod.

E sada, nejasno je zašto je problem da se ne postupi u potpunosti pravično, što bi osim pravne presude i kazne, obuhvatalo i psihijatrijsku presudu tj. dijagnozu psihičke poremećenosti. Možda bi protu-argument bio da je onda nemoralno sprovoditi pravnu kaznu nad psihički oboljelom osobom, ali sa druge strane koliko štetna poruka se sa tim šalje, da je normalno, svjesno i psihički zdravo/stabilno počiniti takve stvari koje se kose istim.

[Drinski]

Ma prije braka treba uvesti obavezne sistematske zdrav. preglede plus pooštriti kaznenu politiku i inovirati rad centara za socijalni rad (ljudi dijelom neće a dijelom ne mogu da rade).

[JThomas]

to je čitava nauka koja jako prevazilazi okvire foruma. neki mentalni poremećaji mogu isključiti krivičnu odgovornost, a neki ne. opšte pravilo u jednoj rečenici bi bilo da si uračunljiv (što je pretpostavka odgovornosti) ako si znao šta radiš i mogao kontrolisati postupke, što se cijeni u svakom konkretnom slučaju. znači da bi neko izbjegao zatvor mora se dokazati ili da nije shvatao šta radi i značaj svojih postupaka, ili da nije mogao kontrolisati šta radi. psihopatije u užem smislu (poremećaji ličnosti) najčešće neće isključiti krivičnu odgovornost, dok poremećaji kod kojih se kida veza sa realnošću (psihotični) mogu isključiti. al' kao što rekoh - čitava nauka.

[ilkbahar]

Htjeli mi to ili ne covjek jezivotinja koja im a svijest, mada sam misljenja da i zivotinje imaju svijest ali u manjoj mjesti n naravno.
poriv za ubistvo nije nista drugo nego jedan od nagona za prezivljavanje a ne psihicki poremecaj. stvar je sto smo hiljadama godina svjesni kakvi smo, radili na uspostavljanju humanosti medju ljudima i manje vise uspijeli u tome. ratovi, genocidi i pojedinacna ubistva nam govore da je taj zivotinjski nagon, bez obzira na svijest ipak prezivio u nama.

[sheilak]

Htjeli mi to ili ne covjek jezivotinja koja im a svijest, mada sam misljenja da i zivotinje imaju svijest ali u manjoj mjesti n naravno.
poriv za ubistvo nije nista drugo nego jedan od nagona za prezivljavanje a ne psihicki poremecaj. stvar je sto smo hiljadama godina svjesni kakvi smo, radili na uspostavljanju humanosti medju ljudima i manje vise uspijeli u tome. ratovi, genocidi i pojedinacna ubistva nam govore da je taj zivotinjski nagon, bez obzira na svijest ipak prezivio u nama.

slazem se. svi mi imamo sklonosti ka agresivnosti, u vecoj ili manjoj mjeri.

naravno da ne branim ubistvo djeteta i po hiljaditi put kazem da bi se trebala vrsiti selekcija ljudi podobnih da budu roditelji, na osnovu psihofizickog/mentalnog/emocionalnog zdravlja. samo kazem, neovisno o ovom slucaju, da je vecina ljudi, u odredjenim kriticnim uvjetima, sposobna jako povrijediti drugu osobe/bice, ako ne i ubiti.

[ilkbahar]

a sto e tice ovog konkretnog skucaja ubistva vlastitog djeteta, ja sam malo razmisljala o tome i dosla do slijedeceg zakljucka:
obzirom da su u pitanju jako mladi roditelji 93 godinste?! da se zakljuciti da nisu bili bas spremni u tim godinama na ulogu roditelja. pored toga ove novije generacije su uzasno razmazene, histericne, neodgojene. tako da ovdje najvise krivim roditelje ovog mladog muskarca sto od njega nisu napravili pravog covjeka sa izgradjenim pravim vrijednostima. znaci on je jedno obicno razmazeno deriste koje nije bilo u stanju preuzeti odgovornost prema tom djetetu i obzirom da je navikao da agresijom rijesava probleme i dobiva sve od svojih roditelja pri takvim agresivnim postupcima, nagonski je reagovao mislice da ce mu bacanje djeteta rijesiti problem.

[Pjanic15]

Htjeli mi to ili ne covjek jezivotinja koja im a svijest, mada sam misljenja da i zivotinje imaju svijest ali u manjoj mjesti n naravno.
poriv za ubistvo nije nista drugo nego jedan od nagona za prezivljavanje a ne psihicki poremecaj. stvar je sto smo hiljadama godina svjesni kakvi smo, radili na uspostavljanju humanosti medju ljudima i manje vise uspijeli u tome. ratovi, genocidi i pojedinacna ubistva nam govore da je taj zivotinjski nagon, bez obzira na svijest ipak prezivio u nama.

Mi jesmo životinje koje imaju svijest, također ga i druge imaju, međutim druga stvar su životinjski porivi/nagoni koji se gase i pale i kose se sa sviješću, također ovaj slučaj gdje dijete koje ne predstavlja nikakvu opasnost pa da se upali životinjski poriv za preživljavanje, za razliku od ratova, genocida itd. (gdje se sistematski svaka jedinka druge pripadnosti istrebljuje sa ciljem proširenja vlastite), također uzeti u obzir da je i njegovo vlastito.

Psihički oboljela ili nestabilna osoba, kao i osoba sa upaljenim životinjsim porivom, ne može biti u svjesnom stanju, naročito čina takvih nedjela, dokaz za to su sve svjesne osobe koje nikada ne bi bile u stanju učiniti takvo nešto, osim u slučaju da ih nešto, neko ili poremećaj dovede u stanje psihički oboljele, nestabilne osobe ili upaljenog životinjskog poriva/nagona.

[Truba]

osobno vjerujem da ljudi u činjenju najgorih krivičnih djela u većini slučajeva nisu generalno normalni ili su trenutno neuračunjivi
ne vjerujem da je zlo toliko ukorijenjeno u ljudskom rodu
većina ljudi ipak nisu zli

eh sad zakon pravo i pravda drugačije funkcionira

[Pjanic15]

to je čitava nauka koja jako prevazilazi okvire foruma. neki mentalni poremećaji mogu isključiti krivičnu odgovornost, a neki ne. opšte pravilo u jednoj rečenici bi bilo da si uračunljiv (što je pretpostavka odgovornosti) ako si znao šta radiš i mogao kontrolisati postupke, što se cijeni u svakom konkretnom slučaju. znači da bi neko izbjegao zatvor mora se dokazati ili da nije shvatao šta radi i značaj svojih postupaka, ili da nije mogao kontrolisati šta radi. psihopatije u užem smislu (poremećaji ličnosti) najčešće neće isključiti krivičnu odgovornost, dok poremećaji kod kojih se kida veza sa realnošću (psihotični) mogu isključiti. al' kao što rekoh - čitava nauka.

Objasnio sam u uvodnom tekstu teme sa konkretnim primjerima, o nemogućnosti da se da se onakve stvari rade pod svjesnošću/uračunljivošću i smatraju psihički prihvatljivim. Jedina nedoumica mi je bila zašto je problem da se ne može biti egzaktan do kraja, pa i dijagnosticirati nekome psihički poremećaj i pravno donijeti kaznenu presudu ako je sve zaista tako, nego mora samo jedno jer isključuje drugo, što po meni ne bi trebalo da predstavlja ikakav problem i nešto "nemoralno" ako su u pitanju punoljetne osobe, još gore jer se šalje poruka da je onda sa psihičke strane normalno i prihvatljivo uraditi takve stvari.

[JThomas]

za početak malo pažljivije pročitaj ono što si sam napisao i citirao.

"prilikom počinjenja krivičnog djela nisu prisutni elementi duševne poremećenosti psihotičnog karaktera" i "da su bili veoma svjesni svojih postupaka i njihovih posljedica."

nisu svi poremećaji psihotičnog karaktera, ne dovode svi do toga da nisi svjestan postupaka, niti ovo znači da optuženi nisu poremećeni na neki drugi način. psihotični poremećaji su oni gdje se cijepa veza sa realnošću, sa halucinacijama, sumanutim idejama, formalnim poremećajima mišljenja, itd. takvi poremećaji često dovedu do neuračunljivosti u pravnom smislu. poremećaji ličnosti, nervoza, manija, depresija su sve također poremećaji, ali najčešće ne dovode do neuračuljivosti u pravnom smislu i ne isključuju krivičnu odgovornost, jer ti ljudi znaju šta rade i mogu kontrolisati svoje postupke.

a šta optuženi osjećaju prihvatljivim pravo može cijeniti samo posredno i nije faktor krivične odgovornosti. kad se grubo ispoljava može uticati na odmjeravanje kazne (držanje tokom postupka i pokazivanje ili nepokazivanje kajanja), ali nije faktor je li neko kriv ili nije.

[Pjanic15]

za početak malo pažljivije pročitaj ono što si sam napisao i citirao.

"prilikom počinjenja krivičnog djela nisu prisutni elementi duševne poremećenosti psihotičnog karaktera" i "da su bili veoma svjesni svojih postupaka i njihovih posljedica."

nisu svi poremećaji psihotičnog karaktera, ne dovode svi do toga da nisi svjestan postupaka, niti ovo znači da optuženi nisu poremećeni na neki drugi način. psihotični poremećaji su oni gdje se cijepa veza sa realnošću, sa halucinacijama, sumanutim idejama, formalnim poremećajima mišljenja, itd. takvi poremećaji često dovedu do neuračunljivosti u pravnom smislu. poremećaji ličnosti, nervoza, manija, depresija su sve također poremećaji, ali najčešće ne dovode do neuračuljivosti u pravnom smislu i ne isključuju krivičnu odgovornost, jer ti ljudi znaju šta rade i mogu kontrolisati svoje postupke.

a šta optuženi osjećaju prihvatljivim pravo može cijeniti samo posredno i nije faktor krivične odgovornosti. kad se grubo ispoljava može uticati na odmjeravanje kazne (držanje tokom postupka i pokazivanje ili nepokazivanje kajanja), ali nije faktor je li neko kriv ili nije.

Vrsta ispoljavanja tj. psihotični karakter krivičnog djela ne može nikako poništiti dijagnozu poremećenosti, znači bilo to krivično djelo psihotičnog karaktera ili ne, duševna poremećenost je duševna poremećenost. Međutim sa druge strane, ako se pročitaju detalji počinjenog krivičnog djela, nemoguće je to, kao prvo neokaraterisati kao duševno poremećeno, kao drugo i teškog psihičkog karaktera, te još okarakterisati stanje svijesti pri tome. Sasvim druga stvar je to šta će kasnije, da li prilikom suđenja ili ne, ispoljavati počinioc, nit može utjecati na stanje koje je ispoljeno tokom vršenja nedjela koje je dokazalo pravu sliku stanja počinioca, a ne kasnije gdje također postoji mogućnost lažiranja, iako opet naglasiti ne može utjecati na prikazano činjenično stanje prilikom izvršenog nedjela.

[whufc]

Veceras u Texasu ce biti pogubljen psihicki bolesnik:

http://edition.cnn.com/2014/12/02/opini ... ?hpt=hp_t5

Ogroman sam protivnik smrtne kazne. Znaci mentalni bolesnik u ovom slucaju gdje i sam autor chlanka kaze da ga je sistem/sustav iznevjerio platit ce glavom jer je takav zakon. I on se mora primjeniti i ne moze se praviti 'ustupak/presedan' bez obzira sto je to moralno pogresno (tough shit filozofija).

Ja ipak vjerujem u kao sto vec netko rece to da nije vecina ljudi zla.

[Pjanic15]

Treba se fokusirati na naše pravosuđe i zakone tj. slične našim, a ne drukčija s tim kaznama koje ne postoje kod nas (također sam protiv smrtne). Da je taj kod nas, ne vidim problem da se ustanovi kao psihički bolesnik i također donese pravna presuda o kazni zatvora, te da psihijatrijska ustanova bude u sklopu kaznene koja bi mu bila prebivalište.

[whufc]

Ok, razumijem da fokus treba biti na zakonodavstvu slicnom nasem.
S druge strane fascinantno je da je ubica prije nego sto je pocinio ta 2 ubistva bio hospitaliziran 14 puta???
Drukcije zdravstvo od naseg? Kako pobogu?
Ono sto pokusavam trapavo da kazem je da psihicki bolesnik ne bi trebala da bude neka geografska odrednica. Niti mozhe.

[sadmire]

Koliko znam, moze se nekome izreci mjera obaveznog psihijatrijskog lijecenja ili ga uputiti u mentalnu ustanovu na odredjeni period, ne znam sad tacno, morao bih provjeriti u krivicnom zakonu, ali nije bas da mentalna ili dusevna poremecenost iskljucuje krivicnu odgovornost, samo sto je sankcija drugacije prirode.

A postoje i slucajevi kod kojih je pocinilac mentalno i dusevno zdrav ali je od strane zrtve ili nekog treceg doveden u takvo stanje da nije svjestan svojih postupaka, sto se utvrdjuje vjestacenjem. Ne odgovara za svoje postupke, sto bi se narodski reklo.

[JThomas]

Vrsta ispoljavanja tj. psihotični karakter krivičnog djela ne može nikako poništiti dijagnozu poremećenosti, znači bilo to krivično djelo psihotičnog karaktera ili ne, duševna poremećenost je duševna poremećenost. Međutim sa druge strane, ako se pročitaju detalji počinjenog krivičnog djela, nemoguće je to, kao prvo neokaraterisati kao duševno poremećeno, kao drugo i teškog psihičkog karaktera, te još okarakterisati stanje svijesti pri tome. Sasvim druga stvar je to šta će kasnije, da li prilikom suđenja ili ne, ispoljavati počinioc, nit može utjecati na stanje koje je ispoljeno tokom vršenja nedjela koje je dokazalo pravu sliku stanja počinioca, a ne kasnije gdje također postoji mogućnost lažiranja, iako opet naglasiti ne može utjecati na prikazano činjenično stanje prilikom izvršenog nedjela.

crk'o ja dabogda ako ti i sam znaš šta hoćeš da kažeš.

niko bolan nije rekao da su ubice smaje ćesira "dobri", da nisu poremećeni, pa ni vještak kojeg si citirao. on je rekao da nemaju psihotične poremećaje, što je samo jedna grupa psiholoških, mentalnih poremećaja. to nisu sinonimi.

[Pol_Pot]

Vrsta ispoljavanja tj. psihotični karakter krivičnog djela ne može nikako poništiti dijagnozu poremećenosti, znači bilo to krivično djelo psihotičnog karaktera ili ne, duševna poremećenost je duševna poremećenost. Međutim sa druge strane, ako se pročitaju detalji počinjenog krivičnog djela, nemoguće je to, kao prvo neokaraterisati kao duševno poremećeno, kao drugo i teškog psihičkog karaktera, te još okarakterisati stanje svijesti pri tome. Sasvim druga stvar je to šta će kasnije, da li prilikom suđenja ili ne, ispoljavati počinioc, nit može utjecati na stanje koje je ispoljeno tokom vršenja nedjela koje je dokazalo pravu sliku stanja počinioca, a ne kasnije gdje također postoji mogućnost lažiranja, iako opet naglasiti ne može utjecati na prikazano činjenično stanje prilikom izvršenog nedjela.

crk'o ja dabogda ako ti i sam znaš šta hoćeš da kažeš.

niko bolan nije rekao da su ubice smaje ćesira "dobri", da nisu poremećeni, pa ni vještak kojeg si citirao. on je rekao da nemaju psihotične poremećaje, što je samo jedna grupa psiholoških, mentalnih poremećaja. to nisu sinonimi.

JThomas, jesi ti pravnik? Ako jesi(prema razumjevanju svijesti i odgovornosti bih rekao da jesi), samo da znaš da je besmisleno objašnjavati ovo ljudima, jednostavno ne mogu da shvate. Ja sam pokušavao više puta, različitim ljudima, jednostavno ne ide.

[JThomas]

ma ja se to malo igram u slobodno vrijeme

[SaraFina]

Vrsta ispoljavanja tj. psihotični karakter krivičnog djela ne može nikako poništiti dijagnozu poremećenosti, znači bilo to krivično djelo psihotičnog karaktera ili ne, duševna poremećenost je duševna poremećenost. Međutim sa druge strane, ako se pročitaju detalji počinjenog krivičnog djela, nemoguće je to, kao prvo neokaraterisati kao duševno poremećeno, kao drugo i teškog psihičkog karaktera, te još okarakterisati stanje svijesti pri tome. Sasvim druga stvar je to šta će kasnije, da li prilikom suđenja ili ne, ispoljavati počinioc, nit može utjecati na stanje koje je ispoljeno tokom vršenja nedjela koje je dokazalo pravu sliku stanja počinioca, a ne kasnije gdje također postoji mogućnost lažiranja, iako opet naglasiti ne može utjecati na prikazano činjenično stanje prilikom izvršenog nedjela.

crk'o ja dabogda ako ti i sam znaš šta hoćeš da kažeš.

niko bolan nije rekao da su ubice smaje ćesira "dobri", da nisu poremećeni, pa ni vještak kojeg si citirao. on je rekao da nemaju psihotične poremećaje, što je samo jedna grupa psiholoških, mentalnih poremećaja. to nisu sinonimi.

Pjanić,

Tomas ti hoće reći ustvari da ubojice dječaka nemaju recimo neku od mnogobrojnih vrsta šizofrenije i sl.
To je recimo ljudima prva asocijacija kad su psihotični poremećaji u pitanju.

Termin ”psihoza” je opet širi i sveobuhvatniji od sizofrenije. Tu grupu psihotičnih poremećaja odlikuje to da u velikoj mjeri utiču na emocije, ponašanje i kompletno funkcioniranje neke osobe.

Popratne pojave su halucinacije, sumanutost, različiti oblici poremećaja mišljenja, efekata, pa i svijesti i opažanja.

Znači ubojice imaju odredjene psihičke poremećaje no nije im dovedena u pitanje ubrojivost kad je presuda posrijedi. Jer ti poremećaji nisu takvog karaktera.


Ništa se tu dakle ne poništava da bi se pravda zadovoljila.

Isto tako vještak ( sam vidis )nije isključio da ubojice imaju druge vrste psihičkih poremećaja.

Recimo :

Neuroza je obično emocionalna reakcija koje je pacijent potpuno svjestan. I emocionalna reakcija je poremećaj nastao usljed nekih vanjskih čimbenika.

Onda opsesivno kompulsivni poremećaj ličnosti .. Kojeg su ljudi takodje u principu svjesni a odlikuje se sitničavošću, problemima sa okolinom i partnerom, na radnom mjestu i sl.
I oni nisu neubrojivi takodje.

Itd itd

Dok je :
Psihoza mentalna bolest pri kojoj je pacijent dezorijentiran i ne ostvaruje kontakt sa stvarnošću.

Pa od tud su prvi i drugi ubrojivi a treća skupina nije tj posjeduje smanjen stepen ubrojivosti/odgovornosti. Ovisno o okolnostima.

[Pjanic15]

Vrsta ispoljavanja tj. psihotični karakter krivičnog djela ne može nikako poništiti dijagnozu poremećenosti, znači bilo to krivično djelo psihotičnog karaktera ili ne, duševna poremećenost je duševna poremećenost. Međutim sa druge strane, ako se pročitaju detalji počinjenog krivičnog djela, nemoguće je to, kao prvo neokaraterisati kao duševno poremećeno, kao drugo i teškog psihičkog karaktera, te još okarakterisati stanje svijesti pri tome. Sasvim druga stvar je to šta će kasnije, da li prilikom suđenja ili ne, ispoljavati počinioc, nit može utjecati na stanje koje je ispoljeno tokom vršenja nedjela koje je dokazalo pravu sliku stanja počinioca, a ne kasnije gdje također postoji mogućnost lažiranja, iako opet naglasiti ne može utjecati na prikazano činjenično stanje prilikom izvršenog nedjela.

crk'o ja dabogda ako ti i sam znaš šta hoćeš da kažeš.

niko bolan nije rekao da su ubice smaje ćesira "dobri", da nisu poremećeni, pa ni vještak kojeg si citirao. on je rekao da nemaju psihotične poremećaje, što je samo jedna grupa psiholoških, mentalnih poremećaja. to nisu sinonimi.

Uporno brkaš kao i u prošlom postu šta je vještak rekao, nije uopšte naveo termin "psihotičnog poremećaja", nego duševne poremećenosti "psihotičnog karaktera". Da su htjeli reći da nisu dobri, da su duševno zdrave, a ne poremećene osobe, ne bi na kraju donijeli konačni zaključak da se ne mogu u potpunosti dijagnosticirati i smatrati kao mentalno poremećene osobe, te da su svjesno radili sve, kao što se kaže u daljnjem tekstu:

"Kada je riječ o Emiru Lipi, kod njega su primijetni elementi PTSP-a, ali ne u dovoljnoj mjeri da bi se postavila dijagnoza. Dakle, on je bio veoma svjestan težine i posljedica krivičnog djela za koje se tereti“, kazao je Ćemalović u obraćanju Sudskom vijeću kojim predsjedava Jasenko Ružić.

Isti je slučaj i sa Munirom Lipom, koja također nije ispoljila elemente psihotičnog karaktera, te je veoma sposobna da prati tok suđenja.

Situacija je pak nešto složenija kada je riječ o prvooptuženom Salihu Arnautoviću. Kako je istakao Ćemalović, kod njega su uočljive česte promjene ponašanja, djeluje naročito nestimulativno i ravnodušno i ima gotovo potpuno odsustvo savjesti.

"Bez obzira na sve navedeno, analiza otklanja svu sumnju u mogućnost njegovog normalnog rasuđivanja, te je on vrlo svjestan djela koja je počinio“

Kada je u pitanju Ena Lipa, vještak neuropsihijatar je kazao kako je kod nje vještačenjem uočen poremećaj ličnosti stečen u ranoj mladosti. Ipak, ona je u potpunosti svjesna svojih djela.

"Ona jednostavno nema osjećaja krivice niti kajanja i u potpunosti je odsutna potreba da pomogne tom djetetu, kao i kod ostalih optuženih, i to u dužem vremenskom periodu. Jednostavno nema nikakvih simptoma žalosti koji bi se kod nje mogli uočiti zbog gubitka djeteta“, kazao je Ćemalović.

Kao što se vidi, sve do jednog su sa psihijatrijskog staništa oslobođeni, nit im je dijagnosticiran mentalni poremećaj zbog toga što se navodi da su sve "svjesno činili", zbog čega bi izbjegli pravnu kaznu i zatvor, te završili na psihijatrijskoj ustanovi. Kao što sam već naveo, nemoguće je da je iko od navedenih pri činu ubijanja i torture djeteta bio mentalno zdrav, nit je bio svjestan jer jedno isključuje drugo. Znači pitam tebe i ove iznad, po kojem osnovu je to mentalno zdrav, normalan, svjestan čin?

[JThomas]

počni od opšte enciklopedije i rječnika stranih riječi. nađi psihotični, pa onda psihološki/psihički, jer to nije isto, vrlo je različito.

[Pjanic15]

Ignoriraš jasna pitanja, tako da bi se ti trebao time pozabaviti.

[JThomas]

dijete drago, ja počinjem sumnjati da ti znaš sva slova. jel vidiš da se kaže da je uočen poremećaj ličnosti, ali ne i psihotični poremećaj?

što su različite grupe i podvrste generalnog termina psihološki poremećaji, i ni onaj sa poremećajem ličnosti ni onaj sa psihotičnim poremećajem nije mentalno zdrav. ali ovaj prvi je najčešće krivično odgovoran bez obzira na to, a ovaj drugi često nije.

mi se ne možemo raspravljati dok ti svijest, rasuđivanje i uračunljivost, psihološki i psihotičan guraš pod isto, jer su to vrlo različite stvari. k'o što rekoh, počneš od nekog riječnika da pohvataš termine, da bi mogao pričati o nečemu.

[Pjanic15]

dijete drago, ja počinjem sumnjati da ti znaš sva slova

Prijavljen ti je post, kao i svaki budući zbog spama i ignorancije pitanja i prebacivanja priče.

[Pjanic15]

Idemo od definicije, da bude jasnije za one koji žele da shvate i odgovore na pitanja koja sam postavljao:

Duševna ili mentalna bolest je u najširem smislu svaki poremećaj funkcija mozga koji utječe na mišljenje, osjećaje ili sposobnost osobe da komunicira sa svojom okolinom.

Duševno ili mentalno zdravlje je izraz koji se često upotrebljava da opiše postojanje ili nepostojanje duševne bolesti.

Precizna definicija ili klasifikacija duševnih bolesti su predmetom trajnih kontroverzi, najčešće zbog toga što je psihijatrija - znanost o duševnim bolestima - nije pratila napredak ostalih grana medicine, odnosno daleko više je bila pod utjecajem raznoraznih političkih, ekonomskih i kulturnih faktora