Ja nemam svoju istinu, ali moram se za nešto uhvatiti. Mislim da je najgore kada se uhvatiš za emocije.nokia6170 wrote:Pitanje pomirenja je uslovljeno iskljucivo i samo iskljucivo jednom istinom i postovanjem jednih drugih. Toga trenutno nema medju tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini. Svaki narod ima svoju istinu i svaki narod vodi inat politiku.draganbl wrote:Ne pružam ruku stidljivo nego otvoreno i nedvosmisleno. Pomirenje jeste moj interes. Iskreno, počeo sam da sumnjam da li je i vaš.kmirsad wrote:...bojim se da nas ovakva priča ponovo vodi, ne na jedan, ...nego deset sporednih kolosjeka...
...forumsko dokazivanje krivice drugome...u ovom momentu... neče pomoči nevinom čovjeku, našem sugrađaninu, Bosancu i patrioti... Iliji Jurišiću...da izađe iz srbijanskog kazamata i vrati nam se...
živ.. a ne u sanduku... Ilija je teško bolestan čovjek...neče dočekati Strazbur...
...ne trošimo riječi i pozitivnu energiju na ispraznu priču... sačuvajmo ih za Iliju...
...spašavajuči njega ...spašavamo sebe...
zato nemojmo tražiti neprijatelja...čak i tamo gdje ih objektivno nema... pokušajmo ih pretvoritu u prijatelje... sinergija je velika stvar... evo...recimo draganbl...pruža ruku pomirenja...stidljivo, ali ipak pruža... prihvatimo je...srdačno... razjasnimo nerzjašnjeno...polako...i sa strpljenjem... istina ima mnogo lica...a samo jedno je pravo...
Dakle prihvatimo svaku pruženu ruku...a naročito one iz RS-a... jer su nam neophodne... ne razbacujmo se ko da ih ima na sve strane...a njegove dileme...pa i naše...razriješit će s vramenom...i istinom...
Ako želiš pomirenje samnom, izbaci iz rječnika termine tipa "srbijanski kazamat". (Znam da kazamat znači isto što i zatvor, ali ti to koristiš u kontekstu "surovog zatvora gdje svakodnevno muče ljude vrelim gvožđem").
Takođe, čovjek je osuđen od strane legitimne institucije i postoji pravni lijek da se oslobodi.
To što je bolestan ne oslobađa ga eventualne krivice. Zbog bolesti može eventualno biti pušten na slobodu da se liječi, ali to ne znači da nije zločinac.
A sto se tice istine, zbog inat politike se utvrdjivanje istine prepustilo sudovima i presudama. Medjutim, sve je to fino do onog trenutka dok se ne pojave presude koje o jednom dogadjaju govore na dijametralnoi suprotan nacina, odnosno kada jedna presuda kaze jedno, a druga drugo. Sta onda? Pa nista, opet zbog inat politike ce nastaviti savk gurati svoju istinu i mahati presudama koje iskljucivo idu u prilog toj istini.
A sta cemo sa onima koji za sebe kazu da su legalisti...e njima je zajebano, jer svoju istinu baziraju na prihvatanju onoga sto sud i presude kazu, a problem nastaje kada za jednu stvar imamo dvije razlicite presude.
Srbi, kada se uhvate emocija, smatraju da nije bilo niti zločina, niti genocida, niti silovanja, niti pljačkanja. Reći će, pa mi smo se branili od "muslimanskog i ustaškog noža koji nas je već jednom u ovom vijeku klao". Izvinite zbog izraza, ali tako govore oni sa emocijama. Dopune oni to još.
Sa druge strane, kada se Bošnjaci dohvate emocija, onda optuživanju svega što je srpsko nema kraja. Sve Srbe (naravno ograde se, sem njih par pacifista) proglase fašistima, četnicima, koljačima, ubicama itd. Čak i one koji se nisu ni rodili, jer će biti takvi kad porastu, čim su Srbi. Pozivaju na linč, psuju majku (meni), pozivaju da pale zastave i ambasade, da hapse narod po ulicama itd. Proglašavajući druge za fašiste i sami to postaju.
Zato ja ustajem protiv komentarisanja odluka suda, na ovakav način. Ako pak ima dijametralno suprotnih odluka, prihvatimo onda da su odluke takve i da po tom pitanju ni pravo nije dalo tačan odgovor (kao što je pitanje agresije). Nemojmo tjerati mak na konac, jer se ne možemo oko toga dogovoriti. Ova odluka suda (Jurišić) nije dijametralno suprotna ni sa jednom drugom. Čovjek je osuđen za svoj čin, nije se sudilo niti državi, niti instituciji, već se sudilo za učestvovanje u ubistvu i ranjavanju vojnika koji su se povlačili iz Tuzle. A većini ljudi ovdje uopšte nije ni bitno da li je kriv ili ne, važno je samo to što mu je presudio "nelegitiman četnički sud i evo ga sada, bolestan, jadan i čemeran trune u četničkom kazamatu".

