Kod nas se vjera izjednačava sa nacijom, političkim diskursom, filozofijom, radnom etikom, svim mogućim. Stoga i ti koji se drznu promijeniti ime i vjeroispovijest naiđu na žestoke probleme.Lopov-eliminator wrote:@ABH017 mozda zato sto se mnogi na Balkanu slomise nevjernicima nametnuti svoja uvjerenja konstantnim pritiskom i diskriminacijom? Ako te neko zeli diskriminirati, ne mozes reci da te se to ne tice.Hakiz wrote:Uh, kada te neka religija stavi u negativnu konotaciju, to može biti opasno po život. Možda zato?ABH017 wrote:...Ako su nekom svete knjige, nekakve blisko-istočne bajke, na nivou snježane i 7 patuljaka, zašto pridaje ikakvu pažnju negativnoj konotaciji, kod korištenja riječi nevjernik u njima?
Mi, ipak, ne živimo u teokratskom društvu, niti smo blizu toga, čak, šta više, u našem društvu mnogo negativniju konotaciju ima naziv vjernik, nego nevjernik.
Boldirano je, naprosto, laž.
Kao sto @Hakiz rece, boldirano je, naprosto, laz. Ja bih dodao: i to laz na kvadrat.
Od teokratije bas i nismo daleko, vjera se uvukla u sve pore drustva, cak i u politiku, izjednacava se s nacijom (sto si i ti podrzavao ovdje), a one koji se slucajno drznu promijeniti vjeru naidju na zestoke probleme. Vidio si sta se s Marjanom desilo. Dodje prvi covjek IZ u BiH i hladno u fetvi kaze da bez vjere nema morala, niko da na to zucne ijedne jedine rijeci. Zasto se praviti lud na sve ovo?
Marijana, naprosto, niko više ne doživljava kao Srbina. Mnogi su ga otpisali iz te kategorije, čim je pokazao svoje, neskrivene, simpatije prema BiH fudbalskoj reprezentaciji i nekim njenim članovima. Ne smatraju ga više ni članom porodice Mijajlović. Jel' to, što ga neko ne smatra Srbinom i Mijajlovićem, znači da on to i nije?
Kod nas se sve prepliće sa vjerom, iako, realno sa vjerom nema nikakve veze. To što neko nosi krst, ili polumjesec i zvijezdu, oko vrata, ne znači da je vjernik, koji obavlja propisane vjerske obrede ili uopšte razmišlja o Univerzumu koji je stvorio sve poznato i nepoznato. Dizanje ruku i učenje fatihe pored mezarja ili krštenje prilikom prolaska pored bogomolje, izgovor "bismillah" i krštenje prilikom polaska na put, je kod nas znak da se radi o vjerniku na kvadrat. Vrlo dobro znamo da su to postali partijski, nacionalni, društveno-tradicionalni rituali, koji, u brutalnoj većini slučajeva, nemaju baš neke veze sa vjerom, iako su bazirani na određenim vjerskim ritualima.
Već smo diskutovali o tome, koliko je obrezivanje muške djece bolno za kršćane ili zašto Bošnjaci djeci daju arapska, turska ili perzijska imena. Kod nas se sve djeli na naše i njihovo. A vjera(e), u pravilu, bi trebala(e) da budu svačije, svih nas. Mada nisu, zbog svega, gore navedenog.
Ne kažem ja da se Bakir ne predstavlja kao "veliki musliman", Dragan kao "veliki katolik", a Milorad kao "veliki pravoslavac". Oni su, zapravo najveći... Malo sutra. Jesu ako ćemo lagati jedni druge.
