Svi naši reprezentativci

[cyprus]

Prije nekog vremena mi je palo na um da otvorim temu u kojoj bi bio izvršen pregled svih fudbalera koji su zaigrali za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, odnosno iznesena diskusija o tome koji je bio njihov učinak i šta su postigli u svojim karijerama... Ali odlučio sam da pričekam dok naš plasman u Brazil ne bude gotova stvar, tako da se pregled može lijepo zaokružiti... I evo, kucnuo je taj časak, konačno...

Molio bih moderatore da ne spajaju ovu temu sa onom već postojećom pod nazivom ''BH reprezentativci i potencijalni reprezentativci - vol. 3'' iz razloga što ta ima aktuelni karakter, a ovo što sam ja zamislio je više historijski pristup... Mislim da slična tema ne postoji ili je ja bar nisam vidio...

Na ovoj temi sam zamislio da dam osvrt na svakog igrača koji je zabilježio bar jednu minutu igre u takmičarskim (kvalifikacionim) utakmicama u historiji naše reprezentacije... Analiza (bar za sada) neće uključivati one igrače koji su nastupali u prijateljskim utakmicama, iz više razloga... Ponajprije zato što ja takve utakmice ne smatram pravim utakmicama, ali i zato što je prilično teško definisati koje su to utakmice... Pošto je tu bilo i različitih turnira i utakmica koje je igrala B selekcija, zatim onih koje nisu priznate od FIFA-e (bila je i jedna utakmica reprezentacije Herceg Bosne sa Paragvajem, koju je FIFA čini mi se registrovala kao utakmicu BiH reprezentacije), utakmice tzv. mediteranske selekcije itd, zatim ona utakmica protiv Azerbejdžana koju je odigrao Ž tim itd... Dakle, strogo ću se držati službenih kvalifikacionih mečeva i to igrača koji su sudjelovali u igri...

Ono što planiram pisati o igračima će se bazirati na vlastitim sjećanjima, kao i informacijama koje mognem pronaći na internetu... A razlog zašto ovo pišem na forumu, a ne na nekom blogu, jeste da smatram da je interakcija drugih forumaša ovdje itekako bitna, kako bi uspjeli skupiti što više informacija, sjećanja i diskusija o ovoj temi na jednom mjestu... A obuhvatiti svakog igrača je obiman posao, i ja se nadam da ćemo ga uspjeti privesti kraju, i to do početka SP u Brazilu... Svrha ove teme je da prikaže sve ono što je ova reprezentacija i država prošla u proteklih 17 godina, te ko su bili ljudi koji su je predstavljali na terenu... Sasvim sigurno da je tu bilo onih koji su zaslužili da se više priča o njima, kao i onih za koje je ostalo pitanje kako su se i zašto našli na spisku selektora... Ipak, svi oni su u nekim od ukupno 8100 minuta (+ sudijski podružeci) bili Bosna i Hercegovina...

Neka osnovna statistika kaže ovako: u 9 kvalifikacionih ciklusa (5 za SP i 4 za EP) smo odigrali ukupno 90 utakmica... Okruglo 40 puta smo pobijedili, 15 puta igrali neriješeno, a izgubili 35 puta... Zabili 144 gola, a primili 117... U pet navrata smo završili četvrti u grupi, jednom smo bili treći, dva puta ispali u baražu, te smo konačno ove godine osvojili prvo mjesto u grupi i ostvarili plasman na veliko takmičenje... Nikada nismo bili slabije plasirani od rejtinga koje nam je dao šešir iz koga smo izvučeni... A ako sam dobro izbrojao, u tih 90 utakmica ukupno je nastupilo 128 igrača, među kojima je 46 njih imalo 10 i više nastupa, a čak 23-ica su upisali samo jedan kvalifikacioni nastup... Najviše nastupa ima naravno Zvjezdan Misimović (51), a uz njega je jedino kapiten Spahić nastupio u više od pola svih utakmica (46)... Jedino su Emir Spahić i Elvir Bolić dosad nastupili u šest kvalifikacijskih ciklusa... Sa 22 gola u 40 kvalifikacionih utakmica, Edin Džeko je najbolji strijelac reprezentacije...

A temu ću početi obrnutim redom i krenuti od igrača koji su ostavili najmanji trag u reprezentaciji i postepeno se kretati prema onima sa značajnijom ulogom, da bih završio sa onima koji su stekli status ikone bosanskohercegovačke reprezentacije... Nadam se da će mi zamišljeno poći za rukom, jer nije to mali posao... Ali probat ću, pa dokle doguram...

[cyprus]

Sulejman Smajić



REPREZENTATIVNE UTAKMICE:
2006. Moldavija - BiH 2:2

Kako rekoh, temu počinjem sa igračima koji su ostavili najmanje traga u reprezentaciji, a prvi na listi je nažalost Sulejman Smajić. Kažem nažalost zato što je ovaj vezista imao potencijala za mnogo bolju, kako klupsku, tako i reprezentativnu karijeru, ali su pehovi učinili svoje. Sulejman je rođen u Jajcu 13. augusta 1984. godine. Fudbalsku karijeru je započeo u Iskri iz Bugojna, ali ga već kao 19-godišnjaka dovodi Zrinjski iz Mostara, što se pokazalo kao pun pogodak za obje strane. Smajić se brzo pokazao kao jedan od najvažnijih stubova šampionske generacije Zrinjskog iz 2005. godine, zbog čega je i postao ljubimac mostarskih Ultrasa, koji mu naredne sezone dodjeljuju navijački trofej. Istovremeno je postao i standardni U-21 reprezentativac naše zemlje. Odlične igre u Zrinjskom su mu donijele poziv u A reprezentaciju, kao i interesovanje belgijskog Anderlechta. Smajić je bio pred samim potpisom za ovog belgijskog velikana, ali na ljekarskom pregledu su mu utvrđeni problemi sa srcem. Prelazak u Anderlecht je otpao, a nastavak karijere došao u pitanje.

Nakon polugodišnjih terapija, Smajić dobiva dozvolu doktora za povratak na teren, te uskoro ipak dolazi transfer u najjaču belgijsku ligu, ali u mnogo manji klub od Anderlechta – Dender. Zbog dobrih igara je postao ne samo standardni, nego i najbolji igrač tog kluba, ali ga nije uspio spasiti od ispadanja. Ipak, njegove igre nisu prošle nezapaženo, pa već preko ljeta prelazi u stabilnijeg belgijskog prvoligaša – Lokerena. Iako je i u ovom klubu napravio prilično dobar start, kasnije povrede i nenaklonost trenera su ga odstranile od terena gotovo čitavu jednu sezonu. Željan igre, Smajić nakon tri sezone provedene u Belgiji, 2011. godine raskida ugovor sa Lokerenom i vraća se u domovinu, postavši član Željezničara, gdje je važio za veliko pojačanje. Međutim, činjenica da je iza sebe imao gotovo potuno neaktivnu sezonu i kontinuirane povrede koje su ga pratile, izbacili su ga iz forme, pa u plavom dresu nije pružio ono što su navijači od njega očekivali. Od ove sezone je član Olimpica, za kojeg za sada pruža solidne partije.


Kompilacija najboljih Smajićevih poteza u dresu Dendera

O reprezentativnom učinku Sulejmana Smajića se nažalost ne može puno napisati. Svoj jedini nastup za najjaču BH fudbalsku selekciju je upisao kao 22-godišnji igrač Zrinjskog u pretposljednjoj utakmici Blaža Sliškovića na selektorskoj klupi. Radilo se o gostujućoj utakmici protiv Moldavije u Kišnjevu, 11. oktobra 2006. godine. Smajić je ušao kao zamjena Mirku Hrgoviću u 86. minuti utakmice, pri rezultatu 2:2. Obzirom da su posljednje minute te utakmice protekle u terenskoj inicijativi i ofanzivi Moldavaca, evidentno je da ova izmjena nije donijela ništa konkretno, a rezultat je ostao nerješen. Iako se Smajić poslije još nekoliko puta nalazio na užim i širim spiskovima reprezentativaca, noseći epitete povremenog i potencijalnog reprezentativca u medijima, više nikada nije istrčao na fudbalski teren u reprezentativnom dresu. A ko zna šta bi se desilo da je svojevremeno uspio realizovati transfer u Anderlecht...

[Šibicar]

Al' i ti imaš vremena na bacanje.

[studeni76]

Uh imat ćeš knjigu za napisati koliko je anonimusa prodefilovalo kroz repku

[cyprus]

Ricardo Santos Lago Baiano



REPREZENTATIVNE UTAKMICE:
2004. BiH – SCG 0:0

Ricardo Santos Lago Baiano, od strane Širokobriježana od milja prozvan Rajko (ako se dobro sjećam naslova iz avazovog Sporta od prije 10-tak godina) je zasigurno najneobičniji naš reprezentativac u historiji, prvenstveno zato što se radi o naturalizovanom igraču sa drugog kontinenta – naravno rođenom Brazilcu. Ricardo je rođen 10. septembra 1980. godine u Ilheusu. To je grad u brazilskoj državi Bahiji, smješten na obali Atlantskog okeana, kao i većina većih brazilskih gradova. Prije dolaska u Evropu, tačnije BiH, ovaj ofanzivac je bio član tri brazilska kluba, između ostalih i velikana Sao Paula. Međutim, kako se nije uspio nametnuti u domaćoj ligi, odlučio je sreću potražiti u Evropi. Njega i brata Wagnera je angažovao Široki Brijeg, s tim što je Ricardo prepoznat kao kvalitetniji igrač, koji je odmah dobio priliku u prvom timu ovog hercegovačkog kluba, dok je Wagner poslat na posudbu u Posušje. Naravno, znamo da će kasnije i Wagner postati jedan od najvažnijih igrača Širokog. Ricardo je u klubu sa Pecare proveo dvije sezone, što mu je bilo dovoljno da dobije BH državljanstvo. U te dvije sezone, on je bio jedna od najvažnijih poluga širokobriješke ekipe, te je dao veliki doprinos u osvajanju prve klupske titule državnog prvaka 2004. godine.

Sjajne igre u plavom/bijelom dresu su Ricardu donijele transfer u najjaču rusku ligu. Postao je član Kubana, kluba iz grada sa juga Rusije – Krasnodara. Time započinje nova, ruska epizoda u njegovoj karijeri, koja će trajati više od sedam godina. U Rusiji se najduže zadržao baš u Kubanu – četiri sezone. Bio je to period sa dosta uspona i padova i za njega i za klub. Klub je recimo ispao u drugu ligu već u prvoj sezoni Ricardovog članstva u njemu. Ipak, dvije sezone poslije, Kuban se ponovo vratio u društvo najbolji, a Ricardov doprinos u tom povratku se, između ostalog, mjeri i sa 12 postignutih golova te godine. Može se reći da mu je ta sezona (2006.) bila i najuspješnija u Rusiji. Nakon toga kreće njegov blagi pad i česte promjene klubova. Kako je Kuban ponovo ispao već u prvoj povratničkoj sezoni, Ricardo ga napušta, ali ostaje na jugu Rusije, u Spartaku iz Naljčika. Naljčik je bio kratka epizoda, kao i većina klubova za koje je potom igrao: FK Moskva, FK Krasnodar, Spartak Naljčik (ponovo), Soči i Himki. Od nabrojanih, jedino je u drugoligašu Sočiju ostao nešto duže od jedne sezone, ali treba naglasiti da je u svim klubovima imao pristojnu minutažu. Nakon već evidentne silazne putanje u Rusiji, 2012. godine odlučuje se za povratak u klub koji je lansirao njegovu fudbalsku karijeru – Široki Brijeg. Ipak, ni u Širokom nije uspio zadovoljiti apetite stručnog štaba, tako da je trener Slaven Musa potkraj prošle godine izjavio da više na njega ne računa. Od tada mu se gubi svaki trag (bar na internetu).


Ricardov evrogol za FK Moskvu

Obzirom da je on evo drugi igrač kojeg pominjem na ovoj temi, jasno je da je i njegov trag u našoj reprezentaciji vrlo blijed, ali za razliku od slučaja Smajića, vjerujem da se većina navijača sjeća njegovog istrčavanja na teren u reprezentativnom dresu. Razlog je očigledan. A cjelokupan njegov reprezentativni staž se ogleda u posljednjih 10 minuta utakmice na Koševu protiv Srbije i Crne Gore u jesen 2004. godine, kada je ušao u igru umjesto Elvira Baljića. Mislim da je tada već bio član ruskog Kubana. Slučajno ili ne, reprezentativci SCG su preuzeli kontrolu utakmice i stvorili svoje dvije najbolje prilike baš u tih posljednjih 10 minuta, što govori da Rikardov učinak i nije bio na nekom zavidnom nivou. Na kraju, ostat će neka pitanja vezana za ovog igrača, poput onih zašto je baš on naturalizovan ili zašto više nikad nije zaigrao za našu A selekciju, ali u svakom slučaju upisan je na historijsku listu naših reprezentativaca.

[cyprus]

Al' i ti imaš vremena na bacanje.

Što je najgore i nemam baš toliko

[riko-ga]

Al' i ti imaš vremena na bacanje.

Što je najgore i nemam baš toliko

Odlicna ideja i svaka cast na trudu.Znas da ce biti citano kao bukvar.Pratim naravno i povremeno ubacim koji komentar

[cyprus]

Mario Božić



REPREZENTATIVNE UTAKMICE:
2007. Mađarska - BiH 1:0

O ovom igraču su mnogo više pisali srbijanski mediji nego naši, što je možda i razumljivo zbog činjenice da isti nikada nije igrao za neki klub iz naše države, nego je svoju igračku karijeru započeo u SR Jugoslaviji. Ipak, to što se rodio u Tuzli 25. maja 1983. godine mu je omogućilo da postane bosanskohercegovački reprezentativac. Svoje prve fudbalke korake je napravio u blizini Drine, ali sa njene desne strane, u Loznici. U svojoj ranoj mladosti je igrao za ukupno tri niželigaša u SR Jugoslaviji, ali bez obzira na to, njegov talenat nije ostao nezapažen. Kao 21-godišnjak, 2004. godine prelazi u mađarski Videoton, klub u kojem će ostati naredne tri i pol sezone. Sa njim nije osvojio niti jedan trofej ili ostvario spektakularan rezultat, ali se nametnuo kao jedan od najvažnijih igrača tog stabilnog prvoligaša, koji je konstantno boravio u gornjem dijelu tabele. Najčešće je igrao na poziciji zadnjeg veznog, ali je po potrebi korišten i kao krilni igrač.

Nakon odlaska iz Videotona 2008. godine, nastaje period češćeg mijenjanja sredine za Marija, ali se on u većini klubova prilično dobro snalazio i bez većih problema održavao status standardnog igrača. To svakako važi i za budimpeštanski Ujpest, prvu stanicu nakon Videotona i klub slične jačine i ambicija kao prethodni, u kojem je ostvarivao i bolje rezultate, ali opet bez trofeja. Nakon sezone i pol u Budimpešti, seli se uzvodno uz Dunav, u bratislavski Slovan, sa kojim konačno dolazi do trofeja, i to jednog prvenstvenog i dva kupa Slovačke. Kada je 2010. godine njegov klub u Europa ligi izbacio Crvenu Zvezdu, a on bio jedan od najboljih pojedinaca na terenu, Robert Prosinečki se zainteresovao da ga dovede na Marakanu. Do toga je zamalo i došlo, jer je Mario kako sam kaže veliki navijač Zvezde od malih nogu, ali je na kraju transfer ipak propao. Umjesto toga, desila se njegova najveća pogreška u karijeri, odlazak u izraelski Ashdod, u kome se nije naigrao. Iako je nakon raskida ugovora sa Izraelcima ponovo bio blizu da dođe u najjaču ligu Srbije (u Borac Čačak), primamljivija je ponuda stigla iz Kine, tačnije Shanghaia. Pod palicom Jeana Tigane u Shanghaiu se zadržao pola godine, prije nego što mu je ponuđen raskid ugovora radi dolaska Didiera Drogbe. Nakon toga slijedi povratak u Evropu, najprije u azerbejdžansku ligu, a od ove sezone je član grčkog drugoligaša Panachaikija. Sve u svemu, mnogo je klubova dosad promijenio ovaj 30-godišnjak.


Kompilacija Božićevih najboljih poteza

Božićeva reprezentativna karijera je cijela stala u posljednjih 11 minuta utakmice Mađarska – BiH u jesen 2007. godine, kada se jedini put našao na spisku selektora Fuada Muzurovića, za vrijeme trajanja čuvenog bojkota od strane mnogih reprezentativaca. Tada je igrao baš u mađarskoj ligi za Videoton (zajedno sa Jusufom Dajićem), što je jedan od mogućih razloga zašto je pozvan u reprezentaciju. Ta utakmica je prekinula naš niz od iznenađujuće tri pobjede zaredom i najavila mučan ostatak tog kvalifikacijskog ciklusa, iako u toj utakmici nismo igrali loše, ako izuzmemo katastrofalnu realizaciju prilika. Božić je ušao u finišu utakmice umjesto Maletića, kako bi iz drugog plana doprinio našim nastojanjima da ugrozimo mađarski gol, ali očito da je to bilo premalo vremena da ovaj debitant učini bilo šta vrijedno spomena. Taj debi je bio i njegova posljednja utakmica za reprezentaciju. Narednu utakmicu protiv Moldavije na Koševu je presjedio na klupi. Nakon toga ga nije bilo na spiskovima selektora, iako se po medijima njegovo ime znalo tu i tamo provlačit. Posljednji put je dospio u naše medije početkom septembra ove godine nakon što je (kao zapažen bivši BH internacionalac u slovačkoj ligi) slovačkim novinarima poručio, citiram: ''Dokazat ćemo da smo najbolji u grupi.''

[cyprus]

Al' i ti imaš vremena na bacanje.

Što je najgore i nemam baš toliko

Odlicna ideja i svaka cast na trudu.Znas da ce biti citano kao bukvar.Pratim naravno i povremeno ubacim koji komentar

Hvala Inače, dosta za večeras...

[todd_smith]

Nastavi samo ovako, fino je da neki ovdje procitaju i znaju historiju repke koju pljuju

Sala na stranu, odlicna tema

[Lakat Jebić]

samo da ne zaboravim na temu, poslije cu komentarisat

[Admir_1984]

Sergej Jakirović

[Logovan]

Cypruse, napiši nešto o Mikeliniju.

[Lakat Jebić]

dusan kerkez

[Mali_Vuk]

Super tema

Samo ima ovo da liči na Rat i Mir što se obima materijala tiče Adžem, Pintul, Geca, Demirović, Šašivarević, Pavo dadić, Asim Hrnjić...

[Eborg]

Koliko god mi bolo oči što se izostavljaju prijateljske utakmice, možda je to s druge strane i bolje. Manji je obim igrača i samim tim je lakše posložiti neke stvari. Ipak, značajno će to utjecati i na statistiku redovnih reprezentativaca ako se samo budu gledale takmičarske utakmice.

[cyprus]

Mikelini, Adžem i Hrnjić neće biti dio ove teme, bar što se mene tiče

[It_is_a_Leclerc]

Izvanredna i vrlo edukativna tema.

[mega_mashcine]

Bilo bi dobro staviti tabele i rezultate svih ciklusa za EP i SP nase repke. Da vidimo s kim smo sve igrali i na kojim mjestima smo zavrsavali u grupi.

[cyprus]

Fuad Šašivarević



REPREZENTATIVNE UTAKMICE:
1996. Grčka - BiH 3:0

Iako je o Fuadu Šašivareviću teško naći neke šire podatke (tek je Željko Vela napisao ove godine jedan kraći članak o njemu na gol.hr-u), neosporna je činjenica da je ovaj igrač ostavio dubok trag u većini klubova za koje je nastupao. Rođen je 14. avgusta 1968. godine u Banja Luci, u kojoj je i počeo graditi svoju fudbalsku karijeru, naravno igrajući za Borac, do čijeg se prvog tima probio sa 20 godina. Zapaženiju ulogu u njemu je dobio dvije sezone kasnije, da bi u nesretno proljeće 1992. godine osvojio posljednju titulu međunarodnog Mitropa kupa. Međutim, odmah nakon toga ga je rat naveo na promjenu sredine, tačnije prelazak u Hrvatsku nogometnu ligu, koja se upravo bila formirala. Rijeka je bila klub u kojem je igralo dosta igrača iz Bosne i Hercegovine tokom rata ili poslije njega, a Šašivarević je bio jedan od njih. Ona je označila početnu stanicu u prilično uspješnoj karijeri ovog Banjalučanina u najjačoj ligi susjedne nam države. Tokom dvije sezone na Kantridi je postao nezamjenjiv član riječke udarne jedanaestorke, a posebno su do izražaja dolazile njegove tehničke vještine (npr. izvođenje slobodnih udaraca). Sjajne igre su mu donijele transfer u zagrebački Dinamo (tada Croatiju) 1994. godine. Međutim, iako je to bio najjači klub u kojem je igrao, Šašivarević je u njemu najmanje pokazao, tako da se već nakon polusezone našao na izlaznim vratima kluba.

Prelazak u Segestu iz Siska, manjeg, ali tada vrlo solidnog hrvatskog prvoligaša, Fuada je preporodio, a slobodno se može reći da je u njemu doživio vrhunac karijere, gledajući po pruženim partijama. Zanimljivo je da mu je saigrač na golu bio naš kasniji reprezentativac, Tomislav Piplica. U Segesti je igrao tri sezone, a za to vrijeme je Segesta ostvarila svoj najveći uspjeh u historiji – igrala je u finalu Intertoto kupa 1996. godine, nakon što je prethodno prevazišla prepreke u vidu švedskih Örebra i Orgrytea, švicarskog Luzerna, francuskog Rennesa i izraelskog Hapoela iz Tel Aviva. Osvajanje Intertoto kupa i plasman u Kup UEFA nisu bili daleko, ali je danski Silkeborgiz dvomeča ipak izašao kao pobjednik, zahvaljujući golu više u gostima. Šašivarević je bio strijelac za nedovoljnu pobjedu od 0:1 na gostovanju. Kako je Segesta počela da nakon toga tone, 1997. godine on prelazi u stabilniji NK Zagreb, sa kojim igra pretkola Kupa pobjednika kupova. Dvomeča sa Tromsom, u kojem je njegov klub tijesno ispao, kao i samog Šašivarevića na terenu se, na vlastito divljenje samom sebi, sjećam. Potom je uslijedila jedna kratka epizoda sa igranjem u njemačkom drugoligašu Uerdingenu, nakon čega se ovaj veznjak vratio najprije u Zagreb, a zatim i u domovinu, tačnije bihaćko Jedinstvo, koje je u to vrijeme bilo jedan od najjačih klubova na prostoru Bosne i Hercegovine, bez obzira što još nije postojala ujedinjena liga. Fuad Šašivarević svoju karijeru završava u bordo dresu Sarajeva, a navijači ovog kluba će ga najviše pamtiti po postignuta dva pogotka u jednom od najboljih gradskih derbija nakon rata 2001. godine, koji je završio neriješeno - 2:2.

Vjerovatno nije veliki broj ljudi koji znaju da je ovaj igrač uopšte nastupio za A selekciju Bosne i Hercegovine. Ipak, to se desilo baš u prvoj kvalifikacionoj utakmici naše reprezentacije u historiji, onoj protiv Grčke u Kalamati 1996. godine. To je bilo neposredno nakon što je on sa Segestom imao sjajan nastup u Intertoto kupu, tako da ga je njegov imenjak Muzurović odlučio uvrstiti na spisak za tu historijsku utakmicu. Taj spisak je inače i jedva sastavljen, što je razumljivo s obzirom na tadašnje uslove. Šašivarević je utakmicu počeo na klupi, ali je u 65. minuti dobio priliku da upiše svoj prvi i (ispostavit će se) jedini reprezentativni nastup. U tim trenucima smo gubili 1:0, a nakon njegovog ulaska smo primili još dva gola, sa kojima on istina nema direktne veze. Nakon toga, bio je još u selektorovim kombinacijama za prijateljsku utakmicu protiv Brazila u Manausu, ali je stigao otkaz sa njegove strane (moguće zbog povrede). Za kraj, Šašivarević bi trebao biti neko od ovih sa slike dole, najvjerovatnije ovaj na desnom kraju.


Klupa reprezentacije BiH protiv Grčke u Kalamati (Šašivarević zaokružen)

[ODVRATAN_i_GADAN]

Ovaj zaokruzeni je Repuh 100% Ovaj sto se sageo je vjerovatno Turkovic (po frizuri) , a Sasivarevic je krajnji desni! Vedin Music do Repuha cini mi se i Mirza Varesanovic do njega ali...

[Logovan]

Ovaj zaokruzeni je Repuh 100% Ovaj sto se sageo je vjerovatno Turkovic (po frizuri) , a Sasivarevic je krajnji desni! Vedin Music do Repuha cini mi se i Mirza Varesanovic do njega ali...

Sve je tako kako si napisao.

[cyprus]

Ovaj zaokruzeni je Repuh 100% Ovaj sto se sageo je vjerovatno Turkovic (po frizuri) , a Sasivarevic je krajnji desni! Vedin Music do Repuha cini mi se i Mirza Varesanovic do njega ali...

Eh, vjerovatno si upravu (mijenjam sliku)... Nego sam ja konto od Šašivarevića da je Turković Pa sam ga zato eliminiso... A i ja za ovu dvojicu vamno kontam da su Musić i Varešanović... Golman je valjda Dedić (?), ali nikako ne mogu da skontam ko je ovaj između Šašivarevića i Turkovića? Demirović možda?

Nemoguće je nać sastav klupe iz te utakmice na internetu...

[Mali_Vuk]

Ovaj drugi sa desne strane mi liči na Demirovića, onako po frizuri

[ODVRATAN_i_GADAN]

Vrlo moguce za Demirovica, a takodjer je moguce da je ovaj lijevo od Repuha Baljic!