E sad, koliko ima istine u ovome? Naš mozak formira taj "prvi utisak" o nekome u prvih 4-5 sekundi kada nekoga upoznamo (mahom se misli na fizički izgled i tu neku "vibru") tako da je sav onaj ostatak našeg stava o osobi na jedan način iskrivljen tim prvim utiskom. Da se razumijemo, ovdje mislimo samo na (potencijalne) emotivno-seksualne konekcije, za prijatelje nam trebaju godine i godine. Da li ovo smatrate samo predrasudama kod pojedinaca ili jednostavno kao neko prirodno pravilo? Isto tako, da li protokom vremena sve više i više "betoniramo" to prvobitno mišljenje čak i ako se ne susrećemo prečesto s tom osobom?
Ako ćemo o ličnim iskustvima i tim preferencijama, ja se nikad nisam zainteresovao za neku djevojku ukoliko mi ona u prvom momentu (upoznavanje, priča, sretanje u haustoru, nebitno) nije imala ono "nešto". Može se ona kasnije napucati, biti glavna riba u kvartu, doktorirati sa stilom, ali jednostavno to nije to.
