Svakodnevnica u ratu

[nidokralj]

Pozdrav svima,

volio bih da vas pitam kako je izgledala vasa svakodnevniva za vrijeme rata i cime ste se bavili u to vrijeme?S obzirom da nisam bio u BiH za vrijeme rata(a i bio sam premlad) volio bi da nam napisite neke vase uobicajne radnje za vrijeme rata.

[Velkoski]

Sjedio na sankama u podrumu

[Fabridjijo]

ja sam se puno bavio sportom, trcanje(jogging, sprint) kopanje.

[Koshpa]

svakodnevno sam isao po vodu ha na bunar ha na pivaru

[nsu]

Davao svoj doprinos da moja porodica prezivi. Pretovaranje i istovar humanitarne pomoci, radio u jednoj stolarskoj radnji koja je i u ratu poslovala, naravno kad nisam bio u skoli i kada nisu padale granate. Kad su garnate rokale znalo se, skloniste i pucaj karata , saha i tako.

[snaga_znanja]

14 dana

[Op3r4t0r]

Pozdrav svima,

volio bih da vas pitam kako je izgledala vasa svakodnevniva za vrijeme rata i cime ste se bavili u to vrijeme?S obzirom da nisam bio u BiH za vrijeme rata(a i bio sam premlad) volio bi da nam napisite neke vase uobicajne radnje za vrijeme rata.

Isao po vodu na izvor udaljen nekoliko kilometara od kuce, imao dvije kantice od po 5 litara i tako po cijeli dan, kad sam malo ojacao onda su bile dvije kantice od po 10 litara, posto sam imao 10 godina kad je rat poceo te dvije kantice me slome dok dodjem do kuce, malo odmorim pa opet.

Kad jednom sedmicno naidje cisterna s vodom kroz ulicu trcao za cisternom pa se gurao sa starijom djecom da i ja svoje dvije kantice naspem jer lakse kad se naspu blizu kuce nego kilometrima daleko.

Kad bi bacali iz aviona lunch pakete trcao po njih.

Kad bi zapucalo trcao u podrum.

Jedne prilike ne uspjeh stici do podruma, nebi o tome, uglavnom proveo par mjeseci u bolnici.

Eto kao sto vidis bavio sam se jako puno sportskim aktvnostima, dizanje kanti, nosenje kanti, trcanje i tako

[hurmasica]

Pocetkom rata bilo mi je 9 godina
Ono sto mi je najupecatljivije ostalo u pamcenju:
-naučila igrati TAČA sa kartama i po cijele dane se kartali u podrumu
- procitala mnogo knjiga, najvrijednije sto sam stekla u ratu su dva kompleta LASTAVICE koju mi je ostavila komsinica u amanet nakon sto je napustila sarajevo 93.
-pokusavala napisati knjigu svaki dan vodila dnevnik
-išla sa mamom po srušenim objektima i skupljali drva i daske
-išla sa tatom i sestrom po vodu, nosila jedan kanister od 5 l i dobila temperaturu 40,jedva ziva ostala

-S obzirom da smo zivjeli u prizemlju zgrade , pocetkom rata sve komsiluka sto je bilo u zgradi a sto je ostalo u ratu zivjeli su kod nas. Znalo nas je u mom dvosobnom stanu spavati preko trideset ljudi, plus papagaj, cuko i mačak. Medjutim uskoro su pocele padati granate u nasu zgradu pa smo svi tako preselili u podrum susjedne zgrade. To je medjutim trajalo do kraja 93. g kada smo se svi lijepo vratili svojim kucama i unatoc svakodnevnoj pucnjavi pokusavali normalno da zivimo, cak i oni koji su zivjeli na zadnjem spratu zgrade.

-Vec krajem ljeta 92. osnovana je ratna skola. Imali smo "punktove" na "sigurnim" mjestima, tj. po komsijskim podrumima. Znam da sam imala jedne lijepe cizmice, kozne, futrovane, kupila mi mama pred rat. Toliko sam ih voljela da sam ih nosila i ako su mi vec odavno postale male, pa su me boljeli prsti na nogama kada dodjem kuci. Nisam htjela da nosim nekakve stare gvojzderice koje mi je dala kmisinica . U skoli smo svi imali petice, svaki dan smo zavrsavali nastavu sa pjesmom kemala montena:zajedno smo rasli grade ja i ti.

-93-94 su pocele dolaziti humanitarne organizacije. Pa smo u skoli organizirali razne priredbe i doceke, a za uzvrat dobivali nestle cokolade i lion cokoladice. Jedna luda nastavnica je uporno pokusavala nagovoriti jednu ucenicu da ponese klavir na priredbu hahahaha. Kao ono stavi je u ruksak i donesi sutra da zasviramo francuzima.
-dopisivala sam se sa rodbinom preko crvenog kriza koja je bila izvan sarajeva.
-dobivala ekstra humanitarnu pomoc jer sam bila neuhranjeno dijete, sa 10 god 23 kg. DObivali vocnu salatu u konzervi, mljac i dan danas bih je jela
- sijali ispred zgrade blitvu koju sam voljela jesti u kombinaciji sa rizom, sijali buraniju koja se osusila pa moji roditelji isjeckali listove i pusili je umjesto cigara,sijali paradajz koji nismo mogli docekati da pocrveni nego ga jeli zelenog itd
- nisam voljela ikar, najvise sam voljela margarin u zutoj konzervi sa nacrtanim djecakom ili pak curicom.
-tata zamjenio svoj zlatni vjencani prsten kod nekog svercera da kupi meni i sestri patike.
- moj najsretniji dan je bio kada sam za jedan rodjendan pukom srecom dobila od MZ ljubicastu vrecu za spavanje. Joj moje srece )))) imam je i dan danas.
-igrali se rata u kanalima koji su prokopani da bi se uveo plin ) naucila konacno praviti fišeke i dobih dobru cjevku od komsije.
-potukla se sa najboljom jaranicom iz razreda jer je pred razredom htjela obznaniti da sam zaljubljena u jednog deckica
- ma bilo je svega...u sustini uvijek se nekako vise prisjecam samo lijepih i pozitivnih stvari. A ono sto je bilo najbolje u svom tom zlu je to sto smo svi bili bliski, pomagali smo jedni drugima, provodili mnogo vremena skupa, smijali se, zabavljalji...
Sad se nekako sav svijet otudjio. Znam prvog komsiju da nesretnem mjesecima na ulici...

[Nele9]

Baza - pripreme - obuka/vjezbe - cekaj - cekaj jos - spavaj - u po noci krecemo na teren - mati znam da place - teren - idiot nam je vodic - lokalni su pobjegli ili ih zaboli sta mi radimo - izvidjanje - nema podrske, nemaju karte, nemaju granata - izvidjanje - napad - nosi ranjene i poginule - docekuj napad - ne damo liniju - mrznemo se - nema smjene - .ebo liniju - povratak.

Kuca - mati se smije i place - otac: jesi l' musko ili nisi - naspavaj se - ocisti jos koju zivicu i pomozi roditeljima da se stagod posije na plodnoj zemlji bosanskoj.

Izlazak - izlizane farmerice, maja, neke stare cipele - mati je nesto prodala pa imam 5 marona - izlazak s curom - poslije roljanje, mezimo Ikar s lukom da ubije smrad - mahmurluk 3 dana od rakije zvane tri 4-orke.

Baza - jesi l' cuo ko je pogin'o? - pripreme - obuka - teren.... i tako u krug

[Jara]

Pocetkom rata bilo mi je 9 godina
Ono sto mi je najupecatljivije ostalo u pamcenju:
-naučila igrati TAČA sa kartama i po cijele dane se kartali u podrumu
- procitala mnogo knjiga, najvrijednije sto sam stekla u ratu su dva kompleta LASTAVICE koju mi je ostavila komsinica u amanet nakon sto je napustila sarajevo 93.
-pokusavala napisati knjigu svaki dan vodila dnevnik
-išla sa mamom po srušenim objektima i skupljali drva i daske
-išla sa tatom i sestrom po vodu, nosila jedan kanister od 5 l i dobila temperaturu 40,jedva ziva ostala

-S obzirom da smo zivjeli u prizemlju zgrade , pocetkom rata sve komsiluka sto je bilo u zgradi a sto je ostalo u ratu zivjeli su kod nas. Znalo nas je u mom dvosobnom stanu spavati preko trideset ljudi, plus papagaj, cuko i mačak. Medjutim uskoro su pocele padati granate u nasu zgradu pa smo svi tako preselili u podrum susjedne zgrade. To je medjutim trajalo do kraja 93. g kada smo se svi lijepo vratili svojim kucama i unatoc svakodnevnoj pucnjavi pokusavali normalno da zivimo, cak i oni koji su zivjeli na zadnjem spratu zgrade.

-Vec krajem ljeta 92. osnovana je ratna skola. Imali smo "punktove" na "sigurnim" mjestima, tj. po komsijskim podrumima. Znam da sam imala jedne lijepe cizmice, kozne, futrovane, kupila mi mama pred rat. Toliko sam ih voljela da sam ih nosila i ako su mi vec odavno postale male, pa su me boljeli prsti na nogama kada dodjem kuci. Nisam htjela da nosim nekakve stare gvojzderice koje mi je dala kmisinica . U skoli smo svi imali petice, svaki dan smo zavrsavali nastavu sa pjesmom kemala montena:zajedno smo rasli grade ja i ti.

-93-94 su pocele dolaziti humanitarne organizacije. Pa smo u skoli organizirali razne priredbe i doceke, a za uzvrat dobivali nestle cokolade i lion cokoladice. Jedna luda nastavnica je uporno pokusavala nagovoriti jednu ucenicu da ponese klavir na priredbu hahahaha. Kao ono stavi je u ruksak i donesi sutra da zasviramo francuzima.
-dopisivala sam se sa rodbinom preko crvenog kriza koja je bila izvan sarajeva.
-dobivala ekstra humanitarnu pomoc jer sam bila neuhranjeno dijete, sa 10 god 23 kg. DObivali vocnu salatu u konzervi, mljac i dan danas bih je jela
- sijali ispred zgrade blitvu koju sam voljela jesti u kombinaciji sa rizom, sijali buraniju koja se osusila pa moji roditelji isjeckali listove i pusili je umjesto cigara,sijali paradajz koji nismo mogli docekati da pocrveni nego ga jeli zelenog itd
- nisam voljela ikar, najvise sam voljela margarin u zutoj konzervi sa nacrtanim djecakom ili pak curicom.
-tata zamjenio svoj zlatni vjencani prsten kod nekog svercera da kupi meni i sestri patike.
- moj najsretniji dan je bio kada sam za jedan rodjendan pukom srecom dobila od MZ ljubicastu vrecu za spavanje. Joj moje srece )))) imam je i dan danas.
-igrali se rata u kanalima koji su prokopani da bi se uveo plin ) naucila konacno praviti fišeke i dobih dobru cjevku od komsije.
-potukla se sa najboljom jaranicom iz razreda jer je pred razredom htjela obznaniti da sam zaljubljena u jednog deckica
- ma bilo je svega...u sustini uvijek se nekako vise prisjecam samo lijepih i pozitivnih stvari. A ono sto je bilo najbolje u svom tom zlu je to sto smo svi bili bliski, pomagali smo jedni drugima, provodili mnogo vremena skupa, smijali se, zabavljalji...
Sad se nekako sav svijet otudjio. Znam prvog komsiju da nesretnem mjesecima na ulici...

Hurmašice,iz dječije perspektive, odlično si opisala. Mnogi pojma nemaju kako je bilo u opkoljenom gradu...

[bombašica]

Još jedna dječija ratna svakodnevnica.
Noseči vodu u kanisterima konstantno smo nabjali biceps i triceps. Kako se baš nismo dobro hranili, svi smo redom bili žgoljavi što nam je olakšavalo trčanje od kuće do škole. Naravno, nastava se organizirala u nekom poslovnom prostoru ili podrumu sa po 60 učenika, nas četvero u klupi. Radovali smo se svakom oglašavanju sirene "opšte opasnosti" jer tada nije bilo nastave. Znalo se desti da se sirena oglasi ujutro, i ono sav sretan kontaš ne ideš u školu. Kad negdje oko podne oglasi se ponovo, što bi značilo kraj opasnosti, i onda spremaj se pravac škola, nepsreman, bez zadaće. :
Tokom rata naučila sam se igrati svih društvenih igara: karte, domine, jambo, šah.....
Za te četiri godine pročitala sam više knjiga nego što ću tokom cijele osnovne škole. Da nije bilo rata ne bih se upoznala sa stripovima: Dylan dog, Alan Ford...
Na balkonu, u saksijama sadili smo paradajz. Isperd zgrade smo okopavali ono malo zelene površine i sadili tikve,krompir, luk...a, kao djeca išli smo u krađu voća po tuđim baštama i avlijama....
Helem, da ti ne dužim.... naučili kako biti sretan i u izlizanoj trenerci, poderanim patikam, bez Mp3 uređaja, mobitela, kompjutera i drugih danas "nezamjenjivih" dječijih igrački

[dadoka84]

Ujutru škola u podrumu kod slastičarne mb na otoci. Kad se završi nastava vozali bicikla ili igrali klikera izmedju zgrada, a zimi naravno sankanje. Naravno bilo je tu jos dosta djecijih igara. Moram napomenuti da se dosta čitalo, prije svega lastavica lektira kao što neko već spomenu pa onda i alan ford stripovi. Prijatelj i ja smo započeli izradu jedne epizode alan forda, ali nas je prekinula njegova povreda sjekirom prilikom cijepanja drva za potpalu
Svakodnevna disciplina "na vodu" i "po hljeb" je bila neizbjezna. Nekada je vode bilo u memljivom šahtu ispod ulaza a nekada se išlo po hrasnom do vodovoda...
Naveče se skupljala starija raja kod mene kući pa se igralo table ili remija.
Od poduhvata moram spomenuti izgradnju bazena u crnom parku na cvili2 a cigle su se dovozile japanerom sa gradilista gdje je sad bosmal. Jedini je problem bio donijeti vodu u kanisterima

[ljiljan89]

-pokusavala napisati knjigu svaki dan vodila dnevnik
-

jesi li uspjela sacuvati dnevnik?