Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
sojka wrote:
" Nista vise ne moze vratiti sjaj u travi, raskos jednog cvijeta.
Zato ne treba tugovati, nego snagu trositi u onome sto je ostalo. "
hmm... nije trositi nego nalaziti (find u originalu)... a i ostatak... nije bas najbolje potrefio...
iako nista ne moze vratiti taj cas
sjaja u travi, slave u cvijetu;
zaliti necemo, vec cemo naci
snagu u onome sto ostaje iza nas...
Though nothing can bring back the hour,
Of splendour in the grass, of glory in the flower;
We will grieve not, rather find,
Strength in what remains behind...
Last edited by danas on 04/02/2007 16:21, edited 1 time in total.
Siromasni Mula Nasrudin je zivio na kruhu i vodi, dok je njegov komsija vecerao delikatese koje je dobijao od Kralja licno.
Jedan dan komsija rece Nasrudinu :
" Da si ti zaista mudar naucio bi laskati Kralju,
i udovoljio bi svaku njegovu zelju kao sto to ja cinim.
Onda ne bi morao zivjeti na kruhu i vodi. "
Nasrudin mu odgovori :
" A kad bi ti naucio zivjeti na kruhu i vodi kao ja,
onda ne bi morao laskati Kralju i udovoljavati svaku njegovu zelju. "
~
ne kontam, ko je ovdje mudriji, Nasrudin ili susjed mu u njega
ali ovaj citat ti je odlican Latinice
"Onog trenutka kada se definitivo posvetimo necemu
i Kosmos se pokrene.
Mnogo toga sto se inace ne bi desilo odjednom se pocne desavati.
Cijela rijeka dogadjaja se rodi iz odluke,
pomazuci koz razlicite nepredvidjene dogadjaje, susrete i materijalnu asistenciju,
koju niko nije mogao ni sanjati da bi se mogle desiti.
Sta god mozete uciniti, ili odsanjati.
Pocnite.
Drskost u sebi nosi genijalost, snagu i magiju.
Pocnite sada."
"Jedan mudrac je dosao u grad Akbar. Niko se nije mnogo obazirao na njega, i ono sto je poducavao nije izazvalo interesovanje kod lokalnog stanovnistva.
Poslije izvjesnog vremena, postao je zrtva njihovih ironicnih komentara i trikova.
Dok je jedan dan isao glavnom ulicom u Akbaru, grupa muskaraca i zena su ga poceli vrijedjati. Umjesto da se pravi da nije primijetio, mudri covjek se okrenuo ka njima i blagoslovio ih.
Jedan od muskaraca rece :
'Zar si i gluh ? Zovemo te najgorim imenima, a ti odgovaras lijepim rijecima i osmijehom !?!'
'Svako od nas moze ponuditi samo od onoga sto ima', odgovori mudrac."
"Jedan mudrac je dosao u grad Akbar. Niko se nije mnogo obazirao na njega, i ono sto je poducavao nije izazvalo interesovanje kod lokalnog stanovnistva.
Poslije izvjesnog vremena, postao je zrtva njihovih ironicnih komentara i trikova.
Dok je jedan dan isao glavnom ulicom u Akbaru, grupa muskaraca i zena su ga poceli vrijedjati. Umjesto da se pravi da nije primijetio, mudri covjek se okrenuo ka njima i blagoslovio ih.
Jedan od muskaraca rece :
'Zar si i gluh ? Zovemo te najgorim imenima, a ti odgovaras lijepim rijecima i osmijehom !?!'
'Svako od nas moze ponuditi samo od onoga sto ima', odgovori mudrac."
'Predavac je poceo seminar drzeci novcanicu od 20 dolara u ruci. Upitao je prisutne : 'Ko bi od vas zelio 20 dolara ?'
Nekoliko ruku se podiglo, ali predavac je rekao : 'Prije nego vam dam ovu novcanicu, moram prvo nesto uraditi.' Zguzvao je novcanicu u lopticu i rekao : 'Je li jos uvijek hocete ovaj novac ?'
Ruke su ponovo krenule u zrak.
'A sta ako uradim ovo ?'
Zavitlao je zguzvanu novcanicu od zid, bacio je na pod, pljunuo na nju, zgazio je i onda je opet pokazao prisutnima - sad je vec bila sasvim zguzvana i prljava. Ponovio je pitanje, ali ruke su ostale u zraku.
'Nikada nemojte zaboraviti ovu scenu', rekao je. 'Bez obzira sta uradim ovoj novcanici, ipak jos uvijek vrijedi 20 dolara.
Tako je i sa covjekom. I ako je zguzvan, zgazen, ponizen, izvrijedjan, ipak - bez obzira na sve to, jos uvijek vrijedi isto'.
Komentarisuci hadis Muhameda s.a.v.s. :"Smrt je covjeku bliza nego zila kucavica na vratu"-ucenjaci kazu da covjek mora biti svjestan mogucnosti dolaska smrti prije nego covjek udahne zrak i nepoznavanja dolaska tok casa smrti ,kojeg samo Allah dz.s. zna, kada ce nastupiti kod covjeka.
Sagledavajuci samo ovaj hadis ,naravno da je i svako jutro kad se probudis to Allahova dz.s. blagoslov za tebe i Njemu se treba zahvaliti na tome.
......Kad god sam popio gorku cašu, imala je talog meda.
Kad god sam savladao neku šumovitu prepreku, dospio sam u zelenu ravnicu.
Kad god am izgubio prijatelja u nebeskoj izmaglici, našao sam ga u osvitu jutra.
Koliko puta sam svoj bol i jad pokrivao trpeljivoscu nadajuci se da za to slijedi nagrada! Ali, kada bih ih otkrio, vidio bih da se bol u radost preobrazio i da je jad bodrost postao.
Koliko puta sam sa prijateljem prolazio pojavnim svijetom misleci da je glup i nerazuman, ali sam uvijek u tajnome svijetu sebe smatrao tiraninom i nasilnikom, a njega mudrim i pronicljivim.
Koliko puta sam, opijen nektarom vlastite duše, sebe i svoga sagovornika smatrao jagnjetom i vukom, a kada bih došao k sebi vidio bih da smo obojica ljudi.
I ja i vi, ljudi, ocarani smo onim što se iz nas javno ispoljava, a prenebregaamo suštinu u nama skrivenu. Ako neko od nas posrne, kažemo da pada; ako polahko ide, kažemo da je slabic koji propada; ako zamuca, kažemo da je nijem; ako uzdahne, kažemo da je u samrtnom ropcu i da umire.
I ja i vi strasni smo poklonici ljuštura koje zovemo “Ja” i površnosti zvanih “Vi” – zato ne vidimo tajne duha u svome “Ja”, niti tajne duha u “Vi”.
Šta možemo uciniti kada smo zbog vlastite uobraženosti nemarni prema istini u nama?
Kažem vam, a možda su moje rijeci veo koji prekriva lice istine u meni, kažem vama i sebi. Ono što vidimo ocima samo je oblak koji nam zaklanja ono što treba da vidimo dušama; ono što cujemo ušima samo je buka koja zaglušuje ono što treba da usvojimo srcima. Ako vidimo policajca kako hapsi covjeka, ne treba da mu sudimo ko je od njih prijestupnik. Ako vidimo covjeka oblivena krvlju, a drugoga okrvavljenih ruku razumno je da ne presuđujemo ko je ubica, a ko je žrtva. Ako cujemo covjeka kako pjeva, a drugoga kako place, valja da se strpimo da ne utvdimo koji je od njih veseo.
Katkada u jednome danu posjetiš i dvorac i stracaru. Iz prvoga izlaziš zadivljen, iz drugoga tužan, ali kada bi mogao zanemariti pojavnosti koje culima opažaš, tvoje divljenje ne bi bilo tako veliko, vec bi se u tugu pretvorilo, a na drugoj strani bi se tvoja tuga do divljena vinula.
U toku dana možeš sresti dva covjeka. Jedan ti se obraca glasom što lici na bijes oluje I pokretima kao u vojnika dotojna strahopoštovanja, a drugi ti govori bojažljivo i stidljivo, drhtavim glasom i isprekidanim recenicama. Ali kada bi ih mogao vidjeti na iskušenjima, ili u cinu žrtvovanja u ime principa, znao bi da napadna plahovitost nije hrabrost I da nemušta stidljivost nije isto što i bojažljivost.
Katkada pogledaš kroz prozor i među prolazhnicima ugledaš monahinju kako ide na drugu stranu i prostitutku koja ide na drugu stranu te odmah pomisliš: Koliko li je dostojanstvena jedna, a koliko li je ružna druga. Ali, kada bi zatvorio oci i za trenutak oslušnuo, cuo bi šaputanje u vazduhu: Jedna se za me moli, a druga mi bol želi; u duši svake od njih je sjenka Duha.
Katkada ideš svijetom tragajuci za onim što se zove civilizacija i razvijenost te uđeš u grad sa velelijepnim palatama, divnim hramovima i širokim ulicama. Narod u njemu hita na sve strane: neki kao da bi munju uhvatili, neki kao da bi sami vjetar dohvatili, a svi su u prelijepoj odjeci, sa sjajnom dugmadi – kao da im je praznik ili festival.
Poslije izvjesnog vremena, put te dovede u drugi grad sa bijednim kucama i tijesnim sokacima koji, kada kiša padne, pretvore se u glinena ostrva u moru blata. Kada ih sunce ogrije, pretvore se u oblake prašine. Mještani su prosti i jednostavni, kao tetiva na luku: idu lagano, rade polahko, gledaju te kao da kroz tebe gledaju negdje daleko te napuštaš njihovu zemlju osjecajuci odvratnost i ogavnost, govoreci: razlika između onog što vidjeh u jednom i u drugom gradu je kao razlika između života i smrti. U prvom gradu je je snaga na vrhuncu, a u drugom krajnja nemoc; u prvom je proljecna i ljetnja mladost, a u drugom jesenja i zimska apatija; u prvom je upornost mladosti razigrane u vrtovima, a u drugom je staracka nemoc što iscezava u pepelu.
Ali, kada bi oba grada mogao pogledati božjim ocima, vidio bi da su oni kao dva srodna stabla u jednoj basci. Kada bi tako mogao duže pronicati u njihovu suštinu, vidio bi da ono što ti se cinilo naprednim u jednome samo su kratkrotrajni sjajni mjehurici, a da ono što si smatrao apatijom u drugome je nevidljiva, postojana vrijednost.
Ne, život se ne sastoji od svojih pojavnosti, vec od onoga što se ne vidi; sav vidljivi svijet nije sadržan u svojim ljušturama, vec u suštinama; o ljudima ne treba suditi po licima, vec po srcima…
Kažem vam, a možda su moje rijeci veo koji prekriva lice istine u meni, kažem vama i sebi. Ono što vidimo ocima samo je oblak koji nam zaklanja ono što treba da vidimo dušama; ono što cujemo ušima samo je buka koja zaglušuje ono što treba da usvojimo srcima.
Kažem vam, a možda su moje rijeci veo koji prekriva lice istine u meni, kažem vama i sebi. Ono što vidimo ocima samo je oblak koji nam zaklanja ono što treba da vidimo dušama; ono što cujemo ušima samo je buka koja zaglušuje ono što treba da usvojimo srcima.
Da oci nemaju suze, dusa ne bi imala dugu.
Native American
I tebi na temi i vremenu koje odvajas da je odrzavas...
"Zar naš život da li on kratko ili dugo trajao, pa da i hiljadu godina traje: minut ce kao jedan i u vjecnosti nestati. Od pocetka život nosi natpis smrti i oboje su u trajnoj igri usko spojeni. Do kada ceš sebe zavaravati? Zar ne želiš svoju stvarnost otkriti? Svaki kamencic svijet mjeri kroz svoju velicinu, a prema jednom brdu je gotovo ništa.Ti sam si kamencic, znaj i sam u sebi zatocenik. Napravi rupu na svome zatvoru!
Oslobodices sebe i ljudi, i spoznati da ono, što si vjerovao da jest, ustvari nije ništa. Kao svijeca spali svoje vlastito blago. Tada ce gosdpodar "svijet" kao rob tebi biti pokoran..."
Za sve ono sto sam rekao, a nisam trebao reci,
Za sve ono sto nisam rekao, a trebao sam reci,
Za sve ono sto sam uradio, a nisam trebao uraditi,
Za sve ono sto nisam uradio, a trebao sam uraditi,
Hvalim te... o Bozhe,
I oprosti mi...
...Zeleci da srce svoga djeteta od malena uputi na stazu srca i duse otac ga je učio da svaku stvar koju želi traži od Boga...I kada bi dijete plakalo i molilo Boga...otac bi sutradan kupio...donio ili učinio ono što je dijete iskreno tražilo i željelo...
I prolazile su godine... Jednom se dječak zatekao sam kod kuće io poželio je da jede razna mirisna i ukusna jela...I kao i obično...zatražio je od Boga...Odjednom se iz nevidljivog pojavila sofra sa svim jelima koje je dječak srcem tražio...I on sjede i najede se...Kada su došli roditelji... kao i uvijek upitaše ga da li i danas kao i svakoga dana želi nešto...
Dijete odgovori..."Ah tražio sam razna jela...i dobio ih kao i uvijek i slasno ih pojeo..."
Otac će na to :" Hvala Bogu kad si srce u tolikoj mjeri otvorio da su tvoje povjerenje i tvoja sigurnost...postali bez trunke sumnje i tako jaki da su razgrnuli vela čak i onog što je meni nevidljivo...
Jer čovjek je poput mlinenog točka...Sve riječi...sve tišine...sva jedenja i spavanja stanja bijesa praštanja...zadovoljstva i nezadovoljstva...radosti i bola i sva druga stanja su poput kruga koji pravi taj točak mlina...Ako bi točak (čovjek) povjerovao i mislio da sva ta stanja koja nosi sebi potiču od njega samog to bi biti neshvatanje i nerazumijevanje...i uvijek če osječati vjeečitu dvojnost u sebi svoga "Ja" i Bozijeg Ja" A ne mogu postati dva "Ja" Jer to okretanje ne nastaje od tebe...Dječak je svojoj želji davao iskrenu snagu krilima ptice srca...
Tako i ptica želi letjeti nebom i mada ona ne doseže nebo...ipak se svakoga časa udaljava od zemlje i leti (u visine) više od ostalih...
Ili, u nekoj kutijici se nalazi flašica sa mošusom koja ima uzak grlić...stavljaš ruku na flašicu...ali ne možeš istresti mošus...ali ipak tvoja ruka poprima miris i tvoje čulo mirisa uživa..Tako je i sa sječanjem na Boga, mada ne dosežeš Njegovu suštinu...pomiso na Njega te obilježava da osjetiš mirise zadovoljstva u sebi...da ti srce kao ptica leti u visine...
"...-Tvoja ljubav je poslala poziv svijetu...
dok je on prepustio srce nedaćama i nesrećaama...
A onda je sve spaalio i i u pepeo pretvorio...
Potom ih je odnio i ostavio vjketru ravnodušnosti..."
U tom vjetru ravnodušnosti čestice pepela srca lebde i osječaš miris ljepote i vidiš svjetlost i toplinu takvih ljudi...Ako srca ne vide da je se sam njihov život sastoji od tog spaljivanja i rasipanja u vjetru, zašto onda mimo nas stanjima kojima nas natapaju teže i žele to sagaranje...?
Na ovaj svijet možemo gledati kao na san spavaća...Jer ovaj svijet i sva njegova zaadovoljstva podsjećaju na onoga koji jede u snu...Ali... kada se spavać probudi...od onoga što je u snu tražio...želio...pojeo...nema nikakve koristi...jer ono što je tražio i težio naa ovom svijetu to je i dobijao...i to mu je u snu dato...
jer je zalogaaj po mjeri traženja srca i duše...I ti zalogaji su vidljivi ne mogu se sakriti...Jer sve što se skriva u svom srcu bili dobro ili loše...pokazuje se na vanjštini...Sve što skriveni korijen stabla pojede manifestuje se na grani i listu...
I na kraju...
Neprijateljstvo...zavidnost...licemjerstvo...ljubomora...pohlepa...egoizam je u našoj prirodi i poput vatre koja se krije u gvožđu i kamenu...pokušaj kada vidiš da se pali jedna iskra...da otjeraš tu misao...to stanje brzo je ugasi i vrati je u izvor nezadovoljstva odakle je došla...Ako joj pomogneš i dozvoliš joj da se manifestuje biće kao da joj dodaješ sumpor i ulje...ona če se pojačati u tebi i biće ti jako teško kasnije je poništiti i vratiti u svijet nepostojanja...
I nikada nam nisu ljudi neprijatelji...neprijatelj nam je bilo koja nasa loša i ružna misao koja postoji u nama i dovoljno je da otjeramo tu misao....Kada je samo jednom zaustavimo...samo jednom je otjeramo ta misao više neće nikada naći plodno tlo i sklonost u nama...i penjaćemo se i letječemo krilima srca svaki put sve ljepše...više...dalje...
This being human is a guest house.
Every morning a new arrival.
A joy, a depression, a meanness,
some momentary awareness comes
as an unexpected visitor.
Welcome and entertain them all!
Even if they are a crowd of sorrows,
who violently sweep your house
empty of its furniture, still treat each guest honorably.
He may be clearing you out
for some new delight.
The dark thought, the shame, the malice,
meet them at the door laughing,
and invite them in.
Be grateful for whoever comes,
because each has been sent
as a Guide from beyond.
~ ~ ~
WHOMAKESTHESECHANGES?
Who makes these changes ? I shoot an arrow right. It lands left. I ride after a deer and find myself
chased by a hog. I plot to get what I want
and end up in prison. I dig pits to trap others
and fall in.