Pomiritelj Iskreni wrote:
Ne postoji izrečna pravna norma koja bliže propisuje uslove za sticanje teritorije od strane države puterm uscucapio ali je u teoriji taj način sticanja nesumnjivo priznat kao mogućnost a bilo je i pozivanja na usucapio i od strane država.Navodno i Britanija hoće da se pozove na usucapio u slučaju Foklnada.MSP nije striktno ograničen međunarodnim konvencijama nego je ovlašćen da primjenjuje i tzv pravne institute kako kaže Statut civilizovanih naroda.
Da, to je to. Npr.
http://books.google.ba/books?id=n1j7AwA ... io&f=false
Ocigledno da ne postoji izrjekom ta norma, vec postoje i oprecna misljenja da li je taj princip u internacionalnom pravu prihvatljiv. U nekim slucajevima je presuda donesena na bazi tog principa (ili nekih drugih misljenja koja se ustvari svode na njeg), a u nekima je sam taj princip negiran od strane suda (dakle sami sudije su se ogradili da se na osnovu toga moze izreci presuda).
Stavise, u slucaju Sutorine taj princip "
vremenskog posjeda/medjunarodne dosjelosti" bi mogao biti i u korist BiH, u svjetlu nedefiniranosti tog principa, obzirom da je sporni teritorij bio u posjedu i vlasnistvu BiH vise stoljeca, "Dubrovacki period" od 1712-1947, dok opet na strani CG bi mogao biti argument da je posljednjih 68 godina u posjedu CG.
Prilicno sklizak teren za obje strane u slucaju arbitraze (ako do nje uopce dodje, jel). Postavlja se pitanje da li bi za CG tim bilo bolje svoje claims bazirati na tom principu, ili ovo dole, da je postojao (usmeni) dogovor o korekciji granice (a i za bh tim, istovjetno).
Kad kažem da treba razlikovati ugovor od forme ugovora mislim da treba razlikovati saglasnost volja strana ugovornica od forme u kojoj je ta saglasnost izražena.Za očekivati bi bilo da je takav sporazum izražen u pisanoj formi no to što vjerovatno nije slučaj ne znači da ugovor nije valjan samo zato što je zaključen usmeno.Nema nikakve sumnje da su se tadašnje upravljačke strukture strana ugovornica saglasile da dođe do razmjene teritorija i da je da razmjena izvršena.Nije to moglo ostati tajna ni za "parlamente" tih republike ako se o parlamentima uopšte može govoriti jer je riječ o revolucionarnoj vlasti koja nije birana na izborima nego se samoproklamovala.
Gore boldano, nije moguce tvrditi. Morao bi postojati neki cvrst dokaz, npr. valjan transkript tog usmenog dogovora, da bi mogli reci da je validan. Npr. mozda je taj usmeni dogovor imao i neke druge usmeno dogovorene elemente, koji nisu ispunjeni, i zbog toga je legalna procedura kroz nadlezna tijela nije prosla. Znaci opet mora postojati neki pravni akt, valjan dokaz, ugovora. Tvrditi nesto na osnovo usmenog dogovora, a pri cemu ne znamo sto je i stvarni sadrzaj tog dogovora, je prilicno besmisleno.
Npr. vjerujem da smo se svi susreli sa slucajevima u kojima su se npr. livade poklanjale na osnovu usmenog dogovora, bez "chageta", ali poslije 10, 20, 50 godina kada ljudi pokusavaju to valjano da uknjize, to nije moguce. Jer npr. mogao bi ja tvrditi da je meni neko nesto usmeno dao, neku livadu, i to bi bilo valjano da taj to i potvrdi. Ako on to ospori, tipa nisam ja to tebi nikad dao, taj usmeni dogovor naravno postaje besmislica.
Dakle, opet se svodi na to da mora postojati neki pravno-valjan akt, ili pravno-valjan dokaz, da je ugovorena korekcija granice. To bi bio jedan smjer kretanja ovog pitanja, predstavljanje validnih dokaza za utvrdjivanje granice, ili dogovora o granici. Drugi smjer bi bio ono prethodno, pozivanje na "
medjunarodnu dosjelost".
.
