Stvarni oblik jedne zelje....

[RIZVA]

.

[lejlica]

jednoga jutra

jednoga jutra
mozda ce sve ovo biti
samo jos jedan san
koji ce ti
tako nebitne sitnice
odgurnuti
u zaborav
i prije nego ga se sjetis
jos samo jedna
stara bajka
sto samo rijetko ti
djetinjasto
mastu pobrka
tek toliko
koliko moj uzdah potraje
prije nego
zauvijek prestane
prije nego se
izmedju nas poreda
sedam kata nebesa
ovih nasih sedam
onih godina sedam
sto posadise
sedam velikih upitnika
u moje rascvjetale baste
sav mi pejzas
jednim potezom
upropastise
pa sada mori me ovo more
koje stvaram niodakle
pa niodcega pravim nesto
uljepsavam
bojim
krasim
borim se kao i uvijek
da spasim se od koprive
sto vrijedja mi dusu
tako profinjeno
da pocinjem da mislim
da konacno ce poceti
da konacno ce prestati
da lici na nesto suludo
a sasvim je ludo
priznavati
koliko volim
to jedno stablo
sto daje mi
gorki zeleni limun
i bojim se
da jednog jutra
njegova slatkoca
bice ti samo jos jedan
neprotumacen san
odgurnut u zaborav
bojim se
da bice mi
nocna mora...

by myself

[Aurora Borealis]

.

[RIZVA]

.

[anais_nin]

Heinrich Heine - U obliku nejednakom

U obliku nejednakom
Blizu tebe uvjek stojim
Uvjek tužim i ti uvek
Bol zadaješ grud'ma mojim.
Kad kroz bašte mirisave
Ljeti hodiš hodom milim,
pa leptira zgaziš malog,
zar ne čuješ kako cvilim?
Kad uzbereš ružu koju
Pa, s veseljem detinjijem
raščupaš je, zar ne čujes
Kako jecam bolom svijem?
I kad ruže raščupane
Usudi se trnje koje,
Pa mi meki prst ubode,
Zar ne čuješ boli moje?
Zar ne čuješ u mom glasu
Moje muke što me guše?
Noću jecam i uzdišem
Iz dubine tvoje duše.

[RIZVA]

.

[Šeherzada]

Siguran sam da će biti još prijatelja u tvom životu. Samo ne smiješ biti nestrpljiva. Prijatelje ne tražimo, oni se jednostavno dogode. Život nam ponekad donese teške trenutke ali život je nalik na potok, na vodu. Voda juri, žubori, pjeva, plače, nabuja i širi se, probija sebi nov put. Zimi se ponekad smrzne ali to nije njen kraj. Ona samo čeka novo proljeće, ptice, travu, cvijeće. Tada ponovo poteče. Možda naiđe na drugi potok, sjedini se s njim. Zajedno teku dalje, jače i bučnije, veselije. Do susreta s novim potokom ili rijekom. Daleko je do ušća u more, o tome se ne razmišlja. Zatim, ponekad, vode gotovo usahnu i s mukom se probijaju svojim koritom. Ponekad su mutne i teške ali ubrzo postaju kristalne i prštave. Do nove promjene. Vode teku dalje.

"Vode teku dalje", Ivica Smolec

[RIZVA]

.

[anais_nin]

Iz Pjesme Erotske ljevice

Ide ti veličanstveno, veliki vođo.
Ja sam gerila pod tvojim režimom
objekt
koji se diže naoružana ljubavlju
između tvog arsenala gerilskog egoizma
i moći koju priželjkuješ
na samom kraju tvog dugog marša.
Dobro pretraži moje otiske
u svojoj duši
i bez skrupula smrvi
svaki pupoljak subverzivne nježnosti
kako ljubav ne bi prevladala
i tvoja brižno gojena diktatura
pukla poput balona.
Znam
da ja neću biti ništa više do
gerila ljubavi.
Situirana sam negdje
na Erotskoj ljevici.
Ispucavam metak za metkom
protiv sistema.
Trošim snagu i vrijeme
propovijedajući kukuruzno evanđelje.
Završit ću kao onaj drugi čudak
onaj koji je skončao
na kraju svog konopca u planinama.
Ali pošto moja borba
nije politička niti od posebne vrijednosti muškima
nikada neće objaviti moj putni dnevnik
niti za široke mase proizvesti plakate
i sličice s mojim portretom.
Revolucionaru: noćas,
neće me biti u tvom krevetu.
Nemoj biti iznenađen ljubavnom subverzijom
moj stari gospodaru.
Toliko si zategnut, toliko si ispravan
i da, sav si zaokupljen društvenim problemima.
Dvoličan, ti ne primjećuješ
kako u svojoj kući pribijaš klin
u obliku slova T
tih vrata u svijet najvećih od tirana.
Obožavam te
ti si
moj narod.
Ali u tvojim rukama automatsko je oružje
i u tvojim očima, tajna policija.
Nema nikakvog suživota
između moje ljubavi
i tvojeg nasilja.

- Ana María Rodas

[Šeherzada]

Pablo Neruda
Ne budi daleko od mene

Ne budi daleko od mene ni jedan dan,
jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug
i čekat ću te na nekoj stanici
kad negdje daleko usnu valovi.
Nemoj otići ni samo jedan čas, jer tada,
u tom času, spoje se kapi nesanice
i možda će sav dim što traži svoju kuću
doći da ubije i moje izgubljeno srce.
Jao, neka se ne razlikuje tvoj lik na pijesku,
jao, neka ne lete tvoje vjeđe u odsutnosti:
ljubljena ne idi od mene ni za trenutak,
jer u tom otići ćeš tako daleko
da ću obići zemlju ispitujući
hoćeš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.

[anais_nin]

Antologija

Život
Nije vrijedan težine i boli življenja.
Tijela razumiju jedno drugo, ali duše, ne.
Jedino što ostaje je odsvirati jedan Argentinski tango.
Idem se ukrcati za Pasárgardu!
Ovdje nisam sretan.
Želim to sve zaboraviti:
— Tugu što sam čovjek ...
Tu beskrajnu taštu utrku
Da vladam onim što sa mnom vlada.
Želim se odmoriti
Misleći ponizno o životu i ženama koje sam volio ...
O cijelom životu kakav je mogao biti i koji se nije zbio.
Želim se odmoriti.
Umrijeti.
Umrijeti, tijelom i dušom.
U kompletu.
(Svako jutro aerodrom preko puta podučava me u odlascima.)
Kada Najnepoželjnija-od-svih jednom dođe,
Naći će polje uzorano, kuću čistu,
Postavljen stol,
Sve na svojem mjestu.

- Manuel Bandeira

[RIZVA]

.

[RIZVA]

.

[anais_nin]

Mislim da se smiješim

Došao sam na plažu da provedem
Vrijeme ručka; izuo sam cipele i
Sada sjedim na pijesku
U mekom proljetnom suncu
Pušim i gledam u valove
Kako spokojno umiru

Malo sam začuđen
Da navršavam četrdesetu

Rubom vode i pijeska prolaze
Lijepe mlade žene
Sa zavrnutim nogavicama
Vidim ih u času kad uđu
U moj pogled na valove
Znam da je zakon vjerojatnosti
Na mojoj strani, da je
Među njima barem jedna koju
Bih mogao nagovoriti bez
Većeg napora
Bez znatnijih tehničkih poteškoća
Ali ne slijedim ih pogledom

Gledam pravo u valove
Kako spokojno umiru na pijesku

Ne zanimaju me igrači odbojke
Iza mojih leđa
Ne zanimaju me djeca
Ni roditelji ni malobrojni kupači
Ni daske ni gumena odijela

Ne zanimaju me galebovi ni psi.

Sjedim i gledam u valove
Kako spokojno umiru
Pušim i od vremena na vrijeme
Pročistim grlo i pljucnem
Između koljena u pijesak

Mislim da se smiješim
U mekom proljetnom suncu
Lagano, neodređeno
Kao čovjek, koji ima osjećaj
Da je pobijedio u nečemu
Ali mu nije jasno koliko mu je stalo
I je li mu uopće stalo

Godine će dolaziti i prolaziti
Mogu mi podmetati nogu
Ali mi ne mogu donijeti ništa
Što već nisam živio

Ništa što već nisam umro.

- Boris Maruna

[negativ]

Ako ima Boga
sanjao sam
e kako ulazis u moju pjesmu
ulazis prosto ko u svoju bastu
pod pazuh dolijecu ti lastavice
ja pjevam bijela mi krila rastu
a vise me ne boli
sanjao sam
e kako s andjelima jedes tresnje
i kako andjeli na mene lice
i kako sapucem u tvoje krilo
radjaj mi djecu kao kolacice
a vise me ne boli

[RIZVA]

.

[RIZVA]

.

[anais_nin]

Beskrajna pjesma

U ovoj večeri tvoj profil nema preciznih linija,
jer na tvom licu nema međe, gdje bi počeo tvoj
osmijeh;
al on je odjednom u tvojim ustima i ne zna se kako
teče
i kad odlazi, nikad se ne može reći da li je još ovdje,
isto kao i tvoja riječ, od koje nikad ne čujem prvi slog
i nikad da prestanem slušati ono što govoriš,
jer ti si tako bliska u ovoj udaljenosti
te je uzalud pitati kad je došao tvoj dolazak,
jer mi se čini da si bila ovdje cijelog života,
s tim vječnim glasom, s tim stalnim pogledom,
s tim nepromjenjivim obrisom svoga lica.

- Joaquin Pasos

[RIZVA]

.

[anais_nin]

Ne biram kamenčiće sjećanja kojima bih
te danas gađala i ne pokušavam ukrasti
biser jutarnje čarolije sa tvoga lica
Samo te želim izmrcvariti cjelovima
radosnih dodira izbaciti te iz kolotečine
svakidašnjih obreda
Očima mjesečeve raskoši zaviriti u
tvoje nedirnute livade razlistanih snova
Utopiti se sasvim obična u tvoje
razigrane dlanove
zbunjena znatiželjnim svjetlima
ispod tvojih trepavica
Ako noćas umrem uzdrhtala u tvojim
mislima oživi me poljupcima tek
otkrivene strasti
U zamršenoj kosi nemirnih vjetrova
prostri sve naše tajne
Ne daj da mi pogled zaspi na stazama
nepoznatih uzdaha
Dok mi tijelo drhtavo izranja iz tvojih
dubina
I dok se dahom opijamo
sljubljeni u srcima

-Evica Kraljic

[RIZVA]

.

[RIZVA]

.

[RIZVA]

.

[Daphna]

Ruke nam se obavijaju,
oči nam se upijaju,
tako počinje povijest naših srca...
Noć je u martu, mjesečina svjetli;
vjetar nosi slatki miris žene;
moja svirala leži na zemlji zanemarena,
a tvoj je cvjetni vijenac nedovršen.

Ljubav ova između tebe i mene jednostavna je kao pjesma.

Tvoj preves boje šafrana
opija mi oči.
Vijenac jasminov, koji si isplela za me,
opija mi srce drhatom kao hvala.
To je igra davanja i odricanja,
otkrivanja i ponovnog skrivanja;
nešto osmijeha i sasvim malo stidljivosti
i poneka tek, slatka, besmislena kavga.

Ljubav ova između tebe i mene jednostavna je kao pjesma.

Nikakve tajne izvan sadašnjice;
nikakve borbe oko nemogućeg;
nikakve sjenke iza ljupkosti;
nikakvo pipanje u dubinama tame.

Ljubav ova između tebe i mene jednostavna je kao pjesma.

Mi ne lutamo iz riječi u vječito ćutanje;
ne podižemo ruke svoje u prazninu
za stvarima izvan nade.
Zadovoljni smo onim što dajemo
i onim što dobijamo.
Nismo iscijedilii posljednju kap radosti
da iz nje pravimo vino patnje svoje.

Ljubav ova između tebe i mene jednostavna je kao pjesma.

RABIDRANATH TAGORE

[_Zeleni_]

Predivne pjesme , svaka vam cast samo nastavite

Evo da ne bi prazan post bio :

Sergej Jesenjin
Ti ne voliš i ne želiš me

Ti ne voliš i ne žališ mene,
nisam više mio srcu tvom?
Gledajuć u stranu strast ti vene
sa rukama na ramenu mom.

Smiješak ti je mio, ti si mlada,
riječi moje ni nježne, ni grube.
Kolike si voljela do sada?
Koje ruke pamtiš? Koje zube?

Prošli su ko sjena kraj tvog tijela
ne srevši se sa plamenom tvojim.
Mnogima si na koljena sjela,
sada sjediš na nogama mojim.

Oči su ti poluzatvorene
i ti sanjaš o drugome nekom,
ali ljubav prošla je i mene,
pa tonem u dragom i dalekom.

Ovaj plamen sudbinom ne želi,
plahovita bješe ljubav vruća--
i ko što smo slučajno se sreli,
rastanak će biti bez ganuća.

Ti ćeš proći putem pored mene
da prokockaš sve te tužne zore.
Tek ne diraj one neljubljene
i ne mami one što ne gore.

I kad s drugim budeš jedne noći
u ljubavi, stojeći na cesti,
možda i ja onuda ću proći
i ponovo mi ćemo se sresti.

Okrenuvši drugom bliže pleći
ti ćeš glavom kimnuti mi lako.
"Dobro veče",tiho ćeš mi reći.
"Dobro veče, miss", i ja ću tako.

I ništa nam srca neće ganut,
duše bit će smirene posvema --
tko izgori, taj ne može planut,
tko ljubljaše, taj ljubavi nema.

1925.