Stvarni oblik jedne zelje....

[Irm@]

@anais: "ne daj Boze da te volim" prelijepa... puno hvala

joj kad pocnem sve ovo krasopisom u tekicu prepisivati

A ova pjesma mi je toliko ljubavi u jednoj maloj gesti pokrivanja dekicom, nocu, milion svjetlosnih godina vise, neopisivo glasnije, upecatljivije, nego genericke "geste" romantike a la ruza i svijece

ma sto je vishe citam sve mi je ljepsa vec je napamet znam dugo me nista nije ovako odusevilo

[anais_nin]

Sjenka - Miroslav Antic

Zbog svega sto smo najljepse htjeli
Hocu uz mene nocas da krenes.

Ma bili svijetovi crni,
Ili bijeli,
Ma putevi bili hladni,
Ili vreli,
Nemoj da zalis ako svenes.

Hocu da drzis moju ruku,
Da se ne bojis vjetra
I mraka,
Uspravna i kad kishe tuku,
Jednako krhka,
Jednako jaka.

Hocu uz mene da se svijes,
Korake moje da uhvatis,
Pa sa mnom bol
I smijeh da pijes
I da ne zelis da se vratis.

Da sa mnom
Ispod crnog neba
Pronadjes hljeba komadic bijeli
Pronadjes sunca komadic vreli,
Pronadjes zivota komadic zreli.

Il' crknes,
Ako crci treba
Zbog svega sto smo najljepse htjeli.

[anais_nin]

Kroj - Miroslav Antic

Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i
pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja
svega nežnog i tajnog. Pa i onda, kad
dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe
skidati. Na meni ćeš se raspasti.
Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju
ove detinje duše. I da se više ne stidim pred
biljem i pred pticama.
Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati.

Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati
moju kožu s tvojom. Ne znam da li me
shvataš: to nije prožimanje.
To je umivanje tobom.

Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji
miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje maštom.

Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.
Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe
da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
studeni svog straha i samoće.

[anais_nin]

PLAVI ČUPERAK


Plavi čuperak obicno nose
neko na oku,
neko do nosa,
al ima jedan čuperak plavi
zamislite gde?
- U mojoj glavi.
Kako u glavi da bude kosa?
Lepo.
U glavi.
To nije moj čuperak plavi,
vec jedne Sanje iz šestog "a"
Pa šta?
Videćeš šta - kad jednog dana
čuperak nečije kose tuđe
malo u tvoju glavu uđe,
pa se umudriš,
udrveniš,
pa malo - malo... pa pocrveniš,
pa grickaš nokte
i kriješ lice
pa šaljes tajne ceduljice,
pa nešto kunjaš,
pa se mučiš,
pa učiš - a sve koješta učiš.
Izmešaš rotkve i romboide.
Izmešaš nokte i piramide.
Izmešaš leptire i gradove.
I sportove i ručne radove.
I tropsko bilje.
I stare Grke.
I lepo ne znaš šta ćeš od muke.
Sad vidiš šta je čuperak plavi
kad ti se danima mota po glavi,
pa od dečaka- pravog junaka
napravi tunjavka i nespretnjaka.

[anais_nin]

i jos malo Antica

JASTUK ZA DVOJE


Ovo je pesma za tvoja usta od
višanja i pogled crn.
Zavoli me kad jesen duva
u pijane mehove.
Ja umem u svakoj kapiji
da napravim jun.
I nemam obične sreće.
I nemam obične grehove.
Podeliću s tobom sve bolesti i zdravlja.
Zavoli moju senku
što se tetura niz mokri dan.
Sutra nas mogu sresti ponori.
Ili uzglavlja. Svejedno:
lepo je nemati plan.
Zavoli trag mog osmeha
na rubu čaše, na cigareti, i blatnjav
hod duž ulica koje sigurno nekuda vode.
Čak i kad ti se čini da ih mi nekud vodimo,
one se smeškaju blago i nekuda nas vode.
Bićemo tamo negde možda suviše voljeni,
potpuno neprimetni, ili javno prokleti.

[anais_nin]

Zar jednom nisi sa mnom savez sklopila,
a sad neko drugi tu radost uziva?
Savez je prekinut, zakletva zaboravljena,
sta mi je ostalo?
Samo patnja kojoj si me prepustila!

Moj zivot je tebi cijena moje ljubavi,
ali ti si prihvatila ono, sto ti je dao neko drugi.
Zar moj gost tvoja misao vise nece biti?
Zar se tvoja dusa vise nece
kod mene odmarati?

Ah, moja mladost minu!
A nekad sam bio djecak u vrtu,
i kad je tamo moj plod sazrio,
jedan gavran ga je pozderao.
Ipak moj je vrt!
A kradljivac hurme je trn
i ovo je moja kletva,
njemu tece otrov iz vrela!

Onog davnog dana,
kad sam moje srce tebi predao,
da ces njegov grob postati, tad sam pomislio?
O cempresu, da li te kadkad stid obuzme,
sto te u medjuvremenu, o jasmine,
neko drugi uze?

Mi nismo sami.
To ce mudri jednom udesiti,
oni ce od tebe i mene
prenijeti dobre i lose habere.

Ono sto sam zbog tebe pretrpio,
nece biti na zemlji nikad zaboravljeno,
sto ti i ja, sada radimo,
odmjerit ce se nekad jedno uz drugo...

zato pomisli: jednom ce svako saznati,
da nas savez nije raskinuo niko do ti!
Moze li cvijet, reci, prokleti livadu?
Zar mjesec i noc vjecno
jedno drugom ne pripadaju?

Ako je tvoja tvrdoca moju ljubav istrosila,
zar tvoja ljepota nije oprosta dostojna?
Ti si dan, a svjetiljka ja sam,
samo je pravo, da se u tebi ugasim.
Vidi li vatra tvoje lice,
zbog tvog svjetla zavist ce da je obuzme.
Koji to vrt tulipana i ruza moze,
pred tvojim licem da opstane?

Koliko god zivio,
ja cu uvijek priznavati samo ovo:
ja sav pripadam tebi
i nista me od tebe ne moze odvojiti,
ja sam ti vjeran, iako me patis, i to je dobro.
Ti si moj zivot, moja smrt,
ubijes li me, nije li to tvoja krv!?

( Medznun i Lejla )

[anais_nin]

A nekad...
Lezacemo jedno pored drugog u nekom polumraku i pricati.
Jako tiho i blisko.
Dodirivacu te dok budes govorila.
Nezno.
Samo jagodicama prstiju.
Ispitivacu njima tvoje lice.
Usne.
Ocne kapke.
Vrhove usiju i onaj deo tacno iza njih.
Na svakom delu tvog lica zadrzacu se citavu vecnost da bih kasnije kad
ne budes pored mene i kad zatvorim oci mogao tacno da te docaram.
Vrat.
Ramena.
Prelazicu rukama preko celog tvog tela.
Blago.
Polako.
Nevino.
Decije.
Ispitivacemo i otkrivati jedno drugo.
Ljubicemo se samo vrhovima usana.
Dacu ti svu neznost ovog sveta.
Dacu ti svu nevinost koju imam.
I kad budem spustio ruku na tvoje grudi i kad ona klizne izmedju tvojih
nogu, opet ce sve biti potpuno nevino.
Otvaracu te kao najnezniji cvetic koji postoji.
Ti i jesi cvet.
Vreme ce stajati.
Postojace samo neznost.
Bliskost.
Toplina.
Ispunjenost.
Zatvoricu oci i tako zatvorenih ociju videcu te isto onako jasno kao da
te gledam.
Samo vrhovima prstiju.
I pricaces mi sta zelis.
Sta volis.
Ko si.
Gde si.
Zasto si.
Govorices recima, pokretima, mirisima, slutnjama.
Otkricu tada na tebi neki deo tvog tela koji ce zauvek ostati moj.
Bez obzira na sve, nosicu ga u sebi i kad secanje na nas bude samo
slatka izmaglica.
Mozda ce to biti tvoj bok, mozda deo ledja, mozda deo butine.
Ili sake, stopala.
Ali taj deo ce uvek biti samo moj ma sa koliko muskaraca budes bila.
I kad budes resila da odes iz mog zivota...
Hrabrija,
Jaca,
Samouverenija,
Neranjiva,
Pomirena,
Svoja,
Slobodna,
... bicu srecan.
Tebe vise niko nikad nece imati.
Ja ne zelim da te imam.
Ja hocu da ti se dam.

[anais_nin]

...Kada mi nedostajes

Mislim tudje misli
Kradem svoje vreme
Provlacim ga
Izmedju oblaka, snova,
Daljine i snega...
Kada pozelim
Da ti nedostajem
Odsanjam pesmu
Zatvorim oci
I na kaldrmi zamislim
Cvet beli.
Kada te nema
Jer tako hocu
Zaledim osmeh
U sebi kazem ime
Udahnem duboko
I pomislim
Tako mi nedostajes...


Miroslav Antic

[anais_nin]

Da sam te ukrao

Da sam te ukrao
i legao pored tebe
da li bi ljeto zamirisalo
kao što tvoja kosa miriše
da li bi pisalo u mojim pjesmama
ono što sad ne piše
kad sam žedan tvojih uspomena
tvojih godina prije mene
ljubomoran na sve one
koji su s tobom dijelili
sve ono što nisam ja
da sam te ukrao
i legao pored tebe
i ljubio tvoje lijepe prste
tebe bih isto napravio
od ljubavi čvrste
nježnu
s nebom u očima
da me pratiš
i vratiš s neba do sebe
da sam te ukrao
možda ne bih imao ništa
ali bih imao tebe.


Željko Krznarić

[Tesnim]

MY ENDLESS LOVE

Lionel Richie & Diana Ross

My love,
There’s only you in my life
The only thing that’s bright

My first love,
You’re every breath that I take
You’re every step I make

And I
I want to share
All my love with you
No one else will do...

And your eyes
Your eyes, your eyes
They tell me how much you care
Ooh yes, you will always be
My endless love

Two hearts,
Two hearts that beat as one
Our lives have just begun

Forever
I’ll hold you close in my arms
I can’t resist your charms

And love
Oh, love
I’ll be a fool
For you,
I’m sure
You know I don’t mind
Oh, you know I don’t mind

’cause you,
You mean the world to me
Oh
I know
I know
I’ve found in you
My endless love

Oooh, and love
Oh, love
I’ll be that fool
For you,
I’m sure
You know I don’t mind
Oh you know-
I don’t mind

And, yes
You’ll be the only one
’cause no one can deny
This love I have inside
And I’ll give it all to you
My love
My love, my love
My endless love

[lady midnight]

Dobriša Cesarić, Sakriveni bol

Neko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom; svi neka vide.
Drugi ga cvrsto u sebi zgnjeci
I ne da mu prijeci u suze i rijeci.

Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadrsce, zadrsce u njoj kadikad,
Ali u rijeci se ne javi nikad.

Dusa ga u se povuce i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bacen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.

[anais_nin]

http://www.youtube.com/watch?v=wkTNqKbb ... re=related

Sreo sam te mnogo puta - Ladislav Prežigalo

Drhtim...
Drhtim kad ugledam žar u očima tvojih
što k'o iskra sja,
što k'o oganj gori...

Drhtim kada prođeš pokraj mene i mirišeš k'o ruža
i smiješ se k'o sunce,
što nam život pruža...

Drhtim kad sretnem pogled tvoj, što nježno razdire dušu
i nikad nije moj...

Sreo sam te mnogo puta...
Znaš... i nikad ti nisam rek'o...
(mislio sam da si ljuta)
da te volim... da te grlim i ljubim...
Oh, oprosti molim.

Ljubav... tajna koju vječno krijem.
Oprosti što kažem sada kad odlazim zauvjek...
I sa tajnom mrijem...

Kad ideš - idi.
Idi... i svima kaži
da prava ljubav
ne leži u lažima...

Drhtim kad ugledam žar u očima tvojih
što k'o iskra sja,
što k'o oganj gori...

Drhtim...
Drhtim kada prođeš pokraj mene
i mirišeš k'o ruža
i smiješ se k'o sunce, što nam život pruža...

Drhtim kad sretnem pogled tvoj,
što nježno razdire dušu
i nikad nije moj...

[anais_nin]

bila je....al' nema veze...

http://www.youtube.com/watch?v=zfCQA0Yw ... re=related


Zamišljah te takvu
kakvu te nikad ljubio nisam...
A ljubio sam vjerovanja...
uz sva ta sjetna otkrića
u kojima se ljubav klanja
moru suza neistinitih priča...

Zamišljah ljubav
kakvu još nikad ne ljubih...
A ljubio sam htjenja...
I život za kojim tako žuđah
preko tako oštrih misli
preko tako krutog stjenja...

Zamišljah život
kakvog želim živeti i čuti...
Bjehu sve to samo želje
koje nitko i ne sluti...
u ljubavi koja srce čupa
i sreću sa mislima melje...

Al ne vidiš pritom
kako lupa
stvarni oblik jedne želje...

Zamišljah te takvu.....

Ladislav Prežigalo

[godes]

DESANKA MAKSIMOVIĆ

Sanjam da ćeš doći:
jer mirišu noći, a drveće lista,
i novo se cveće svakog jutra rodi;
jer osmesi ljupki igraju po vodi.
i proletnjim nebom što od sreće blista;

jer pupe tople, i kao da hoće
k nebu, pune tople, nabujale žudi,
jer u duši bilja ljubav već se budi,
i mirisnim snegom osulo se voće;

jer zbog tebe čežnje u vazduhu plove;
svu prirodu gospod za tvoj doček kiti.
Cveće, vode, magle, jablanovi viti,
sve okolo mene čeka te i zove.

Dođi!Snovi moji u gustom roju
tebi lete.Dođi, bez tebe se pati!
Dođi! Sve kraj mene osmeh će dati
i u svemu čežnju opazičeš moju.

[godes]

D.M.
Jedno uverenje

Moram ti lepe večeri neke
zenice tople zgeldati do dna,
pa ti na kepke providne, meke,
lagano kao milovanje sna
spustiti usne.....

Desanka M. Sabrane pesme I dio

[anais_nin]

KAD PTICA PRESTANE VOLJETI


Kad ptica prestane voljeti drugu pticu, ona joj ne kaže:
"Odleti sada tisuću milja daleko, da ne bi gledala
kako se gomila ravnodušnost u mojim zjenicama!"
Jer ptica nije troma kao čovjek; daljina je za nju
lepršanje slatke svjetlosti koja raspiruje ljubav.
Ne kaže joj: "Sada se sakrij tisuću
stopa duboko ispod zemlje,
da ne čuješ kako pjevam u predvečerje
nježnu uspavanku drugoj dragani,
koja leži s kljunom u mome krilu !"
Jer ptica nije površna kao čovjek;
ona zna da se otkucaji srca
pod zemljom propinju još snažnije,
i umjesto umirujućih zvukova
uspavanke cijela bi šuma morala slušati
tutnjavu podzemlja koju je izbacila bol.
Zato kad ptica prestane voljeti drugu pticu,
ostane pokraj nje da tu umre, u samoći.
A čovjek kad prestane voljeti drugog čovjeka,
od stida i pomutnje ne zna što bi i,
bježeći sve to dalje od njega,
ugnijezdi zauvijek u svome srcu njegovu tugu.
Nema malih boli. Ljudi vole male boli.
One su lijepe, a ne bole mnogo.
Izgube li ih, priskrbit će sebi lako druge,
još manje skupe i manje bolne -
jer bol iskustvom otupljuje,
a premnogo iskustva nudi se na vašaru u bescijenje.
Ljudi vole kratke susrete, kratka pisma,
male doživljaje za koje ne treba tražiti
smisao daleko u zvijezdama ni u odviše opasnim,
nepoznatim predjelima duše.
Ali te male boli uvlače se neopazice
u naše meso izvrgnuto oštrici dosade,
one postaju u njemu naša smrt.
I zbog tog bezbroja malih lešina -
što se nečujno u nama raspadaju -
zavijaju cijelog života oko naših kuća strvinari,
a oko našeg čela izranjenog od mnoštva
malih jauka igraju se mravi.
Tako neće imati što da propadne
u nama kad nas potresu iznenadno velike boli,
proizašle iz velikih stjecišta razloga,
netaknutih opomenom.
Gledat ćemo bezbrižno mrave kako se
približuju i golema jata bjeloglavih
lešinara kako kruže u sve to nižem
luku iznad naših pragova i šaputati im:
"Nemate što tražiti ovdje, prijatelji.
Tu nema ničeg više osim slike
prašnog kostura ogrnuta sjećanjima,
a taj - budite sigurni - nije za vas!
Meso i krv i slatki voćnjak srca
pojedoše nam male boli,
mrvicu po mrvicu - one oglodaše sve do kosti,
do ove luknje u prostoru, zar ne vidite ?"
Nema malih boli.
Nema malih boli pod ovim suncem.

Vesna Parun

[anais_nin]

Njezine misli

Cempresi se crne na mjesecini
Osamljeni kao misli moje.
Sama sam, o sama u basti!
Utisali vjetrovi u granama stoje.
Kako nasa kuca cudno u mjesecinu gleda
Ko uspravan mrtvac opremljen u bijelo.
I srce moje suti
Ko da je crnim zaliveno vinom.
Dragi,
U cije li si bijele nocas zalutao ruke?
O, ne reci! Suti!
Dugo cu te cekati pod nasim jasminom.
Misli su moje
Ko drhtaj sjene od smokvina lista
Na bijelom zidu u avliji nasoj.
Dragi,
I tvoje milovanje meko je ko igra sjene.
Bolna sam od cekanja.
O, hoces li doci!


Hamza Humo

[anais_nin]

Te noći sam joj odćutao najljepše riječi koje znam...
Jednom je rekla da bi sve dala da čuje to što odćutim, i otkrio sam joj tajnu o starom drvetu koje raste na ničijoj zemlji između devet salaša, u fantazmagoričnoj oazi koja se u Sahari žita priviđa samo onda kada se to njoj prohtije, tako da ni najprefriganijim geometrima nikad nije opšlo za rukom da je osvoje svojim instrumentima...
I tako, obično u nekoj vedroj noći, roj Neizgovorenih Reči nepovratno odbjegne iz košnice misli i u potrazi za novim mjestom sumanuto pokušava da otkrije prečicu do najbližih zvijezda, ali zna se, još niko sem previjane skitnice Pogleda nije uspio da dospe do Tamo...
I onda, pred zoru, kad posustalo krenu da se stropoštavaju, Vjetar probere najljepše, podmetne pod njih svoje paperjaste uvojke, kao jastučiće, i nježno povuče finu četku te velike krošnje kroz svoje kose...
I Neizgovorene Riječi ostaju da trepere u lišću starog drveta zauvijek, rekoh joj, kao miris tvoje kose na mom češljiću od jantara...
"Zauvijek?", pitala je uplašeno...
O, ne, ispravih se, izvini, zaboravio sam da "zauvijek" ne postoji...
Jednog dana, dakako, strovaliće se i to stablo, oprljiće ga Oluja šenlučeći gromovima nad ravnicom, složiće se kao kula od karata pod teretom Neizgovorenih Riječi, ili polegnuti tiho i neprimjetno, kao kazaljke na tri i petnaest, ko će ga znati?
Ali naići će čerga tog leta, i to ne Mečkari ili Džambasi, ni Gatari ni Korpari, nego Veseli Svirači Tužnih Očiju, praćeni crnim kosovima iz visokih Prekodonskih stepa, i još izdaleka, uspravivši se u sedlu, primjetiće u gustoj travi naročitu račvastu granu boje majskog sumraka, od koje bi se mogla izdeljati odlična viola?
I, više nego dovoljno godina kasnije, možda nečija, možda prosijeda, možda bez ikoga, ti ćeš ugledati bijelog leptira na jorgovanu, i širom otvoriti prozore mameći ga da ti sobu opraši polenom i proljećem. A ulicom će prolaziti mali Cigan sa violom, vidjećeš samo drozdovo pero na šeširu kako promiče za šimširom, i začućeš Neku Staru Dobru Nepoznatu Pjesmu, koju prvi put slušaš, a godinama je znaš...
I zaplakaćeš, istog časa...
I najzad shvatiti kako sam te volio...

Djordje Balasevic

[lady midnight]

A.B.Šimić, Povratak

Ti i ne slutiš
moj povratak i moju blizinu
U noći kad šumi u tvom uhu tiha mjesečina
znaj:
ne korača mjesečina oko tvoje kuće
Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu
Kad koračajući cestom kroz mrtvo svijetlo podne
staneš
preplašena krikom čudne tice
znaj:
to krik je moga srca s blizih obala
I kad kroz suton vidiš crnu sjenku što se miče
s onu strane mrke mirne vode
znaj:
ja koračam uspravan i svečan
kao pored tebe

[lady midnight]

F.G. Lorca, Ponocni vjetar

Previše se plašim
umrlog lišća,
plašim se livada
kad ih rosa kiti.

Ja idem da zaspim;
ako me ne preneš,
hladno ću ti srce
uz bok ostaviti.

Što je to što zvoni
u daljini?
Ljubav. Vjetar u staklima,
ljubavi moja!

Stavih ti đerdane
s biserjem od zore.
Zašto me ostavljaš
na putu da patim?
Kad pođeš daleko,
moja ptica plače
i vinograd zelen
neće vina dati.

Što je to što zvoni
u daljini?
Ljubav. Vjetar u staklima,
ljubavi moja!

Ti nikada nećeš
znati, sfingo snježna,
da sam te mnogo
volio u duši
u zore oblačne
kada kiša lije,
a s uvele grane
gnijezdo se ruši.

Što je to što zvoni
u daljini?
Ljubav. Vjetar u staklima,
ljubavi moja!

[lady midnight]

D. Cesarić, Noć tajanstva


Ja ćutim da sam nečim taknut.
Ko dahom. Ali ne znam čime.
Da l' za mnom, draga, pružaš ruke,
Ili si rekla moje ime?
U meni sada sve je tiho.
Ja čekam znak tvoj da se javi.
Ja čekam budno, čekam žudno;
Ja bdim u jednoj višoj javi.
Marina, to je noć tajanstva;
Čeznuća putuju po tmini,
I ovaj osmjeh na mom licu
Primit ćeš negdje u daljini.

[Bumbar]

Mjesecarska romansa

Zeleno, volim te zeleno.
Zeleni vjetar. Zelene grane.
Barku na zelenom moru
Konja u zelenoj gori.
Sa sjenkom oko svog pasa
Ona na terasi sanja,
Puti zelene I kose,
S ocima od srebra hladna.
Zeleno, volim te zeleno.
Ispod ciganskog mjeseca,
Stvari sto je posmatraju
Ona ne moze da gleda.

Lorca

[rikardoreis]

Mirjana

Mirjana
Strahoto istovjetnosti
Potoče mali
Od mene razdijeljen
Planinom muškog tijela
Ljepoto
Duša mi sva plazi uz tebe
I kada mi se učini
Da smo tijelom
Jedna drugu takle
Sva raspeta
Tonem u očaju
Jer i kad bih smjela
Kako bi nam bilo
Mirjana

Bisera Alikadić

[maccarona]

U SVJETLOSTI


Vec ocajan i lisen moci,
Ja nisam ocekiv'o spas.
Tada, u cemernoj samoci,
Tvoj njezni zacuo sam glas.
I on je bio kao zov
Na novi put, na zivot nov.
I ti mi svoju ruku pruzi,
I ljubav nas u jedno zdruzi.

Kako je duga bila noc
U kojoj, draga, tebe snivah!
Vec mislio sam: Neces doc'.
I rekoh: Ona ti je ziva
U tvojoj zelji, tvome snu,
Al' odista je nema tu.
Zemaljskim stazama ne kroci
Ta, cije divne cekas oci.

Al' gledaj, nebo sija plavlje
Otkad ugledah tvoj lik.
Ljepota, snaga, svjetlo, zdravlje
Ugusise u srcu krik.
Ocima tvojim obasjani
proticu sada moji dani.
Raskosan rujan, vedar, zut,
Otvara za nas jesen put.

Podjimo zagrljeni, draga,
U ovaj zacarani svijet;
U ljubavi je cudna snaga,
Sto korak pretvara u let.
Od poljubaca, zagrljaja
Sve oko nas je puno sjaja.
Duboka sreca svuda zri,
Jer sobom nosimo je mi.

[lady midnight]

S.S. Kranjčević, Ah sve je sanja pusta...

Ah, sve je sanja pusta,
Sve umišljeni raj;
Sve želja želju guši,
A uzdah - uzdisaj.
I u tom sva ti bajna
Života kipi slast:
Na trnu si mi cvao
I u blato ćeš past!
I što smo, srce moje,
Obilazili svud,
Sve kapale su suze
I krvca uzalud.
Ah, svagdje vara oko,
Što lažni veze san,
I slatko poji nadom
Sve - što je utaman!
Pa kad je čemer ljuta
Prenasitila grud:
Je l' igra sve to kruta,
Il ljudski privid lud,
Gdje nema nigdje svjetla,
A vjera časom mre:
Ah, srca gdje tu nema,
Ni žarke krvi, ne...
Ej, onda vidjeh vilu
Na ljudski saći put -
I žedne usne moje
Cjelivahu joj skut.
S oblaka pjesan začuh,
Da život nije san,
I ljubav da je sunce
U vječni majski dan.
Ti, milosrdna laži,
Što lanuo te raj!
Gle, omamno li sine
Tvoj kratki, kratki sjaj.
Il otrov je il melem
Taj biser s oka tvog?
- Ah, ko vjerovat može,
Tog silno voli Bog!
Pa u srce kad spomen
Svoj nokat rine ljut,
A pjesma - čedo njeno -
Ko divlja kida put,
U strahu samo pitam:
Zar to su tvoji sni?
A nešto u njoj jeca
I šapće: - To si ti!
Sve, sve je sanja pusta,
Sve umišljeni raj,
Gdje suza suzu guši,
A uzdah uzdisaj.
A ti si harfa samo,
Kroz koju tuži svijet,
I sve je tvoje cvalo
Za pogrebnički cvijet! -
Ni mislit mi se neće,
Sve pepeo gledam svud,
On zasuo je cvijeće
I zapunio grud...
A preko njega strujne
Kadikad čudan šum;
To katkad cvili srce,
A ruga mu se um.