Stvarni oblik jedne zelje....

Seks, ljubav, erotika, odnosi među (s)polovima... Molimo ponašajte se kulturno.

Moderators: Euridika, _BataZiv_0809

Post Reply
User avatar
Gaia
Posts: 1383
Joined: 10/10/2006 10:39

#151

Post by Gaia » 11/12/2007 10:57

Hemisfera u kosi

Dopusti mi da udišem dugo ,dugo,
miris tvojih kosa,
da uronim u njih svoje lice
kao što žedan uranja glavu u vodu izvora
i da mašem njima
kao mirišljavom maramicom
istresajući iz njih uspomene.
Kad bi samo mogla znati šta sve vidim
šta sve osećam
šta sve čujem u tvojim kosama
moja duša lebdi na mirisima
kao što duša drugih lebdi na muzici.
Tvoje kose kriju ceo jedan svet
pun jedara i jarbola,
u njima leže velika mora
čiji me monsuni nose prema
blaženim podnebljima
gde je prostor plavetniji i dublji
gde je vazduh mirišljav
od plodova lišća i ljudske puti
U okeanu tvojih kosa
nazirem luku
punu tužnih pesama
krepkih ljudi
svih nacija
lađa svih oblika
koje ocrtavaju svoju tananu složenu arhitekturu
na beskrajnom nebu
gde počiva večna toplota.
U milovanju tvojih kosa
ponovo nalazim malaksalu tugu
dugih časova
provedenih na divanu
u kabini neke lepe lađe
koju jedva primetno ljulja zanjihana voda bure
izmedju saksija sa cvećem
i praznih posuda iz kojih struji svežina
u toplom domu tvojih kosa
udišem miris duvana izmesan s' opijumom, šećerom
u noći tvojih kosa vidim
blistavo plavetnilo tropskog neba.
U maljavim pribežjima tvojih kosa
opijam se mirisima sačinjenim od šumske smole, mošusa i kokosovog ulja.
Dopusti mi da ujedam
tvoje crne teške pletenice,
Kada grickam tvoje gipke i nepokorne kose
čini mi se da jedem uspomene...

Charles Baudelarie


User avatar
anais_nin
Moderator
Posts: 21856
Joined: 06/07/2005 09:35
Location: Mostar u srcu, guza u Torontu

#152

Post by anais_nin » 11/12/2007 17:45

Thou and I

Joyful the moment when we sat in the bower, Thou and I;
In two forms and with two faces - with one soul, Thou and I.

The colour of the garden and the song of the birds give the elixir of immortality
The instant we come into the orchard, Thou and I.

The stars of Heaven come out to look upon us -
We shall show the moon herself to them, Thou and I.

Thou and I, with no 'Thou' or 'I', shall become one through our tasting;
Happy, safe from idle talking, Thou and I.

The spirited parrots of heaven will envy us -
When we shall laugh in such a way, Thou and I.

This is stranger, that Thou and I, in this corner here...
Are both in one breath here and there - Thou and I.


- Jelaluddin Rumi

User avatar
anais_nin
Moderator
Posts: 21856
Joined: 06/07/2005 09:35
Location: Mostar u srcu, guza u Torontu

#153

Post by anais_nin » 11/12/2007 18:14


The Life of Love XVI


Spring


Come, my beloved; let us walk amidst the knolls,
For the snow is water, and Life is alive from its
Slumber and is roaming the hills and valleys.
Let us follow the footprints of Spring into the
Distant fields, and mount the hilltops to draw
Inspiration high above the cool green plains.

Dawn of Spring has unfolded her winter-kept garment
And placed it on the peach and citrus trees; and
They appear as brides in the ceremonial custom of
the Night of Kedre.

The sprigs of grapevine embrace each other like
Sweethearts, and the brooks burst out in dance
Between the rocks, repeating the song of joy;
And the flowers bud suddenly from the heart of
Nature, like foam from the rich heart of the sea.

Come, my beloved; let us drink the last of Winter's
Tears from the cupped lilies, and soothe our spirits
With the shower of notes from the birds, and wander
In exhilaration through the intoxicating breeze.

Let us sit by that rock, where violets hide; let us
Pursue their exchange of the sweetness of kisses.



Summer


Let us go into the fields, my beloved, for the
Time of harvest approaches, and the sun's eyes
Are ripening the grain.
Let us tend the fruit of the earth, as the
Spirit nourishes the grains of Joy from the
Seeds of Love, sowed deep in our hearts.
Let us fill our bins with the products of
Nature, as life fills so abundantly the
Domain of our hearts with her endless bounty.
Let us make the flowers our bed, and the
Sky our blanket, and rest our heads together
Upon pillows of soft hay.
Let us relax after the day's toil, and listen
To the provoking murmur of the brook.



Autumn


Let us go and gather grapes in the vineyard
For the winepress, and keep the wine in old
Vases, as the spirit keeps Knowledge of the
Ages in eternal vessels.

Let us return to our dwelling, for the wind has
Caused the yellow leaves to fall and shroud the
Withering flowers that whisper elegy to Summer.
Come home, my eternal sweetheart, for the birds
Have made pilgrimage to warmth and lest the chilled
Prairies suffering pangs of solitude. The jasmine
And myrtle have no more tears.

Let us retreat, for the tired brook has
Ceased its song; and the bubblesome springs
Are drained of their copious weeping; and
Their cautious old hills have stored away
Their colorful garments.

Come, my beloved; Nature is justly weary
And is bidding her enthusiasm farewell
With quiet and contented melody.



Winter


Come close to me, oh companion of my full life;
Come close to me and let not Winter's touch
Enter between us. Sit by me before the hearth,
For fire is the only fruit of Winter.

Speak to me of the glory of your heart, for
That is greater than the shrieking elements
Beyond our door.
Bind the door and seal the transoms, for the
Angry countenance of the heaven depresses my
Spirit, and the face of our snow-laden fields
Makes my soul cry.

Feed the lamp with oil and let it not dim, and
Place it by you, so I can read with tears what
Your life with me has written upon your face.


Bring Autumn's wine. Let us drink and sing the
Song of remembrance to Spring's carefree sowing,
And Summer's watchful tending, and Autumn's
Reward in harvest.

Come close to me, oh beloved of my soul; the
Fire is cooling and fleeing under the ashes.
Embrace me, for I fear loneliness; the lamp is
Dim, and the wine which we pressed is closing
Our eyes. Let us look upon each other before
They are shut.
Find me with your arms and embrace me; let
Slumber then embrace our souls as one.
Kiss me, my beloved, for Winter has stolen
All but our moving lips.

You are close by me, My Forever.
How deep and wide will be the ocean of Slumber,
And how recent was the dawn!


Khalil Gibran

User avatar
Gaia
Posts: 1383
Joined: 10/10/2006 10:39

#154

Post by Gaia » 12/12/2007 16:23

Povjeriću ti jednu tajnu
Vrijeme si ti
Vrijeme je žena
Ono osjeća
Potrebu da mu se udvara i da se klekne
Pred njegove noge kao kad se haljina raširi
Vrijeme je kao kosa beskrajna
Očešljana
Ogledalo koje dah zamućuje i dah razbistrava
Vrijeme si ti koje spava u zoru kad se budi
I kao nož si koji prolazi kroz moje grlo
h što ne mogu da iskažem tu neprolaznu moru vremena
Tu moru vremena zaustavljenu kao krv u venama plavim
I najgore je što je želja beskrajna i neispunjena
Ta žeđ oka kad ti koračaš po odaji
I ja znam da ne treba razbijati čaroliju
Mnogo je gore nego da te osjetim stranom
Da bježiš sa mislima izvan nas
I srcem već u nekom drugom vijeku
Bože moj kako su riječi teške
A u stvari jeste to
Moja ljubav iznad zadovoljstava
Moja ljubav van domašaja današnjeg udarca
Ti koja kucaš na moju sljepoočnicu kao časovnik
I ako ti ne dišeš gušim se
I po mojoj puti kolebaš se i zastaješ svojim stopalom
Veliku tajnu hoću da ti kažem
Svaka riječ na mojoj usni sirotica je koja prosi
Jednu sitnicu za tvoje ruke stvarčicu koja tami pod tvojim pogledom
I zato ja kažem tako često da te volim
U nedostatku dovoljo jasnog kristala izraza koju bi ti stavila sebi oko vrata
Ne vrijeđaj se zbog mog prostačkog govora
Prosta je voda koja izaziva taj neprijatni šum u vatri
Reći ću ti veliku tajnu
Ja ne znam
Da govorim o vremenu koje na tebe liči
Ja ne znam da govorim o tebi i ja se pravim
Kao oni koji vrlo dugo na peronu stanice
Mašu rukom pošto su vozovi otišli
Šaka se smiruje tek pod novim teretom suza
Hoću da ti kažem veliku tajnu
Bojim se tebe
Bojim se onog što te prati večerom ka prozorima
I gestove koje ti činiš od riječi koje se ne izgovaraju
Bojim se vremena brzog i laganog bojim se tebe
Hoću da ti kažem veliku tajnu
Zatvori sva vrata
Lakše je umrijeti nego voljeti
Zato ja sebe mučim životom
Ljubavi moja.

Louis Aragon

User avatar
Enka-Benka
Posts: 197
Joined: 30/08/2007 00:06

#155

Post by Enka-Benka » 13/12/2007 14:56

...Opet sam te nocas voljela
tvoje oci u crn somot utkane
tvoje rjeci tople od ceznje
i vrele od bola...

Opet sam te nocas
uzaludno trazila
tamo gdje mi se ruke uvjek pruzaju
tamo gdje mi se cutanje radja
i gdje nemir utrobom vrslja...

Opet sam nocas trebala tvoj zagrljaj snazan
da me u narucje svoje uzmes
pa privijes uz sebe
da se osjetim voljenom i sigurnom...

Opet sam te nocas zeljela
samo dio tebe
samo da te gledam
da budes moj
u zjenicama mokrim od kisa

Oprosti...

Opet sam ti se nocas nadala
opet sam te nocas trazila
znajuci da me samo
praznina ceka...

User avatar
anais_nin
Moderator
Posts: 21856
Joined: 06/07/2005 09:35
Location: Mostar u srcu, guza u Torontu

#156

Post by anais_nin » 13/12/2007 21:59

Desanka Maksimovic - MESECINA


Luta nam mesec oko sobe,
kraj strehe plovi nase,
srebrom nam napunio case,
i staklene boce obe.

Mesecinom sam se opila
cesto, zbog srece, zbog jada.
Pijmo, prijatelju, i sada,
prozorska otvori krila.
Videces, manje je slatka
casa tvog starog vina
nego kupa ova s visina.
Pijmo je. Noc je kratka.

Pijmo, prijatelju i sad skupa
ovo ponocno pice,
sve moje znaces bice
kad zadnja se isprazni kupa.

Bice ti sasvim prozirna
moja dusa i oko;
gledaces u srce duboko,
do samog dna mu nemirna.

Reci ce poteci same
obraz stati da se zari;
a mesec, krcmar stari,
iz sumske smejace se tame.

User avatar
anais_nin
Moderator
Posts: 21856
Joined: 06/07/2005 09:35
Location: Mostar u srcu, guza u Torontu

#157

Post by anais_nin » 15/12/2007 03:56

Death is not the end
Death can never be the end.

Death is the road.
Life is the traveller.
The Soul is the Guide

...

Our mind thinks of death.
Our heart thinks of life
Our soul thinks of Immortality.

Leonid Breznjev
Posts: 5302
Joined: 04/11/2006 03:32
Location: Kamenskoje

#158

Post by Leonid Breznjev » 15/12/2007 04:15

Antun Gustav Matos

UTJEHA KOSE


Gledo sam te sinoc. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeca,
Na visokom odru, u agoniji svijeca,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajuci da su tamne oci jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve baš, sve je mrtvo: oci, dah i ruke,
Sve što ocajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi rece: Miruj! U smrti se sniva.

Leonid Breznjev
Posts: 5302
Joined: 04/11/2006 03:32
Location: Kamenskoje

#159

Post by Leonid Breznjev » 15/12/2007 04:17

RASTANAK

Još noćas draga
budi tu kraj mene ti,
U našoj sobi,
sjećanje nek izgori.

Poleti ptico pustim poljem,
Raširi krilo ranjeno!
I leti ptico kraju boljem,
Sokol te nije volio.

Još noćas draga
Nježnost stara govori,
To traže luku
Mojih snova brodovi.

Poleti ptico pustim poljem,
Raširi krilo ranjeno!
I leti ptico kraju boljem,
Sokol te nije volio.

Još noćas draga
Don Kihot živi u meni,
Još samo noćas.
Zablude smješne
i ovaj vjetar pijani,
Još samo noćas.

Poleti ptico pustim poljem,
Raširi krilo ranjeno!
I leti ptico kraju boljem,
Sokol te nije volio.

Još noćas draga
tuga tužno miriše,
Još samo noćas.
Sutra sam stranac,
sutra sam daleko,
najdalje,
Još samo noćas.

Poleti ptico pustim poljem,
Raširi krilo ranjeno!
I leti ptico kraju boljem,
Sokol te nije volio.
Sokol te nije volio.

Svu noć je padala kiša i
Drveni pod je skripao
dok sam se spremao za put.
Taksi je čekao pred vratima i
Telefon je počeo da zvoni.
Na stolu su ostale stare fotografije,
U sobi miris vina.

Još noćas draga
ja gledam svijetla ovog grada,
Još noćas draga,
putujemo mrak i ja,
Samo jos noćas,
Mrak i ja.

User avatar
anais_nin
Moderator
Posts: 21856
Joined: 06/07/2005 09:35
Location: Mostar u srcu, guza u Torontu

#160

Post by anais_nin » 20/12/2007 18:35

Annabel Lee - by Edgar Allan Poe

It was many and many a year ago,
In a kingdom by the sea,
That a maiden there lived whom you may know
By the name of Annabel Lee;
And this maiden she lived with no other thought
Than to love and be loved by me.

I was a child and she was a child,
In this kingdom by the sea;
But we loved with a love that was more than love-
I and my Annabel Lee;
With a love that the winged seraphs of heaven
Coveted her and me.

And this was the reason that, long ago,
In this kingdom by the sea,
A wind blew out of a cloud, chilling
My beautiful Annabel Lee;
So that her highborn kinsman came
And bore her away from me,
To shut her up in a sepulchre
In this kingdom by the sea.

The angels, not half so happy in heaven,
Went envying her and me-
Yes!- that was the reason (as all men know,
In this kingdom by the sea)
That the wind came out of the cloud by night,
Chilling and killing my Annabel Lee.

But our love it was stronger by far than the love
Of those who were older than we-
Of many far wiser than we-
And neither the angels in heaven above,
Nor the demons down under the sea,
Can ever dissever my soul from the soul
Of the beautiful Annabel Lee.

For the moon never beams without bringing me dreams
Of the beautiful Annabel Lee;
And the stars never rise but I feel the bright eyes
Of the beautiful Annabel Lee;
And so, all the night-tide, I lie down by the side
Of my darling- my darling- my life and my bride,
In the sepulchre there by the sea,
In her tomb by the sounding sea.

User avatar
anais_nin
Moderator
Posts: 21856
Joined: 06/07/2005 09:35
Location: Mostar u srcu, guza u Torontu

#161

Post by anais_nin » 20/12/2007 18:37

La Belle Dame Sans Merci - by John Keats

Ah, what can ail thee, wretched wight,
Alone and palely loitering;
The sedge is wither'd from the lake,
And no birds sing.

Ah, what can ail thee, wretched wight,
So haggard and so woe-begone?
The squirrel's granary is full,
And the harvest's done.

I see a lily on thy brow,
With anguish moist and fever dew;
And on thy cheek a fading rose
Fast withereth too.

I met a lady in the meads
Full beautiful, a faery's child;
Her hair was long, her foot was light,
And her eyes were wild.

I set her on my pacing steed,
And nothing else saw all day long;
For sideways would she lean, and sing
A faery's song.

I made a garland for her head,
And bracelets too, and fragrant zone;
She look'd at me as she did love,
And made sweet moan.

She found me roots of relish sweet,
And honey wild, and manna dew;
And sure in language strange she said,
I love thee true.

She took me to her elfin grot,
And there she gaz'd and sighed deep,
And there I shut her wild sad eyes--
So kiss'd to sleep.

And there we slumber'd on the moss,
And there I dream'd, ah woe betide,
The latest dream I ever dream'd
On the cold hill side.

I saw pale kings, and princes too,
Pale warriors, death-pale were they all;
Who cry'd--"La belle Dame sans merci
Hath thee in thrall!"

I saw their starv'd lips in the gloam
With horrid warning gaped wide,
And I awoke, and found me here
On the cold hill side.

And this is why I sojourn here
Alone and palely loitering,
Though the sedge is wither'd from the lake,
And no birds sing.

User avatar
anais_nin
Moderator
Posts: 21856
Joined: 06/07/2005 09:35
Location: Mostar u srcu, guza u Torontu

#162

Post by anais_nin » 20/12/2007 18:42

Leonard Cohen - I Can't Forget

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

User avatar
anais_nin
Moderator
Posts: 21856
Joined: 06/07/2005 09:35
Location: Mostar u srcu, guza u Torontu

#163

Post by anais_nin » 20/12/2007 18:43

:kiss:

Zimska ljubavna pjesma

Snijeg je u unutrašnjosti
grana se naginje prema mom prozoru
i ulazi sigurno
dobro jutro, dobro došla
To popodnevno sunce
taj fini ružičasti preliv
preko blagdanskih kolača
preko plastične slastičarske jabuke
tvoja je blaga sukrvice
Začaran grad od stakla
koji ćemo samo hodajući noćas
razbiti potpeticama

Sakupiti sve to pa reći
Ti si...Ti si.....


Preuzimajući tuđi pjesnički način
imitirajući svoju prvu knjigu
Sve što su godine izbacile na obalu
moji mili daleki brodovi
pa pod utjecajem alkohola, čežnje
klasične muzike i seksualne potrebe

Sakupiti sve to pa reći
Ti si...Ti si...

Ljubakanje sa provincijalkom
koje je zadržalo od čuvenog sadržaja
Svu onu muku
oficirske porodične interijere
našu djecu
strah od umjetnika
tvoje izdaje
Odlazak - zbogom ja odlazim
ulicom koju je snijeg doslovno ugušio

Sakupiti sve to pa reći
Ti si...Ti si, srce moje malo...

Arsen Dedić

User avatar
manijak1
Posts: 47738
Joined: 16/01/2003 00:00
Location: https://www.klix.ba/
Contact:

#164

Post by manijak1 » 26/12/2007 23:35

Ponoć već je prošla -------------------
:D :D
Mito :? :? :? )(Midheta for me :D :D ) :D :D
Da ti vrata otvorim :D :D i zašto ne dođeš :? :shock:
da ti svoje srce predam :D :D :D :D :D :D :D
i zašto :shock: :? :x :x :x :x

User avatar
anais_nin
Moderator
Posts: 21856
Joined: 06/07/2005 09:35
Location: Mostar u srcu, guza u Torontu

#165

Post by anais_nin » 02/01/2008 06:24

Do posljednjeg daha

Bio je nekako sav nakrivo,
tako i hodao, tako i skolu ucio,
i bas se nekako mucio da dokaze,
da ima i vaznijih stvari na Svijetu,
na primjer, u pubertetu,
kada smo svi rakiju u Vinkovcima pili,
Kasim je gledao Belmondove filmove,
i u Slavonija Hotelu,
u nekom starom ocevom odjelu,
narucivao casu bijelog, hladnog, mlijeka.

Vucibatina neka, htjela me tuci,
znas ono, da ti kazem,
ej, ja sam oduvjek bio neki nezni poeta,
a Kasim bi, onako iz zaleta,
pomeo dvojicu, trojicu,
a zatim, poravnao kravatu i
rekao najmirnijim glasom na svijetu:
Sta je, sta si se usro od straha,
pet je do osam,
uh, odoh ja da gledam, "Do poslednjeg daha"!

Prolece u nasem gradu je bilo,
kako se kaze, puno sperme.
Znali smo kolektivno drkati,
onako majusni, brkati,
zavaljeni u sanac ispred protine kuce.
Oko nas zbunje i neko trulo pruce,
a Kasim, oca mu mangupskog,
odjednom odnekud izroni iz mraka,
i u par koraka, znas ono, stvori se nad nama,
on, i s njim, prava dama.

Znali smo je iz komsiluka;
Ajde, kaze, da vidim ko ce dalje,
dajem samo za pare,
a njemu, onako, zbog neceg u zraku,
moze taj svaku, ako bi htio.

A Kasim bi se, znas ono,
samo nasmijao i rekao:
Ajde ne diraj mi kurvestino drugare,
moze te povaliti baraba svaka...
uh, pet je do osam,
odoh ja da gledam
"Do poslednjeg daha"!

Ljeto u Slavoniji u mozak zapece,
ne vidi se nista od prasine...

Kasime, kaze, tako smo se, znas,
zvali nas dva,
po nekom detektivu iz X-romana,
pa neces valjda i ti, k'o ovi vodozemci,
da ladis muda u barutanu,
'ajde sa mnom u staru pilanu,
da vadimo gliste iz piljevine.

Sjedi tako na starom biciklu
i otpuhuje kolutove dima,
al' zaistinski, ne k'o ova druga raja,
on ga povuce,
Boga mi, iz jaja.

I sjednem tako na stangu, ispred njega,
bos, u kratkim hlacicama,
a on sav obucen u crno,
i cipele crne na bosu nogu.
Vozio je polako,
nek vidi, kaze, svako, da smo drugari,
jos samo nam Belmondo fali,
da skupa vadimo gliste na pilani.

Bila je, znas, u nasem gradu
i jedna mala s pjegama,
mi smo, kao, bili u nekoj semi
ma, 'ajde vraga semi,
znas ono, bili smo do grla,
jedno u drugo, zaljubljeni.


Ime joj ne smem odati, 'ajde,
znas kako je sad...
Ona je tamo negdje, tamo, u Beogradu,
eh, i znas ono, ma dobro,
znas sta ti hocu reci, je l' da?
Al' znas sta je, svake zime Kasim joj
nove rukavice donese,
i kaze joj ovako, seretski se nasmije,
znas ono, kako on, jebi ga, i kaze:
Mala... hajde, cuvaj se...
i ne izlazi suvise na zimu...
mozda ces jednom igrati na filmu!


Od tad je, eto, mnogo minulo ljeta,
i ja sam danas kao, neki esteta.
Znas ono,
filmom se bavim i ponekad pjesme pisem, al'
majku mu,
nikako da zaboravim te moje Vinkovce,
i te moje blage ravnice,
gdje smo Kasim i ja,
od jutra do mraka,
zivjeli zivot do poslednjeg daha.

A neki dan, eto, stiglo mi pismo.
Kazu... Kasima nema vise...
poginuo je negdje u blizini Mirkovaca.
Na kojoj je strani bio, pitam ja?
Ma nije...kazu...taj puske nosio...
nekog je klinca na biciklu vozio...
nekog bosonogog decaka....
kad ga je metak pogodio...
sunce ti kalajisano... kazu...
k'o kaskader na filmu
je kroz zrak proletio
i na onu prasnjavu Mirkovacku cestu pao...
zatim se, nekako, zadnjim snagama..
pridigao... i
onom decaku,
na francuskom nesto govorio.

Onda se. jos
nekako narocito poravnao...
a onda... lagano...
palcem desne ruke...
preko donje usne presao...
Do poslednjeg daha, mon amee,
do poslednjeg daha.
Last edited by anais_nin on 05/01/2008 05:05, edited 1 time in total.

User avatar
anais_nin
Moderator
Posts: 21856
Joined: 06/07/2005 09:35
Location: Mostar u srcu, guza u Torontu

#166

Post by anais_nin » 02/01/2008 21:24

http://www.youtube.com/watch?v=4GCj6P-_hWw#

Ne budim te tek tako


Nocas je ulicama nasega grada
Prolazila kocija bijela,
I bijela mecava vije
Mutan dan...
Do u tajne sobe nase stare ljubavi
Trpim svoje i tudje sto me bije,
I mrzlo mi je u srcu...
Ne treba rakije - ne grije!

Za tebe ljubavi govorim ove rijeci.
Za tebe koju nosim u mozgu,
Kao uzarenu kuglu djetinjstva,
Kao ranu koju sam bolovao toliko puta.
Za tebe koja si dio mene
Duboko ukopana skoljka u kamenu.
Miris borovine zauvijek zaboden u krv moju prokletu.
Za tebe, zbog tebe, zbog sebe.

Predlazem da saberemo nase siromastvo
U dodir koji lijeci nasa srca,
U koja je rdja pala sa bijelom igrom u samoci.
Moj kriz placa racun ove noci.
Ne kuni me imenom na koje je moja krv postala imuna
Oguli narandzu, operi lice.
Otvori se utjeho
Zagrli me jako
I probudi se
Ne budim te tek tako.
Za tebe ljubavi govorim ovu pjesmu,
Za tebe koja si dio mene
Duboko ukopana skoljka u kamenu,
Za tebe sto u toplim rukama nosis ruze nijeme,
I prosipas ih u suhu fontanu.
Za tebe, zbog tebe, zbog Prevera,
Zbog svih pjesnika ljubavnih stihova,
I uprkos njima...
Ne budim te tek tako.
Otvori oci ljubavi i pogledaj kroz prozor
Vani su zasijale gorcine,
Tumaraju pomrcine i studen
I bijela mecava u gradu vije
Mutan dan...
Pa i srce je pocelo sumjeti: "Divljak - ovdje je kvar!"
Ne treba rakije - ne grije.
Dok bije u njedrima dobro nam je.
Gledaj!
Nemoj da ti trazim oci
Primakni se blize...jos blize
Zagrli me ljubavi, zagrli me jako,

probudi se Dragana,
Ne budim te tek tako..."

User avatar
anais_nin
Moderator
Posts: 21856
Joined: 06/07/2005 09:35
Location: Mostar u srcu, guza u Torontu

#167

Post by anais_nin » 03/01/2008 03:40

http://www.youtube.com/watch?v=voiz4wGu ... re=related

ČEKAJ ME


Čekaj me i ja ću sigurno doći
Samo me čekaj dugo
Čekaj me i kada žute kiše noći ispune tugom
Čekaj i kada vrućine zapeku
I kada mećava briše
Čekaj i kada druge niko ne bude čekao više
Čekaj i kada pisma prestanu stizati iz daleka
Čekaj me i kada čekanje dojadi svakome koji čeka
Čekaj me i ja ću sigurno doći

Ne slušaj kada ti kažu da je vrijeme da zaboraviš
I da te nade lažu
Nek povjeruju i sin i mati da više ne postojim
Neka se tako umore čekati i svi drugovi moji
I gorko vino za moju dušu nek piju kod ognjišta

Čekaj
I nemoj sjesti s njima
I nemoj piti ništa
Čekaj me i ja ću sigurno doći
Sve smrti me ubiti neće

Nek rekne ko me čekao nije taj je imao sreće
Ko čekati ne zna
Taj neće shvatiti niti će znati drugi
Da si me spasila ti jedina čekanjem svojim dugim
Nas dvoje samo znat ćemo kako preživjeh vatru kletu
Naprosto ti si čekati znala kao niko na svijetu


Konstantin Simonov (1915 -1979)

User avatar
anais_nin
Moderator
Posts: 21856
Joined: 06/07/2005 09:35
Location: Mostar u srcu, guza u Torontu

#168

Post by anais_nin » 03/01/2008 04:18

Ima nešto - Duško Trifunović

Ima nešto u tom što me nećeš
ostavljaš mi vremena za druge
vidim kako veselo obljećeš
kao leptir oko moje tuge.

Ima nešto u tom što me nećeš
nesto čemu ni sam ne znaš ime

sve što kažeš na šalu okrećeš
a sve znači - ne zaboravi me.

Ima nešto u tom što me nećeš
od te laži načisto umrijeću...

Ima nešto u tom što me nećeš
i u tome što ja tebe neću...

rikardoreis
Posts: 1957
Joined: 03/08/2006 00:01
Location: ulica san martin, buenos aires

#169

Post by rikardoreis » 03/01/2008 20:57

Jedini biljeg tvoga zivota na zemlji bit ce
ovaj moj jecaj za tobom
Drvece place pjesmu
koju sam za tebe izmolio.


Josip Pupacic

User avatar
anais_nin
Moderator
Posts: 21856
Joined: 06/07/2005 09:35
Location: Mostar u srcu, guza u Torontu

#170

Post by anais_nin » 04/01/2008 04:43

:oops:

Nocu


Nocu dok ti spavas...
moje srce bdije nad tobom
tebi se nista,
nista ne smije dogoditi
toliko, toliko te volim..

Jedino, jedino s tobom
mogao bih plakati,
mogao bih se smijati,
oprastati i razumjeti,
vjeruj mi toliko te volim..

Od juce tek si tu
i o tebi malo znam,
al mogu zivot svoj da ti dam,
uz mene nadji mir,
nikad sumnju, nikad bol
moja ljubav bice zalog za to..


Mila, poklanjam ti
svaki dan svog zivota,
kada se moj san ostvari,
i ti ces kao i ja
biti sretna,
toliko, toliko te ljubim....

DeNiro
Posts: 8213
Joined: 12/03/2007 10:31

#171

Post by DeNiro » 04/01/2008 07:36

Rabindranat Tagore Čeznem da ti kažem najdublje riječi

Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti imam reći
ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.

Čeznem da upotrijebim najdragocjenije riječi sto imam za te;
ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol.

Čeznem da sjedim nijemo pored tebe, ali bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce riječima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.

Čeznem da te ostavim zauvijek, ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosno dižem glavu i dolazim veseo u tvoje društvo.
Neprekidne strijele iz tvojih očiju čine da je moj bol vječito svjež.


Gradinar - Rabindranat Tagore

Nikada ne kažeš riječ koju bi trebalo.
Da te ne bih ocjenio, izmičeš mi na hiljadu strana.
Da te ne bih pomješao s mnogima, stojiš odvojeno.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…
nikada ne ideš putem kojim bi trebalo.

Tvoj prohtjev veći je od prohtjeva drugih, zato ćutiš.
Pritvornom ravnodušnošću ne haješ za moje darove.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…
nikada ne uzimaš što bi trebalo.

User avatar
idia
Posts: 764
Joined: 16/10/2006 13:33
Location: Bec

#172

Post by idia » 04/01/2008 17:39

ovo mi je jedna od drazih..
evy wrote:nakon godina i godina ova mi je ostala u sjecanju ali ne znam ni kako se zove ni od koga je.. mozda neko prepozna pa mi javi :oops: :D

..kad iznemogao mene sanjas
kada ne ide
poljubi me
volis li me i kad spavas?

to je sve cega se sjecam..
pronasla sam je..


Kad daleko sam,
Volis li me?
Kad od tuge
Sebe sklanjas,
Kad ne ide
Poljubi me.
Volis li me
I kad spavas?
Samocom ranjena
Trebas li me?
Kad iznemogla
Mene sanjas,
Kad ne ide
Zagrli me.
Volis li me
I kad spavas?


evo jos jedna iz tinejderskih dana :-) :D

Fire and Water

I am clear river water
You are hot, glowing fire
Can someone add water to the fire
And see us as a pair.

Without you, I am totally cold
And without me you rage out of control
My life is useless without you
Can you accept this destiny.

I am looking for someone to warm me
And you, for someone to quench your thirst
Let your fire rage toward me, as soon as you can
Save me, from the cold depth, save me.

Because your heat, when it touches me
When you are by my side and you warm me
The coldness will slowly retreat from me
Just come near me, if you have the courage.

Because, while the cold is leaving me
Your fire, at the same time, will slowly begin to go out
You are coming to a great dilemma
Who to save, yourself or me.

Within me, your heat will continue
Only in that way, can we be pair
Then both fire and water can exist
But you have to hide in me.

User avatar
anais_nin
Moderator
Posts: 21856
Joined: 06/07/2005 09:35
Location: Mostar u srcu, guza u Torontu

#173

Post by anais_nin » 05/01/2008 20:59

Zajedno ćemo svući tijela

Ne guši krik poljupcima
pusti glas
pusti glas u noc
neka misle da radjamo se
neka misle da umiremo
udahni me
svu me udahni
popij
do dna
do dna dna
zajedno ćemo svuci tijela
i smijat cemo se
i smijat cemo se i plakati
zajedno
jos samo malo
jos samo malo se drzi
za moje ruke od svjetla


- Enes Kišević

User avatar
idia
Posts: 764
Joined: 16/10/2006 13:33
Location: Bec

#174

Post by idia » 06/01/2008 22:35

Kaži mi, kaži
Stranče!
U čijem ću umu naći odsjaj svoj?
Kaži, al ne govori ništa
Jer sve govori
Pogled tvoj
Kaži mi, kaži
Stranče!
I ne traži ništa, jer nudim ti sve
I ovo zrno nježnosti moje
Što se dosad skrivalo
Ili prividno utopilo...
Nevidljivo dodiruje snove tvoje,
Nevidljivo te voli
I nudi drugu dimenziju
Definiše emociju.
Kaži mi, kaži
Stranče!
Zašto se krijem riječima
Zašto te lažem pogledima
Zašto na istom raskršću koraci mi dolaze
U iste sati slutnje mi nailaze?
Hoće li me voljeti
Dani tvoji
Ili će uništiti nemiri moji
Ovu idilu
Kad najprisutnija postaje
Odsutnost tvoja?
Kaži mi, kaži
Stranče

User avatar
idia
Posts: 764
Joined: 16/10/2006 13:33
Location: Bec

#175

Post by idia » 06/01/2008 22:41

Kad položim tijelo na prostranstvo sna
i pustim misli zvjezdanim putovima ići,
toliko se bezgranično tvojom osjećam ja
kad zatrebam ljubav mišlju ti hoću prići

Da li su tijela jedini osjet u bivstvima nas
i slijeva li se ljubav samo dodirom ruke?
Ili nas veže iz dubine postojanja naših glas,
i duše se dotiču u svemiru, polako, šutke.

Slutiš li ljubav, ispod sklopljenih vjeđa
Kojim li to putovima ljubav noćas vrluda?
I ovaj prostor što bolom tijela nam vrijeđa
nestaje dodirom snova na kraju našeg puta.

Kad otvoriš oči i novo te zaboli svitanje.
Kad pružiš ruke i samoću u naručje primiš.
Kad hiljadu puta ponoviš si isto pitanje.
Kad nemaš odgovor, zašto, za koga živiš?

Shvatiš tijelo je glasnik, poruku duše nosi.
Okreni se, u dubinu iskreno pogledaj sebe.
Tamo ćeš odgovor saznati na pitanje tko si?
Pruži ruke ka svjetlu i dotaći ćeš mene.

Post Reply