Strucna i naucno-popularna LITERATURA

[NIN]

Ovdje se mozemo pozabaviti preporukama i razmjeniti misljenja ticana za strucnu i naucno-popularnu literaturu.

Pa da krenemo:

ETYMOLOGICON - Tumač raznovrsnih pojmova
Tomislav Ladan



Ova Ladanova knjiga obuhvaća više od šezdeset cjelovitih tekstova koji su povezani istovjetnim pristupom jer se bave time kako se jezičnim sredstvima na leksičkoj razini izražava ono što je čovjeku najbliže, odnosno ono što čovjeka tijekom cijeloga života i svakodnevno okružuje. Takva vrst jezičnih i kulturoloških proučavanja nije osobito česta u hrvatskoj tradiciji (ni kod svih velikih naroda takva vrsta tekstova nije učestala pojava) pa tekstovi što ih Ladan ovdje podastire čitateljstvu imaju značaj (i draž) izrazite novine za hrvatsko nakladništvo. A nije ni čudno što takvih tekstova u hrvatskom jezikoslovlju gotovo da i nije bilo, jer njih ne mogu napisati autori na temelju usputnih pabiraka i površnih znanja o jeziku i o stvarima, nego samo ustrajni i zaneseni istraživači svijeta koji nas okružuje, istinski zaljubljenici u život, i istraživači jezika koji nas svakodnevno oplakuje, postojani proučavatelji izvora ljudskih znanja i čitatelji probranih tekstova iz raznorodnih područja, a ponajprije vjerni čitatelji leksikona, enciklopedija i rječnika različitih jezika. Ladan pripada onim poklonicima znanja koje podjednako zanimaju teorija prostora, Linneova sistematika, zakoni mehanike, pravni ustroj antičkoga Rima ili pak srednjovjekovne Engleske kao i pitanja njegove "matične" struke, filologije (i književnih tekstova), lingvistike i prevoditeljstva, a ne treba ni spominjati da Ladanov habitus vrhunskoga pisca pri nastanku takva djela ne može biti samo uzgredna njegova sastavnica.

http://www.culturenet.hr/v1/hrvatski/in ... p?id=13592

Pozdrav...

[NIN]

Pod OBAVEZNO:


Emile Durkheim
ELEMENTARNI OBLICI RELIGIJSKOG ŽIVOTA



Radi se o jednom od klasičnih djela Emilea Durkheima u kojem se pozabavio najtrajnijim, i svakako najizazovnijim, oblikom društvene svijesti - religijom. U ovom djelu je Durkheim temeljito razradio svoje poimanje o religiji kao društvu projiciranom u zvijezde, odnosno obogotvorenom društvu. Služeći se radovima antropologa i etnografskim izvještajima
svog vremena, Durkheim je rekonstruirao primitivne oblike religijske svijesti, u prvom redu totemizam, kako bi objasnio usku povezanost između društva i religije, odnosno tipa društva i tipa religije...

"U religiji", piše Durkheim, "ima nešto vječno čemu je suđeno da nadživi sve pojedinačne simbole u koje se religijska misao redom zaodijevala." Ali to što će preživjeti, ne mora nalikovati ni na što poznato iz povijesti religijskih vjerovanja...

Vjeran Katunarić

Elementarne oblike moguće je, dakle, čitati u bilo kojem od navedenih interpretativnih ključeva: netko će u njima naći klasičnu studiju o totemističkim vjerovanjima i običajima australskih domorodaca, drugi će pak razabrati jednu opću teoriju o nastanku religijskih osjećaja i vjerskih ustanova, treći će slijediti tragove jednog neobičnog učenja o izvorima pojmovnog mišljenja i osnovnih logičkih kategorija, četvrte će najviše zanimati formalna analiza srodničkih sustava, a ponetko će se možda usredotočiti na teoriju o religiji kao simboličkom sustavu čije značenje valja odgonetnuti ispod sveobuhvatne suprotnosti između svetog i profanog.

Aljoša Mimica

Kao sociološka analiza prvobitnih oblika religije i osnovnih elemenata i društvenih funkcija religije, ova knjiga je zanimljiva ne samo sociolozima, teolozima, povjesničarima, etičarima, filozofima i psiholozima, nego i široj čitalačkoj publici.

Krunoslav Nikodem
-----------------------------------------------------------

Emile Durkheim (1858-1917) utemeljitelj" je francuske sociološke škole. Godine 1893. pokrenuo je Sociološki godišnjak (L'Anee sodologique) kojeg je uređivao do 1913. Njegova glavna djela su: O podjeli društvenoga rada, Pravila sociološke metode, Samoubojstvo, Elementarni oblici religijskog života.

Pozdrav...

[JThomas]

kad se spomene fraza naučno-popularna literatura, meni prvo padnu knjige stephena hawkinga na pamet.

mislim da bi ih svako trebao pročitati. jednostavno otvaraju poglede.

u tom smislu, pada mi na pamet da 99.5% ljudi ne zna ništa o principu neodređenosti, koji je fundamentalni način na koji cijeli svemir funkcioniše...a koji je jako neobičan, kontra intuitivan, protiv zdravog razuma i koji ima i ogromne filozofske konsekvence, koji bukvalno spaja nespojivo, fiziku i filozofiju.

[NIN]

kad se spomene fraza naučno-popularna literatura, meni prvo padnu knjige stephena hawkinga na pamet.

mislim da bi ih svako trebao pročitati. jednostavno otvaraju poglede.

u tom smislu, pada mi na pamet da 99.5% ljudi ne zna ništa o principu neodređenosti, koji je fundamentalni način na koji cijeli svemir funkcioniše...a koji je jako neobičan, kontra intuitivan, protiv zdravog razuma i koji ima i ogromne filozofske konsekvence, koji bukvalno spaja nespojivo, fiziku i filozofiju.

Kad smo vec kod Hawkinga moram reci da poznajem jednu osobu koja je kod njega trenutno na matematici u Cambridgeu koja kaze da je ciko extra lik!

Jos jedna pod OBAVEZNO (klasika je u pitanju):

Stephen Hawking
KRATKA POVIJEST VREMENA - Od velikog praska do crnih jama



Hawkingova "Kratka povijest vremena" je knjiga za one koji više razumiju riječi nego jezik matematike, a ipak žele okusiti užitak otkrivanja podrijetla i prirode našega svijeta. To je širom svijeta najpoznatija kozmološka knjiga, a iz nje doznajemo i kako razmišlja jedan od najvećih umova našega doba, autor opće priznate reputacije nasljednika Einsteina i Newtona... Hawking nas hrabro vodi u pitanja poput: je li vrijeme ikad započelo i hoće li stati? Je li svemir beskonačan ili ima granicu?, pa sve do toga kakvu je ulogu -ako ikakvu - Bog mogao imati u svemu tome...

-------------------------------------------------------------------


Fantasticna knjiga!

Pozdrav...

[Jara]

Stephen Hawking
TEORIJA SVEGA - Porijeklo i sudbina univerzuma

[NIN]

Stephen Jay Gould
ČOVJEK PO MJERI - KVOCIJENT INTELIGENCIJE I DRUGE ZABLUDE



Čovjek po mjeri već je po prvom izdanju pozdravljen kao remek-djelo, odlučan odgovor svima koji žele klasificirati ljude i rangirati ih prema njihovim tobožnjim genskim prednostima i manama. No, ideja o zadanim ograničenjima - biologija kao sudbina - odumire teško i sporo, i danas je možda još prisutnija u znanstvenom i popularnom štivu.
Ova povijest mjerenja intelektualne i moralne vrijednosti pojedinca čita se kao krimić, ali Čovjek po mjeri ima itekako jasan cilj: suprotstaviti se svakom pokušaju svođenja čovjeka na nasljednu i nepromjenjivu mjeru, i pritom raskrinkati licemjerje znanstvenika od kraniometričara devetnaestog stoljeća do suvremenih mjeritelja inteligencije koji nas uvjeravaju da su nam našli mjeru koja će nas i naše potomke pratiti do kraja života.

"Rijetka knjiga - istodobno veoma važna i pravi užitak za čitanje... Gould donosi fascinantnu povijesnu studiju znanstvenog rasizma, kojeg prati ... do hereditarne teorije kvocijenta inteligencije. Ilustrirajući i logičku nedosljednost teorija i razne zloupotrebe podataka, slučaj po slučaj, ... ovo djelo je golem doprinos znanstvenoj literaturi."

Saturday Review