http://www.dw.de/veliko-srpska-ideja-i- ... /a-2669252
Istoričar Olivera Milosavljević tako kaže da ideja „Velike Srbije“ povezuje srpsku misao od Jovana Cvijića do Milorada Ekmečića, koji su Bosnu i Hercegovinu videli kao deo velike srpske države od Ljubljane do Skadra, i od mora do sadašnjih istočnih granica Srbije; te ideje su po njenim rečima kulminirale u nacionalnim konceptima tokom devedestih godina. Politički um elite je i danas ostao isti, kaže Olivera Milosavljević: bez stvarnog interesa za prosperitet sopstvene države, i bez smisla za realnost verujući da papir trpi sve:
„Kao što je posle ’Oluje’ jedan intelektualac tvrdio da se vojni gubitak Srpske Krajine i Slavonskih zemalja ne sme nikada prihvatiti kao definitivni gubitak, pa bi se i u ustav srpske države moralo staviti da su ti krajevi okupirani, i da mi pretendujemo na te naše krajeve, i kao što se u poslednji ustav i stavilo da je Kosovo neotuđivi deo Srbije, tako se i danas u nacionalističkim krugovima intelektualaca smatra da je sa etničkog stanovišta bilo čak prihvatljivije u taj ustav staviti Republiku Srpsku“.
Istoričar Latinka Perović takođe ističe da je ideja o stvaranju velike srpske države stara gotovo dva veka; ta ideja nažalost traje i dalje, bez obzira na brojne ratne poraze i besmisao čitavog projekta. Istoriografija je, kaže ona, odigrala ključnu ulogu u pripremanju ratova devedesetih. Bosna i Hercegovina je pri tome bila ugaoni kamen velikosrpskog projekta na kraju XX veka:
„I taj zapravo projekat jeste ono što je od Bosne učinilo ostavinsku raspravu i masu bivše Jugoslavije, i drži je dalje od Evrope nego bilo koju zemlju regiona“.
Nakon ratova u bivšoj Jugoslaviji, srpska istorijska nauka nije uspela da se na pravi način suoči sa faktičkim porazima, smatra ona. Zbog toga i nema ozbiljnih istraživanja neposredne prošlosti; umesto toga smo dobili nacionalističku interpretaciju te prošlosti:
„Vrlo smo daleko u naučnom smislu od bilansa da je rat u Bosni bio agresija na državu koju su priznale Ujedinjene nacije, da su iz tog rata proizišli najteži zločini, i da ih upravo velikodržavna ideja drži još uvek kao deo svoje epske i herojske prošlosti, i odlaže njihovo sankcionisanje bez koga zapravo nema ni moralnog ozdravljenja društva“.
Ideja "Velike Srbije" je doživjela velike neuspjehe i poraze u gotovo svim krajevima bivše Jugoslavije, osim u Bosni i Hercegovini gdje još nastavlja da živi. Glavni destabilizator političke i sigurnosne situacije u zemlji je i dalje entitet RS - plod politike proširenja granica i homogenizacije prvenstveno Srbije iz 90ih. Velikosrpska politika je doživjela dramatične poraze, ali ti porazi nisu bili ideološki nego prosto protjerivanje naroda, tj gdje nema Srba nema ni velikosrpske politike (Hrvatska i Kosovo).
Pitanje se postavlja:
na koji način dovesti do ideološkog poraza ideje "Velike Srbije", i navesti Beograd i Banja Luku da prihvate multietničku BiH kao nepromjenjivu činjenicu?
