Stranacko ovjeravanje kadra

[apsidejzi]

Ili takozvano silovanje demokratije. Za ili protiv?

U jednu ruku - dobijes poziciju zahvaljujuci ugledu stanke. Ona ulaze sredstva i svoj gudvil i ti naravno imas korist od toga. S druge strane, predsjednik stranke fakticki kontrolise sve zastupnike. Sva demokratija se svodi na par vodja i njihov stav po odredjenom pitanju te aminanje il neaminanje istog.

Ispade da je stranka poput firme. Potpisem ugovor, radim za interes kompanije koja prodaje nematerijalna dobra: strah, nadu, sigurnost, ponos, religijsko opredjenjelje, seksualnu orjentaciju, nacionalizam, patriotizam i sl. Imam pravo prekinuti radni odnos i otici u drugu firmu, ali ne mogu zadrzati titulu i platu. To moram tamo dogovoriti.

Nema tu rada za opste dobro. Nema tu razvoja i napretka. Nema tu ideologije i principa. Cisti kapitalizam. Sef, hijerarhija, odani, oni koji se izvlace, oni koji rade prekovremeno, te KUPCI. Mi, glasaci. Mi smo kupci.

A uposleni? Neki su zadovolji, neki ne. Neki traze novi posao, neki se penju hijerarhijskom ljestvicom. Neki mrze ponedjeljak, neki idu na afterwork. Neki su na porodiljskom a neki gledaju kako da im dan prodje. Posao, kao i svaki drugi.

A kapital i aktiva? Sta je to sto donosi novu vrijednost? Pa izgleda da konzumenti ne zele novu vrijednost. Oni zele staru vrijednost. Zato i glasaju za iste. Oni koji zele novu vrijednost traze je na zapadu.

Sve ovo je jedna losa epizoda Black mirrora.