Strana rata o kojoj se ne prica

Rasprave na razne teme... Ako ne znate gdje poslati poruku, pošaljite je ovdje.

Moderator: O'zone

User avatar
kjafiraginica
Posts: 14135
Joined: 20/10/2009 18:46
Location: Crossroads

#126 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by kjafiraginica » 26/08/2010 00:18

Topla voda wrote:ja nemam neki problem s tim,nekako ,ne znam,mozda nisam u redu.

jarani koji su poginuli iz jedinice,a visoka je,kako da je nazovem,stopa smrtnosti bila u mojoj jedinici..nekako ih se slabo sjetim,ne dolaze mi u noci,ne razgovaraju sa mnom,nemam nikakav otklon prema tome.

neke smo otkopavali sa gas maskama na licu,dok su im se lesevi raspadali,nakon sto su linije vracane ...
a ja ,ja se samo sjecam raspadnutih tijela i najgoreg mirisa koji postoji ,a zajednicke stvari koje smo dijelili sam zaboravio...neke sam nosio ranjene,neki su ostajali bez nogu....
i iskreno,sve te stvari dan za danom sve vise zaboravljam..
..ne potiskujem,nego zaboravljam


mozda zato sto sam pokusao,i mozda donekle i uspjeo,da svoj mozak organiziram u folderima ,a folder "rat" sam zatvorio i upotpunio..... i ne zelim da ga otvaram,nego mi onako, stoji na desktopu..samo kao dio proslosti,al ga ne diram :)

glede skidanja cizama,to je sasvim ok,to je normalno,ja sam skidao sta sam stigao,uzimao opasace,cigarete,lovu iz djepova..normalno,sta treba,ako ne uzmem ja ,uzece neko drugi,ako nadjes njemacke marke,kupis konzervu il dvije na pijaci za par dana.
i oni bi mene prerovili,da su me skinuli.vazda bilo,vazda ce biti,u onakvim ratnim uslovima.kome sta treba,uzima.

al mislim da fixer ne prica o cinu skidanja cizama,nego o cinu hvaljenja oca pred sinom,jer otac sinu to nije predstavio kao instinktivnu potrebu za prezivljavajem..nego kao ratni trofej...skinut sa mrtvog covjeka,neprijatelja...

ja da imam ista sad u kuci,ili neke cizme ili bilo sto skinuto sa bilo koga,ja bih se toga otarasio...

i sve sto mi ostaje,jedino razmisljanje o ratu,koje jos imam je taj individualni odnos mene sa samim sobom i ova pitanja koje fixer postavlja.
poslije ovoliko vremena,najteze mi pada ubijanje,ne toliko ptsp neki mrtvi drugovi prica,nego licni ptsp na nivou pucao-ubio.
jer to ostaje,a gubitak prijatelja nije vezan samo za rat,bez ljudi koji su ti dragi ostajes i u ratu i bez rata.
neke sam izgubio traumaticno ,poslije rata...al to je dio zivota....dragi ljudi nestaju i odlaze....

tako to shvatam sa gubitkom ratnih drugova...a i sve ratne patnje ..sve sam savladao i slozio u glavi..i nije mi problem razgovarati o bilo cemu,okrecuci na zajebanciju sve naravno..jer to je razdoblje koje je zatvoreno iza mene.

al ovo o cemu fixer pita,nece biti zatvoreno dok sam ziv.pa to guram pod tepih.ne vidim drugog nacina da me to ne okupira...
..najbolja je reakcija,shvatati to kao ili on ili ja...i napraviti bedem oko sebe,radi licne zastite.
al u tom slucaju ,nastavljas zivjeti u ratu...a ako zelis izaci iz rata mentalno,onda imas problem na nivou o kojem govorimo.
a ja zelim izaci iz rata,pa me to malo,da oprostite,jebe :D
:thumbup:


high_volume
Posts: 4530
Joined: 09/06/2010 22:51

#127 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by high_volume » 26/08/2010 01:56

kjafiraginica wrote:...Nikada nisam razmisljala o tom aspektu, mada radim sa ljudima koji su ptsp-ovci. Ono sto je porazavajuce, a to sam shvatila nakon tvoje teme (hvala ti) jeste da su sva traumatska iskustva koja su mi pricali (ja sam psiholog) vezana za njihovo stradanje kao zrtve - glad, strah, smrt bliznjih, dani i noci provedeni u sumi, mrtva tijela brace i saboraca.... Ni jedno od traumatskih iskustava nije vezano za pocinjeni zlocin. Dakle, oni navode da su ubijali, ali to sjecanje nije izvor tegobe, traume, losih uspomena, za razliku od polozaja zrtve.
O kakvim zločinima ti sada pišeš? Nisam shvatio da je poenta pitanja i teme bazirana na psihologiji ratnih zločinaca, već na postratnim psihološkim reakcijama svih ratnika koji su imali priliku i koji su počinili "ratno" ubistvo.

U pravu su svi koji ti stradanjem navode primjere gladi, smrzavanja, teških fizičkih aktivnosti - kroz snijeg, blato, kišu... koji su na linijama između života i smrti dok im najmiliji gladuju, sjede u mraku, broje gelere i snajperske metke pokraj glava, a nikakve mogućnosti za komunikaciju s njima nema....

Kad traju borbena dejstva, kad se puca sa svih strana, takvo razmišljanje se intezivira, javlja se jedino prirodna potreba za opstankom, za preživljavanjem...Tada su svi spremni da ubiju protivnika bez imalo razmišljanja! Takvo ubistvo nije zločin, takvo ubistvo je briga za svojim, takvo ubistvo je preživljavanje, takvo ubistvo je produženje vrste...

Možda si ti pomiješala "mirnodopska" ubistva sa "ratnim"...

User avatar
piupiu
Posts: 13239
Joined: 05/01/2008 05:08

#128 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by piupiu » 26/08/2010 02:07

Ateista wrote:@fixer - odlicna i jako hrabra tema. :thumbup:


Nije mi jasno, kako pojedinci ne mogu da shvate da ne mora svaka tema o ratu imati politicki predznak.
To je ona logika, "ako pricas o ratu a pri tome ne pljujes po mojim neprijateljima, onda si na njihovoj strani", to dovoljno govori o njihovom nacinu razmisljanja kao i da je rat ostavio trag i na njima, koliko god oni to negirali.
:thumbup:

Ponekad pomislim da u Bosni nema ljudi. Samo politickih/vjerskih/nacionalnih bica koja ne smiju imati ljudskih problema, osjecanja, trauma, pitanja. :roll:

A, sto se fixerove teme tice, ja imam jednu vrlo ruznu furku, a ta je da kod god hodam ulicom bilo kojim dijelom Balkana, gledam ljude oko sebe, i pitam se da li je pored mene upravo prosao neki koji se u ratu nije samo branio, nego je sutao, mucio, silovao, vjezbao batinu, isprobavao noz ... eto, samo zato sto mu se moglo. I pitam se, kako li on gleda na prolaznike, a kako prolaznici na njega. I pitam se kako i zasto. Tu nema 'nas' i 'ostalih', nego ljudi koji pitaju ljudska pitanja.

User avatar
Ateista
Posts: 37558
Joined: 18/01/2009 00:29
Location: rajvosa-x.com

#129 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by Ateista » 26/08/2010 08:32

high_volume wrote:
kjafiraginica wrote:...Nikada nisam razmisljala o tom aspektu, mada radim sa ljudima koji su ptsp-ovci. Ono sto je porazavajuce, a to sam shvatila nakon tvoje teme (hvala ti) jeste da su sva traumatska iskustva koja su mi pricali (ja sam psiholog) vezana za njihovo stradanje kao zrtve - glad, strah, smrt bliznjih, dani i noci provedeni u sumi, mrtva tijela brace i saboraca.... Ni jedno od traumatskih iskustava nije vezano za pocinjeni zlocin. Dakle, oni navode da su ubijali, ali to sjecanje nije izvor tegobe, traume, losih uspomena, za razliku od polozaja zrtve.
O kakvim zločinima ti sada pišeš? Nisam shvatio da je poenta pitanja i teme bazirana na psihologiji ratnih zločinaca, već na postratnim psihološkim reakcijama svih ratnika koji su imali priliku i koji su počinili "ratno" ubistvo.

U pravu su svi koji ti stradanjem navode primjere gladi, smrzavanja, teških fizičkih aktivnosti - kroz snijeg, blato, kišu... koji su na linijama između života i smrti dok im najmiliji gladuju, sjede u mraku, broje gelere i snajperske metke pokraj glava, a nikakve mogućnosti za komunikaciju s njima nema....

Kad traju borbena dejstva, kad se puca sa svih strana, takvo razmišljanje se intezivira, javlja se jedino prirodna potreba za opstankom, za preživljavanjem...Tada su svi spremni da ubiju protivnika bez imalo razmišljanja! Takvo ubistvo nije zločin, takvo ubistvo je briga za svojim, takvo ubistvo je preživljavanje, takvo ubistvo je produženje vrste...

Možda si ti pomiješala "mirnodopska" ubistva sa "ratnim"...
Cak i ako je u pitanju prezivljavanje, ubistvo u samoodbrani i slicno, to ne moze proci u potpunosti bez posljedica, to ostavlja isto tako trag kao i sve ostalo o cmeu govoris, ali o tome niko ne prica, upravo zato sto osjeca neku vrstu krivice, to je poenta a ne jeli taj neko napravio zlocin ili se samo branio.

fixer
Posts: 8091
Joined: 20/05/2006 15:05
Location: פיקסר אתה קינג

#130 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by fixer » 26/08/2010 10:40

Meni je apsolutno zao sto sam postavio ovu temu. Kao prvo, na ovom forumu nikad nikog nisam nazvao glupim, niti sam dobio ban. Prosao sam milion rasprava, a rijetko kad sam imao priliku da pricam sa ovako "dubokoumnim" ljudima, kao sto je nekolicina ovdje.Niko me nikad nije iznervirao na forumu. Ovaj jest...
Druga stvar - ocigledno je moje pitanje bilo tesko, pa prihvatam mogucnost da je moj zivot u neznanju puno laksa opcija od ove da sam velikom broju ljudi povratio negativna sjecanja, ili pak nekog nenamjerno uvrijedio.
I sad smatram da je tema teska, ali itekako potrebna. U dokumentarcu koji sam pogledao jedan vojnik prica kako i dan danas ima problema sa snom, te kako noci provodi sa svojim saborcima na internetu, vodeci neke diskusije. Svima okolo se on cini gotovo savrseno normalnim. A on to nije!
Cak je doticni vojnik bio to i po profesiji, pa opet ima posljedice rata, ratnog stanja, ubijanja i slicno.
Pomislim samo na trenutak da je velika vecina nasih boraca pripadala onoj grupi sasvim obicnih ljudi - pekari, roditelji, ljudi zaposleni po firmama i slicno. "Kakve li su onda tek posljedice po tim ljudima" je misao koja me je progonila. Vojnik je prihvatio cinjenicu da ce eventualno nekad morat ratovat, a obicni covjek par godina unazad nije ni slutio da ce rata biti. Kovali su se planovi o zivotu, a onda zavrsis u rovu na minusu, boris se u stvarnom ratu, i u onom najtezem - psiholoskom, u svojoj glavi. Itekako mi je tesko pomisliti da to sve prodje bez posljedica, a posto je rat takav da je ubijanje neizbjezno, a iskustva drugih ratnika govore da je to najtezi dio za pomiriti se, pomislih da mi neko odgovori na pitanje kako je tek tezak taj dio nekom vojniku u nasem ratu - sasvim obicnom covjeku. Htio sam da vidim s cime se on sukobljava u sebi, kako se nosi sa samim sobom, sa ljudima oko sebe.
No, tu su se javili neki koji su zaglavili u nelogicnosti. Pocele su tvrdnje da sam dosao na krivu stranicu pitat ljude, da mi nismo kao oni, onda se desio paradox - mi nismo kao oni, a prema tim ljudima mi smo sasvim lako ubijali bez posljedica. Ok, prihvatam da neko nije imao problema sa tim, a ne opet mali broj ljudi se javio sa svojim iskustvima, i sa iskustvima ljudi koje poznaje da nas ubijedi u suprotno. Puno mi je lakse da prihvatim da je jedan vojnik na ovoj nasoj strani ubijanje puno teze docekao, nego neki koji nije bio primoran da ide u rat, nego je to cinio jer je htio - vikendom.
Ali posto ne volim da robujem tim formaliziranim obrascima "mi & oni", ja sam temu apsolutno zamislio da bude na individalnoj osnovi, bez ikakvog predznaka. Nisam bio spreman da se upustam u te ideoloske bitke, ko je "praviji od pravijeg", "mi smo vama ovo jer ste vi nama ono", i ostale vrste i podvrste.
I sad smo dosli do tog dijela da mi je zao i muka sto sam je ikad otvorio.

User avatar
smurf
Posts: 69706
Joined: 01/08/2008 10:53
Location: vjerna ŽEKIPA

#131 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by smurf » 26/08/2010 10:58

Omerovim_Koracima wrote:
melac wrote:
Omerovim_Koracima wrote:Osnivacu teme jesil ti bio ovdje u ratu?
Da si pročitao temu, i da te zanima, znao bi da je imao 4-5 godina kada je bio rat, i da je bio u Sarjaevu cijelo vrijeme. Ali pošto nisi pročitao temu, jer te ne zanima, ne vidim razlog da postaviš uopće ikakavo pitanje koje je usmjerno ad hominem da ga se diskreditira.
Procito sam sad. iznerviro me a nisam stigo do tog djela.

Ako si bio u Sarajevo kosto kazes,onda nemam rijeci za tebe. Ako se cudis,sto,zasto i kako. Vozdra.
Mani vala to nista nije zacudo... Imam mladjeg brata koji je sa tek navrsenih sedam godina dozivio traumu (barem bi tako trebalo biti) jer su cetnici bahnuli ispred ulaza, muskarci, medju njima i nas rahmetli tata su izasli na "razgovor" a ja sa tek navrsenih 18.g. jedini sa prsom na obaracu bio spreman da pucam... Da ne trunim o tom dogadjaju previse (radi posljedica u vidu anksioznosti i preopsirnog pisanja s brda s dola), svi su mi skocili za vrat radi tog pokusaja junacenja... Ja nisam mog'o dozvoliti da preko mene zivog udju i maltretiraju moje :twisted: Sreca pa su dvojica komsija u prvom "safu" bili aktivni cetnici, hem nisu vidjeli i skontali moje namjene, hem su dosaptavajuci ubijedili ovu sestoricu da niko nije pucao iz naseg ulaza, bla, bla, bla... pa su ovi mirno otisli, a mi se ponovo "zabarikadirali u ulazu i nastavili dezurati". Moj mladji brat je citav jebeni rat strahovao i plakao iscekujuci starog il' mene da se vratimo, da nas vidi, da ga odvedem u nasu sobu u kojoj je bilo mitraljesko gnijezdo i da ga "obucavam" u rukovanju oruzjem... Znao je, naucio sam ga, da svi pravoslavci nisu cetnici i bilo mi je jako tesko to da mu objasnjavam jer je dosta njih sporadicno bjezalo na onu stranu... On i njegova kompletna "ratna skolska raja" su dozivljavali traume godinama i nakon rata jer je linija bila jako blizu pa im je to sluzilo kao igraliste 'dje su skupljali "rekvizite" u vidu municije, minsko eksplozivnih naprava, ostataka istih...
I opet ce oni kad zasjednu i popiju "opustiti" uz Cecu, Draganu i koje kakve anamone :twisted:

Eto vam jedan primjer kako "mladi" ne kontaju svojom glavom :-)

JThomas wrote:sjo rambo tipova što su se upalili.

čuj otkud traume, pa nisu ljudi na frontu jeli janjetinu i pili gemišt.
Gemist nisam pio, al' janjetinu jesam meo i to na razlicitim lokacijama ;-) :D

GAU 8 wrote:Koga zanimaju iskustva, potrazite knjigu:

"Sjecanja bez Reda" pisca, borca, covjeka koji je zabiljezio svoja iskustva, pod pseudonimom "Hardin Horion"

Nije za osjetljive, i ima mnogo potresnih prica.

http://sjecanjabezreda.atspace.com/
:thumbup: Jako tesko stivo, znam lika, pros'o sito i reseto. "Tjera" svoju raju da pisu i da se isprazne, sprema drugu knjigu u kojoj ce biti prica i onih sa druge strane naseg nisana a sve sa ciljem da citaocima koji ne znaju sta znaci rat isti zgadi, pa bih svima vama koji posjecujete ovakve teme toplo preporucio da posjetite blog ili na fb ;-)



Da li imam problema - imam i imat cu ih vjerovatno do kraja zivota ali to je MOJE i ja se nosim s' tim, a kada dodje zuta minuta sklonim se u kraj, hvala dragom Bogu pa me moji razumiju i puste da ispucam svoje filmove.

Tako i ti fixer, drugi put dobro razmisli prije nego sto nesto zapocnes... Nisi vise tako mlad da ne bi mogao skontati s cim ces se sve sresti... ratne teme i gradski derby ce uvijek upaliti raju ;-)

User avatar
Qler
Posts: 20260
Joined: 18/10/2004 14:49
Location: Sarajevo

#132 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by Qler » 26/08/2010 13:52

Meni je ova tema glupa, jednostavno.

Ko je bio ovdje u ratu nema mu se sta objasnjavati....

fixer
Posts: 8091
Joined: 20/05/2006 15:05
Location: פיקסר אתה קינג

#133 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by fixer » 26/08/2010 14:51

willson wrote:Upitali se ko mozda je fixer koristio ono "moga druga otac" umjesto moj tata, bio 4,5 godina star kada je rat poceo danas ima 23 godine i mozda mu nisu jasne promjene kod oca ?
Pokusaj bolje. Ovo je otac jednog momka koji je itekako poznat cak u Europi.

fixer
Posts: 8091
Joined: 20/05/2006 15:05
Location: פיקסר אתה קינג

#134 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by fixer » 26/08/2010 15:01

willson wrote:Ma moze on biti Nobelovac , tata ima PTSD.
On na sto sam zelio skrenuti paznju je da nema potrebe smatrati te provokatorom i sl.
Ma ne mislim ja njemu govoriti da njegov otac to ima. Ja sam naveo taj slucaj jer me je fkt sokirala hladnokrvnost tog covjeka.

User avatar
pustopoljina
Posts: 14058
Joined: 19/05/2008 16:33

#135 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by pustopoljina » 26/08/2010 15:10

ma ne pravdaj se i ne izvinjavaj...samo onaj koji je citao napreskok (jel' ovo ide spojeno ili odvojeno :? ) te moze nazvati provokatorom.

fixer
Posts: 8091
Joined: 20/05/2006 15:05
Location: פיקסר אתה קינג

#136 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by fixer » 26/08/2010 15:32

pustopoljina wrote:ma ne pravdaj se i ne izvinjavaj...samo onaj koji je citao napreskok (jel' ovo ide spojeno ili odvojeno :? ) te moze nazvati provokatorom.
Hvala puno. :)

User avatar
Priorat
Posts: 1451
Joined: 07/04/2009 09:43
Location: Naučio sam krajnje oprezno upotrebljavati riječ nemoguće...

#137 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by Priorat » 26/08/2010 15:50

fixer wrote:
Kukuruz_Barbe-q wrote:Ti perfidni perfidu. ĐŽES TI BIO DEVEDESETIDRUGE
ti tu perfidno najperfidnije izjednacavas BORCE I ČETNIKE . JUNDUČE JEDAN.
Ako pitas mene - bio u Sa, skupljao gelere i brojao koliko mi je poznatih ljudi mrtvo. Sta sam trebao da uzmem pusku sa 4-5 godina?
ja mislio ti odrastao covjek kad ono momcic... :D

User avatar
Murat Sabanovic
Posts: 5353
Joined: 18/01/2005 20:55

#138 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by Murat Sabanovic » 26/08/2010 17:28

fixer wrote:Bas pregledah jedan dokumentarni film na ovu temu. Apsolutno sam pod dojmom, stoga mi oprostite ako sam konfuzan. Cak nemam pojma sta cu da vas pitam i svo ovo vrijeme dok pisem o tome razmisljam.
Prije par godina sam ostao sokiran jednim slucajnim iskustvom. U nekoj neformalnoj, sasvim obicnoj prici, prijateljev otac je izletio jednu, za mene - koji nema iskustva kao borac u ratu, sasvim sokantnu izjavu. Spomenuo je kako ima cizme koje je skinuo nekom cetniku, i dan danas dobro drze. "U podrumu su."To je rekao pred sinom, a ja sam upitao kako je skinuo to? Onda mi je opisivao neko naganjanje sa tim cetnikom. Moje je pitanje bilo da mi objasni tu cinjenicu da se hvali ubijanjem. Rekao je da nije ubijao civile, ali da se itekako borio da ubije sve i jednog vojnika. "Cetnik - samo mi ga dajte!"
Potpuno zanemarite objekte ubijanja, barem onaj dio koji odredjuje njihovu pripadnost. Mene zanima sljedeca stvar. Rat je, ubijanje je na sve strane. Koliko danas normalnih ljudi poznajete da pricaju o svojim ratnim iskustvima, ubijanjima, a njih je itekako bilo? Nekako mi je taj dio stavljen u kontekst, a mene interesuje bas na individualiziranoj osnovi. Sta je pojedinca natjeralo da ubije u odredjenoj situaciji, kako se nosio sa time, kako mu je bilo sa cinjenicom da mora nastaviti zivot? Ne zanimaju me odgovori tipa - mi smo morali da ubijemo, branili smo djecu i slicno. To je uopceno. Interesuju me iskustva u trenutku kad moras pucati. Imas li nedoumica, razmisljas li ili instiktivno povlacis obarac? Sta razmisljas pred prvu noc? Kako posmatras onog kojeg si vidio da ubija, a u tvojoj je jedinici?
U tom dokumentarnom filmu navode mnoga iskustva ratnika. Svi imaju svoje nocne more. Puno ih se ubilo.
Svi odgovori su nekako logicni, ocekivani, samo bi ja volio da cujem iskustva sa naseg terena. I volio bih ih pitati bi li opet u identicnoj situaciji postupili jednako?
Sumnjam da ce mi se javiti neko i ispricati svoju pricu, ali barem mogu ovi sto nemaju licna iskustva pricati o onima za koje znaju.
a zasto da mi to tebi pricamo??? zasto da iznosim ovdje necije iskustvo ,njegove nocne more ? kakvu ces ti korist od toga imati??? a i da ti se kaze ,razumiti neces jer nisi imao priliku to iskusiti. u ostalom,zasto ne pitas nekoga od svoje familije ? mislim da ce ti bolje objasniti.

User avatar
Static-X
Posts: 2379
Joined: 23/07/2009 14:50

#139 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by Static-X » 26/08/2010 19:24

.

fixer
Posts: 8091
Joined: 20/05/2006 15:05
Location: פיקסר אתה קינג

#140 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by fixer » 26/08/2010 21:54

Murat Sabanovic wrote:
fixer wrote:Bas pregledah jedan dokumentarni film na ovu temu. Apsolutno sam pod dojmom, stoga mi oprostite ako sam konfuzan. Cak nemam pojma sta cu da vas pitam i svo ovo vrijeme dok pisem o tome razmisljam.
Prije par godina sam ostao sokiran jednim slucajnim iskustvom. U nekoj neformalnoj, sasvim obicnoj prici, prijateljev otac je izletio jednu, za mene - koji nema iskustva kao borac u ratu, sasvim sokantnu izjavu. Spomenuo je kako ima cizme koje je skinuo nekom cetniku, i dan danas dobro drze. "U podrumu su."To je rekao pred sinom, a ja sam upitao kako je skinuo to? Onda mi je opisivao neko naganjanje sa tim cetnikom. Moje je pitanje bilo da mi objasni tu cinjenicu da se hvali ubijanjem. Rekao je da nije ubijao civile, ali da se itekako borio da ubije sve i jednog vojnika. "Cetnik - samo mi ga dajte!"
Potpuno zanemarite objekte ubijanja, barem onaj dio koji odredjuje njihovu pripadnost. Mene zanima sljedeca stvar. Rat je, ubijanje je na sve strane. Koliko danas normalnih ljudi poznajete da pricaju o svojim ratnim iskustvima, ubijanjima, a njih je itekako bilo? Nekako mi je taj dio stavljen u kontekst, a mene interesuje bas na individualiziranoj osnovi. Sta je pojedinca natjeralo da ubije u odredjenoj situaciji, kako se nosio sa time, kako mu je bilo sa cinjenicom da mora nastaviti zivot? Ne zanimaju me odgovori tipa - mi smo morali da ubijemo, branili smo djecu i slicno. To je uopceno. Interesuju me iskustva u trenutku kad moras pucati. Imas li nedoumica, razmisljas li ili instiktivno povlacis obarac? Sta razmisljas pred prvu noc? Kako posmatras onog kojeg si vidio da ubija, a u tvojoj je jedinici?
U tom dokumentarnom filmu navode mnoga iskustva ratnika. Svi imaju svoje nocne more. Puno ih se ubilo.
Svi odgovori su nekako logicni, ocekivani, samo bi ja volio da cujem iskustva sa naseg terena. I volio bih ih pitati bi li opet u identicnoj situaciji postupili jednako?
Sumnjam da ce mi se javiti neko i ispricati svoju pricu, ali barem mogu ovi sto nemaju licna iskustva pricati o onima za koje znaju.
a zasto da mi to tebi pricamo??? zasto da iznosim ovdje necije iskustvo ,njegove nocne more ? kakvu ces ti korist od toga imati??? a i da ti se kaze ,razumiti neces jer nisi imao priliku to iskusiti. u ostalom,zasto ne pitas nekoga od svoje familije ? mislim da ce ti bolje objasniti.
Sad i da izneses ne zanima me. Sto se mene tice ovu temu mozete i trebate zakljucati. Bilo je sasvim dovoljno ljudi koji su iznijeli svoja iskustva. Sad me konkretno tvoje ne zanima.

Locked