Strana rata o kojoj se ne prica

Rasprave na razne teme... Ako ne znate gdje poslati poruku, pošaljite je ovdje.

Moderator: O'zone

fixer
Posts: 8091
Joined: 20/05/2006 15:05
Location: פיקסר אתה קינג

#1 Strana rata o kojoj se ne prica

Post by fixer » 23/08/2010 00:46

Bas pregledah jedan dokumentarni film na ovu temu. Apsolutno sam pod dojmom, stoga mi oprostite ako sam konfuzan. Cak nemam pojma sta cu da vas pitam i svo ovo vrijeme dok pisem o tome razmisljam.
Prije par godina sam ostao sokiran jednim slucajnim iskustvom. U nekoj neformalnoj, sasvim obicnoj prici, prijateljev otac je izletio jednu, za mene - koji nema iskustva kao borac u ratu, sasvim sokantnu izjavu. Spomenuo je kako ima cizme koje je skinuo nekom cetniku, i dan danas dobro drze. "U podrumu su."To je rekao pred sinom, a ja sam upitao kako je skinuo to? Onda mi je opisivao neko naganjanje sa tim cetnikom. Moje je pitanje bilo da mi objasni tu cinjenicu da se hvali ubijanjem. Rekao je da nije ubijao civile, ali da se itekako borio da ubije sve i jednog vojnika. "Cetnik - samo mi ga dajte!"
Potpuno zanemarite objekte ubijanja, barem onaj dio koji odredjuje njihovu pripadnost. Mene zanima sljedeca stvar. Rat je, ubijanje je na sve strane. Koliko danas normalnih ljudi poznajete da pricaju o svojim ratnim iskustvima, ubijanjima, a njih je itekako bilo? Nekako mi je taj dio stavljen u kontekst, a mene interesuje bas na individualiziranoj osnovi. Sta je pojedinca natjeralo da ubije u odredjenoj situaciji, kako se nosio sa time, kako mu je bilo sa cinjenicom da mora nastaviti zivot? Ne zanimaju me odgovori tipa - mi smo morali da ubijemo, branili smo djecu i slicno. To je uopceno. Interesuju me iskustva u trenutku kad moras pucati. Imas li nedoumica, razmisljas li ili instiktivno povlacis obarac? Sta razmisljas pred prvu noc? Kako posmatras onog kojeg si vidio da ubija, a u tvojoj je jedinici?
U tom dokumentarnom filmu navode mnoga iskustva ratnika. Svi imaju svoje nocne more. Puno ih se ubilo.
Svi odgovori su nekako logicni, ocekivani, samo bi ja volio da cujem iskustva sa naseg terena. I volio bih ih pitati bi li opet u identicnoj situaciji postupili jednako?
Sumnjam da ce mi se javiti neko i ispricati svoju pricu, ali barem mogu ovi sto nemaju licna iskustva pricati o onima za koje znaju.


Walthie
Posts: 99
Joined: 19/07/2009 15:56

#2 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by Walthie » 23/08/2010 02:14

Ubija se iz straha,ubija se da se odbrani zivot i ubija se iz strasti.Prvi je od straha povukao okidac,drugi je morao a treci je zelio to... Svaki to dozivljava na neki licni-unutrasnji nacin posebno,svi se razlikuju.

Teska tema.. :run:

Ovaj ubija..

metronom
Posts: 539
Joined: 13/06/2010 11:20

#3 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by metronom » 23/08/2010 08:11

Zamisli, ima vojnika koji u ratu i ubijaju :lol:
Inace se samo gledaju s brda na brdo i dobacuju zgodne dosjetke :D

fixer
Posts: 8091
Joined: 20/05/2006 15:05
Location: פיקסר אתה קינג

#4 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by fixer » 23/08/2010 08:43

metronom wrote:Zamisli, ima vojnika koji u ratu i ubijaju :lol:
Inace se samo gledaju s brda na brdo i dobacuju zgodne dosjetke :D
Kazu da odlucnost da ubije ovisi od razdaljine. Puno lakse ubijaju oni koji se nalaze daleko, pa ne vide direktno konsekvence svog nedjela. U II Sv. ratu je samo 15 posto vojnika pucalo da upuca, a sad je americka vojska uspjela da dostigne procenat od 95%. Ucinili su to raznim vjezbama, ali te vjezbe ti samo pomognu da ubijes, ali ti ne mogu pomoci da se nosis sa svojim djelima poslije. Vecina ljudi koja je podvrgnuta tom treningu, a imala je iskustva bitaka sa posljedicama, kazu to. Vjezbe funkcionisu na principu refleksa. Ja znam da je tema teska, ali takodjer je rijec o temi koja se izbjegava.

michio
Posts: 1869
Joined: 08/11/2009 12:06

#5 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by michio » 23/08/2010 09:19

Ovo sa čizmama me podsjeti na moga didu što nije ništa uzimao od mrtvog protivnika jer je bio sujevjeran i najozbiljnije tvrdio da oni sto su uzimali ubrzo bi i sami bili pokojnici.

User avatar
zateznistub
Posts: 14421
Joined: 29/07/2010 13:55
Location: Down Under
Has thanked: 60 times
Been thanked: 54 times

#6 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by zateznistub » 23/08/2010 09:32

Ne kontam bas pitanje. U proteklom ratu se, bar na ovoj strani, pucalo da ne budes upucan (barem velika vecina). I sam sam pucao i bio upucan (2X). i sta sam poslije trebao? Dijeliti cvijece? a To sa uzimanjem cizama to mi se da prostis gadi, ne kazem uzeti neki suvenir ali smrdljive cizme, fuuj. Rat je pogana stvar, ali kad do njega dodje onda se skroz drugacije razmislja ako zelis ostati ziv i u jednom komadu.

User avatar
Black swan
Posts: 54016
Joined: 17/03/2004 09:36

#7 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by Black swan » 23/08/2010 09:46

to s čizmama je fetišizam

User avatar
-Romeo-
Posts: 1185
Joined: 14/10/2009 09:45
Location: Ni na nebu, ni na zemlji, tj. u čardaku

#8 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by -Romeo- » 23/08/2010 09:56

komi wrote:to s čizmama je fetišizam
pa nije baš tako, bilo je i boraca u starkama.....

fixer
Posts: 8091
Joined: 20/05/2006 15:05
Location: פיקסר אתה קינג

#9 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by fixer » 23/08/2010 10:00

-Romeo- wrote:
komi wrote:to s čizmama je fetišizam
pa nije baš tako, bilo je i boraca u starkama.....
Upravo. Doticni je uzeo cizme, jer su mu trebale. No druga stvar je meni tu bolesnija. On se time hvali. Sin mu je imao blagi osmijeh.
Bez obzira sto je rat, bez obzira sto se ubija da bi se prezivilo, ne znaci da ce ti poslije svega biti lako zaspati. Pa svi smo mi prvo ljudi, a onda robovi ideologija koja nas razdvaja. Mene interesuju upravo ovakvi primjeri kao sto je ovaj moj. On je prvi covjek kojeg znam da je ubio. Puno ih je sa takvim i slicnim iskustvima u ratu. Zanima me kakve oni procese imaju u svojim glavama.

fixer
Posts: 8091
Joined: 20/05/2006 15:05
Location: פיקסר אתה קינג

#10 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by fixer » 23/08/2010 10:04

zateznistub wrote:Ne kontam bas pitanje. U proteklom ratu se, bar na ovoj strani, pucalo da ne budes upucan (barem velika vecina). I sam sam pucao i bio upucan (2X). i sta sam poslije trebao? Dijeliti cvijece? a To sa uzimanjem cizama to mi se da prostis gadi, ne kazem uzeti neki suvenir ali smrdljive cizme, fuuj. Rat je pogana stvar, ali kad do njega dodje onda se skroz drugacije razmislja ako zelis ostati ziv i u jednom komadu.
Ne sumnjam da si morao pucati, ali za veliku vecinu to nije laka odluka za nositi se s njom. Vecina ih ima konstantne flash backove, svakog dana im se zna ukazati odredjena slika. Da li ima kod tebe nesto s cim se tesko nosis, nesto sto ti se cesto vraca u sjecanje - nevezano je li tvojih ruku djelo, ili je rijec o necem drugom?
P.S. Za veliku vecinu ubiti je lako, za jedan tek mali dio je lako nositi se poslije s tim.

User avatar
horosko
Posts: 29
Joined: 16/01/2009 11:22

#11 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by horosko » 23/08/2010 10:17

Pitas vojnike kako su mogli ubijati u borbi i time od njih pravis barbare...kako su mogli ubijati a da danas mogu normalno zivjeti? Pa nadji adekvatan forum i pitaj kako su mogli pobiti tolike civile, nenaoruzane, vezane i sta vec ne, pa opet zive normalno...i pricaju o tome.

User avatar
jazzer
Posts: 4569
Joined: 20/12/2004 14:44
Has thanked: 11 times
Been thanked: 60 times

#12 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by jazzer » 23/08/2010 10:27

Ja sam stupio u rat sa nepunih 18 godina i ratovao narednih 36 mjeseci. U nekih 10 dana pokazali su mi kako se puca, ispaljuje tromblon, aktivira rucna bomba i vec sam bio ''spreman'' za pucnjavu. Jesam li pucao?? Jesam, ali ne
ocekuj da ti pricam jesam li pogodio. U pocetku osjecao nevjerovatan strah, strah od zarobljavanja. Nagledao sam
se svega, bas svega. I danas, toliko godina od rata, vracaju mi se neke scene, neki ljudi koji vise nisu sa
nama. Kada me ''spuca'' flashback traje po nekoliko dana ali sve to prozivljavam sam sa sobom, ne zelim nikoga
opterecivati onim sto se desava u mojoj glavi, cak ni svoje najblize. A manifestuje se tako sto se osjecam tjeskobno, osjecam nekakav nedefinisan strah, pojacano sam nervozan..Nije to nista dramaticno ali valjda tako mora biti. I na tijelu osjecam svaku promjenu vremena zbog silnih noci ''prespavanih'' na minus Bog zna koliko stepeni :) .

User avatar
Black swan
Posts: 54016
Joined: 17/03/2004 09:36

#13 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by Black swan » 23/08/2010 10:30

pretpostavljam da ti je najteži dan u miru lijep u poređenju s najlakšim danom na frontu

jesi naucio cijeniti danas što imaš?
možeš li o tome pričati :cry:

User avatar
GAU 8
Posts: 652
Joined: 12/11/2009 13:46

#14 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by GAU 8 » 23/08/2010 10:31

fixer wrote:
zateznistub wrote:Ne kontam bas pitanje. U proteklom ratu se, bar na ovoj strani, pucalo da ne budes upucan (barem velika vecina). I sam sam pucao i bio upucan (2X). i sta sam poslije trebao? Dijeliti cvijece? a To sa uzimanjem cizama to mi se da prostis gadi, ne kazem uzeti neki suvenir ali smrdljive cizme, fuuj. Rat je pogana stvar, ali kad do njega dodje onda se skroz drugacije razmislja ako zelis ostati ziv i u jednom komadu.
Ne sumnjam da si morao pucati, ali za veliku vecinu to nije laka odluka za nositi se s njom. Vecina ih ima konstantne flash backove, svakog dana im se zna ukazati odredjena slika. Da li ima kod tebe nesto s cim se tesko nosis, nesto sto ti se cesto vraca u sjecanje - nevezano je li tvojih ruku djelo, ili je rijec o necem drugom?
P.S. Za veliku vecinu ubiti je lako, za jedan tek mali dio je lako nositi se poslije s tim.
Znam za slucaj jednog poznanika, koji je tada imao jedva 20-ak godina.
"Cistili" su teritoriju nakon sto su se cetnici poceli povlaciti, negdje oko Jajca.
Bili su blicki sukobi i iz jedne kuce je cetnik iskocio kroz prozor, nije ni skontao ovog mog poznanika.
Obojica su se izgubili na momenat, ali je ovaj prvi u tom momentu bio vec spreman, samo je potegnuo obarac i nije prestao dok nije ispraznio magacin. Panika i refleks.

User avatar
stochar
Posts: 3385
Joined: 17/10/2007 18:02
Location: pod suncem
Contact:

#15 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by stochar » 23/08/2010 10:39

taj sto prica u 90 posto slucajeva nije nikoga ubio, ili je i prije bio ubica pa mu to nije problem. ljudi koji su iza radnickih strojeva, iz kancelarija ili kafica otisli u rat, i tamo nekoga ubili, za njih je to vjecna trauma sa kojom se susrecu u svojim nocnim morama, i tesko da se iko hvali.

gled'o sam dokumentarac na Discoveryju, i ljudi su izucavali iskrcavanje na Normandiju i jos nekoliko velikih bitki, pravili eksperimente i sve sto treba, i izracunali:

- u skoro svim velikim akcijama, samo pet posto vojnika svjesno ubija. velikom broju njih puska uopste i ne puca vec od buke misle da pucaju, puska im zaglavi, ili pucaju nasumice pa i ne znaju ako su nekoga ubili. s tim su se poklopila i psiholoska istrazivanja, i utvrdili da kod pet posto ispitanih ucesnika borbi nema nikakvih psihickih posljedica i da ih to sto su pucali i ubijali uopste ne pogadja.

pitanje emisije je bilo, da li su heroji koji na sebi ponesu sve (jer da oni ne pobiju protivnicke vojnike ko bi) fakat heroji ili psihopate...

Voda, komsija
Posts: 24
Joined: 02/07/2010 11:09

#16 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by Voda, komsija » 23/08/2010 10:56

Borio se da prezivim, za opstanak sebe i svoje porodice, bez ikakvih drugih motiva tipa "cjelovita", "sekularna " i sl.
Uvijek pucao u naoruzane ljude, koji su krenuli da mi 100% siluju, pa onda garant zakolju majku i sestru ( koje su zivjele 200m iza prve linije ).
Sta sam trebao, ili sta smo trebali tada raditi ?
Nemam ama bas nikakav problem sa tim, cak ni te famozne "flashback" -ove.
Imam problem sto ih je puno ostalo, sto nismo sve koljace pobili.

p.s.
Otada nisam uzeo ni plasljivac u ruke, ali ako zapne opet cu se braniti svim sredstvima.

Pozdrav od psihopate :shock:

User avatar
jazzer
Posts: 4569
Joined: 20/12/2004 14:44
Has thanked: 11 times
Been thanked: 60 times

#17 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by jazzer » 23/08/2010 11:05

komi wrote:pretpostavljam da ti je najteži dan u miru lijep u poređenju s najlakšim danom na frontu

jesi naucio cijeniti danas što imaš?
možeš li o tome pričati :cry:
Naravno da jeste. Vjerovao ili ne, u prvo vrijeme nakon rata ucio sam kako se hoda po asfaltu, u tenama.
Neko ce ovo shvatiti kao glupiranje ali ko je bio vojnik godinama zna o cemu govorim. Trebalo mi je vremena da se naviknem na mir, bez pucanja, stresova, strahai i ostalog. Bio sam, kao i svi, zeljan svega. Vratiti se u normalu, naci djevojku, izaci navece u grad.. Imao sam srecu da sam se pocetkom '97 zaposlio pa je to sigurno u velikoj mjeri imalo uticaja na moje psihicko stanje. Pozitivno, naravno. Kada gledam sa ove vremenske distance,
dobro je hvala Bogu. Dobro ako se poredim sa nekim jaranima iz rata koji nisu imali srecu, ili nisu znali ili sta vec
da se ''prestroje'' na civilni zivot bez posljedica.

User avatar
Alhemicarkaa
Posts: 2523
Joined: 11/02/2008 21:12

#18 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by Alhemicarkaa » 23/08/2010 11:47

Znam dvije osobe koje su ubile.
Jedan je u direktnom obračunu ubio protivničkog vojnika, ispričao je to vrlo traumatično i vidno pijan (bio je prinuđen da zakolje). Kasnije je napustio naše krajeve i prekinuo sve kontakte uključujući i onaj sa majkom. Drugi ga vide kao bezosječajnog đukca kojeg boli briga za majku, ja kao osobu koja bježi od svog pakla i trudi sačuvati zdrav razum.
Drugi je ispričao to kao lovačku priču, sa osmijehom na ustima, pri čemu nije bio prinuđen da ubije (ubio je nenaoružane vojnike). Ni dan danas ne znam je li to odbrambeni mehanizam ili on stvarno ne vidi problem u tome :cry:

User avatar
zateznistub
Posts: 14421
Joined: 29/07/2010 13:55
Location: Down Under
Has thanked: 60 times
Been thanked: 54 times

#19 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by zateznistub » 23/08/2010 11:55

fixer wrote:
zateznistub wrote:Ne kontam bas pitanje. U proteklom ratu se, bar na ovoj strani, pucalo da ne budes upucan (barem velika vecina). I sam sam pucao i bio upucan (2X). i sta sam poslije trebao? Dijeliti cvijece? a To sa uzimanjem cizama to mi se da prostis gadi, ne kazem uzeti neki suvenir ali smrdljive cizme, fuuj. Rat je pogana stvar, ali kad do njega dodje onda se skroz drugacije razmislja ako zelis ostati ziv i u jednom komadu.
Ne sumnjam da si morao pucati, ali za veliku vecinu to nije laka odluka za nositi se s njom. Vecina ih ima konstantne flash backove, svakog dana im se zna ukazati odredjena slika. Da li ima kod tebe nesto s cim se tesko nosis, nesto sto ti se cesto vraca u sjecanje - nevezano je li tvojih ruku djelo, ili je rijec o necem drugom?
P.S. Za veliku vecinu ubiti je lako, za jedan tek mali dio je lako nositi se poslije s tim.
Vjeruj da nema dana a da mi neka scena ne dođe pred oci. Nekad smijesna nekad ruzna. A to sa cizmama, vjeruj mi, ljudi u tim okolnostima steknu vrlo cudan smisao za humor. Neke svari koje su u normalnim okolnostima grozne, neljudske, odvratne u tom periodu postanu itekako smijesne, nazalost. Ali tako se psiha i zivci brane od ludila koje bi te sigurno sustiglo da nije tog takvog humora. U jednoj sceni negdje na Hrasnom brdu jedan moj drug baca bombu i ona se udarajuci od zid vraca medju nas, sreca pa nije pukla. Tad smo se bukvalno upiskili od sraha, a dva-tri dana nakon toga smo zbijali sale na taj događaj, a moglo je biti svasta e to je ta vrsta humora koja je po meni spasila mnoge mozgove i zivce.

User avatar
Dust
Posts: 191
Joined: 26/01/2005 15:55
Location: negdje na putu
Contact:

#20 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by Dust » 23/08/2010 12:05

Samo se ti predaj pa ces vidjeti i dozivjeti koliko i kako ljudi provode vrijeme sa filozofskim temama, ubiti ili ne?

fixer
Posts: 8091
Joined: 20/05/2006 15:05
Location: פיקסר אתה קינג

#21 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by fixer » 23/08/2010 12:06

Alhemicarkaa wrote:Znam dvije osobe koje su ubile.
Jedan je u direktnom obračunu ubio protivničkog vojnika, ispričao je to vrlo traumatično i vidno pijan (bio je prinuđen da zakolje). Kasnije je napustio naše krajeve i prekinuo sve kontakte uključujući i onaj sa majkom. Drugi ga vide kao bezosječajnog đukca kojeg boli briga za majku, ja kao osobu koja bježi od svog pakla i trudi sačuvati zdrav razum.
Drugi je ispričao to kao lovačku priču, sa osmijehom na ustima, pri čemu nije bio prinuđen da ubije (ubio je nenaoružane vojnike). Ni dan danas ne znam je li to odbrambeni mehanizam ili on stvarno ne vidi problem u tome :cry:
O ovakvim stvarima pricam. Velik broj sasvim obicnih ljudi je bilo primorano da uzme pusku, a nikad i ne bi pomislili na nju, niti na nasilje. Sasvim je normalno da posljedice postoje. Kazu da je u vojsci statisticki 2 posto ljudi koji ubijaju iz nagona, a svima ostalima je ubijanje itekakav problem. Bez obzira sto je rijec o ubijanju u ratu, kad dodje mir poprilican broj njih ima posljedice kao da su ubili u miru.
Ovom gore sto spominje da sam na krivom forumu - decko, svi smo bili primorani da se branimo, a cisto sumnjam da sam na krivom forumu. Ubijanje nije jednostavna stvar. Mene interesuje da li je krv u nasem drustvu uobicajena stvar, da li je njeno proljevanje sasvim normalno. Kad cujem hladne price koje se kod nas pricaju o ubijanju, sledi mi se krv. Mogu da razumijem da moras da ubijes, ali da to ucinis tako lako - tesko. Vidim da dosta ljudi na ovom forumu, sa pravim iskustvima ratovanja, bez obzira na cinjenicu sto su uvjereni da su bili na "pravoj" strani, ima itekakvih posljedica. Onaj ko moze da ubije, uradit ce to bez problema, a onaj ko ne moze, sve i da ubije - imat ce posljedice. Jazzer ima ociglednih posljedica samo zbog iskustva ratovanja, ne samo zbog detalja u njemu. To je prema nekom mom skromnom sudu sasvim ocekivano. Ove hrabre price kako su lako uzimali zivot - osim u slucaju psihopate, nesto sumnjam u to.

Desert Wind
Posts: 1065
Joined: 01/03/2010 20:46

#22 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by Desert Wind » 23/08/2010 12:10

zateznistub wrote:
Vjeruj da nema dana a da mi neka scena ne dođe pred oci. Nekad smijesna nekad ruzna. A to sa cizmama, vjeruj mi, ljudi u tim okolnostima steknu vrlo cudan smisao za humor. Neke svari koje su u normalnim okolnostima grozne, neljudske, odvratne u tom periodu postanu itekako smijesne, nazalost. Ali tako se psiha i zivci brane od ludila koje bi te sigurno sustiglo da nije tog takvog humora. U jednoj sceni negdje na Hrasnom brdu jedan moj drug baca bombu i ona se udarajuci od zid vraca medju nas, sreca pa nije pukla. Tad smo se bukvalno upiskili od sraha, a dva-tri dana nakon toga smo zbijali sale na taj događaj, a moglo je biti svasta e to je ta vrsta humora koja je po meni spasila mnoge mozgove i zivce.
Vala vas nije humor spasio nego neka jebena sadaka....
Al' sto kazu - metak nikad ne laze....
Voda, komsija wrote:Borio se da prezivim, za opstanak sebe i svoje porodice, bez ikakvih drugih motiva tipa "cjelovita", "sekularna " i sl.
Uvijek pucao u naoruzane ljude, koji su krenuli da mi 100% siluju, pa onda garant zakolju majku i sestru ( koje su zivjele 200m iza prve linije ).
Sta sam trebao, ili sta smo trebali tada raditi ?
Nemam ama bas nikakav problem sa tim, cak ni te famozne "flashback" -ove.
Imam problem sto ih je puno ostalo, sto nismo sve koljace pobili.

p.s.
Otada nisam uzeo ni plasljivac u ruke, ali ako zapne opet cu se braniti svim sredstvima.

Pozdrav od psihopate :shock:
Eto vidis dokle smo se doveli - raspravljamo psihopatolosko stanje ljudi koji su prinudjeni bili uzet u ruke oruzje dok su neki drugi radije iz cejfa... Teme koje nema otvorene je buljuk slobodno hodajucih psihopata koji su ispucavali po gradovima u rafalima iz PAT-a PAM-a - minobacaca znajuci u sta gadjaju, kojis su silovali i kao takvi i dan danas prijete svojim zrtvama, i koliko su se prije svega takmicili koliko civila mogu da pobiju.
Ali ne oni nisu tema, tema je ubica koji je alahumesali digo ruku na cetnika alahumesali ga sutno mrtvog ili mu skino cizme - alahumesali kakav ludak... Ocito je nama trebalo jos... Da se prevaspitamo...

Evo mene zivo zanima ko je ovaj poluco'ek spodoba i sta je njemu u glavi bilo:

Image

A tu su i nova poKOLJEnja:

Image

User avatar
zambaklija
Posts: 2737
Joined: 27/03/2008 14:56
Location: budžak

#23 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by zambaklija » 23/08/2010 12:20

imao sam žalosnu priliku da dođem u dodir sa pojedinim tipovima koji su sa početkom rata u Hrvatskoj redovno dole odlazili i iz nekih njima poznatih razloga išli su na front i plaćali su metak po 100 DM da skinu "čedu" te njihove su priče podkrepljivali sa fotografijama kako to izvode. :shock: Koliko čovjek mora biti bolestan za takvo što :-? :? :shock: :shock:

User avatar
Alhemicarkaa
Posts: 2523
Joined: 11/02/2008 21:12

#24 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by Alhemicarkaa » 23/08/2010 12:31

Desert Wind wrote: Ali ne oni nisu tema, tema je ubica koji je alahumesali digo ruku na cetnika alahumesali ga sutno mrtvog ili mu skino cizme - alahumesali kakav ludak... Ocito je nama trebalo jos... Da se prevaspitamo...
Niko ne kaže da su oni luđaci i psihopate zato što su uzeli pušku da brane sebe i svoje bližnje, već da je to što su ubili ostavilo traga na njima i upravo zato što nisu ubice, već su bili primorani da to urade. Kako su se osjećali u trenutku kad su spoznali da su ubili nekog, a do prije mjesec dana su živjeli u uvjerenju da ne bi mogli mrava zgaziti. Shvati to kao jedan dio agresije koju su proveli nad nama - primorali sasvim običnog čovjeka da uzme pušku, nož i ubije ga i time mu obilježi sudbinu - paradoksalno - dođe ti da ga ubiješ što te doveo do tog stanja... Niko ih ne krivi i ne naziva psihopatama ubicama, baš suprotno... Zašto se inače toliko priča o PTSP-u, ako ne zbog toga što su ove činjenice jedan od glavnih uzroka istog.

fixer
Posts: 8091
Joined: 20/05/2006 15:05
Location: פיקסר אתה קינג

#25 Re: Strana rata o kojoj se ne prica

Post by fixer » 23/08/2010 12:40

Alhemicarkaa wrote:
Desert Wind wrote: Ali ne oni nisu tema, tema je ubica koji je alahumesali digo ruku na cetnika alahumesali ga sutno mrtvog ili mu skino cizme - alahumesali kakav ludak... Ocito je nama trebalo jos... Da se prevaspitamo...
Niko ne kaže da su oni luđaci i psihopate zato što su uzeli pušku da brane sebe i svoje bližnje, već da je to što su ubili ostavilo traga na njima i upravo zato što nisu ubice, već su bili primorani da to urade. Kako su se osjećali u trenutku kad su spoznali da su ubili nekog, a do prije mjesec dana su živjeli u uvjerenju da ne bi mogli mrava zgaziti. Shvati to kao jedan dio agresije koju su proveli nad nama - primorali sasvim običnog čovjeka da uzme pušku, nož i ubije ga i time mu obilježi sudbinu - paradoksalno - dođe ti da ga ubiješ što te doveo do tog stanja... Niko ih ne krivi i ne naziva psihopatama ubicama, baš suprotno... Zašto se inače toliko priča o PTSP-u, ako ne zbog toga što su ove činjenice jedan od glavnih uzroka istog.
Ocigledno je i ovo stanje u kojem se nalazi Desert neki oblik posljedice. Konstantno napominjanje ko smo bili mi, a ko oni, za ovu temu je irelevantno. Jedino ako pokusavas da se opravdas za nesto sto si cinio, ali to je vec drugi par cipela. Ova tema postoji puno prije nastanka cetnika i ostalih ubilackih plemena, stoga ih ostavite po strani.

Locked