Stidim se - Glasovi razuma ili ?

Rasprave na razne teme... Ako ne znate gdje poslati poruku, pošaljite je ovdje.

Moderator: O'zone

Post Reply
User avatar
ovo_malo_duse
Posts: 1514
Joined: 01/11/2006 12:59
Location: U magazi, udji slobodno nije zatvoreno

Stidim se - Glasovi razuma ili ?

Post by ovo_malo_duse » 08/10/2015 09:22

Naletih na ovaj tekst pa razmisljam

Svako malo u posljednjih godinu dana cujemo ove tihe sporadicne glasove iz redova Srbskog naroda.

Ona djevojka sa pismom "Ronhilu" pa Srdzan iz Banjaluke (ima ih jos ovo su noviji primjeri), pa sad evo i Lazar.

Svjestan stanja uma kod Srba u BiH, tipa haman cijeli grad spava na Tomasnici i svi sute i tome sl. Pitam se koliko Srba stvarno razmislja ovako,

I da li su ovo znaci neke promjene ili samo "kukolj" u srbskom zitu?


Lazar Manojlović – Stid me

Stid me

I nakon mnogo godina, od kraja bosanskohercegovačkog vjersko-zvjerskog pokolja, nemam mira ni u javi ni u snu. Svuda srećem te ljudske aveti. I na ulici i na novinskim stranicama i na TV kanalima. Još šetaju. Još su na slobodi. I tvorci politike zla i crnomantijaši, koji su to zlo javno blagoslovili. U ime boga. Boga Marsa i Aresa. Jedna strana straha su ti, tu pored nas, nekadašnji članovi eskadrona smrti, a kontejnerski otpad. Druga strana su crnomantijaši koji su, držeći Jevanđelje u jednoj ruci i bosiok u drugoj, blagosiljali ubice uz poklič: Bog čuva Srbe! Idemo na Brčko, na Srebrenicu, na… A gazili su i Jevanđelje, i oltar i vjeru. Odlično su se uvezali, zvjeri, koji su činili zvjerstva nad ljudima i ljudskim, i božji izaslanici koji su to blagoslovili i blagosiljali. Evo, petnaesta godina kako mi se vrti u mozgu slika paljanskog zvjerinjaka, Pandorine kutije, polpotovskih polja smrti, malajskog ludila, resantimana. Petnaest godina iste stranke, koje su gurnule građane u smrt, i dalje vladaju, a boluju od šovinističke groznice, stranačkog bjesnila i domaćeg ludila, a podržava ih rulja, kal. Kako živjeti u tom i takvom okruženju i pod ovim nebom?

A na sve to dođe dokumentarac o “Škorpionima“. Zvjeri u ljudskom liku, lišeni i pameti i časti, i svega što je ljudsko. Ubijaju mladiće iz bijesa i zabave. Na mjestu Godinske Bare, blizu Trnova, na monstruozan način, u julu 1995. godine. Oduzimaju živote šestorici mladića, djece, Muslimana. Sve to u ime srpstva, vjere. I još se uslikali za uspomenu i dugo sjećanje. Trebao srpskim zvjerima dokumentarac o junaštvu na kraju 20. vijeka. Po naučnoj odrednici to su mladići, a po ljudskom i roditeljskom shvatanju to su još djeca koja nisu ni okusila života, a odoše iz života. Vrte se snimci o zvjerstvu srpskih izroda. Opet su Srbi u crnim hronikama svjetskih medija. A pjesnik Milan Nenadić, 2002, kao da je ovaj film gledao, zapisa i ovo:

Od čega globus beži
čega se kultura srami
time se ponose Srbi
i čude što su sami ….

Stid me što te psihopate, poremećene osobe, pripadaju istom rodu i mom srpskom narodu. Stid me što, još uvijek i nakon svega, mnoštvo velikih Srba, i Srba kojima je to zanimanje, ne priznaju zločin svjetskih razmjera načinjen u Srebrenici. I što pokušavaju taj krvavi srpski cunami da porede i pravdaju sa drugim zločinima. Umjesto da hrabro i otvoreno pogledaju istini u oči i da ne pravdaju svoje zlo tuđim. Srbi u tim brdima srebreničkih žrtava moraju vidjeti svoju vlastitu sramotu i da nad tim besprimjernim istrebljenjem jednog naroda ostanu vječno zamišljeni.

Stid me!

zapisi-iz-vremena-zla-350x565Uzimam Anatomiju ljudske destruktivnosti Eriha Froma, gdje lijepo piše: “… da je čovjek, suprotno gotovo svim sisavcima, jedini primat koji osjeća intenzivno zadovoljstvo pri ubijanju i mučenju …” Da je ljudska agresija više ili manje na onom stupnju na kom je kod drugih sisavaca, posebno našeg najbližeg rođaka čimpanze, ljudsko bi društvo bilo prilično miroljubivo i nenasilno. Ali tome nije tako. Ljudska je povijest zapis izvanredne destruktivnosti i okrutnosti, a ljudska agresija, izgleda, daleko nadmašuje agresiju čovjekovih životinjskih predaka; čovjek je, suprotno od većine životinja, pravi “ubojica“. Tako kaže svjetski naučnik. A zaključak je da je čovjek gori od životinja kada sam postane životinja, kad postane destruktivan.

Stid me!

Kako su riječi male u opisu zla. Velikog zla. Bosanskohercegovačkog, a u njemu Srebrenica, tuzlanska Kapija, na kojoj je ubijeno 71 ljudsko biće, opet mladići i djeca, ranjeno 150, a trajnih invalida ostalo je 64, među kojima je 14 djece. Nikad kraja žrtvama ljudskog zvjerinjaka.

Stid me!

A veliki srpski naučnik i književnik Milan Kašanin ostavio je zapisane i ove redove:
“… Što istorija duže traje i što duže živim, sve više se divim onom što čovek zna da stvori i sve više grozim onoga što ume on da počini. Nikad čovek nije bio takav duh kao za moga života i nikad takva zver…”

Stid me!

Mnogo godina srpskog cunamija nad Muslimanima u Srebrenici (11. jul 1995–11. jul 2006). U zemlji Bosni i Hercegovini, lijepoj za oči, a teškoj za dušu. Zasejanoj grobovima i popločanoj ranama i minama. Grobovi ostaju. Rane teško zarastaju, a mine sporo uklanjaju. Pod ovim svodom nebeskim.

Stid me!

Lazar Manojlović


Korisničkoime
Posts: 4510
Joined: 18/11/2010 00:26

Re: Stidim se - Glasovi razuma ili ?

Post by Korisničkoime » 09/10/2015 21:58

ovo_malo_duse wrote:Naletih na ovaj tekst pa razmisljam

Svako malo u posljednjih godinu dana cujemo ove tihe sporadicne glasove iz redova Srbskog naroda.

Ona djevojka sa pismom "Ronhilu" pa Srdzan iz Banjaluke (ima ih jos ovo su noviji primjeri), pa sad evo i Lazar.

Svjestan stanja uma kod Srba u BiH, tipa haman cijeli grad spava na Tomasnici i svi sute i tome sl. Pitam se koliko Srba stvarno razmislja ovako,

I da li su ovo znaci neke promjene ili samo "kukolj" u srbskom zitu?


Lazar Manojlović – Stid me

Stid me

I nakon mnogo godina, od kraja bosanskohercegovačkog vjersko-zvjerskog pokolja, nemam mira ni u javi ni u snu. Svuda srećem te ljudske aveti. I na ulici i na novinskim stranicama i na TV kanalima. Još šetaju. Još su na slobodi. I tvorci politike zla i crnomantijaši, koji su to zlo javno blagoslovili. U ime boga. Boga Marsa i Aresa. Jedna strana straha su ti, tu pored nas, nekadašnji članovi eskadrona smrti, a kontejnerski otpad. Druga strana su crnomantijaši koji su, držeći Jevanđelje u jednoj ruci i bosiok u drugoj, blagosiljali ubice uz poklič: Bog čuva Srbe! Idemo na Brčko, na Srebrenicu, na… A gazili su i Jevanđelje, i oltar i vjeru. Odlično su se uvezali, zvjeri, koji su činili zvjerstva nad ljudima i ljudskim, i božji izaslanici koji su to blagoslovili i blagosiljali. Evo, petnaesta godina kako mi se vrti u mozgu slika paljanskog zvjerinjaka, Pandorine kutije, polpotovskih polja smrti, malajskog ludila, resantimana. Petnaest godina iste stranke, koje su gurnule građane u smrt, i dalje vladaju, a boluju od šovinističke groznice, stranačkog bjesnila i domaćeg ludila, a podržava ih rulja, kal. Kako živjeti u tom i takvom okruženju i pod ovim nebom?

A na sve to dođe dokumentarac o “Škorpionima“. Zvjeri u ljudskom liku, lišeni i pameti i časti, i svega što je ljudsko. Ubijaju mladiće iz bijesa i zabave. Na mjestu Godinske Bare, blizu Trnova, na monstruozan način, u julu 1995. godine. Oduzimaju živote šestorici mladića, djece, Muslimana. Sve to u ime srpstva, vjere. I još se uslikali za uspomenu i dugo sjećanje. Trebao srpskim zvjerima dokumentarac o junaštvu na kraju 20. vijeka. Po naučnoj odrednici to su mladići, a po ljudskom i roditeljskom shvatanju to su još djeca koja nisu ni okusila života, a odoše iz života. Vrte se snimci o zvjerstvu srpskih izroda. Opet su Srbi u crnim hronikama svjetskih medija. A pjesnik Milan Nenadić, 2002, kao da je ovaj film gledao, zapisa i ovo:

Od čega globus beži
čega se kultura srami
time se ponose Srbi
i čude što su sami ….

Stid me što te psihopate, poremećene osobe, pripadaju istom rodu i mom srpskom narodu. Stid me što, još uvijek i nakon svega, mnoštvo velikih Srba, i Srba kojima je to zanimanje, ne priznaju zločin svjetskih razmjera načinjen u Srebrenici. I što pokušavaju taj krvavi srpski cunami da porede i pravdaju sa drugim zločinima. Umjesto da hrabro i otvoreno pogledaju istini u oči i da ne pravdaju svoje zlo tuđim. Srbi u tim brdima srebreničkih žrtava moraju vidjeti svoju vlastitu sramotu i da nad tim besprimjernim istrebljenjem jednog naroda ostanu vječno zamišljeni.

Stid me!

zapisi-iz-vremena-zla-350x565Uzimam Anatomiju ljudske destruktivnosti Eriha Froma, gdje lijepo piše: “… da je čovjek, suprotno gotovo svim sisavcima, jedini primat koji osjeća intenzivno zadovoljstvo pri ubijanju i mučenju …” Da je ljudska agresija više ili manje na onom stupnju na kom je kod drugih sisavaca, posebno našeg najbližeg rođaka čimpanze, ljudsko bi društvo bilo prilično miroljubivo i nenasilno. Ali tome nije tako. Ljudska je povijest zapis izvanredne destruktivnosti i okrutnosti, a ljudska agresija, izgleda, daleko nadmašuje agresiju čovjekovih životinjskih predaka; čovjek je, suprotno od većine životinja, pravi “ubojica“. Tako kaže svjetski naučnik. A zaključak je da je čovjek gori od životinja kada sam postane životinja, kad postane destruktivan.

Stid me!

Kako su riječi male u opisu zla. Velikog zla. Bosanskohercegovačkog, a u njemu Srebrenica, tuzlanska Kapija, na kojoj je ubijeno 71 ljudsko biće, opet mladići i djeca, ranjeno 150, a trajnih invalida ostalo je 64, među kojima je 14 djece. Nikad kraja žrtvama ljudskog zvjerinjaka.

Stid me!

A veliki srpski naučnik i književnik Milan Kašanin ostavio je zapisane i ove redove:
“… Što istorija duže traje i što duže živim, sve više se divim onom što čovek zna da stvori i sve više grozim onoga što ume on da počini. Nikad čovek nije bio takav duh kao za moga života i nikad takva zver…”

Stid me!

Mnogo godina srpskog cunamija nad Muslimanima u Srebrenici (11. jul 1995–11. jul 2006). U zemlji Bosni i Hercegovini, lijepoj za oči, a teškoj za dušu. Zasejanoj grobovima i popločanoj ranama i minama. Grobovi ostaju. Rane teško zarastaju, a mine sporo uklanjaju. Pod ovim svodom nebeskim.

Stid me!

Lazar Manojlović

Cisto sumnjam i sada malo fali da se zagrebes ispod povrsine pa da talog od prije 20+ godina izade na povrsinu i to ne samo kod Srba nego kod svih nas.

Last December
Posts: 706
Joined: 13/10/2014 11:55

Re: Stidim se - Glasovi razuma ili ?

Post by Last December » 10/10/2015 00:14

U bosanskom loncu vrag ne spava, a voda vazda vri
ulja na vatru i soli na ranu, dodajemo svi

L u c i f e r
Posts: 10293
Joined: 30/11/2013 14:50

Re: Stidim se - Glasovi razuma ili ?

Post by L u c i f e r » 11/10/2015 00:57

RIJEČI MONSTRUMA POKAJNIKA: 19 izjava haških osuđenika koji su priznali krivicu
Foto: Arhiva (Iza pokojnika ostali grobnice, leševi...)
Milan Babić: Bol s kojom moram živjeti ostatak života

milan-babic10

Babić: 13 godina zatvora

On je 1991. i 1992. godine obavljao dužnost predsjednika vlade samoproglašene SAO Krajine u Hrvatskoj. Babić je učestvovao u kampanji progona usmjerenoj protiv nesrpskog stanovništva. Osuđen je na 13 godina zatvora.

- Izlazim pred ovaj tribunal s dubokim osjećajem sramote i kajanja. Dozvolio sam sebi da učestvujem u progonu najgore vrste protiv ljudi samo zato što su oni bili Hrvati, a ne Srbi. Nevini ljudi su bili proganjani, nevini ljudi su nasilno istjerani iz svojih kuća i nevini ljudi su ubijani. Čak i nakon što sam saznao šta se dogodilo ćutao sam o tome. Još gore, nastavio sam sa službom i kroz moje vlastite aktivnosti postajao lično odgovoran za nehumane postupke koji su pogodili nevine ljude.

Žaljenje koje osjećam zbog toga je bol s kojom moram živjeti ostatak života. Ovi zločini i moje učešće u njima nikada ne mogu biti opravdani. Ostajem bez riječi kada treba da izrazim dubinu moga kajanja za ono što sam učinio i za utjecaj moga grijeha na druge.
Predrag Banović: Proklinjem svoje ruke što su nanijele bol nevinima

predrag-banovic

Banović: 8 godina zatvora

Bio je stražar u logoru Keraterm u Prijedoru 1992. godine. Banović je učestvovao u zlostavljanju i progonu zatočenika, zatim u ubistvu pet logoraša, koje je bilo posljedica njihovog premlaćivanja, kao i u premlaćivanju 27 zatočenika pomoću bejzbol, policijskih palica i kablova s gvozdenim kuglicama. Osuđen je na 8 godina zatvora.

- Kroz dosadašnji postupak ja sam u pritvoru doživio prosvjećenje. Sakupio sam snage da se suočim s istinom i samim sobom. To me je i opredijelilo da svoju izjavu o krivici promijenim. Proklinjem to vrijeme rata i mržnje. Žao mi je što tada nisam pronašao načina da izbjegnem mobilizaciju i svoje učešće u logoru. Žao mi je i svih žrtava i proklinjem svoje ruke što su na bilo koji način nanijele bol nevinim ljudima. Želio bih da se ove moje riječi, iskrene riječi, shvate kao lijek ranama i kao put ozdravljenja i pomirenja svih u Prijedoru, onako kako je bilo prije rata.
Miroslav Bralo: Stidim se naših zlodjela

bralo-miroslav

Bralo: 20 godina zatvora

Bio je pripadnik “Džokera”, jedinice Vojne policije HVO-a, koja je djelovala prvenstveno u regiji Lašvanske doline u srednjoj Bosni tokom 1993. godine. Bralo je počinio niz strašnih zločina i osuđen je za ubistvo pet ljudi i pomaganje u ubistvu 14 bošnjačkih civila, od kojih je bilo devetero djece. Okrutno je silovao i mučio jednu Bošnjakinju i držao je zatočenu oko dva mjeseca, tokom kojih su je, po želji, zlostavljali i drugi. Osuđen je na 20 godina zatvora.

- Kao čovjek svjestan sam da se radi o mojim zločinima koje sam počinio tokom masakra u Ahmićima nad ljudima čiji se glas više neće čuti. Želio bih da se izvinim i u ime onih koji su počinili te stravične zločine, a nisu više među živima. I svima onima koji su morali da prožive boli i patnju zarad neljudskog ponašanja u Ahmićima. Ja sam uvijek znao da je to djelovanje pogrešno i da će svako znati da je pogrešno, i da za to ne može biti opravdanja. Ja sam svjestan da sam se loše ponašao i ovo pismo pišem svojim riječima. Naša zlodjela su bila tako strašna - mislim i na ostale - mi smo svejedno nastavljali i pokušavali da ih opravdamo. Ja sam čak pokušavao da budem ponosan i da vjerujem da su to djela uspješna vojnika. Danas se stidim toga, stidim se svog ponašanja. Ne. To nisu bila djela onog vojnika kakav sam ja jednom želio biti. Bio sam prisutan kada su žene i djeca ubijeni pred mojim očima. U tome času dobar vojnik u meni je nestao, utihnuo.
Ranko Češić: Osjećaj krivice teži je od zatvora

ranko-cesic25

Češić: 18 godina zatvora

Bio je pripadnik Teritorijalne odbrane (TO) bosanskih Srba pored Brčkog te pripadnik specijalnog policijskog voda u stanici policije Brčko 1992. Jedan od zadataka bio mu je da uhapsi nesrbe i dovede ih na ispitivanje u policijsku stanicu ili u zatočenički logor Luka, gdje je tukao, ponižavao i ubijao zatočenike. Priznao je da je ubio ukupno 10 osoba, od kojih su dvije umrle usljed posljedica premlaćivanja, a osam drugih iz vatrenog oružja. Osuđen je na 18 godina zatvora.

- Najprije želim bez lažne patetike koja bi prouzrokovala bol porodicama da izrazim svoje najdublje kajanje za sva zla koja sam počinio. Nisam želio na ovoj raspravi da dovodim svoju rodbinu ili prijatelje da govore lijepe stvari o meni, jer nisam želio da s tim još više zadajem bol žrtvama, kao i porodicama žrtava. Ja mogu da poručim da ne bih želio da iko uradi ovako kao ja i, prema tome, samo mogu reći da nije samo zatvor kazna nego je teže živjeti sa osjećajem krivice u sebi.
Miroslav Deronjić: Klanjam se sjenama nedužnih žrtava u Glogovi

miroslav-deronjic12

Deronjić: 10 godina zatvora

Bio je vodeća politička ličnost bosanskih Srba u Bratuncu i oko njega. Osmog maja 1992. izdao je naređenje bratunačkoj TO, kao i policijskim snagama u Bratuncu, da napadnu i spale jedan dio obližnjeg nebranjenog sela Glogova. U tom napadu ubijeno je 65 bošnjačkih civila, uništeni su domovi, privatna imovina i džamija, a znatan dio Glogove sravnjen je sa zemljom. Osuđen je na 10 godina zatvora.

- Svjestan sam da nikakva kazna ne može izmiriti moje račune s mrtvima i živima. Volio sam te gradiće u istočnoj Bosni. Danas oni ne vole mene. Odrekli su me se i to je moja kazna. Ne postoji veća. Časni Sude, klanjam se sjenama nedužnih žrtava u Glogovi. Sve što sam uradio u ovom sudu, ako to išta vrijedi, poklanjam njima, u nadi da će to bar malo ublažiti bol njihovih najbližih.
Damir Došen: Zlo se dogodilo, zlo se ne smije ponoviti niti se smije zaboraviti

damir-dosen

Došen: 5 godina zatvora

Bio je vođa smjene stražara u zatočeničkom logoru Keraterm u Prijedoru 1992. Dozvolio je progone i nasilje nad zatočenicima u logoru, uključujući premlaćivanja, silovanje, seksualno zlostavljanje, kao i maltretiranje, ponižavanje, psihološko zlostavljanje i ubistva. Osuđen je na 5 godina zatvora.

- Kriv sam zato što sam pristao da budem u Keratermu. Kriv sam zato što im više nisam pomagao. Zbog toga sam kriv pred Bogom, pred tim ljudima i pred vama, časni Sude. Žao mi je svakog čovjeka koji je propatio, svake porodice koja je ostala bez svog bližnjega, svakog djeteta koje je ostalo bez oca, žao mi je svake majke koja je ostala bez sina. Želim da ove moje riječi svi čuju, posebno moje komšije koje su bile zatvorene samo zato što nisu bili Srbi. Zlo se dogodilo, zlo se ne smije ponoviti niti se smije zaboraviti.
Dražen Erdemović: Žao mi je svih žrtava

drazen-erdemovic

Erdemović: 5 godina zatvora

Bio je vojnik 10. diverzantskog odreda vojske bosanskih Srba. Nakon zauzimanja Srebrenice od srpskih snaga u julu 1995., učestvovao je u pogubljenju stotina nenaoružanih Bošnjaka iz te enklave. Bio je prva osoba koja se potvrdno izjasnila o krivici pred Međunarodnim sudom. Osuđen je na 5 godina zatvora.

- Želio bih reći da mi je žao svih žrtava, ne samo tih žrtava što su stradale tada na tom imanju nego i svih žrtava, nema veze koje su nacionalnosti. Izgubio sam dosta dobrih prijatelja raznih nacionalnosti, sve zbog tog rata, a uvjeren sam da ti svi moji prijatelji nisu bili za rat isto kao i ja...
Miodrag Jokić: Neko treba da otvori proces prihvatanja krivice

miodrag-jokic-presuda2

Jokić: 7 godina zatvora

Bio je komandant 9. vojno-pomorskog sektora (VPS) Jugoslovenske ratne mornarice, koja je bila odgovorna za napad na Dubrovnik i njegovu okolicu krajem 1991. Osuđen je na 7 godina zatvora.

- Osjećao sam potrebu da se odgovorno, društvo, otvoreno i iskreno suočimo s učinjenim ratnim zločinima. Vjerovao sam da je važno započeti saradnju s Tribunalom i da, bez obzira na sve otpore i nerazumijevanje javnosti, neko definitivno treba da otvori proces prihvatanja krivice, izvinjenja žrtvama i, u krajnjem cilju, ljudskog pomirenja s okruženjem.
Dragan Kolundžija: Pravnički - kriv sam, ljudski - žao mi je

dragan-kolundzija

Kolundžija: 3 godine zatvora

Bio je vođa smjene straže u zloglasnom logoru Keraterm u Prijedoru 1992. Osuđen je na 3 godine zatvora.

- Danas, pravnički - kriv sam, želim da dodam iskreno ljudsko - žao mi je. Žao mi je svih ljudi koji su bili u Keratermu i njihovih familija. Cijeloga svoga života sam se trudio da ne činim drugome što ne želim sebi. Da li svojom slabošću ili odlučnošću podbacio sam u ključnom trenutku. Za postojanje logora sam saznao kada sam tamo raspoređen kao rezervni policajac. Čitavo vrijeme svoga rada sve ljude sam gledao jednako, bez obzira da li sam ih poznavao ili ne. Događaji koji će slijediti pokazaće da sam bio naivan.
Darko Mrđa: Teret će me pratiti do groba

darko-mrdja

Mrđa: 17 godina zatvora

Tokom 1992. bio je pripadnik tzv. Interventnog voda specijalne policijske jedinice bosanskih Srba u Prijedoru. Zajedno s drugim pripadnicima tog voda lično je učestvovao u izvođenju, čuvanju, provođenju, strijeljanju i ubistvu više od 200 nenaoružanih muškaraca na Korićanskim stijenama. Samo 12 muškaraca preživjelo je taj pokolj. Osuđen je na 17 godina zatvora.

- Ja znam da porodice ljudi koji su izgubili život 21. avgusta 1992. godine u meni gledaju ubicu i da im je moje izvinjenje neiskreno. Ipak, ja želim da im se najiskrenije izvinim i spreman sam za počinjeno djelo i da dobijem i da izdržim zasluženu kaznu. Nadam se da će moje priznanje i kajanje bar malo doprinijeti tome da se ovakve stvari više ne dešavaju na našim prostorima. Nadam se da ću ovim ohrabriti i druge da učine isto što i ja, jer samo na taj način mogu skinuti dio velikog tereta koji ja nosim već ovih 11 godina. Znam da će me to pratiti i do groba. I još jednom bih zamolio da prime moje lično izvinjenje. Izvinio bih se svim žrtvama i njihovim porodicama“.
Dragan Nikolić: S većinom mojih žrtava sam odrastao

dragan-nikolic-jenki

Nikolić: 20 godina zatvora

Bio je upravnik zatočeničkog logora Sušica, koji su srpske snage osnovale u Vlasenici 1992. Dok je bio upravnik logora, učestvovao je u stvaranju i održavanju atmosfere terora i sistematskog sadizma za muslimanske i druge nesrpske zatočenike. Lično je ubio devet ljudi, a druge zatočenike je mučio i premlaćivao. Pod njegovim vodstvom žene svih starosnih doba silovane su i seksualno zlostavljane. Osuđen je na 20 godina zatvora.

- Stvarno osjećam veliku dozu sramote, stida, jer kao što je i ovdje spomenuto, u Sušici sam ja bio s jedne strane s oružjem i uniformom, a s druge strane bile su žene koje su godina moje majke, bila su djeca, bili su moji drugovi s kojima sam godine provodio u kafeima, sportskim terenima, na ljetovanjima. I zaista kad se o tome razmisli, to ostaje jedna vrsta noćne more kad se sjetite svih tih likova, svega toga što se dešavalo. Često sebi postavljam pitanje: zašto, kako? Imao sam dosta vremena, 11 godina je prošlo, ali teško mogu da nađem odgovor na to pitanje. Zaista se kajem. Ja najbolje znam šta osjećam. Moje kajanje dolazi iz mene samoga, jer veliku većinu ljudi ja sam poznavao odmalena. Zajedno smo odrasli, neki su mi bili komšije.”
Momir Nikolić: Želim da organi RS i svi pojedinci koji su učestvovali u zločinu slijede moj put

momir-nikolic0803

Nikolić: 20 godina zatvora

Bio je pomoćnik komandanta za bezbjednost i obavještajne poslove vojske bosanskih Srba. Nikolić se nalazio u središtu zločina koji su počinjeni nakon pada Srebrenice u julu 1995. Nije se ničemu usprotivio što mu je bilo izneseno kao plan: da se muslimanske žene i djeca deportiraju, a da se muškarci muslimani odvoje, pritvore i na kraju pobiju. Nije učinio ništa da spriječi premlaćivanja, poniženja i ubistva hiljada Bošnjaka i lično je koordinirao otkopavanje i ponovno zakopavanje tijela žrtava. Osuđen je na 20 godina zatvora.

- Svjestan sam da mrtve ne mogu vratiti, da porodicama svojim priznanjem bol ne mogu ublažiti, ali sam ovim činom želio da doprinesem da se napokon sazna potpuna istina o Srebrenici i njenim žrtvama, da organi Republike Srpske i svi pojedinci koji su učestvovali u zločinu slijede moj put, priznaju svoje učešće i krivicu, predaju se i odgovaraju za ono što su uradili. Priznanjem da sam želio da pomognem Sudu i Tužilaštvu da dođe do potpune istine i da svjedoke, žrtve zločina, njihove majke, braću i sestre ne izlažem novim patnjama i da ih ne podsjećam na tu užasnu tragediju.
Dragan Obrenović: U tom vihoru strašne nesreće desio se i užas, užas Srebrenice

obrenovic

Obrenović: 17 godina zatvora

Bio je viši oficir i komandant u vojsci bosanskih Srba u julu 1995. Osuđen je za progone i ubistva stotina civila Bošnjaka u Srebrenici i oko nje na 17 godina zatvora.

- Ko je prije toga mogao vjerovati da užas rata može postati svakodnevnica? Ko je mogao vjerovati da to može biti sastavni dio života? Užasom okruženi, mi smo se na njega navikli i tako živjeli. U tom užasu desile su se stvari koje su radili ljudi koji se poznaju međusobno, koji se znamo i koji smo do juče živjeli pa skoro kao familija. U Bosni je komšija više od rođaka. U Bosni je ispijanje kava s komšijom ritual. To smo pogazili i zaboravili. Izgubili smo se u mržnji, u brutalnosti. U tom vihoru strašne nesreće i užasa desio se i užas, užas Srebrenice. Ovdje sam pred časnim Sudom sa željom da se čuje moj glas kajanja. Dugo sam razmišljao i jedna uvijek ista misao me prati - krivica. Grijeh kao slika koja se ne miče ispred mene. S nelagodom izgovaram ovu istinu. Kriv sam za sve što sam onda učinio, bolno pokušavam da to izbrišem i da budem onakav kakav onaj put nisam bio. Ostali su grobovi, izbjeglice, sve razoreno i nesreća opšta. Dio odgovornosti za to snosim i ja. U ovim našim ratnim stradanjima niko nije izašao kao pobjednik. Ostali su svi da pate. Na svim stranama ostao je bol. Pobijedila je patnja i nesreća, kao posljedica slijepe mržnje i nerazuma. Duh te nesreće ostao je još uvijek da se vijori našim napaćenim bosanskim brdima i trebaće godine da prođu da se izbrišu tragovi tog užasnog rata, da se ponovo zapuše ognjišta, a možda desetine godina da zarastu rane u dušama naroda.
Biljana Plavšić: Jedino mogu da spoznam istinu, da je kažem i da prihvatim odgovornost



biljana-plavsic5

Plavšić: 11 godina zatvora

Bila je vodeća politička ličnost bosanskih Srba i zauzimala je visoki položaj prije, tokom i nakon agresije na BiH 1992.-1995. godine. Učestvovala je u progonu Bošnjaka, Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva u 37 bh. općina. Podržavala je kampanju etničkog razdvajanja, koja je imala za posljedicu smrt hiljada civila i protjerivanje hiljada ljudi u veoma brutalnim uvjetima, time što je pozivala paravojne snage iz Srbije da pomognu snagama bosanskih Srba u ostvarivanju cilja razdvajanja etničkih grupa upotrebom sile. Osuđena je na 11 godina zatvora.

- Postoji pravda koja zahtijeva život za svaki nevini život, smrt za svaku grešnu smrt. Za mene, naravno, nije moguće da odgovorim zahtjevima takve pravde. Ja jedino mogu da uradim ono što je u mojoj moći i da se nadam da će to biti od neke koristi - da spoznam istinu, da je kažem i da prihvatim odgovornost. Ovo će, ja se nadam, pomoći muslimanskim, hrvatskim i srpskim nevinim žrtvama da ne postanu obuzete gorčinom, koja često postaje mržnja, i koja je - na kraju - samouništavajuća.
Ivica Rajić: Žrtve su bile nepotrebne, baš kao i rat između dva prijateljska naroda

ivica-rajic0704

Rajić: 12 godina zatvora

Bio je 1993. komandant jedinica snaga bosanskih Hrvata u Kiseljaku. Komandovao je snagama koje su napale i opljačkale selo Stupni Do, što je rezultiralo smrću najmanje 37 bošnjačkih civila i uništenjem sela. Snage pod njegovom komandom također su izvršile napad na obližnji gradić Vareš i zatočile oko 250 muškaraca Bošnjaka, fizički i psihički zlostavljale njihove porodice i druge stanovnike, te seksualno zlostavljale žene. Osuđen je na 12 godina zatvora.

- Hrabro i odgovorno ću prihvatiti kaznu koju mi odredite. Žao mi je svih žrtava u Stupnom Dolu i Varešu. Te žrtve su bile nepotrebne, baš kao i rat između dva prijateljska naroda. Obiteljima stradalih upućujem ispriku i svoju najiskreniju sućut za svu bol koju trpe zbog gubitka svojih najmilijih. Ona je iskrena iz srca, jer razumijem tu bol zato što je taj rat takvu bol donio i u moju obitelj, kao i u brojne druge obitelji neovisno o nacionalnoj pripadnosti. Sve te žrtve zaslužuju istinu i pravdu.
Duško Sikirica: Želio bih vratiti vrijeme unazad i postupiti drugačije

dusko-sikirica2107

Sikirica: 15 godina zatvora

Bio je komandant obezbjeđenja u zatočeničkom logoru Keraterm u Prijedoru 1992. Znao je za nehumane uvjete u logoru, kao i da su zatočenici premlaćivani, silovani, seksualno zlostavljani i ubijani. Nije spriječio ljude izvan logora da ulaze u logor i zlostavljaju zatočenike. Također je ubio jednog zatočenika u logoru tako što mu je pucao u glavu. Osuđen je na 15 godina zatvora.

- Nakon što sam vidio i shvatio posljedice, želim da kažem ovom vijeću da strašno žalim zbog svega što se odigralo u Keratermu dok sam ja bio tamo. Osjećam samo žaljenje za sve živote koji su izgubljeni i živote koji su narušeni u Keratermu i Prijedoru 1992. u događajima kojima sam, nažalost, i ja doprinio. Naročito mi je žao što nisam imao dovoljno moralne hrabrosti i moći da spriječim neke ili sve one grozne stvari koje su se dogodile. Želio bih biti u stanju vratiti vrijeme unazad i ovaj put postupiti drugačije nego tada.”
Milan Simić: Ne napušta me osjećaj krivice

milan-simic

Simić: 5 godina zatvora

Tokom 1992. godine bio je pripadnik Kriznog štaba bosanskih Srba i predsjednik Skupštine općine Bosanski Šamac. Zajedno s nekoliko drugih muškaraca, lično je pretukao četvoricu zatočenika u osnovnoj školi u Bosanskom Šamcu, kao i jednog muškarca za kojeg se znalo da boluje od srčane bolesti. Nogama je udarao te muškarce u predio genitalija i tokom premlaćivanja ispaljivao metke iznad njihovih glava. Osuđen je na 5 godina zatvora.

- Prije svega, želim da izrazim moje iskreno žaljenje i kajanje zbog onog što sam učinio mojim sugrađanima i prijateljima u osnovnoj školi. Nažalost, ja sam svega postao svjestan tek nakon toga i, iako mi je odmah bilo jasno da je nemoguće ispraviti to što sam učinio, savjest mi je nalagala da bar uputim izvinjenje ljudima kojima sam nanio bol. To sam ja učinio, ali pored mog iskrenog žaljenja i kajanja i ličnog izvinjenja koje sam im uputio, nije me napuštao osjećaj krivice koji osjećam i danas.
Stevan Todorović: Želim da iskupim svoje grijehe prema ljudima i prema Bogu

stevan-todorovic0511

Todorović: 10 godina zatvora

Bio je načelnik policije i član Kriznog štaba bosanskih Srba u Bosanskom Šamcu tokom 1992. i 1993. Vršio je progone nesrpskih civila na političkim, rasnim i vjerskim osnovama. Tokom perioda od osam mjeseci tukao je i mučio muškarce, te naredio i učestvovao u ispitivanju zatočenika i prisiljavao ih da potpišu lažne izjave. Izdavao je naređenja i direktive koji su kršili pravo nesrpskih civila na jednakost pred zakonom. Osuđen je na 10 godina zatvora.

- Moja želja i nada je, a to zavisi od vas, gospodo sudije, da se vratim u ono lijepo predratno stanje, kada su svi u Bosni živjeli složno i srećno. Ja, nažalost, ne mogu da promijenim prošlost. Ja želim i spremam sam, ako mi date šansu, da probam da popravim budućnost. Također sam spremam da svim svojim naporima u toj novoj multietničkoj Bosni pozitivno utičem na okolinu da se međuetničke rane što prije zaliječe i da ljudi i narodi žive u slozi i međusobnom uvažavanju, te da na neki način iskupim svoje grijehe prema ljudima i prema Bogu.
Dragan Zelenović: Nikakva kazna ne može izbrisati traume žrtava

dragan-zelenovic0404

Zelenović: 15 godina zatvora

Bio pripadnik Vojske Republike Srpske i de facto vojni policajac u Foči u Bosni i Hercegovini 1992. godine. Silovao je i mučio nekoliko zatočenih žena i djevojaka Bošnjakinja, uključujući djevojčicu od 15 godina. Ženama koje su se opirale njegovim seksualnim napadima prijećeno je smrću ili su premlaćivane. Osuđen je na 15 godina zatvora.

- Poučen biblijskom porukom da se istine ne treba bojati, jer jedino ona može svima pomoći, ja sam priznao svoju krivicu i spreman sam snositi posljedice svih svojih nepromišljenih postupaka. Znam da nikakva kazna ne može izbrisati traume žrtava zbog patnje koju su nezasluženo pretrpjele, ali vjera nas uči kako je priznanje da je nekome učinio nepravdu najbolji put da mu pomognemo.


Autor: B. TURKOVIĆ
IZ MINUTE U MINUTU najnovije
prije 1 sat, 24 minute Mušić: Ovo je najbolji potez u posljednjih 10 godina!
Mušić: Ovo je najbolji potez u posljednjih 10 godina!
prije 2 sata, 27 minuta Najbolji interes djeteta je život u porodici
Najbolji interes djeteta je život u porodici
prije 3 sata, 9 minuta PITER DAFI: Ima mnogo posla u BiH, ali vjerujem u uspjeh
PITER DAFI: Ima mnogo posla u BiH, ali vjerujem u uspjeh
prije 22 sata, 14 minuta DEBLOKIRANA FEDERACIJA BiH Koalicija SDA, SBB-a i HDZ-a slomila višemjesečnu blokadu DF-a
DEBLOKIRANA FEDERACIJA BiH Koalicija SDA, SBB-a i HDZ-a slomila višemjesečnu blokadu DF-a
prije 22 sata, 34 minute U SARAJEVU NA
U SARAJEVU NA "DOMAĆEM TERENU" Navijači Velsa uz pivo čekaju sutrašnju utakmicu
Najčitanije 24 sata 7 dana
prije 22 sata, 14 minuta DEBLOKIRANA FEDERACIJA BiH Koalicija SDA, SBB-a i HDZ-a slomila višemjesečnu blokadu DF-a
DEBLOKIRANA FEDERACIJA BiH Koalicija SDA, SBB-a i HDZ-a slomila višemjesečnu blokadu DF-a
prije 22 sata, 34 minute U SARAJEVU NA
U SARAJEVU NA "DOMAĆEM TERENU" Navijači Velsa uz pivo čekaju sutrašnju utakmicu
prije 1 sat, 28 minuta RIJEČI MONSTRUMA POKAJNIKA: 19 izjava haških osuđenika koji su priznali krivicu
RIJEČI MONSTRUMA POKAJNIKA: 19 izjava haških osuđenika koji su priznali krivicu
prije 1 sat, 24 minute Mušić: Ovo je najbolji potez u posljednjih 10 godina!
Mušić: Ovo je najbolji potez u posljednjih 10 godina!
prije 3 sata, 9 minuta PITER DAFI: Ima mnogo posla u BiH, ali vjerujem u uspjeh
PITER DAFI: Ima mnogo posla u BiH, ali vjerujem u uspjeh
Deutsche Welle

Više ne objedujemo, nego "punimo bateriju"

Sukob umjesto jedinstva nakon krvoprolića u Ankari

Šta ne smije Bavarska, a šta smije Njemačka?

Stanje mentalnog zdravlja u BiH je "alarmantno"

Berlin nije zabrinut prijetnjama iz Bavarske

Da li je Palmira zauvijek izgubljena?
Preporučujemo vam
Teme
ALARMANTNO Četvero od pet mladih ljudi želi napustiti BiH
ALARMANTNO Četvero od pet mladih ljudi želi napustiti BiH
Biznis
Mjesto gdje se ideje pretvaraju u biznis
Mjesto gdje se ideje pretvaraju u biznis
Biznis
Previše uvozimo i ono što sami bolje prizvodimo
Previše uvozimo i ono što sami bolje prizvodimo
Iz minute u minutu
SREBRENICA Roditeljima srpske djece smeta hidžab učiteljice
SREBRENICA Roditeljima srpske djece smeta hidžab učiteljice
Iz minute u minutu
ORIĆEVA ADVOKATICA ZA
ORIĆEVA ADVOKATICA ZA "AVAZOV" PORTAL Pripremili smo se za ovaj potez srbijanskog pravosuđa, svi pravni argumenti su na našoj strani!
Sarajevo
OD VRELA BOSNE DO TREBEVIĆA Pogledajte šta je dječak snimio u Sarajevu 1986.
OD VRELA BOSNE DO TREBEVIĆA Pogledajte šta je dječak snimio u Sarajevu 1986.
Iz minute u minutu
JOŠ NIJE SASLUŠAN Ovo je kuća pomahnitalog Alena Rizvanovića u Austriji!
JOŠ NIJE SASLUŠAN Ovo je kuća pomahnitalog Alena Rizvanovića u Austriji!
Iz minute u minutu
NI BAGERI NE MOGU POKVARITI VESELJE Svadbena fotografija mladog bračnog para iz Prozora osvaja internet
NI BAGERI NE MOGU POKVARITI VESELJE Svadbena fotografija mladog bračnog para iz Prozora osvaja internet
Crna hronika
TROJE MRTVIH, 50 POVRIJEĐENIH Muškarac iz BiH džipom gazio, pa nožem ubadao ljude!
TROJE MRTVIH, 50 POVRIJEĐENIH Muškarac iz BiH džipom gazio, pa nožem ubadao ljude!
Crna hronika
SARAJEVO Mladiću oteli mobitel nasred ulice uz prijetnju pištoljem
SARAJEVO Mladiću oteli mobitel nasred ulice uz prijetnju pištoljem
Iz minute u minutu
ZNAKOVI NA ULAZU U TUZLU Obaveznim smjerom u zabranu!
ZNAKOVI NA ULAZU U TUZLU Obaveznim smjerom u zabranu!
Iz minute u minutu
SKANDALOZNO Bugojanka pronašla insekta u somunu
SKANDALOZNO Bugojanka pronašla insekta u somunu
Impressum Pretplata Uslovi korištenja Marketing RSS Kontakt
Pratite nas

User avatar
stari_rastafari
Posts: 1005
Joined: 11/03/2011 13:06

Re: Stidim se - Glasovi razuma ili ?

Post by stari_rastafari » 19/10/2015 16:47

Iskreno se nadam da ce sve vise ljudi da o tome pricaju kao gospodin Lazar i da ce oni kao narod da dozive konacno katarzu. Bez njihove katarze nama nema naprijed, ne samo nama svima u Bosnu ali mislim i u cijelom regionu. No to treba da bude iskrena katarza prema svemu onome sto se desavalo 90-ih i naravno, sami trebaju zahtjevati najvece moguce kazne za zlocinacke organizacije odnosno organizacije koje podrzavaju zlocinacke poduhvate te ratne zlocince. Ocigledno da su poneki toga svjesni.

Igrom prilika sam zivio sa jednim tzv Hrvatskim Srbinom sa adresom u BL i bas sam ga pitao nesto slicno kao sto je izlagao Lazar u prvom postu. Mene je zanimalo kako njih, obicne ljude, nije strah zbog svoje djece, da zive sa saznanjem da u komsiluku im zivi neki zlocinac koji je klao i silovao odnosno izivljavao narocito na civilima tj djeci zenama i starcima. Nisam dobio odgovor, niti sam ocekivao da ga dobijem. Taj covjek se trenutno kune u Dodika i grebe rukama nogama da do njega dodje ne bili mu ovaj nasao kakvog posla...

U svakom slucaju, uvijek mi bude drago kada vidim ovakve iskaze kao ovog Lazara ili npr reakcije boxera Damira od neki dan... Nadam se da ce se glas tih i takvih sve vise cuti i da ce ih slijediti sve vise ljudi koji vrlo vjerovatno ne dolaze do izrazaja zbog straha od osude od strane tzv svojih.

No strasno je to, kada procitas izjave nekih osudjenika, gdje govore da su mucili, mrcvarili, silovali i ubijali ljude sa kojima su odrastali. Da li uopste postoji izraz za takvog covjeka? Ja nisam siguran kako opisati takvu osobu.

Post Reply