Stepski vuk-Herman Hesse

[Ivo Lola]

bas pogledah temu o knjizi Sofijin svijet, pa reko da i ja otvorim nesto slicno
zanimaju me vase impresije

da li pablo ili mozart predstavljaju pozitivnu stranu ako se to uopste moze jasno odrediti, ima li u svakodnevnom svijetu pravih vrijednosti za stepskog vuka...

nadam se da ima dovoljno ljudi koji su citali knjigu a i razumjeli je bolje od mene a da su jos i zeljni diskusije

[Ljuska_u_BaklaFi]

"Zivot svakog covjeka je put ka samome sebi, pokusaj jednoga puta,
nagovjestavanje jedne staze. Nijedan covjek nije nikad bio potpuno on sam, ali
svaki tezi da to postane poneko potmulo, poneko jasnije, svako kako umije.
Svako nosi sa sobom sve do konca ostatke svoga rodjenja, sluz i ljusturu
jednog prasvijeta. Poneko ne postane nikad covjek, vec ostaje zaba, ostaje
guster, ostaje mrav. Poneko je gore covjek, a dolje riba. Ali svako je hitac
prirode uperen ka covjeku. Svima nama je zajednicko porijeklo, majke nase, svi
mi poticemo iz istog zdrijela ali svako, kao pokusaj i hitac iz dubina, tezi
svojoj vlastitoj svrsi. Mi mozemo razumjeti jedan drugog, ali svako od nas
moze da protumaci samo sebe samog". Herman Hesse

Zar treba ishta vishe reci .....

[Cinik]

Roman "Stepski vuk" je napisan kada je sâm H.H. bolovao od teske depresije. Ovo genijalno djelo je, mozemo slobodno reci, rezultirano ogorcenjem i depresijom samog autora kada je shvatio i uvidio svijet oko sebe; tu otudjenost od ljudi, zivota i patnje kroz koju je morao proci. Brutalnu poruku koju roman salje jeste da je svaki covjek od svog nastanka, pa do rodjenja, osudjen na samocu. Vrijednost romana i njegova smisao je izuzetno porasla danas, kada nemamo vremena ni za koga, cak ni za svoju djecu; djeca odrastu uz nas, a skoro da to i ne primjetimo zahvaljujuci nekom ultra brzom nacinu zivota. Potraga za prijateljima se cini tako nemogucom jer tesko se kome moze vjerovati danas, ljudi ne "skidaju" te blokade oko sebe i niko ne dâ uvid u razmisljanje. Sa strahom pricamo neke tajne i nepovjerenje je rezidentno uvijek. Bilo kako bilo, citanje Stepskog vuka dodje kao odmor od svakodnevnice, produhovljenje i ucenje mjerama predostroznosti. Po meni jedno od najboljih djela koje sam procitao bez obzira sto se u pozadini krije tako mracna tema. Vrijeme je tako da je svako od nas predstavlja na sebi svojstven nacin "stepskog vuka". Oni koji otvoreno kazu sto misle, sto svoju patnju pokusaju podijeliti s drugima cesto nazivamo laprdalima koji ne razmisljaju, a za one koji sute, pate, zive s tom agonijom nazivamo "pritajenim psihopatama" koji ce kad-tad puknuti. Ne znam, ovaj zivot je tako brutalan.

[cartman]

Nisam procito Stepskog Vuka, mada mi je Demijan od istoimenog autora jedna od najdrazih procitanih knjiga do sada.

[no_one_knows]

stepski vuk ili tako reci "podvojena licnost"

vjerujem da sve na svijetu ima 2 strane tj. suprotnosti kao dobro i zlo ili , pa tako i ljudska svijest ima dvije strane uma, jedna strana je dobra i njom se inache svaka prosjecna osoba predstavlja a ta druga izlazi na vidjelo samo kada ta prva strana padne u neku "nesigurnost i neodlucnost" ili misli da izlaz iz zatecenog problema nepostoji, nekada ta "druga" osoba nije ustvari zla, vech ima sposobnost da napravi sto ta druga nemoze, to je u jednu ruku i dobro ali u drugu nosi i nemisli na odredjene posljedice svog postupanja. heh ja inache zivim normalnim zivotom, ali ponekad primjetim ili osjetim da nesto u meni trazi neke avanture, igre bez granica, lude stvari, i to ne poznaje niti jedan osjecaj, a isto tako je i hrabar neustrasiv, hladan do kraja, takva osoba izaziva postovalje kod drugih.

da li pustiti nekog drugog sebe van na vidjelo ili ostati dobar za iduci zivot jer u ovome se zna da dobri ne prolaze dobro?

bitna stvar u zivotu je naci taj neki balans izmedju dvije strane, neku liniju koja oznacava granicu ali nije prepoznatljiva i vidljiva, jer da nema dobrog nebi postojalo ni lose, da ne postoji dan nebi postojala ni noc..

nadam se da me neko razumio

[Nićifor]

stepski vuk ili tako reci "podvojena licnost"

vjerujem da sve na svijetu ima 2 strane tj. suprotnosti kao dobro i zlo ili , pa tako i ljudska svijest ima dvije strane uma, jedna strana je dobra i njom se inache svaka prosjecna osoba predstavlja a ta druga izlazi na vidjelo samo kada ta prva strana padne u neku "nesigurnost i neodlucnost" ili misli da izlaz iz zatecenog problema nepostoji, nekada ta "druga" osoba nije ustvari zla, vech ima sposobnost da napravi sto ta druga nemoze, to je u jednu ruku i dobro ali u drugu nosi i nemisli na odredjene posljedice svog postupanja. heh ja inache zivim normalnim zivotom, ali ponekad primjetim ili osjetim da nesto u meni trazi neke avanture, igre bez granica, lude stvari, i to ne poznaje niti jedan osjecaj, a isto tako je i hrabar neustrasiv, hladan do kraja, takva osoba izaziva postovalje kod drugih.

da li pustiti nekog drugog sebe van na vidjelo ili ostati dobar za iduci zivot jer u ovome se zna da dobri ne prolaze dobro?

bitna stvar u zivotu je naci taj neki balans izmedju dvije strane, neku liniju koja oznacava granicu ali nije prepoznatljiva i vidljiva, jer da nema dobrog nebi postojalo ni lose, da ne postoji dan nebi postojala ni noc..

nadam se da me neko razumio

Razumio.

[Petit_Beurre]

Ne mogu se složiti sa konstantacijom da čovjke ima samo dvije strane svijesti.
Čovjek je spektar, a ne samo crna i bijela. Jeste li uopšte čitali stepskog vuka?

[statix]

Ne mogu se složiti sa konstantacijom da čovjke ima samo dvije strane svijesti.
Čovjek je spektar, a ne samo crna i bijela. Jeste li uopšte čitali stepskog vuka?

Ja sam licno se prepoznao u nekim autorovim mislima, samo sto sam ja na to gledao ne toliko ozbiljno koliko sam autor. Svi smo mi na neki nacin stepski vuk, a druzenje moze biti nista drugo nego strah i bjeg od usamljenosti i asocijacije, bar kada gledas kroz knjigu.

[cd_rom]

stepski vuk je priča o reinkarnaciji i duhovnom putu pojedinca, treba sve čitati između redova (npr. naslov poglavlja "samo za ludake", ako sam dobro zapamtio)

[musac]

Stepskog vuka sam citao nekad davno... i sjecam se da mi je pokvario raspolozenje praaaaaaaavo. Trebalo mi je neko vrijeme da se oporavim.

[divlji badem]

"Čovjek je lukovica sastavljena od stotinu ljuski ,tkanina od mnogih niti."
Stepski vuk ili knjiga o duši,čija je kompleksnost izrečena u prethodnoj rečenici.

[dollsica]

stepski vuk ili tako reci "podvojena licnost"

vjerujem da sve na svijetu ima 2 strane tj. suprotnosti kao dobro i zlo ili , pa tako i ljudska svijest ima dvije strane uma, jedna strana je dobra i njom se inache svaka prosjecna osoba predstavlja a ta druga izlazi na vidjelo samo kada ta prva strana padne u neku "nesigurnost i neodlucnost" ili misli da izlaz iz zatecenog problema nepostoji, nekada ta "druga" osoba nije ustvari zla, vech ima sposobnost da napravi sto ta druga nemoze, to je u jednu ruku i dobro ali u drugu nosi i nemisli na odredjene posljedice svog postupanja. heh ja inache zivim normalnim zivotom, ali ponekad primjetim ili osjetim da nesto u meni trazi neke avanture, igre bez granica, lude stvari, i to ne poznaje niti jedan osjecaj, a isto tako je i hrabar neustrasiv, hladan do kraja, takva osoba izaziva postovalje kod drugih.

da li pustiti nekog drugog sebe van na vidjelo ili ostati dobar za iduci zivot jer u ovome se zna da dobri ne prolaze dobro?

bitna stvar u zivotu je naci taj neki balans izmedju dvije strane, neku liniju koja oznacava granicu ali nije prepoznatljiva i vidljiva, jer da nema dobrog nebi postojalo ni lose, da ne postoji dan nebi postojala ni noc..

nadam se da me neko razumio

ja se i ne bih slozila.msm da hesse upravo govori da se svaki covjek sastoji iz milion licnosti,a ne dvije.svaki lik u romanu je jedno njegovo lice,jedno ja.ni za jedno se ne moze reci da je kompletno dobro ili zlo.ne sjecam se tacno citata,ali ima dio gdje kaze,parafraziram po malo izbledjelom sjecanju, zvjezdano nebo u jednom.i cio zivot covjek upoznaje sam sebe,sklapa sve te mnogobrojne djelice... to je moj zakljucak

[threshold]

stepski vuk ili tako reci "podvojena licnost"

vjerujem da sve na svijetu ima 2 strane tj. suprotnosti kao dobro i zlo ili , pa tako i ljudska svijest ima dvije strane uma, jedna strana je dobra i njom se inache svaka prosjecna osoba predstavlja a ta druga izlazi na vidjelo samo kada ta prva strana padne u neku "nesigurnost i neodlucnost" ili misli da izlaz iz zatecenog problema nepostoji, nekada ta "druga" osoba nije ustvari zla, vech ima sposobnost da napravi sto ta druga nemoze, to je u jednu ruku i dobro ali u drugu nosi i nemisli na odredjene posljedice svog postupanja. heh ja inache zivim normalnim zivotom, ali ponekad primjetim ili osjetim da nesto u meni trazi neke avanture, igre bez granica, lude stvari, i to ne poznaje niti jedan osjecaj, a isto tako je i hrabar neustrasiv, hladan do kraja, takva osoba izaziva postovalje kod drugih.

da li pustiti nekog drugog sebe van na vidjelo ili ostati dobar za iduci zivot jer u ovome se zna da dobri ne prolaze dobro?

bitna stvar u zivotu je naci taj neki balans izmedju dvije strane, neku liniju koja oznacava granicu ali nije prepoznatljiva i vidljiva, jer da nema dobrog nebi postojalo ni lose, da ne postoji dan nebi postojala ni noc..

nadam se da me neko razumio

Ma kakve dvije straneba. Ak osi citao, skontao bi da se covjek sastoji od hiljada osobina, a to ti dokazuje svena na kraju kada Hari reda one figurice na plocu za sah - sto simbolizira da je covjek sastavljen od mnostva osobina, koje treba samo dobro poredati, a jos jedan dokaz je konstatacija da je covjek lukovica (viseslojna).

[vaca]

Ma kakve dvije straneba. Ak osi citao, skontao bi da se covjek sastoji od hiljada osobina, a to ti dokazuje svena na kraju kada Hari reda one figurice na plocu za sah - sto simbolizira da je covjek sastavljen od mnostva osobina, koje treba samo dobro poredati, a jos jedan dokaz je konstatacija da je covjek lukovica (viseslojna).

mnoštvo figurica da, ali sa jedne strane bijele a sa druge crne ...

[threshold]

Ma kakve dvije straneba. Ak osi citao, skontao bi da se covjek sastoji od hiljada osobina, a to ti dokazuje svena na kraju kada Hari reda one figurice na plocu za sah - sto simbolizira da je covjek sastavljen od mnostva osobina, koje treba samo dobro poredati, a jos jedan dokaz je konstatacija da je covjek lukovica (viseslojna).

mnoštvo figurica da, ali sa jedne strane bijele a sa druge crne ...

sto upotpunjuje tezu o unutrasnjoj borbi

[Alma Ata]

Davno sam čitala i čitala Stepskog vuka i mislim da je osnovna poruka romana " U humoru je spas". Iako nas roman natjera da zaronimo ispod površine, ipak nas uči kako moramo plivati po površini i nastojati da što manje ronimo kako bismo opstali u svijetu u kome moraš biti prosječan kako bi bio prihvaćen. Sjećam se početka romana gdje opisuje stan, svoju gazdaricu, azaleje i araukarije i sa distance se divi ljudima kojima se život sastoji od takvih trivijalnih stvari i koji su zadovoljni svakodnevnicom i nikad ne razmišljaju o svojoj pravoj svrsi. Ako želiš osjetiti da pripadaš ovom svijetu moraš se pretvarati da si siromašniji duhom nego oni stvarno siromašni, i tek kad ti pokažu "kako su iznad tebe",možeš razumjeti njih i sebe, ali i tada samo do određene granice. U tome je sva ironija, pa sve moramo prihvatiti s humorom i pokazati sebi kako možemo nadvladati svakodnevicu i nastojati se utopiti u prosječnost, barem prividno.

[aman]

Ma kakve dvije straneba. Ak osi citao, skontao bi da se covjek sastoji od hiljada osobina, a to ti dokazuje svena na kraju kada Hari reda one figurice na plocu za sah - sto simbolizira da je covjek sastavljen od mnostva osobina, koje treba samo dobro poredati, a jos jedan dokaz je konstatacija da je covjek lukovica (viseslojna).

mnoštvo figurica da, ali sa jedne strane bijele a sa druge crne ...

sto upotpunjuje tezu o unutrasnjoj borbi

s tim da je vrlo malo figurica kojima možeš tačno odrediti nijansu: većina ih su šarene, malo crne malo bijele... postoji čak i ona unutarnja neodređenost osobina koje nisu ni dobre ni loše, a način na koji se manifestuju prema vanjskom svijetu može biti dobar ili loš po nas/svijet...
the point is: treba sve to malo lakše shvatati: nakon što se prihvati činjenica da smo svi razbijena ogledala od milion dijelova... i to ogledala u kojima se stalno mijenjaju slike...

[kiky]

dobar pisac ...
dobra knjiga ...

[njetočka]

http://www.sparknotes.com/lit/steppenwolf/

sve sto ti treba ces naci ovdje....... sad bi ti ja to sve fino ispricala al mi mrsko

[shtula]

Roman "Stepski vuk" je napisan kada je sâm H.H. bolovao od teske depresije. Ovo genijalno djelo je, mozemo slobodno reci, rezultirano ogorcenjem i depresijom samog autora kada je shvatio i uvidio svijet oko sebe; tu otudjenost od ljudi, zivota i patnje kroz koju je morao proci. Brutalnu poruku koju roman salje jeste da je svaki covjek od svog nastanka, pa do rodjenja, osudjen na samocu. Vrijednost romana i njegova smisao je izuzetno porasla danas, kada nemamo vremena ni za koga, cak ni za svoju djecu; djeca odrastu uz nas, a skoro da to i ne primjetimo zahvaljujuci nekom ultra brzom nacinu zivota. Potraga za prijateljima se cini tako nemogucom jer tesko se kome moze vjerovati danas, ljudi ne "skidaju" te blokade oko sebe i niko ne dâ uvid u razmisljanje. Sa strahom pricamo neke tajne i nepovjerenje je rezidentno uvijek. Bilo kako bilo, citanje Stepskog vuka dodje kao odmor od svakodnevnice, produhovljenje i ucenje mjerama predostroznosti. Po meni jedno od najboljih djela koje sam procitao bez obzira sto se u pozadini krije tako mracna tema. Vrijeme je tako da je svako od nas predstavlja na sebi svojstven nacin "stepskog vuka". Oni koji otvoreno kazu sto misle, sto svoju patnju pokusaju podijeliti s drugima cesto nazivamo laprdalima koji ne razmisljaju, a za one koji sute, pate, zive s tom agonijom nazivamo "pritajenim psihopatama" koji ce kad-tad puknuti. Ne znam, ovaj zivot je tako brutalan.

to bi bio negativan aspect of solitude, tibet i manastiri se prave u izolaciji radi kontemplacije, Jung - vaznost of solitude, introverted vs extraverted

[ahuseino]

Davno sam čitala i čitala Stepskog vuka i mislim da je osnovna poruka romana " U humoru je spas". Iako nas roman natjera da zaronimo ispod površine, ipak nas uči kako moramo plivati po površini i nastojati da što manje ronimo kako bismo opstali u svijetu u kome moraš biti prosječan kako bi bio prihvaćen. Sjećam se početka romana gdje opisuje stan, svoju gazdaricu, azaleje i araukarije i sa distance se divi ljudima kojima se život sastoji od takvih trivijalnih stvari i koji su zadovoljni svakodnevnicom i nikad ne razmišljaju o svojoj pravoj svrsi. Ako želiš osjetiti da pripadaš ovom svijetu moraš se pretvarati da si siromašniji duhom nego oni stvarno siromašni, i tek kad ti pokažu "kako su iznad tebe",možeš razumjeti njih i sebe, ali i tada samo do određene granice. U tome je sva ironija, pa sve moramo prihvatiti s humorom i pokazati sebi kako možemo nadvladati svakodnevicu i nastojati se utopiti u prosječnost, barem prividno.

Kad si kod vode:
"“Most men will not swim before they are able to.” Naturally they are born for the solid earth, not for the water. And naturally they won't think. They are made for life, not for thought. Yes, and he who thinks, what’s more, he who makes thought his business, he may go far in it, but he has bartered the solid earth for the water all the same, and one day he will drown. ""

... genijalno.

[Dushica]

Inače volim Hessea, a Stepski Vuk me je oduševio. Nevjerovatno je koliko je Hesse poznavao ljudsku psihu i ja misim samoga sebe. Jako je teško pronaći se i svoju ličnost, neki ljudi tokom svog čitavog života to nikada ne uspiju a on je čak predstavio put do upoznavanja sebe. Ljudi toliko griješe u životu pokušavajući biti nešto što nisu umjesto da spoznaju svoju prirodu i ispune svoj potencijal. Jer je čovjek koji ne zna šta jeste osuđen na propast. To je moj lični doživljaj knjige. Da ne pričam o nekim stvarima što su očite i što pišu u svakoj kritici.

[Muna]

dobar pisac ...
dobra knjiga ...

[strongwoman]

Herman Hesse mi je jedan od najdrazih pisaca, ako ne i najdrazi... Toplo preporucujem Sidartu, a jos toplije preporucujem da svaku njegovu knjigu iscitate vise puta... uvijek cete nesto novo pronaci sto ce vas oduseviti

[cat-woman]

stepskog vuka sam citala vise puta; prvo u osnovnoj, pa u srednjoj dva-tri puta, a onda sazrijevajuci ni sama ne znam koliko puta. ova knjiga je uvijek stajala kao neki nevidljivi putokaz u mom zivotu, ili kad 'zapne' izvor kojem se rado vracam.
omladini preporucujem da procitaju "U Zrvnju"