STEFANE DOBRO DOSAO KUCI!!!!

[mIRCerka]

Moje iskreno izvinjenje sto ne skontah da ova tema nema NE PROPUSTI okaceno....
Vingo, hvala jos jednom na napomeni

[vedderedi]

Ja sam danas dva puta bio u Raifaisen banci i oni nemaju pojma o tom racunu i nemaju uopste racun na njegovo ime ili ikoga ko se preziva Basrak rekli su mi da nisu sigurni kome ce otici pare ukoliko ja izvrsim uplatu.

Je li neko poznaje njegovu porodicu da se to regulise kako bi se lova mogla sto prije uplatiti?!?

[delightful]

[mali_kavkaz]

[Pearl]

Ja sam danas dva puta bio u Raifaisen banci i oni nemaju pojma o tom racunu i nemaju uopste racun na njegovo ime ili ikoga ko se preziva Basrak rekli su mi da nisu sigurni kome ce otici pare ukoliko ja izvrsim uplatu.

Je li neko poznaje njegovu porodicu da se to regulise kako bi se lova mogla sto prije uplatiti?!?

racun je na ime udruzenja "Srce za djecu koja boluju od raka u FBIH" , pa se uplacuje se sa naznakom "pomoc za Stefana Basraka"
Broj racuna: 1610000038890027
ili
1610000000000011

[mali_kavkaz]

[daduli_sa]

Ja sam danas dva puta bio u Raifaisen banci i oni nemaju pojma o tom racunu i nemaju uopste racun na njegovo ime ili ikoga ko se preziva Basrak rekli su mi da nisu sigurni kome ce otici pare ukoliko ja izvrsim uplatu.

Je li neko poznaje njegovu porodicu da se to regulise kako bi se lova mogla sto prije uplatiti?!?

racun je na ime udruzenja "Srce za djecu koja boluju od raka u FBIH" , pa se uplacuje se sa naznakom "pomoc za Stefana Basraka"
Broj racuna: 1610000038890027
ili
1610000000000011

Ja sam neki dan uplatio takodjer na racun udruzenja, on je poznat u Raiffaisen banci.

[mali_kavkaz]

[T8]

HUMANOST: Djeca koja čekaju našu pomoć
3 km za spas dječijeg života
U BiH svake godine od tumora oboli oko 40 djece. U ovom trenutku u toku su humanitarne akcije za dva dječaka - Stefana Basraka i Viktora Tomaševića. Pozivom na humanitarni broj telefona donirate tri KM: Od 100.000 poziva - 300.000 KM, a od 200 hiljada poziva - idu i Stefan i Viktor. Tri marke, koliko košta poziv, svako će dati. Dat će prosjaku na ulici, ili onome što mu očisti stakla na semaforu - kaže Stefanov otac Vladimir

Prije nešto više od sedam dana, desetogodišnji Stefan Basrak doživio je kliničku smrt na rukama svoje majke Vanje. Cijelo vrijeme dok su ga ljekari oživljavali pričala mu je najrazličitije stvari, koje su joj u trenu pale na pamet. Sutradan, kada se Stefan probudio, ponovio je sve što mu je govorila.
U ovom trenutku, dok čitate svoje novine uz jutarnju kafu, popodnevni odmor ili prije spavanja, dva dječaka bore se za život. U ovom trenutku njihovi roditelji razmišljaju samo o tome kako pomoći svom djetetu. U Beču, na klinici St. Anna, od 17. jula smješten je desetogodišnji Stefan Basrak. Ima leukemiju. Po treći put.

400 jakih firmi
U Sarajevu, na Hematoonkološkom odjeljenju Pedijatrijske klinike, u izolaciji se nalazi šestogodišnji Viktor Tomašević. Njegova dijagnoza je zloćudni tumor nadbubrežne žlijezde koji je zahvatio i koštanu srž, neuroblastoma u 4. stadiju. Za Viktorovo liječenje potrebno je između 200 i 250 hiljada eura. Njegova porodica taj novac nema, pa je pokrenuta humanitarna akcija, sa telefonskim brojevima i žiroračunom u banci. Dok čeka da se novac sakupi, Viktor vrijeme provodi sa majkom Mimi Đurović. Nalazi se u izolaciji pa ga ostali članovi porodice ne mogu posjetiti. Njegova sestra Milica ima deset godina. Skoro svaki dan dolazi pod prozore klinike. Viktor onda uzme dvogled, posmatra je i sa prozora joj pokazuje slike koje joj je taj dan napravio i figurice od plastelina:
- Kada se razbolio i kada smo mu morali reći da nešto nije uredu, rekla sam mu kako ima bezobrazne ćelije u pupi. I da dobre ćelije moraju pobijediti te zle. Misli kako je svaki čovjek kada je bio dijete morao provesti jedan period u bolnici - priča Mimi Đurović. Na razgovor pred zgradu Pedijatrije sišla je u bijeloj odjeći i sa zaštitnom maskom na ustima.

bolnicu dolazi rano ujutro a odlazi nakon što Viktor zaspi. Dok smo razgovarali sa njom, Viktor je tri puta zvao na mobitel. Prvi put da pita smije li skinuti majicu, drugi put da obavijesti da je promijenio šorc. Treći put zvao je majku da se vrati u sobu. Od trenutka kada je saznala za bolest, kaže, nijednog trenutka nije pomišljala na to da se novac neće sakupiti i da Viktor neće ozdraviti. Iako najveću nadu polaže u to da će se novac sakupiti preko računa i humanitarnog telefona, veliki broj njenih prijatelja u posljednjih mjesec dana pokušava pronaći način da pomogne Viktoru:
- I prijatelji ovdje i vani. Primjera radi, imam prijateljicu koja živi u Melburnu. Zvala me i rekla kako će njena kćerkica, koja se inače igra sa Viktorom kada dođe ovdje, u svojoj školi organizovati Viktorov dan.

Odnedavno je u funkciji i veb stranica http://www.saveviktor.com, a Mimini prijatelji pokušavaju organizirati i humanitarni koncert. U prvih deset dana otkako je otvoren račun i otkako je sa radom počeo humanitarni telefon sakupljeno je oko 46 hiljada KM.
Daleko od potrebne sume. Vladimir Basrak, otac Stefana Basraka, kaže kako je jedino rješenje u masovnosti:
- Kada ti neko kaže 400 hiljada maraka ili pola miliona, to ne zvuči dobro. Ma kakvi dobro, veće je od Trebevića. A onda pomisliš - pa to je 400 jakih firmi po hiljadu maraka. Je li moguće da u BiH nema 400 jakih firmi? Zamislite samo koliko Telekom ima pretplatnika. Od 100.000 poziva - 300.000 KM, a od 200 hiljada poziva - idu i Stefan i Viktor. Tri marke, koliko košta poziv, svako će dati. Dat će prosjaku na ulici, ili onome što mu očisti stakla na semaforu.

Sredstva iz Fonda
Za Stefanovo liječenje prvo je stigla ponuda od 200.000, a zatim 120.000 eura. Toj sumi treba dodati i 10 hiljada eura, koliko je u startu potrebno za traženje donatora, a troškovi mogu rasti, u zavisnosti od toka liječenja, sve do 250.000 eura.

Stefan se prvi put razbolio 2000. godine. Već 2003. bolest se vratila. Tada je Stefan izmješten humanitarnim putem u Italiju, a regija Lacio snosila je troškove liječenja. Sa majkom je u Italiji boravio sedam mjeseci, a nakon toga išao je na kontrole. U septembru prošle godine, prema nalazima, više nije imao leukemiju. Ove godine bolest se vratila. Iako mu je bilo izuzetno teško kada je saznao da je ponovo bolestan, rekao je:
- Al nema veze, izdržao sam dva puta izdržaću i treći.
Ovaj put na kliniku u Beču primljen je iako nije unaprijed uplaćen sav novac. Fond solidarnosti F BiH za Stefana je obezbijedio 150.000 KM, nešto novca do sada je sakupljeno i preko žiroračuna i humanitarnog telefona, ali to još uvijek nije dovoljno za liječenje.

Bilo bi divno da je zdrav - ali nije
Vladimir Basrak kaže kako mu je već šest godina petak najmrži dan. Sve komplikacije i ružne stvari koje su se desile tokom Stefanovog liječenja, desile su se u petak, tvrdi:
- Onda te kači famozni vikend, nešto moraš hitno uraditi, a ne možeš i onda ne znaš šta ćeš od sebe. Ovaj put, kada smo saznali da se bolest vratila, reagovao sam drugačije nego prije. Čaša se napuni, i u nju više ne može stati. Prvi put kad mu se bolest vratila nisam spavao dok nije izašao. Nijednog trenutka nisam razmišljao o tome kako se novac neće skupiti i da nećemo uspjeti. Sada je bilo drugačije. Nisam ni sada sumnjao ali sada me prijatelji guraju, i psihički i svakako.

Stefanovo liječenje, uz pretpostavku da se sakupi potrebni novac, trajat će oko šest mjeseci. Za to vrijeme, Vladimir je u Sarajevu ostao sa kćerkom koja ima 12 godina. Njegova supruga radi kao medicinska sestra, a on je vozač tramvaja. U šest godina, koliko se bore za Stefana, priču o njegovoj bolesti ponovio je na stotine puta. Odnos prema djetetu se, kaže, morao promijeniti:
- Pokušavate da se ponašate normalno, kao prema svakom drugom, zdravom, djetetu, ali to ne ide. Koliko god se trudili i čuvali ga kao pod staklenim zvonom, svaka prehlada vas prepadne. Koliko bi god bilo divno da je zdrav - nije.

I Vladimir i Mimi kažu kako je pravilan odnos prema bolesnom djetetu najvažnije što roditelj može uraditi. Vladimir kaže kako uspjeh u liječenju u veoma visokom procentu zavisi od psihičkog stanja. Viktorova majka Mimi svoje ponašanje pred djetetom kontroliše u svakom trenutku:
- Mogu se isplakati ovdje i udarati glavom od ovaj zid od očaja, ali kada odem njemu u sobu ja se moram ponašati kao da će sve biti dobro i održavati njegovu vedrinu, a ne oduzimati mu još ono snagice što mu je ostalo. Kada je nakon prve terapije pao i nije mogao ustati, kažem mu: Ustani, a on ne može. Onda mu kažem: Hajde barem na koljena.

Alden je ozdravio
U trenu kad vam saopće da vaše dijete ima leukemiju, sjeća se Vladimir, vi ne znate ništa o tome i mislite kako će umrijeti, ne znate da se leukemija liječi. Jedan od pozitivnih primjera je i Alden Derviškadić. Ima deset godina i danas je zdravo dijete. Leukemija mu je dijagnosticirana u septembru 2003. U prvoj ponudi troškovi liječenja su iznosili 300.000 eura. Kasnije je bolnica u Tibingenu tražila 100.000 eura. Aldenov otac Benijamin ima privatni posao tako da je jedan dio potrebnog novca osigurala porodica. Aldenovi drugovi iz razreda organizirali su akciju u Ferhadiji u Sarajevu i za jedan dan sakupili 17 hiljada KM. U Njemačku je Alden otputovao sa 75.000 eura, a humanitarna fondacija iz Njemačke poslala je garantno pismo kako će do kraja ispoštovati troškove za liječenje.

Liječenje je trajalo deset mjeseci:
- Bili smo uvjereni da smo uradili sve što smo mogli - kaže Aldenov otac Benijamin.
Aldenovi organi nisu oštećeni od lijekova koje je uzimao, a terapije koje djeca oboljela od leukemije primaju, pravi su otrov, kaže Benijamin:
- Sjećam se, dok je bio na liječenju, vidim sestra priprema infuziju da mu priključi citostatike. Rastvor je narandžaste boje i kad se ugasi svijetlo fluorescentno svijetli u mraku. Ona to radi u rukavicama, i kad sam pomislio kako nosi rukavice zbog čistoće, rekla mi je kako to radi zbog sebe. Ako bi joj rastvor pao na ruku propržio bi joj kožu. A Aldenu je to išlo direktno u srce, kako bi se što prije distribuiralo u organizmu.

Nakon bolesti poljuljan mu je imunitet. Čak je i pljuskavice dobio po drugi put:
- I uvijek postoji doza straha. Pokušavamo se prema njemu ponašati kao prema normalnom djetetu, ne povlađivati mu. Onda ga naružim i poslije se pitam: Bože, jesam li ga trebao naružiti? Otvoreno razgovaramo sa njim o onome što se desilo. Danas spominje liječenje, vidi poneku sliku, ili kad vidi bolesnu djecu na TV, pita: babo, jesu li ovo oni ko što sam ja bio?

Benijamin je član udruženja Srce za djecu koja boluju od raka. Kada se Alden razbolio njegovi roditelji upoznali su Vanju i Vladimira Basraka. Njihovom sinu Stefanu tada se prvi put vratila leukemija. Danas Benijamin na sve načine pokušava pomoći porodici Basrak. Vladimir za njega kaže da mu je poput brata:
- Nikome vi ne možete objasniti kako se osjećate u ovakvim situacijama. On je to preživio i gura me.

Iz tužnih okolnosti izraslo je i prijateljstvo između Mimi Đurović i malog Stefana Basraka:
- U šali sam ga pitala kakve su stjuardese bile. Kaže mi: Imale su crvene kratke suknjice, ali noge su im bile onako. Ne može se opisati hrabrost ove djece. Oni su vedri, bore se, i nevjerovatno koliko sve razumiju - kaže Mimi.

Izmještanje u Hrvatsku
Na odjeljenju Hematoonkologije, u trenutku dok je nastajao ovaj tekst, boravilo je 23 djece (broj varira iz mjeseca u mjesec plus-minus deset posto), od kojih najmanje deset ima izraženu potrebu za izmještanjem zbog nemogućnosti liječenja u BiH. Godišnje u BiH oko 40 djece oboli od tumora. Od samog početka rada Udruženje Srce za djecu koja boluju od raka tražilo je povećano učešće države u rješavanju problema nedostatka novca. Nakon incijativa upućenih Ministarstvu zdravstva donesena je odluka o načinu izmještanja djece vani a sklopljen je i ugovor da se djeca na račun Fonda solidarnosti izmještaju u Hrvatsku. Do danas je u Hrvatsku izmješteno četvero djece na transplantaciju koštane srži. Troje je umrlo:
- Ne ulazeći zaista u razloge zbog kojih se to desilo, od samog početka smo tražili da izmještanje djece bude izvršeno u razvijene zemlje zapadne Evrope jer kako smo obaviješteni od naših prijatelja iz Splita (Udruga SANUS) i Beograda (NURDOR) oni također insistiraju na izmještanju težih slučajeva na evropske klinike. Udruženje Srce za djecu koja boluju od raka u proteklih godinu dana izmjestilo je sedmero djece na liječenje u Italiju uz pomoć italijanskog EUFOR-a i prijatelja iz italijanskih humanitarnih organizacija dok, istovremeno, institucije zadužene da u ime države rade te stvari nisu uspjele. Nije li apsurdno da jedno malo udruženje kao što je naše radi posao države? Odgovor je apsurdan - konstatuje Sabahudin Hadžialić, predsjednik Udruženja.

U Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja F BiH potvrđuju kako postoji ugovor sa KBC Šalata u Zagrebu za izmještanje djece. Jedan od sagovornika, usko vezan za ovu problematiku, komentarišući ugovor sa Zagrebom, rekao nam je:
- Ugovorili su Zagreb. Dobro nisu Albaniju ugovorili, ona je još jeftinija. Pa iz Zagreba šalju djecu vani. Daj ugovorite neku ljudsku kliniku gdje možemo očekivati rezultate.
Iako je odavno trebao biti potpisan ugovor sa Italijom o izmještanju djece na njihovo daljnje liječenje, to se još uvijek nije dogodilo. Sabahudin Hadžialić kaže kako je Udruženje, ali i roditelji, razočarano sporošću kojom se sve odvija:
- U ovoj državi se zaista sve sporo odvija. A djeca umiru.

Potrošenih 8.000 KM
Fond solidarnosti u okviru Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja osnovan je 2002. Izvori sredstava federalnog fonda solidarnosti utvrđeni su Zakonom o izmjenama i dopuna Zakona o zdravstvenom osiguranju i to iz:
- jedinstvene stope doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje, izdvajanjem 8% od ukupnih prihoda ostvarenih po osnovu tog doprinosa (procenat izdvajanja sredstava utvrđuje posebnom odlukom, za svaku kalendarsku godinu, Vlada Federacije BiH na prijedlog federalnog ministra zdravstva) i
- iz budžeta Federacije BiH, u iznosu koji je jednak sredstvima prikupljenim na način iz prethodne stavke.

No, svoje obaveze Vlada F BiH redovno ne ispunjava. Direktorica Zavoda Novka Agić kaže kako Vlada svake godine obezbijedi tek četvrtinu novca. Kada je riječ o tome kako je prošle godine za liječenje djece potrošeno tek osam hiljada KM, direktorica Agić kaže:
- Mi ne možemo nenamjenski trošiti sredstva, postoji način kako se ona raspoređuju i kako se djeca upućuju na liječenje vani. Prijedlog daju klinike, komisija na osnovu kriterija koje su utvrdili stručnjaci. Tih osam hiljada smo participirali u dijelu troškova kod djece koja idu na kontrolu putem humanitarnog izmještanja.

Kako kaže direktorica Zavoda, Komisija koja je odlučivala o kriterijima za izmještanje djece donijela je odluku o revidiranju tih kriterija. Na inicijativu nekih zastupnika u Predstavničkom domu prihvaćen je prijedlog o izdvajanju više sredstava u Fond solidarnosti te proširenje kriterija, kako bi i djeca sa ostalim teškim oboljenjima imala pravo na finansiranje liječenja vani. Fond je u 2004. utrošio million KM - četvero djece upućeno je u KBC Šalata Zagreb, a odobrena je i naknada putnih troškova dnevnica i troškova smještaja u Italiju za jedno dijete i njegovog pratioca radi transplantacije koštane srži. U 2005. nije bilo zahtjeva za upućivanje u inostranstvo radi transplantacije koštane srži, a u prvih šest mjeseci podnesena su i odobrena dva zahtjeva za odlazak na kontrolni pregled u inostranstvo nakon transplantacije koštane srži.
Početkom jula Fond je odobrio 150.000 KM za liječenje Stefana Basraka u inostranstvu.

Trajnije rješenje
Iako su kriteriji za izmještanje djece u inostranstvo izuzetno visoki a imena Komisije koja odlučuje o tim kriterijima tajna, većina sagovornika slaže se sa konstatacijom kako problem nije u Fondu solidarnosti, već u Vladi:
- Ljude iz Vlade ne bole ovakve stvari - kaže Vladimir Basrak.

Kada bi barem djelić energije koju ulažu u ostvarivanje svojih prava, povećanja penzija, dodataka i povlastica, uložili u rješavanje problema finansiranja liječenja oboljele djece, bio bi spašen veliki broj života:
- Zahvalni smo za postojanje mogućnosti da preko Fonda solidarnosti rješavamo dio problema oko izmještanja djece na daljnje liječenje u inostranstvo. No, državne institucije trebale bi početi razmišljati racionalno. Zamislite kada bi dva miliona eura dali u izgradnju makar dijela potrebne infrastrukture umjesto u plaćanje izmještanja destero djece. Spasili bi ne desetero nego stotinu djece u vremenu koje dolazi - kaže Sabahudin Hadžialić.
U maju ove godine, u 12. godini, u Italiji je umrla djevojčica Josipa Brajković. Nakon što joj se vratila leukemija Josipa je mjesecima čekala na izmještanje u inostranstvo:
Da se reagovalo odmah, sve bi bilo drugačije - poručili su tada iz Udruženja.
Koliko ćemo još čekati?

http://www.startbih.info/Default.asp?broj=199&ID=71

[mali_kavkaz]

HUMANOST: Djeca koja čekaju našu pomoć
3 km za spas dječijeg života
U BiH svake godine od tumora oboli oko 40 djece. U ovom trenutku u toku su humanitarne akcije za dva dječaka - Stefana Basraka i Viktora Tomaševića. Pozivom na humanitarni broj telefona donirate tri KM: Od 100.000 poziva - 300.000 KM, a od 200 hiljada poziva - idu i Stefan i Viktor. Tri marke, koliko košta poziv, svako će dati. Dat će prosjaku na ulici, ili onome što mu očisti stakla na semaforu - kaže Stefanov otac Vladimir

Prije nešto više od sedam dana, desetogodišnji Stefan Basrak doživio je kliničku smrt na rukama svoje majke Vanje. Cijelo vrijeme dok su ga ljekari oživljavali pričala mu je najrazličitije stvari, koje su joj u trenu pale na pamet. Sutradan, kada se Stefan probudio, ponovio je sve što mu je govorila.
U ovom trenutku, dok čitate svoje novine uz jutarnju kafu, popodnevni odmor ili prije spavanja, dva dječaka bore se za život. U ovom trenutku njihovi roditelji razmišljaju samo o tome kako pomoći svom djetetu. U Beču, na klinici St. Anna, od 17. jula smješten je desetogodišnji Stefan Basrak. Ima leukemiju. Po treći put.

400 jakih firmi
U Sarajevu, na Hematoonkološkom odjeljenju Pedijatrijske klinike, u izolaciji se nalazi šestogodišnji Viktor Tomašević. Njegova dijagnoza je zloćudni tumor nadbubrežne žlijezde koji je zahvatio i koštanu srž, neuroblastoma u 4. stadiju. Za Viktorovo liječenje potrebno je između 200 i 250 hiljada eura. Njegova porodica taj novac nema, pa je pokrenuta humanitarna akcija, sa telefonskim brojevima i žiroračunom u banci. Dok čeka da se novac sakupi, Viktor vrijeme provodi sa majkom Mimi Đurović. Nalazi se u izolaciji pa ga ostali članovi porodice ne mogu posjetiti. Njegova sestra Milica ima deset godina. Skoro svaki dan dolazi pod prozore klinike. Viktor onda uzme dvogled, posmatra je i sa prozora joj pokazuje slike koje joj je taj dan napravio i figurice od plastelina:
- Kada se razbolio i kada smo mu morali reći da nešto nije uredu, rekla sam mu kako ima bezobrazne ćelije u pupi. I da dobre ćelije moraju pobijediti te zle. Misli kako je svaki čovjek kada je bio dijete morao provesti jedan period u bolnici - priča Mimi Đurović. Na razgovor pred zgradu Pedijatrije sišla je u bijeloj odjeći i sa zaštitnom maskom na ustima.

bolnicu dolazi rano ujutro a odlazi nakon što Viktor zaspi. Dok smo razgovarali sa njom, Viktor je tri puta zvao na mobitel. Prvi put da pita smije li skinuti majicu, drugi put da obavijesti da je promijenio šorc. Treći put zvao je majku da se vrati u sobu. Od trenutka kada je saznala za bolest, kaže, nijednog trenutka nije pomišljala na to da se novac neće sakupiti i da Viktor neće ozdraviti. Iako najveću nadu polaže u to da će se novac sakupiti preko računa i humanitarnog telefona, veliki broj njenih prijatelja u posljednjih mjesec dana pokušava pronaći način da pomogne Viktoru:
- I prijatelji ovdje i vani. Primjera radi, imam prijateljicu koja živi u Melburnu. Zvala me i rekla kako će njena kćerkica, koja se inače igra sa Viktorom kada dođe ovdje, u svojoj školi organizovati Viktorov dan.

Odnedavno je u funkciji i veb stranica http://www.saveviktor.com, a Mimini prijatelji pokušavaju organizirati i humanitarni koncert. U prvih deset dana otkako je otvoren račun i otkako je sa radom počeo humanitarni telefon sakupljeno je oko 46 hiljada KM.
Daleko od potrebne sume. Vladimir Basrak, otac Stefana Basraka, kaže kako je jedino rješenje u masovnosti:
- Kada ti neko kaže 400 hiljada maraka ili pola miliona, to ne zvuči dobro. Ma kakvi dobro, veće je od Trebevića. A onda pomisliš - pa to je 400 jakih firmi po hiljadu maraka. Je li moguće da u BiH nema 400 jakih firmi? Zamislite samo koliko Telekom ima pretplatnika. Od 100.000 poziva - 300.000 KM, a od 200 hiljada poziva - idu i Stefan i Viktor. Tri marke, koliko košta poziv, svako će dati. Dat će prosjaku na ulici, ili onome što mu očisti stakla na semaforu.

Sredstva iz Fonda
Za Stefanovo liječenje prvo je stigla ponuda od 200.000, a zatim 120.000 eura. Toj sumi treba dodati i 10 hiljada eura, koliko je u startu potrebno za traženje donatora, a troškovi mogu rasti, u zavisnosti od toka liječenja, sve do 250.000 eura.

Stefan se prvi put razbolio 2000. godine. Već 2003. bolest se vratila. Tada je Stefan izmješten humanitarnim putem u Italiju, a regija Lacio snosila je troškove liječenja. Sa majkom je u Italiji boravio sedam mjeseci, a nakon toga išao je na kontrole. U septembru prošle godine, prema nalazima, više nije imao leukemiju. Ove godine bolest se vratila. Iako mu je bilo izuzetno teško kada je saznao da je ponovo bolestan, rekao je:
- Al nema veze, izdržao sam dva puta izdržaću i treći.
Ovaj put na kliniku u Beču primljen je iako nije unaprijed uplaćen sav novac. Fond solidarnosti F BiH za Stefana je obezbijedio 150.000 KM, nešto novca do sada je sakupljeno i preko žiroračuna i humanitarnog telefona, ali to još uvijek nije dovoljno za liječenje.

Bilo bi divno da je zdrav - ali nije
Vladimir Basrak kaže kako mu je već šest godina petak najmrži dan. Sve komplikacije i ružne stvari koje su se desile tokom Stefanovog liječenja, desile su se u petak, tvrdi:
- Onda te kači famozni vikend, nešto moraš hitno uraditi, a ne možeš i onda ne znaš šta ćeš od sebe. Ovaj put, kada smo saznali da se bolest vratila, reagovao sam drugačije nego prije. Čaša se napuni, i u nju više ne može stati. Prvi put kad mu se bolest vratila nisam spavao dok nije izašao. Nijednog trenutka nisam razmišljao o tome kako se novac neće skupiti i da nećemo uspjeti. Sada je bilo drugačije. Nisam ni sada sumnjao ali sada me prijatelji guraju, i psihički i svakako.

Stefanovo liječenje, uz pretpostavku da se sakupi potrebni novac, trajat će oko šest mjeseci. Za to vrijeme, Vladimir je u Sarajevu ostao sa kćerkom koja ima 12 godina. Njegova supruga radi kao medicinska sestra, a on je vozač tramvaja. U šest godina, koliko se bore za Stefana, priču o njegovoj bolesti ponovio je na stotine puta. Odnos prema djetetu se, kaže, morao promijeniti:
- Pokušavate da se ponašate normalno, kao prema svakom drugom, zdravom, djetetu, ali to ne ide. Koliko god se trudili i čuvali ga kao pod staklenim zvonom, svaka prehlada vas prepadne. Koliko bi god bilo divno da je zdrav - nije.

I Vladimir i Mimi kažu kako je pravilan odnos prema bolesnom djetetu najvažnije što roditelj može uraditi. Vladimir kaže kako uspjeh u liječenju u veoma visokom procentu zavisi od psihičkog stanja. Viktorova majka Mimi svoje ponašanje pred djetetom kontroliše u svakom trenutku:
- Mogu se isplakati ovdje i udarati glavom od ovaj zid od očaja, ali kada odem njemu u sobu ja se moram ponašati kao da će sve biti dobro i održavati njegovu vedrinu, a ne oduzimati mu još ono snagice što mu je ostalo. Kada je nakon prve terapije pao i nije mogao ustati, kažem mu: Ustani, a on ne može. Onda mu kažem: Hajde barem na koljena.

Alden je ozdravio
U trenu kad vam saopće da vaše dijete ima leukemiju, sjeća se Vladimir, vi ne znate ništa o tome i mislite kako će umrijeti, ne znate da se leukemija liječi. Jedan od pozitivnih primjera je i Alden Derviškadić. Ima deset godina i danas je zdravo dijete. Leukemija mu je dijagnosticirana u septembru 2003. U prvoj ponudi troškovi liječenja su iznosili 300.000 eura. Kasnije je bolnica u Tibingenu tražila 100.000 eura. Aldenov otac Benijamin ima privatni posao tako da je jedan dio potrebnog novca osigurala porodica. Aldenovi drugovi iz razreda organizirali su akciju u Ferhadiji u Sarajevu i za jedan dan sakupili 17 hiljada KM. U Njemačku je Alden otputovao sa 75.000 eura, a humanitarna fondacija iz Njemačke poslala je garantno pismo kako će do kraja ispoštovati troškove za liječenje.

Liječenje je trajalo deset mjeseci:
- Bili smo uvjereni da smo uradili sve što smo mogli - kaže Aldenov otac Benijamin.
Aldenovi organi nisu oštećeni od lijekova koje je uzimao, a terapije koje djeca oboljela od leukemije primaju, pravi su otrov, kaže Benijamin:
- Sjećam se, dok je bio na liječenju, vidim sestra priprema infuziju da mu priključi citostatike. Rastvor je narandžaste boje i kad se ugasi svijetlo fluorescentno svijetli u mraku. Ona to radi u rukavicama, i kad sam pomislio kako nosi rukavice zbog čistoće, rekla mi je kako to radi zbog sebe. Ako bi joj rastvor pao na ruku propržio bi joj kožu. A Aldenu je to išlo direktno u srce, kako bi se što prije distribuiralo u organizmu.

Nakon bolesti poljuljan mu je imunitet. Čak je i pljuskavice dobio po drugi put:
- I uvijek postoji doza straha. Pokušavamo se prema njemu ponašati kao prema normalnom djetetu, ne povlađivati mu. Onda ga naružim i poslije se pitam: Bože, jesam li ga trebao naružiti? Otvoreno razgovaramo sa njim o onome što se desilo. Danas spominje liječenje, vidi poneku sliku, ili kad vidi bolesnu djecu na TV, pita: babo, jesu li ovo oni ko što sam ja bio?

Benijamin je član udruženja Srce za djecu koja boluju od raka. Kada se Alden razbolio njegovi roditelji upoznali su Vanju i Vladimira Basraka. Njihovom sinu Stefanu tada se prvi put vratila leukemija. Danas Benijamin na sve načine pokušava pomoći porodici Basrak. Vladimir za njega kaže da mu je poput brata:
- Nikome vi ne možete objasniti kako se osjećate u ovakvim situacijama. On je to preživio i gura me.

Iz tužnih okolnosti izraslo je i prijateljstvo između Mimi Đurović i malog Stefana Basraka:
- U šali sam ga pitala kakve su stjuardese bile. Kaže mi: Imale su crvene kratke suknjice, ali noge su im bile onako. Ne može se opisati hrabrost ove djece. Oni su vedri, bore se, i nevjerovatno koliko sve razumiju - kaže Mimi.

Izmještanje u Hrvatsku
Na odjeljenju Hematoonkologije, u trenutku dok je nastajao ovaj tekst, boravilo je 23 djece (broj varira iz mjeseca u mjesec plus-minus deset posto), od kojih najmanje deset ima izraženu potrebu za izmještanjem zbog nemogućnosti liječenja u BiH. Godišnje u BiH oko 40 djece oboli od tumora. Od samog početka rada Udruženje Srce za djecu koja boluju od raka tražilo je povećano učešće države u rješavanju problema nedostatka novca. Nakon incijativa upućenih Ministarstvu zdravstva donesena je odluka o načinu izmještanja djece vani a sklopljen je i ugovor da se djeca na račun Fonda solidarnosti izmještaju u Hrvatsku. Do danas je u Hrvatsku izmješteno četvero djece na transplantaciju koštane srži. Troje je umrlo:
- Ne ulazeći zaista u razloge zbog kojih se to desilo, od samog početka smo tražili da izmještanje djece bude izvršeno u razvijene zemlje zapadne Evrope jer kako smo obaviješteni od naših prijatelja iz Splita (Udruga SANUS) i Beograda (NURDOR) oni također insistiraju na izmještanju težih slučajeva na evropske klinike. Udruženje Srce za djecu koja boluju od raka u proteklih godinu dana izmjestilo je sedmero djece na liječenje u Italiju uz pomoć italijanskog EUFOR-a i prijatelja iz italijanskih humanitarnih organizacija dok, istovremeno, institucije zadužene da u ime države rade te stvari nisu uspjele. Nije li apsurdno da jedno malo udruženje kao što je naše radi posao države? Odgovor je apsurdan - konstatuje Sabahudin Hadžialić, predsjednik Udruženja.

U Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja F BiH potvrđuju kako postoji ugovor sa KBC Šalata u Zagrebu za izmještanje djece. Jedan od sagovornika, usko vezan za ovu problematiku, komentarišući ugovor sa Zagrebom, rekao nam je:
- Ugovorili su Zagreb. Dobro nisu Albaniju ugovorili, ona je još jeftinija. Pa iz Zagreba šalju djecu vani. Daj ugovorite neku ljudsku kliniku gdje možemo očekivati rezultate.
Iako je odavno trebao biti potpisan ugovor sa Italijom o izmještanju djece na njihovo daljnje liječenje, to se još uvijek nije dogodilo. Sabahudin Hadžialić kaže kako je Udruženje, ali i roditelji, razočarano sporošću kojom se sve odvija:
- U ovoj državi se zaista sve sporo odvija. A djeca umiru.

Potrošenih 8.000 KM
Fond solidarnosti u okviru Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja osnovan je 2002. Izvori sredstava federalnog fonda solidarnosti utvrđeni su Zakonom o izmjenama i dopuna Zakona o zdravstvenom osiguranju i to iz:
- jedinstvene stope doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje, izdvajanjem 8% od ukupnih prihoda ostvarenih po osnovu tog doprinosa (procenat izdvajanja sredstava utvrđuje posebnom odlukom, za svaku kalendarsku godinu, Vlada Federacije BiH na prijedlog federalnog ministra zdravstva) i
- iz budžeta Federacije BiH, u iznosu koji je jednak sredstvima prikupljenim na način iz prethodne stavke.

No, svoje obaveze Vlada F BiH redovno ne ispunjava. Direktorica Zavoda Novka Agić kaže kako Vlada svake godine obezbijedi tek četvrtinu novca. Kada je riječ o tome kako je prošle godine za liječenje djece potrošeno tek osam hiljada KM, direktorica Agić kaže:
- Mi ne možemo nenamjenski trošiti sredstva, postoji način kako se ona raspoređuju i kako se djeca upućuju na liječenje vani. Prijedlog daju klinike, komisija na osnovu kriterija koje su utvrdili stručnjaci. Tih osam hiljada smo participirali u dijelu troškova kod djece koja idu na kontrolu putem humanitarnog izmještanja.

Kako kaže direktorica Zavoda, Komisija koja je odlučivala o kriterijima za izmještanje djece donijela je odluku o revidiranju tih kriterija. Na inicijativu nekih zastupnika u Predstavničkom domu prihvaćen je prijedlog o izdvajanju više sredstava u Fond solidarnosti te proširenje kriterija, kako bi i djeca sa ostalim teškim oboljenjima imala pravo na finansiranje liječenja vani. Fond je u 2004. utrošio million KM - četvero djece upućeno je u KBC Šalata Zagreb, a odobrena je i naknada putnih troškova dnevnica i troškova smještaja u Italiju za jedno dijete i njegovog pratioca radi transplantacije koštane srži. U 2005. nije bilo zahtjeva za upućivanje u inostranstvo radi transplantacije koštane srži, a u prvih šest mjeseci podnesena su i odobrena dva zahtjeva za odlazak na kontrolni pregled u inostranstvo nakon transplantacije koštane srži.
Početkom jula Fond je odobrio 150.000 KM za liječenje Stefana Basraka u inostranstvu.

Trajnije rješenje
Iako su kriteriji za izmještanje djece u inostranstvo izuzetno visoki a imena Komisije koja odlučuje o tim kriterijima tajna, većina sagovornika slaže se sa konstatacijom kako problem nije u Fondu solidarnosti, već u Vladi:
- Ljude iz Vlade ne bole ovakve stvari - kaže Vladimir Basrak.

Kada bi barem djelić energije koju ulažu u ostvarivanje svojih prava, povećanja penzija, dodataka i povlastica, uložili u rješavanje problema finansiranja liječenja oboljele djece, bio bi spašen veliki broj života:
- Zahvalni smo za postojanje mogućnosti da preko Fonda solidarnosti rješavamo dio problema oko izmještanja djece na daljnje liječenje u inostranstvo. No, državne institucije trebale bi početi razmišljati racionalno. Zamislite kada bi dva miliona eura dali u izgradnju makar dijela potrebne infrastrukture umjesto u plaćanje izmještanja destero djece. Spasili bi ne desetero nego stotinu djece u vremenu koje dolazi - kaže Sabahudin Hadžialić.
U maju ove godine, u 12. godini, u Italiji je umrla djevojčica Josipa Brajković. Nakon što joj se vratila leukemija Josipa je mjesecima čekala na izmještanje u inostranstvo:
Da se reagovalo odmah, sve bi bilo drugačije - poručili su tada iz Udruženja.
Koliko ćemo još čekati?

http://www.startbih.info/Default.asp?broj=199&ID=71

[Pearl]

[mali_kavkaz]

[mali_kavkaz]

[mali_kavkaz]

[delightful]

[Vingo]

[mali_kavkaz]

[mIRCerka]

Da li iko ima kontakta sa porodicom Basrak?
Stefan kako je otisao na lijecenje nigdje niko nista ne pise, nijedne novine...
uff...

[mali_kavkaz]

[mali_kavkaz]

[mali_kavkaz]

[mali_kavkaz]

[Pearl]

[Bumbar]

Up!

[Bumbar]

Up!