Kada promatramo sebe, druge, mjerimo se naspram drugih po pitanju principa, mislim da je dodatna otezavajuca okolnost cinjenica da nam svima nisu iste stvari koje smatramo dovoljno vaznim da bismo u vezi njih bili principijelni.
Recimo nekome je veci prioritet mogucnost putovanja nego osjecaj nacionalnog identiteta, mozda ovo drugo smatra apsolutno nevaznim i onda ce recimo spremno izvaditi putovnicu, deklarisati se mozda i onim cime se u biti "ne osjeca", ali u sustini se ta osoba ne odrice nikakvih principa za tu korist, jednostavno toj osobi to nesto NIJE BITNO....a recimo neko ko gleda to sa strane i kome je to nesto jako vazno u zivotu moze tu osobu vidjeti kao "neprincipijelnu"......
Sa nekim situacijama se nisam suocavala pa do sada znam samo teoriju, ali recimo bazirano na zivotnom iskustvu, promatranju ljudi oko sebe imam neke stavove od kojih tesko odstupam. S druge strane stvarno ne vjerujem u rigidnost, i vjerujem u slusanje i ucenje od drugih ljudi. Ako mi neko premjesti stolicu iz jednog ugla u drugi na takav nacin da shvatim ili naucim nesto novo, i to saznanje me navede da promjenim neke svoje stavove, ja to vidim kao nesto pozitivno.....
Isto tako vrlo rano sam se pomirila sa cinjenicom da neke stvari kojima su drugim ljudima od izuzetnog znacaja meni ne znace ama bas nista, i obrnuto. Stvari, situacije, problemi zbog kojih ja gori, pjenim, ludim pa vecini oko mene su totalno svejedne, posebno ako se ne doticu njih licno. Da li me to cini boljom osobom? Naravno da ne. Jednostavno me zapao takav karakter, i naucila sam zivjeti s tim. Bijem bitke na nacin na koji ja procjenim da je adekvatan i bijem bitke koje ja smatram vaznim. Ako situacija to nalaze ne bojim se ni lanuti, ni zapjeniti, ni reci sve naglas bez obzira na posljedice. Ali samo ako ne mogu drugacije ili ako vidim da je to nacin koji je najefikasniji. U sustini se trudim onoliko koliko je u mojoj moci da i u tim borbenim trenucima ostanem skulirana, koliko mogu i kad mogu.
Cijenim postojanost i konstantnost kod ljudi (naravno kad je i kako je ja upratim). Takodje drzim do forme kad god sam u mogucnosti, i izuzetno to cijenim kod drugih.
O tim ekstremnim situacijama, nasilju, oduzimanju zivota itd itd imam stavove, tj razmisljanja, zavisno od konteksta, ne vidim cak ni te situacije kao crno-bijele. Za novac sam generalno flegma, tesko da bih i manje stvari uradila a kamoli nekom zivot oduzela
Ali recimo imam principe u vezi postupaka, odluka i nacina na koji se ljudi nose sa nekim situacijama. Ne volim beskicmenjake i zlonamjerne ljude. Kad procjenim da je neciji motiv u odnosu na neki potez vezan za mene bio zlonamjeran definitivno uklanjam tu osobu iz svoje blizine. Tu sam vrlo konstantna. I recimo imam bubicu koja je kroz zivotnu skolu prerasla u stav, klonim se zena kojima je ok pokupiti se, spandjati se itd itd sa shemom/momkom/muzem drugarice, a da ne kazem prijateljice
igrom slucaja u zivotu sam srela puno manje takvih muskih osoba....i ne govorim ovde o situacijama kad se desi ljubav pa se stave karte na sto itd itd itd govorim o situacijama gdje je zadovoljavanje licnih potreba i ega stavljeno ispred lojalnosti i prijateljstva zbog trivijalne stvari....naucila sam da to ponasanje obicno ide ruku pod ruku sa mnogim drugim stvarima od kojih opasno glava boli, i eto sada refleksno bjezim od takvih
ovu bih izreku dopunila sa: ali samo kad se radi o zivotnim principima...npr. nikada ne bih oduzela nekome zivot za novac.
...?
to su ipak stvari koje bodu oci....kad neko godinama glasno ili javno zastupa jedan stav, i onda se samo kao list na vjetru okrene i kao da do juce nije nista pricao/la pocne da istim zarom zastupa totalno nevezane stavove 