evo sta kaze covjek koji je bio na tribini:
Posto sam ja bio jedan od onih koji su imali priliku gledati tekmu u Istanbulu evo vam jedan "kraci" izvjestaj s tekme, posto sam vidio da je bilo svakakvih rasprava i ovdje i svugdje na netu.
Nasa ekspedicija je isla privatnim autom, bilo nas je cetvorica Bosanaca, 2 sa bh pasošom, a 2 sa austrijskim. Odmah po ulasku u Tursku, na turskoj granici bilo je smijeha jer su ovi "austrijanci" morali ici vaditi vize za Tursku, a mi sa bh pasošom smo bez ikakvog pregleda i zadržavanja pušteni unutra. Da stvar po "austzrijance" bude gore išli smo s njihovim autom, pa su onda skontali da im austrijski zeleni karton ne važi u Turskoj, pa su i to morali nanovo vaditi na granici. Nas dvojica Bosanaca smo ih htjeli slikati kako stoje u redu za vizu, ali ne daju slikati ništa na granici pa smo ostali bez tih slika nažalost.
U Tursku smo došli u četvrtak po podne, uredno se smjestili i naravno odmah krenuli po čaršiji. Ovo moram naglasiti, svugdje, ama baš svugdje smo bili naročito dobro primljeni nakon što su oni skontavali ko smo i odakle smo. Na spominjanje tekme smijesili su se, neki su odmah rekli da je najbolje da pobijedi Turska, jer kao oni mogu i proci dalje a mi ne mozemo, al najveca vecina je govorila da bi najbolje da rezultat bude 2:2 jer smo mi prijateljska zemlja. Naravno da niko do njih nije prizeljkivao nasu pobjedu
. Napominjem da ovo nisu bili razgovori sa njihovim trgovcima, jer oni svakako ce kazati bilo sta samo da prodaju robu.
U petak smo iza dzume u Plavoj dzamiji bili prijatno iznenadjeni kad smo na izlazi svi dobili neke prospekte za simpozij koji se odrzavao taj vikend u Istanbulu, a mi prepoznali na slici rahmetli Aliju Izetbegovica. Naime, simpozij je bio o njemu i trajao je dva dana, a na njemu su ucestvovali predavaci i iz BiH i iz Turske.
Lunjajuci po gradu upoznali smo 3-4 nasa Bosanca koji su doselili kao djeca u Tursku zbog raznoraznih politickih prilika u bivsoj Jugi. Ti ljudi su sad vec osedjeli starci, i bilo je interesantno vidjeti kako sa sjetom govore o Bosni, i o svom problemu oko dobijanja bh pasoša, al to sada ovdje nije bitno.
U subotu ujutro smo se odmah obukli u navijačke uniforme (sva četvorica) i naravno opet krenuli lunjati po gradu. Vidjeli smo i da nismo jedini jer je već taj dan u gradu bilo puno naših. Ja stvarno nisam nikada ranije bio na gostovanjima repke, a kući nepropuštam nijednu utakmicu ma ko nama dolazio, i zato ne znam kakav je odnos drugih zemalja bio prema nama kad smo negdje gostovali. Ali, mi smo imali samo pozitivna iskustva. Svugdje smo bili pozdravljani, zvali su nas da se slikamo s njima, predvidjali su nam raznorazne rezultate, itd. Ali niko, ama baš niko nas nijednom ni poprijeko pogledao a kamoli uputio neku lošu riječ. Mi smo bez ikakvih problema govorili kako smo mi došli da pobijedimo i kako će biti 3:2 za nas. Oni su naravno naginjali na svoju stranu ali je to sve bilo prijateljski i bez ikakvih ružnih riječi.
Na utakmicu smo otišli 3 sata ranije tramvajem, i tamo već zatekli bruku naših i turskih navijača ispred stadiona
(izmješanih). Ispred su se prodavali navijački rekviziti, najviše naravno turski, ali se moglo kupiti i naših šalova i kapa koje inače nema u BIH pa smo se i mi još dodatno za par lira navijački naoružali.
Ispred našegh ulaza je bila poprilična gužva jer su izgleda neki naši (mislim BHFanatikosi) imali problema sa unošenjem nekih transparenata, ne znam kako se to na kaju završilo, ali znam da je na kraju bilo naših transparenata na stadionu, ali možda to nisu bili ti. Na ulazu su nas rovili do gole kože, i zavirili su svugdje (zato stvarno ne znam odkud su oni uspjeli
unijeti one bombe i baklje). Nas je najviše tangiralo to što nikakvi metalni novci se nisu mogli unijeti na stadion, nego su bili oduzimani i bacani u naku kartonsku kutiju. Ja konajući da imam samo pola lire u dzepu gvozda hrabro krenem na pretres, ali mi Turci nadjoše skoro 20KM gvozda u novcaniku i bacise ih u kutiju na koje sam ja bio i zaboravio. Kazu mozes to uzeti na izlasku. Eh... uzeti na izlasku....nema šanse (na izlasku smo mi izašli u prvih 50 i već tada su naši bosanci koji su izašli prije nas ispraznili do kraja
)
Kad smo usli na stadion tamo je vec bilo nasih poprilicno i ja stvarno ne bih znao reci da li su izvizdani ili ne kad su se tek pojavili. Znam samo da su poslije nase navijanje prije tekme jednom izvizdali, a ostali put uzvratili navijanjem. Mada ovdje vrijedi napomenuti da su neki nasi uzvikivali prema njima: KURDISTAN (a znate sta to znaci za njih) i dizali im srednji prst, sve ovo je bilo sahat i po prije pocetka tekme.
Kod himni ja zaista nisam cuo nikakvo zvizdanje nasoj himnoj, ali nisam ni mogao jer smo mi pjevali: Jedna si, jedina... ali znam 100% da su nam aplaudirali nakon nase himne, tj. ne nama nego nasoj himnoj. Mi smo njihovu takodje saslusali (uz sporadice zvizduke sa nase strane) i takodje nagradili aplauzom na kraju.
Navijalo se kako se navijalo do one bakljade i bacanja bombi, mi kako smo vidjeli ( a stajali smo negdje oko sredine tribine) Fanatikosi su palili i bacali baklje u stadion, i plus neke bombe koje su dobro odvaljivale. To je izazvalo pometnju u njihovom osiguranju kojih do tada uopste nije ni bilo nista vise ispred nas nego li ispred drugih tribina. Tada naravno dolaze pojacanja, kako u specijalcima tako i onih u zelenim odorama (redari ili policija).
Ovdje sam zaboravio napomenuti da smo odmah po ulasku skontali da na stubu desno pokraj tribine dosta visoko stoji kruzna kamera, i na to smo upozorili neke nase jos prije pocetka tekme jer su odvaljivali stolice i bacali ih (nazalost na nase navijace). Ovo napominjem jer sam vidio da su neki pisali kako se nista nije snimalo i da nemaju nikakvih snimaka.
Nakon te bakljade dosta se policije skupilo dole i svi smo samo cekali da nas sve istjeraju napolje, veci dio tribine iznad (iznad Fanatikosa) je negodovoao i psovao nasim zbog toga sto su uradili. Jer ipak, neki od nas (kao i ja sam) su izdvojili posljednju marku da stignu tu i budu na tekmi, samo mi je trebalo da dobijem pendrek preko ledja i budem istjeran u 25. minuti zbog tamo nekog. Mi smo svi samo gledali dole tako da su rijetki i vidjeli nas gol kad smo dali. Ja nisam, ali moji saputnici kazu da su vidjeli kad su dosle isprintane slike nasih koji su pravili bakljadu, ja posto nisam svojim ocima vidio ne mogu to potvrditi.
Na srecu ne istjerase nas, ostali smo do kraja. Na kraju smo i ocekivali da budemo zadrzani malo dulje nego domaci navijaci, ali nismo bas ocekivali izvodjenje nasih jedan po jedan od strane policije. Uslo je njih desetak (sto policije, sto nekih inspektora) i iz prvih redova (gdje su vecinom bili fanatikosi i odakle je i pocela bakljada). Siguran sam da nisu nasumice izvodili i privodili, jer su trazili neke face, e sad da li su potrefili i da li su na kraju ipak nevine priveli to ne znam.
Prilikom privodjenja nije bilo upotrebe sile, osim ako su se ovi nasi opirali. Pojedini nasi su uzvikivali da trebamo da ih branimo, da se tucemo s policijom, ali mislim da na srecu niko ih nije poslusao, jer je na kraju policije bilo koliko i nas.
Nakon sto su privodjenja prosla mi smo i dalje ostali na stadionu (moram reci u prilicno veseloj atmosferi skoro kompletne tribine), govorkalo se kako im fali jos jedan pocinilac i kako se on sakrio u vrh tribine i stavio periku (navijacku) na glavu. Zato su nas onda na izlasku ponovno sacekali i odveli jos jednog (ne znam da li su nasli koga treba ili opet mozda nevinog).
Mi smo izasli bez problema, uspjeli stici tramvaj 10 do 12 (zadnji) i opet smo potrefili na neke turske navijace koji su se htjeli slikati s nama (i dalje smo naravno bili u full navijackoj opremi), na sta smo mi naravno pristali.
Eto, to je tako izgledalo gledano mojim ocima i ocima mojih saputnika i s kime god smo razgovarali od nasih, pa vi sad sami procijenite sta je i kako bilo i ko je upravu a ko nije.
Ja Tursku i dalje dozivljavam kao nama najprijateljskiju zemlju, jedva cekam da sakupim malo crkavice da odem opet tamo jer se ima sta viditi. I moram reci da mi puno smeta kad se sada od nekih nasih (vecinom ovih koji nisu ni bili na tekmi) Turska usporedjuje sa Srbijom, i sl. Imaju ovi koji su isli na gostovanje u Srbiju i u Tursku pa neka kazu razliku.
Ja sam Bosanac, volim BIH prije svega, nikad nisam niti cu bit Turcin, ali tim ljudima treba odati priznanje za sve ono sto su od sada uradili i rade za nas, prijatelje je lahko izgubiti, a teško naći.
stajali u prvom redu na tribini 
I kad su takvi mangupi.Šta bi 
