sta vise volite? PRSTENJAK ili hrkljus?

[FIKUS2]

evo ako neko jos nije vidio, citao ili cuo. izvor: Start BiH, tacnije njihova internet stranica http://www.startbih.info.

E STVARNO SMO LUD NAROD. I POSTO BAS NISAM PROVALIO KAKO SE ZOVE ZVACEMO JE PRSTENJAK. HRKLJUS JE DOBIO JEBENO OZBILJNU KONKURENCIJU cini mi se.

AKO JE NEKO ZAINTERESOVAN DA SE NAPRAVI UDRUGA (TJ. klub u sarajevu neka mi posalje pm). DO MENE!

******************************


Ramski gospodari prstenova
Omiljena igra na području Rame je skrivanje prstena. Igrači su okupljeni u Udrugu ali niko, pa ni igrači koji su prešli sedamdesetu, ne zna kako, kada i gdje je nastala ova neobična igra. Stari Stipe procjenjuje da se s prstenovima igra od kada je Boga i svita


Da nije bilo Dragana Čovića, člana Predsjedništva BiH, ne bi bilo ni Udruge igrača prstena Rama.
- Prošle godine na finalne večeri turnira došli su Čović i kardinal Vinko Puljić. Organizatori su na osnovu nas pozvali ovako visoku delegaciju. No, kada su oni došli, mi smo gurnuti po strani, osjećali smo se separirano. I tada smo odlučili da niko na naš račun neće skupljati pare i trošiti ih na nešto drugo. Zbog toga smo osnovali Udrugu - kaže Ilija Baktarić - Žungul, predsjednik spomenute Udruge.
Članovi Udruge, njih tridesetak, su ramski gospodari prstena – najbolji igrači stare društvene igre sa ovih prostora. Niko od njih, a ima ih i sa preko sedamdeset godina starosti, ne zna kako, kada i gdje je nastala ova neobična igra.
- Mislim da se igra od kada je Boga i svita - kaže Stipe Sićaja, jedan od igrača prsten - član ekipe Borak.
Iz priča svojih očeva i djedova, znaju da se prstenom igralo u dugim zimskim večerima kada se nije imalo šta raditi na imanjima. Dok su žene prele vunu, muškarci su vodili teške borbe u prstenu.

Za ovu igru potrebno je jedanaest čarapa od vune, koje se, iz nepoznatih razloga, zovu kape. I, naravno, glavni rekvizit - prsten, obavezno zlatni. Princip igre je, u suštini, jednostavan - igrač iz jedne ekipe sakriva prsten pod jednu od kapa, dok protivnici trebaju da otkriju gdje se on nalazi. Ako se prsten pronađe u prvom ili pretposljednjem pokušaju onda, kao u odbojci, set-potez preuzima protivnička ekipa. Svi pronalasci prstena, osim ova dva pokušaja, skrivačima donose bodove i to u skali od jedanaest do tri.
- Do sada su pravila ove igre imala svoje varijacije u zavisnosti od mjesta do mjesta i uglavnom su to nepisana pravila. Međutim, mi smo to sada uozbiljili i napisali pravila. Igra se do 200 bodova. Koja ekipa prva dostigne taj broj, pobijedila je - kaže Žungul.
Ovih dana je u Rami izuzetno živo. Održano je žrijebanje i turnir je počeo. Trajat će više od mjesec dana. Prijavljeno je deset ekipa koje su podijeljene u dvije grupe. Igra se po principu svako sa svakim i dvije prvoplasirane ekipe idu u finale. Prijava za turnir svaku ekipu košta 100 KM.
- Pobjednici dobijaju 1.000 KM, drugoplasirani 500, a trećeplasirani 200 KM. Proglašavamo najboljeg, kao i fair play igrača, i dijelimo plakete. Svaku veče se igraju po dvije partije. Posljednje večeri finalisti igraju u narodnim nošnjama - objašnjava Žungul.

Svako može biti igrač prstena, nema starosnih niti polnih granica, a ne postoji ni potreban obrazovni nivo.
- Mogu igrati svi, od 7 do 77 godina, od čobana do magistra - kaže Ivan Matišić iz ekipe 4. pokušaj, inače diplomirani pravnik i sudija za prekršaje u Općini Rama.
S obzirom na to da je ekipa Starta posjetila Ramu dan poslije žrijebanja, a dva dana prije početka turnira, fanatični zaljubljenici ove igre organizirali su jedan neslužbeni susret između ekipa Borak i 4. pokušaj. Kao i turnir, susret se odigrao u motelu Rama. Pasionirani zaljubljenici ove igre su i suvlasnici motela Marko Bošnjak i Stipe Bakić. Zbog ljubavi prema prstenu, prstendžijama su dali jednu prostoriju u motelu u kojoj su čak sagrađene i male tribine.
- Skupi se tu i po pedesetak gledalaca - kaže Matešić.
Na sredini sale za prsten prostrto je ćebe, a zanimljivo je da se ova igra igra klečeći.
- Ima ovdje i povreda. Često se koljena nažuljaju, a zna se desiti kada igrač pronađe prsten da od sreće lupi po njemu i povrijedi prst - kaže Stipe Bilić, koji neumorno gricka čačkalicu dok igra za Borak.

No, te fizičke povrede nisu ni blizu drugih povreda koje može izazvati ova igra.
- Psihička bol je teža. Čovjek nakon poraza može dva dana da ne spava. Krivo mu bude. To zna da boli - objašnja Matešić.
Za vrijeme igre igrači mogu pričati. No, i ta priča ima svoj cilj. Isprovocirati protivnika koji pomno i sa pažnjom prati ruku skrivača prstena.
- Evo ja sam pripremio jednu taktiku provokacije. Jedan od protivničkih igrača nedavno je napravio saobraćajni prekršaj i njegov slučaj je stigao meni. Predviđena kazna je od 100 do 800 KM. E sad, kada budemo igrali zna se kako ću razgovarati s njim. Reći ću mu: Od tvoje igre zavisi koliku kaznu ću napisati - šali se Matešić.
U ovoj igri isključivo je bitna vještina. Igrač koji skriva prsten mora biti hladan k’o špricer, njegovi pokreti moraju biti ujednačeni, a lice kameno, bez nepotrebnih grimasa. Onaj koji gleda skrivača istovremeno mora pratiti ruku protivnika, njegovo lice, reakciju ostalih igrača, a nekada i publike.
- Moj brat Slavko imao je običaj da izbaci jezik dok ostavlja prsten. To je dovoljan znak za protivnika. Kažem ja to njemu i bilo mu je jako teško da se odvikne. Čak je jedno vrijeme stavljao kiseli karstavac u usta, cigaru, samo da ne pokaže jezik - kaže Stipe Sićaja.
Žungul dodaje da je igra prstena pravi psihološki rat. I napominje da je jako bitno uočiti na koji se način protivnik odaje.
- Evo, ja ovih dana intezivno pregledavam videokasete sa prošlogodišnjeg turnira. Pokušavam otkriti kako moji protivnici kriju prsten. To možete nazvati i treningom - kaže predsjednik Žungul.

Dok se igra dozvoljeno je i nešto popiti. Granica nije određena, ali kažu da se nikada niko nije napio.
- Uglavnom se pije ramska šljiva - kaže Žungul.
On je prilikom susreta između Boraka i 4. pokušaja bio zapisničar. Svaki poen je pedantno bilježio, bez obzira što se radilo o neslužbenoj utakmici.
- Tako je i na turniru. Sve je zapisano i transparentno - kaže Žungul.
Na terenu je na početku situacija bila dobra, ako se gledala iz ugla ekipe 4. pokušaj. Ivan Ramljak Ramo te večeri bio je pravi detektor. Ali, kako se susret bližio kraju, iskusniji i stariji igrači Boraka su sustizali prednost, da bi to pretvorili u pobjedu od 200 prema 173. Kao sjajan skrivač pokazao se Slavko Sićaja.
- Partije nekada znaju trajati sat vremena i to uglavnom kada se susretnu ekipe potpuno različitog kvaliteta. Kada se radi o ekipama približno istog nivoa onda se oduži i na nekoliko sati - kaže Žungul.

Rekordnu partiju koja je trajala četiri sata i 30 minuta, prošle godine odigrale su ekipe Uzdol i 3. pokušaj.
- Kad smo se prvi put pojavili na turniru zvali smo se 1. pokušaj. Jer smo mislili da je to naš prvi pokušaj u osvajanju titule. I svake naredne dodajemo po jedan broj, sve dok ne osvojimo titulu. Kako sada stvari stoje, možda se to desi kada se budemo zvali 27. pokušaj - kaže Matešić.
Njegova ekipa je i najmlađa i ima prosjek od oko 30 godina. Najstarija ekipa nosi naziv Penzioneri.
Ramski gospodari prstenova će naredni mjesec da žive za ovu igru. Sve ostale stvari su im u drugom planu. Znaju da će na kraju prirediti veliku feštu za sve učesnike turnira, kažu, bit će ića i pića. I šta bi čovjek još htio...
- E, vidiš, voljeli bi da se okušamo i s nekim drugim ekipama izvan Rame. To bi bio pravi doživljaj. Ovo je i prava prilika da sve igrače prstena širom BiH izazovemo. Pa, ako ima neko jači ... - kaže Ilija Baktarić Žungul.